Zaboravite sve priče o važnosti školovanja i obrazovanja, o potrebama cjeloživotnog učenja, o tome kako je znanje najveće bogatstvo. I to da je Hrvatska zemlja znanja. Jer nije. Nije čak ni slučajna država. Hrvatska je zemlja sranja. I to takvih sranja kakvih se u uređenijim zemljama i društvima ljudi ne mogu ni sjetiti, a kamoli ih napraviti i živjeti okruženi njima.
Možete vi završiti ne znam kakve škole i biti ne znam kako pametni, stručni ili sposobni, ali ako težite zaposlenju u bilo kojoj državnoj, gradskoj, općinskoj ili županijskoj službi ili ustanovi, to vam ne vrijedi puno. ( Velikoj većini visokoškolovanih kod nas je još uvijek poslodavac država, priznali mi to ili ne. ) Iznad vas je uvijek instanca državne ili lokalne politike, koja odlučuje tko će i gdje raditi, a za političare u ulozi poslodavaca su kriteriji nešto drugačiji, za razliku od onih koji traže stručnost i sposobnost na prvom mjestu. Njima je bitno čiji ste, od kojeg političkog klana, što ste njima/komu njihovome/komu iznad njih ili što ćete im biti/dati.
Nebitno da li konkurirate za mjesto tajnice u ministarstvu poljoprivrede, čistačice u gradskoj knjižnici, domara u dječjem vrtiću ili profesora u matematičkoj gimnaziji. I nebitno je kakve su vam preporuke, iskustva, znanja, vještine. O vašoj sudbini će odlučivati nekakva polupismena bitanga koja je, koje ironije, na poziciju da odlučuje o vama dospjela zahvaljujući dijelom i vama, jer ste joj izlaskom na izbore dali legitimitet. I koja ne zna niti pročitati naziv radnog mjesta za koje se vi natječete. Ali musavac ima stranačku iskaznicu, a vi ako je nemate- niste imali sreće.
Možemo mi sada razglabati da to nije baš tako, da nisu svi takvi, da ovi jesu takvi, oni nisu, da nije svugdje isto. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. Dok je na snazi ovakav sustav ništa se neće promijeniti. I dalje će našim porezom i našim životima upravljati lopovi, barabe i nesposobnjakovići. Takav nam je horoskop. Jednostavno smo prije dvadeset i nešto godina krivo nasađeni. Mogu se sada smjenjivati i političari i stranke svaki tjedan, ništa se neće promijeniti na bolje. Dok oni koji upravljaju državom i državnom imovinom za svoje postupke, krive procjene i nedjelovanje ne budu odgovarali krivično i materijalno, nema nama sreće. Ne treba biti pretjerano mudar i pametan pa zaključiti da niti jedna stranka ili Vlada neće dobrovoljno pristati na tako nešto. Nitko se neće dobrovoljno odreći svih benefita koje kod nas donosi vlast, odnosno prerezati granu na kojoj sjedi. Bio on domoljub, pametan, altruist, socijalist, konzervativac. I ništa se neće po tome pitanju promijeniti sa slijedećim izborima.
Razvila se kod nas jedna posebna kasta parazita. Sada svi ti paraziti zbog povećanja svoje brojnosti i nezasitnosti polako postaju štetočine i prijete da će uništiti cijeli sustav. Paraziti u prirodi paze da ne unište svojeg domaćina, jer će time ubiti i sebe. Kod naše vladajuće kaste nije takav slučaj. To pokazuje da su prirodni zakoni i teorije evolucije i razvoja preskočile Hrvate. I da su i biljke i životinje puno svjesnije od nas Hrvata, a i mnogih drugih pripadnika ljudske vrste. Kada se lav najede, može mu zebra skakati po glavi, on će je samo repom otjerati. Jer zna da je sit i da ne treba jesti par dana, a ako zebru sada ubije, za par dana će se raspasti i neće mu biti od nikakve koristi. Ukratko, ima nekakvu mjeru. Za razliku od naših političkih struktura koje nemaju nikakve mjere niti granice. Jednostavno, nikada im nije dosta.
