Ovo je priča iz jednog paralelnog svijeta, jednog od mogućih, tko zna, možda baš onog pravog...
U Novoj kući cvijeća- napravljenoj zapravo od palmina lišća i granja, na četiri kokosova stupa- sjedio je drug Josip Broz Tito i smireno pućkao ulaštenu lulu od bjelokosti, napunjenu sitno sjeckanom, vrlo rijetkom paprati. Sjedio je tako drug Tito i kroz otvoren prozor plovio svojim bistrim pogledom po još bistrijem jezeru, slušao vatrena prepucavanja raznovrsnih i raznobojnih ptica i neusiljeno razmišljao o budućnosti i o onome što ga u njoj čeka. Povjetarac je sa jezera donosio dašak svježine, pomiješan sa raznim mirisima biljaka, koje je drug Tito precizno detektirao svojim osjetljivim organom njuha. Tito je sjedio za crnim stolom, kojeg je drug Đilas prošli tjedan premazao bojom dobivenom od iznutrica gazele i mješavinom izmeta zebre i nekoliko vrsta ptica, tako da je svaki dašak povjetarca dočekivao sa olakšanjem i odobravanjem.
-Drugarice Slavice!- zazove čeličnim glasom drug Tito, no istovremeno glasom očinskim i prijateljskim za uši drugova proletera.
Zazove drug Tito svoju sekretaricu, a muževna mu se prsa podignu, junački mu osmijeh zaigra, a zdravo i pošteno čelo zarumeni mu se i od same pomisli na drugaricu Slavicu, njene vedre obraze, kao trešnje crvene usne, kao kvascem uzdignute grudi- da se zadržimo samo na bisti.
Zaigra tako srce junačko našem drugu Titu, ali ne u pokvarenim i iskvarenim mislima, kakve bi odmah spopale prljave, pokvarene, lažljive i trule kapitaliste u njihovim primitivnim, nečistim i nenarodnim prohtjevima. Zaigra mu srce jer je znao da će uskoro vidjeti svu onu ljepotu, jedrost i poštenje koje jedna drugarica iz naroda iznikla u svojem srcu i na svojem tijelu ponijeti može, a sve za slavu i ponos junačkog nam narodnog socijalizma i proleterijata.
Iz tog ga razmišljanja prene pokušaj otvaranja vrata i ulaska drugarice Slavice. No, vrata je drug Đuro Đaković slabo pričvrstio lijanama i ona tresnu na pod, podižući hrpu prašine i lišća prema drugu Titu. Drug Tito povuće sa dimom iz lule i nekoliko listova, što pokrene pravu grmljavinu iz junačkih mu pluća.
-Opa!- klikne drugarica Slavica.
-Nije opa, nego banana- kroz kašalj će drug Tito, brišući suze i prepoznavši okus lista. - No, nema veze, drugarice Slavice. Drug Đuro će napraviti nova vrata.
-Naravno, druže Tito!- živne odmah drugarica Slavica. - Sa našim novim socijalizmom sva su čuda moguća! Zvali ste me, druže Tito.
-Da, zvao sam vas- obriše drug Tito prašinu s lule, pokušavajući se dosjetiti zašto je uopće zvao drugaricu Slavicu.
-Izvolite, druže Tito!
Ta spremnost i odanost partiji i zadacima izmami n ovi osmjeh na usne druga maršala.
-Molim vas da obavijestite sve drugove da ćemo se večeras sastati na obali.
-Druže Tito!- uzbuđeno usklikne drugarica Slavica, a grudi joj se podignu kao dizalica u željezari.
-Da, drugarice. Večeras ćemo dogovoriti naše daljnje djelovanje i početi sprovoditi ono za što smo stvoreni i predviđeni.
Drugarica Slavica ode, jedva dotičući tlo od uzbuđenja, a drug Tito izgura vrata koja tresnu na tlo i ostave u čudu jednog sekretara s konjem, koji je sebe smatrao dobrim drugom i partijcem i ne bi mu jasno zašto drug Tito baca vrata na njega.
