Nogomet je u svojem razvoju pratio mnoge društvene i povijesne trendove, nekada im se prilagođavajući, a nekada suprotstavljajući. Igra, koja je izmišljena da bude igra, stereotipno se već jako dugo vremena naziva najvažnijom sporednom stvari na svijetu. No, najvažnija stvar na svijetu nije jasno i jednoglasno definirana, a sporedna ipak jest.
Bio je nogomet, kao uostalom i drugi sportovi, nastavak rata drugim sredstvima. Igrao se je za slavu, za ime, za novac. Igrao se je i za televiziju, u zadnje vrijeme igrao se je za kladionice i klađenje. Danas možemo reći da se igra za sve to zajedno. Za sve, osim za igru.
U biti, danas je nogomet, barem onaj vrhunski, europski, igra za nekolicinu perverzno bogatih i moćnih ljudi, koji s nogometnim klubovima rade ono što obični smrtnici ne mogu raditi niti na video igrama i nogometnim simulacijama. Troše se stotine milijuna dolara, eura, barela nafte, dijamanata, aluminijskih i zlatnih poluga da bi se taj i taj nogometaš doveo u taj i taj klub. I da bi netko zadovoljio svoj ego trip. Vremena su takva, odnosi su takvi. Taj uloženi novac stvara još novca i tako se to vrti u krug.
Tako danas imamo u Europi nogometne klubove s budžetima i nogometašima od stotine milijuna eura. I tisuće i tisuće ljudi koji su vezani uz taj biznis i od njega žive i okreću jednako tako "bolesne" sume. Televizijska prava, deseci kabelskih, satelitskih i internetskih televizija koje prenose sve zamislive i nezamislive utakmice, pa sponzorska obuća i odjeća, bankarske kuće, neizbježne kladionice. Sve se tu vrti oko novca. Zbog trenutne situacije u Ukrajini EU i SAD su nametnuli Rusiji nekakve nazovi sankcije. No, Gazpromovih se milijuna i sponzorstva nogometnog natjecanja elitnih europskih klubova nitko nije odrekao...
Engleska je zemlja u kojoj je nogomet nastao, zemlja u kojoj je nogomet dio nacionalnog identiteta, kulture živote. Neizostavni dio života, jednostavno rečeno. Povezanost nogometnih klubova s navijačima i zajednicama je velika, ostatku Europe gotovo neshvatljiva, no niti se Englezi nisu mogli oduprijeti stranim ekscentricima i njihovim milijunima. U velikom dijelu slučajeva ispada da se niti nisu trebali odupirati, jer su klubovi trebali novac, a kada su ga novi vlasnici uložili sve je, više – manje, ostalo po starom. Osim malo izgubljenog i poljuljanog ponosa i "istinskim znancima nogometa" neshvatljivih odluka o dovođenju ili protjerivanju nekih igrača i trenera, no to se je uz obilato napunjenu kasu nekako progutalo.
Danas, kada je sustav Lige prvaka, a i Europa lige organiziran tako da služi samo zgrtanju novca onima koji novca imaju najviše, teško je govoriti o nekakvoj igri, natjecateljskom duhu ili fair playu, bilo koje vrste. Jedan klub ili jedan nogometaš godišnje zarade novca koji bi mogao nahraniti tisuće gladnih koji godišnje umru u nekoj državi Afrike ili Azije. No to je tako, u tome sustavu su sami nogometaši ti koji su najmanje krivi za to. Njihova je igra postala tvornica novca.
Slijedeći korak koji se čeka je formiranje nekakvog natjecanja u kojem bi igralo možda najviše dvadesetak najbogatijih klubova, što ne bi bilo pod okriljem europske nogometne federacije, nego u organizaciji vlasnika tih klubova i televizijskih i marketinških kuća i agencija. To je korak koji će se definitivno napraviti u skoroj budućnosti, a on će i na simboličnoj razini označiti kraj nogometa kao igre, natjecanja i zabave za sve i svakoga. Mada su europske arene već odavno zatvorene za sve one koji nemaju na raspolaganju barem desetke milijuna eura po sezoni. Teško da će Europa više ikada doživjeti da će europske pokale osvajati klubovi poput Steaue, Crvene Zvezde, Dinama iz Kijeva ili Zagreba, Aberdeena i sličnih.
Pristup klubovima iz "malih" zemalja u preostala europska natjecanja svakom je sezonom sve teži. Liga prvaka u kojoj nastupa klub koji je u Italiji ili Engleskoj osvojio četvrto mjesto u prvenstvu, a prvaci najmanje 25 država neće nikada moći nastupiti u tom natjecanju pod okriljem krovne udruge europskog nogometa nije liga prvaka nego liga novca i moći. Nema tu više puno sporta. Ukinuti su već davno i Kup kupova i nešto što se zvalo Intertoto kup, natjecanje u kojem su tijekom ljeta svoju europsku afirmaciju tražili slabiji klubovi. Borili su se za dva, tri mjesta u tadašnjem kupu UEFA-e, promovirali sebe, svoj grad, prodali ili kupili kojeg nogometaša. U tom su natjecanju u Koprivnici protiv Slavena igrali i Stuttgart i Deportivo iz La Corune, koji je sezonu ili dvije prije toga nastupao u završnici Lige prvaka.
Sadašnjem, novom europskom nogometu, obični se smrtnici više ne mogu radovati niti na televiziji, bez pet, šest dodatnih sportskih paketa. I 30 kuna posebne doplate za svaku treću utakmicu...