Uzimali su svi, tko god je mogao, odnosno bio u prilici. I nije trebalo za to biti pretjerano pametan, kako neki tvrde. Trebalo je samo imati dobar želudac, obraz kao đon i sjeban moralni i humani kompas. I naravno, baciti svima pred oči domovnicu ili spomenicu u datom momentu. Ako ih danas netko sramežljivo i upita za nešto, svi se prave bolesni. Ona bolest, znate, kada zaboravljate i više nego bi trebali. Pa se ne sjećate točno od kuda ti silni novci, tko je sve bio sa vama, gdje je žena spremila novce, i koji uopće novci. I tko smo uopće mi da takve veličine maltretiramo s takvim sitnicama?
Konkretnim se ciframa može prikazati i dokazati da je financijska šteta koju je HDZ za svoje vladavine nanio ovoj zemlji veća od svega zla koje nas je zahvatilo od kako je svijeta i vijeka. To su mogli izvesti jer smo im mi prvo dali legitimitet i zato jer su imali što zamračivati i pretvarati. Uhvatili su se ljudi svega što se dalo pokrasti ili preprodati. Imali su nastup. Sve su znali, za sve su bili spremni, za sve su bili sposobni. Mi smo se sklanjali u stranu, kada je postalo očito što rade, nije više ostalo puno toga vrijednoga što bi mogli predati u nasljedstvo nadolazećim generacijama. Osim dugova i sramote.
Sadašnju vlast krase nesposobnost i nekompetentnost za bilo što, čime dobrim dijelom nadoknađuju manjak poriva za gramzivom otimačinom, koji je krasio HDZ. Njihove su glavne odlike arogancija, bahatost, iživljavanje preko institucija nad svima onima koji im se ne sviđaju zbog svojih stavova, frizure ili su ih krivo pogledali. I dizanje buke i prašine kako bi prikrili vlastitu nesposobnost i neaktivnost.
Cijede još ono malo novca koji je preostao građanima i državi da bi zadovoljili neke svoje taštine i nahranili ego. Svoju pamet, prosvjećenost i izdignutost nad prostim pukom ispoljavaju donošenjem besmislenih i neprovedivih zakona i propisa, koje su negdje vidjeli i čuli, pa zaključili ako ih nakaleme na nas, riješiti će nam sve brige i probleme. Dvije godine se zanimaju sa donošenjem zakona o zaštiti afričkih zvijeri, bilja, paprati, preimenovanju svinje u prase i pada u negativan rast i biranjem limuzina i namještaja. Element forme prije i iznad svega, sadržaj je nebitan i zanemariv. Ekonomska i gospodarska politika se bazira na tome da ministar financija uvede novi porez, nekome nešto skine ili se negdje zaduži. To je razumljivo sa aspekta potreba države za normalno funkcioniranje. Ali kada država svoje građane cijedi iz dana u dan sve više i više, a za uzvrat im daje jako malo ili ništa, onda se građani s pravom osjećaju prevarenima i opljačkanima. Kriminal i pljačke države i građana od strane vlada na čelu s HDZ-om mogu biti izgovor za dosadašnje stanje i dugove. No, gospodarska pasivnost i novi porezi pokazatelji su nepripremljenosti i nesposobnosti aktualne vladajuće garniture.
Samom promjenom stranke ili političke opcije na vlasti neće se promijeniti ništa na bolje. Situacija u društvu je takva da se promjeni sustava ne možemo tako brzo nadati. Preostaje nam jedino nada da će možda u dogledno vrijeme Amerika krenuti u ove krajeve nekome uručiti demokraciju. Sa šestom flotom. Pa možda navrate i do nas. Kako nam je krenulo, i ta će se opcija uskoro učiniti prihvatljivijom i primamljivijom od sranja koje smo si sami napravili.
Post je objavljen 29.10.2013. u 00:13 sati.