Na obali jezera, uz vatru i blagi povjetarac koji je izvirao iz namreškane površine vode, napadani rojevima komaraca, sjedili su partijci na deblima ananasa i banana. Sam drug Tito, pošto je prethodno odbio sjesti u pleteni naslonjač- odbijajući tako bilo kakvo izdizanje ponad ostalih drugova, sjeo je na drveni tronožac iz radionice Đure Đakovića. Drugovi su neobavezno međusobno čavrljali, češući se do krvi i potiho su psovali neke drugove koji su stopirali projekt gradnje kongresne dvorane. Drug Tito otpuhne dim iz lule i poče:
-Drugovi, možemo li?
Drugovi potvrde.
-Otvaram otvorenu sjednicu Socijalističke partije za promociju i boljitak zdravog narodnog socijalizma i samoupravljanja!
Drug Tito još nije pravo niti završio, a drugovi se oduševljeno podignu i buran pljesak praćen uzvicima oduševljenja i odobravanja potpuno nadglasa noćnu kakofoniju džungle. Kad se razdragani drugovi smiriše ( a za to je trebalo vremena), drug Tito nastavi sjednicu.
-Jesmo li svi prisutni?
Drugovi se stanu okretati i zaključe da su oni sami većinom prisutni, a da i za većinu ostalih važi isto.
-Nema druga Lole- otkrije netko.
-Gdje je drug Lola Ribar?
-Lovio je ribe na jezeru, pocrkale dabogda- izvijesti ga drug Barba.
-Evo ga!
Drug Ivo Lola Ribar stiže i sjedne, praćen ponosnim pogledom druga Tita. To je pravi drug, u srcu i na djelu. Prvo je ulovio ribu, da nahrani drugove, pa tek onda pristupio partijskom sastanku.
-Kakav je bio ulov, druže Lola?- zainteresirao se je drug Tito.
-Slab, druže Tito, slab – požalio se drug Lola. - Mnogim su ribama narasle noge, pa bježe iz jezera. Danas sam vidio na svoje oči dvije kako su odletjele. Ulovio sam samo jednog velikog soma od pet kila. Ali ima četiri glave, tako da većina ide na otpad.
-Kako si ga uspio uloviti ako ima četiri glave? Bacio si četiri udice istovremeno?
-Ulovio sam ga vilama.
-Domišljato i vješto- pohvali ga drug Tito.
Drug Tito bijaše ugasio svoju lulu, pa sada i na njega navališe komarci. On satare jednog komarca, drugog promaši.
-Dobro, bogamu, drugovi, zar se ova gamad nije prskala ovih dana? Izbosti će nas kao četnici! Pocrkati ćemo svi od malarije prije nego krenemo ostvarivati svete ciljeve naše partije.
-Drug Ranković je trebao prskati gamad još prošli tjedan, crko dabogda!- odgovori drug Barba.
-Zašto ih ne zapraši, druže Rankoviću?
-Nije bilo praha – pravdao se drug Ranković. - Drugarica Slavica ga je uzela.
-Zašto?
Drugarica Slavica ustade, oborena pogleda.
-Stavila sam ga u pitu.
-Jeli onu od banana?
-Da, tu. Ponestalo mi brašna, pa sam malo nadomjestila.
Drugovi počeše ispod glasa psovati uzročnika svojih teških probavnih prošlotjednih muka. Drug se Tito neznatno namršti, jer, tko radi taj i griješi.
-Drugovi, molim vas, možemo nastaviti- smirio je drug Tito uskomešane partijce.
-Možemo, pocrkali dabogda!
-Drugovi, znam zašto smo zadržani ovdje sa majmunima i papigama. Nemoćni kapitalistički svijet uz pomoć neukog i naivnog pomagača kojega lažima, obmanama i prozirnim obećanjima drži zavedenog i u dubokoj zabludi, želio je srušiti i posljednju tvrđavu socijalizma, samoupravljanja i blagostanja, našu veliku i bratsku Crvenu Rusiju. Želio je ugasiti i posljednju luč života, nade i slobode, povući čovječanstvo sa sobom u propast, u dugo pripremanu grobnicu.
-Dolje trulokapitalistički ugnjetavači i izrabljivači radništva, seljaštva i poštene inteligencije!