Oznake: nogomet

Dakle, već smo zaključili da su građani Republike Hrvatske koji su na ovim izborima glasali za HDZ , kriminalnu organizaciju lopova i krivotvoritelja koji svoju kvalifikaciju mogu potvrditi papirom sa potpisom i pečatom suda, neizravni sudionici u zločinu, što bi se narodski reklo - držači ljestava.
Onih 75 % građana s biračkim pravom koji nisu izašli na izbore su prešutno podržali sve struje i politike koje su se do sada izmjenjivale, tako i pobjednike ovih izbora. Jer bojkotiranje glasanja i crtanje po listićima u ovakvom sustavu ne donosi ništa. Osim blagoslova dobro organiziranim razbojnicima s raširenom infrastrukturom i brojnim kumovima i rodjacima.
Mogli bi reći, kod nas ništa nova. Tako je i Bandić gradonačelnik još od stoljeća sedmog, ne zbog onih stotinjak i nešto tisuća koji za njega glasaju, nego zbog onih 500 000 koji ne izađu na izbore.
Puno je zanimljivija farsa i nazovi šokiranost Europe uspjehom radikalne desnice. Sad se guzonje iz svih "umjerenih" opcija pozivaju međusobno na zbijanje redova i otpor ekstremistima i nekakvim euroskepticima.
Iako je to sve što se događa rezultat njihove nesposobnosti, nebrige i gramzljivosti. Crpili su iz naroda koliko se je dalo, a ovakvi ekstremni luđaci su im trebali za plašenje puka i držanje ljudi u pokornosti pričom "eto kakvo vas zlo može snaći ako ne izaberete nekog od nas". Sad kad se je ludilo proširilo, sad su kao zabrinuti.
Pitanje za cijelu uređenu, uljuđenu i slobodnu Europu: Kako je uopće moguće da se legalno i legitimno, na izborima u 21. stoljeću mogu natjecati stranke i grupacije koje nose barjake sa svastikama, popisuju strance, homoseksualce i ljude različite boje kože i bore se za njihovu deportaciju ili čak i terminiranje?
I kakav je to j****i europski zakon koji uopće dopušta da u Europski parlament uđu stranke koje su protiv toga parlamenta i koncepta Unije, s ciljem da razore Uniju iznutra, kako sami kažu???? I još ih za to Unija plaća???
Zamislite da je Hitler u svoj bunker, prije nego se zaključao, pozvao jednu rusku brigadu, pa onda što bude, bude.
Igrate za Real, ali će vam Diego Simeone dozvoliti da u dresu Reala zaigrate u kvoti od njegovih 11, pa će omjer kad utakmica krene biti 12:10, zar ne?
Čoban čuva ovce od vukova i onda navečer u tor zatvori jednoga skupa sa stadom, pa se onda, kad vučko počne razbucavati ovce, dođe boriti protiv njega, zar ne?
I sad će se svi oni normalni, umjereni, uljuđeni i civilizirani zbiti u redove i boriti protiv zmije kojoj su otvorili vrata i pustili ju u kuću.
Neka se usput zaraze i nekim virusom, pa neka se bore i protiv toga, da dokažu svoju čvrstu vjeru u europski projekt na kojem rade.

Oznake: Adio pameti

Gospoda i dame iz koalicije koja je pobijedila na izborima za europski parlament su svi redom, nakon objave rezultata, naglasili da su pobijedili zahvaljujući tome što zastupaju i promoviraju tradicijske hrvatske vrijednosti, te će se za iste zalagati i u Europskom parlamentu.
HDZ je stranka koja je optužena za pljačku državne imovine, dakle imovine svih građana Hrvatske. Ljudi iz njihova vrha su optuženi i za falsificiranje i krivotvorenje. Oni će u Europarlamentu predstaviti tradicijske hrvatske vještine teških krađa, razbojništva i krivotvorenja.
Ruža Tomašić iz HSP AS-a je ispod portreta fašističkog kvislinga i zločinca poručila svima koji nisu čiste krvi da su u "najljepšoj zemlji na svijetu" samo gosti, te da tu nemaju pravo niti glasa niti pisanog traga. Također se, kao osoba ženskog spola, nije pobunila protiv toga što žene širom Europe imaju manje plaće za iste poslove od muškaraca. Ona u Europarlament unosi dašak tradicijskog hrvatskog šovinizma, nacionalizma i seksizma.
Marijana Petir iz HSS-a neće imati mira dok sve homoseksualce u Hrvatskoj ne preodgoji i izvede na pravi put. Jer to je, po njenom sudu, glavni problem ove države - što tko radi u svojem krevetu. Dobro je naglasiti i to da dolazi iz stranke koja je kroz svoju povijest ulazila u saveze i koalicije sa svime što na političkoj sceni postoji - od boljševika, četnika, ustaša pa do svih vrsta današnjeg političkog kukolja. Ona u Europarlament unosi tradicijske hrvatske homofobne stavove i gledišta, uz autohtone trgovačke vještine svoje stranke "Sve za fotelju - i dušu i dupe!".
(O vrijednostima i stavovima koje propagiraju i zastupaju stranke iz nekakvog Saveza za Hrvatsku, koji je bio na korak do ulaska u Europarlament, zadnju i presudnu riječ bi trebali dati sudski istražitelji i medicinski eksperti za duševno zdravlje.)
Ovo su, dakle, tradicijske hrvatske vrijednosti koje su se razvile u posljednjih 25 godina. Možemo samo dodati - "proud to be" dio tradicijskih hrvatskih vrijednosti!

Oznake: tradicija

Još su jedni izbori pred nama. Poslat ćemo "reprezentaciju" da 5 godina "planduje" u dalekom svijetu za mjesečnu plaču u visini prosječne hrvatske plaće. Godišnje! Svi kandidati uvjeravaju nas kako je važno izaći na ove izbore jer nam se dobar dio gaća sada kroji u Europskom parlamentu. Na nama je samo da, kao guske ili "sitnozubci", navalimo na birališta. Lani je za europske izbore izlaznost bila oko 20 %. Ove godine bit će premija ako bude 15 %.
Hrvatska voli pratiti modu. A u Europi su, u ova krizna vremena, u modi razni nacionalisti, ksenofobi, šovinisti, neofašisti i još gdjekoji sličan "iscjedak".
Kod nas je nekoliko grupacija na toj liniji. Već tradicionalno HDZ je oko sebe okupio društvo koje se sprema na borbu protiv "crvenog mraka usred kojega svijetli petokraka". To je gospodarski program idealan za rastureno gospodarstvo i ekonomiju, a još bolji za izvlačenje novaca iz tih famoznih europskih fondova. A znat će i stari udbaš prepoznati drugog udbaša, na suprotnim stranama. Tko preživi Garavog, "dokusurit" će ga Ruža, ne morate brinuti. Nema danas ničega hrvatskoga i svetog bez narodne nošnje, pa si je Karamarkovo društvo pribavilo i gospođu Petir iz HSS-a, obuklo je u tradicionalnu seosku misnu opravu za djevojčice, pa je sada uokolo pokazuju kao što je nekad FranjoTuđman pokazivao Milana Đukića.
Druga je grupacija Savez za Hrvatsku. Predvodi ga bivši viceprvak HDZ-a, koji nam sada donosi "hrvatsku zoru", valjda po uzoru na onu grčku, koja je prozvana zlatnom. Po njemu, najbolje što Hrvatska može ponuditi Uniji i što od nje može očekivati je lustracija. Tu je još gospodin iz jednog od HSP-ova, prezimenom Srb, koji je strašno uznemiren koliko puno Srba ima opet u našoj domovini. Gospođa Markić i gospodin Ilčić iz Hrasta ponudit će Europi jedinstveni koncept zabrane bilo kakvog mišljenja osim onoga koje odobri Opus dei te zabranu svih oblika masturbacije u prostorima Europskog parlamenta. Za kraj gospoda iz stranke gospodina Glavaša predložit će Vatikanu da se vezanje selotejpom i zalijevanje kiselinom svih neistomišljenika i krivovjernika uvrsti na popis svetih sakramenata, koje su svi neprijatelji domovine i nacije obavezni primiti. Tko preživi, predsjednik AHSS-a pripremit će ga za nadolazeće godine prosperiteta, tako da ga nauči gladovati kao i svoje konje.
Ima tu i još nekoliko manjih stranaka i saveza, no one ovise isključivo o nadahnuću svojih "gurua". A mogu biti zahvalni i liječnicima koji su opterećeni poslom pa ne stignu pozabaviti se svima njima. Neke su ipak, na njihovu žalost, stavili pod terapiju.
Najopasnija i najpodmuklija grupacija našega "desnog sektora" ova je koja je trenutno na vlasti. Dosljedno i veselo zagovaraju, podržavaju i sprovode neoliberalnu gospodarsku politiku, koja nije ništa drugo nego novi, vrlo podli i opaki oblik fašizma, koji vas obavije s bezbroj "pipaka" koji dolaze s raznih strana, tako da se nikada ne možete od svih obraniti. Onaj tko nije isti kao mi, a mi smo oni koji imaju – novac i moć – ne zaslužuje drugo nego novi koncetracijski logor: život na dug, kredite, kamate, rad od jutra do sutra, neprestano na rubu s kojega, kada vas gurnu, padate u ambis gori od onoga u spalionicama Auschwitza. Jer, kad postanete nesolventni, živi ste mrtvac za novi sustav. Otvorenu potporu neofašizmu dala je sadašnja ministrica vanjskih poslova, podržavši sve odluke Europske Unije koje su donijete vezano uz situaciju u Ukrajini. Tu se cijela Unija jednoglasno stavila na stranu ukrajinskih snaga koje otvoreno propagiraju i zagovaraju fašizam i nacizam, spaljuju žive ljude (od koga su to mogli naučiti, da mi je znati), pucaju u svoje nenaoružane sunarodnjake i zabranjuju političke stranke koje ne misle isto kao i oni. Tu se mora priznati Europi da je jedinstvena i dosljedna. I u Siriji su podržali razne manijake, vjerske fanatike i ostale luđake od kojih se javno i nedvosmisleno ogradila i AL qaeda, najveći monstrum s kojim nas Zapad plaši. A i Gadafija su jednoglasno bombardirali, kada je zatražio da mu vrate milijarde koje su mu bili dužni.
Ove će gore navedene opcije u europskom parlamentu sigurno prevladati, nebitno u kojoj kombinaciji i u kojim omjerima. Kao što je pjesnik jednom rekao: "Princip je isti, sve drugo su nijanse." Uz neznatnu razliku u koreografiji.