Zaorio se povik iz stotine grla i činilo se da i sama površina jezera podrhtava od odlučnih glasova proletera. Čak su i zvijeri krvoločne na tren zastale u džungli, dok im je borbeni urlik partijaca ledio krv u žilama. Drug Tito gordo nastavi:
-Želeći uništiti to posljednje svjetlo na Zemlji, odlučili su svojim mračnim, protuprirodnim i protučovječnim znanostima stvoriti ponovno najljuće neprijatelje našeg nauka i naših ideala, no nisu uspjeli. Nije im to uspjelo upravo zbog budnosti i spremnosti organa narodne vlasti zaduženih za praćenje i otkrivanje narodnih neprijatelja iz naše velike majke, Crvene Rusije! Upravo su ti organi otkrili mračne naume posrnulog neprijatelja. I pomrsili konce bolesnim kapitalističkim umovima, koji su umjesto omrzlih fašista stvorili, eto, nas!
-Dolje omrzli u narodu fašisti!
-Živio SKOJ!
-Živjela NOB!
-Živjeli!
Drug Tito nije napomenuo jednu malu, ali vrlo važnu činjenicu. Kada je Novi KGB ukrao genetski materijal fašističkih kolovođa, koje je Nova Europa planirala klonirati, i zamijenio ga materijalom velikana naše narodnooslobodilačke borbe, a kojeg su našli u arhivima druga Staljina, zbog nečije male neopreznosti, taj je materijal pomiješan sa genetskim predlošcima za prvi umjetni zoološki vrt na Merkuru. Voditeljica cijelog programa u ime Vlada Ujedinjenih Europskih Izrabljivača, doktorica Angela M., nemalo se iznenadila nastalim produktima svojega rada. Drugove nastale u tom procesu naumili su prvotno u strogoj tajnosti uništiti, no onda su ih prebacili u dubine afričkih džungli, kako bi na njima provodili daljnje nehumane pokuse. I naravno, spriječili ih da dođu u kontakt sa preostalim zdravim socijalističkim svjetskim snagama.
Drug Tito snažno zamahne ljuskavim repom, dok mu se debeli, izbrazdani rog dizao i spuštao na prsima junačkim sa svakim udisajem i izdisajem.
-Sada nas, eto, drže zatočene ovdje, bojeći se da se ne spojimo sa junačkom Crvenom Armijom i jednom zanavijek odsječemo glavu mrskoj kapitalističkoj aždaji!
-Dolje aždaja!!!!
-Dolje!!!!
-Drugovi, ja kažem da je tome došao kraj!!!
Drug Tito ustane, a za njime i ostali drugovi. Sedam je sekretara imponiralo, izrastajući iz lipicanaca, sa četiri ruke i dikobrazovim bodljama na leđima. Drug se Barba kreveljio, dok mu prsa junački bubre ispod perja divlje šljuke. Pred sve je drugove izašao drug Đuro Đaković, noseći u tobolcu druga Eduarda Kardelja, kojemu su junački izvirivale samo zečje uši. Iznad svih, na nesigurnim krilima socijalizma, lebdjela je drugarica Slavica, lamatajući dugim i tankim rodinim nogama.
-Drugovi! - zazove ih sve drug Tito. - Drugovi! Našom domovinom sada vladaju kvislinški gusani i diktatorska prasad! Koji su u prah pretvorili sve ono što smo mi u prošlom životu gradili! Protjerali su radnike i seljake sa njihovih vjekovnih ognjišta u svijet i bogate se na račun poštene sirotinje! Sada je došao čas da taj jaram zauvijek skinemo s vrata! Ustanimo sada, jednom zauvijek!
-Živio ustanak proletera i mutanata!
-Živio!
I tako drugovi ustaše na oružje i krenuše pobiti stražare, no kad su ih ovi vidjeli, pobjegoše glavom bez obzira, jer im je bilo rečeno da čuvaju specijalnu školu pantomime, a ne ovakva čuda socijalizma i samoupravljanaja. Drugovi su se domogli doktorice Angele M., koju su ostavili kod čopora iznimno pametnih gorila. Iznimno pametne gorile, koje su se upravo odlučile uspostaviti prvi kontakt sa ljudima, odustale su od te namjere kada su pobliže upoznale doktoricu Angelu M.. Gorile su se vratile uzajamnom čišćenju od nametnika i gađanju izmetom. A drugovi proleteri, vođeni junačkim maršalom, razbježali su se džunglom, tražeći svaki svoj put ka socijalizmu i boljoj sutrašnjici.
Post je objavljen 04.10.2013. u 22:45 sati.