Oznake: izbori

I u pisanim medijima i na radiju i televiziji se govori kako su građani svojim jedinstvom, solidarnošću i spremnošću na pomoć svake vrste stradalima u poplavama održali lekciju političarima.
Istina, jesu. Onu plemenitu, ljudsku.
No, održali su i političari lekciju građanima.
Održao ju je predsjednik jedne općine u Srbiji, koji je čekao nekoliko sati, nakon što je nasip popustio, da objavi opasnost i krene u evakuaciju ljudi. Sad se mrtvi broje na desetke, a nestali na stotine.
Održali su lekciju građanima i svi političari svih 239 vlada susjedne nam Bosne. Oni se još danas ne mogu oko ničega dogovoriti, tko što treba raditi. Kamioni s humanitarnom pomoći stoje na granicama jer se ne mogu dogovoriti tko im treba odobriti ulazak u zemlju. Koliko je tamo mrtvih i nestalih, još se dugo neće znati. Po ne znam koji put su potvrdili da im je jedini smisao postojanja primanje mjesečne plaće i korištenje službenog automobila. Prisjetimo se da su ove zime svi naši političari hrlili u Bosnu pružiti podršku svojim bosanskim kolegama, kad im je narod rekao da je možda sad stvarno dosta njihove zajebancije. Sve je ostalo po starom, evo sad rezultata njihove stručnosti i sposobnosti.
Održali su i nama naši lekciju. Imamo državu, imamo službe, imamo zakone. Imamo i državne robne rezerve, u kojima nemaju baterija i čizama. Imamo i službe za ovakve i onakve situacije, agencije za ovo i ono, svi na državnom budžetu, a onda kada stisne, opet sve rade vojska, policija i volonteri, dobrovoljci, sami građani. Gospodinu grofu, kojem je omogućeno da kupi pola države za 1 kunu, omogućeno je i da isprazni silose žita iz robnih rezervi, pa su opet građani ti koji najviše daju i pomažu. Pokrenula se je na društvenim mrežama i interesantna priča sa kupovinom flaširane vode i slanjem iste u krajeve gdje su smješteni evakuirani ljudi.
Imamo i mi institucije na raznim razinama, koje su spremne i koordinirane za izvanredne situacije tako dobro da bi valjda i samom Mojsiju, da im je ponudio pomoć da zaustavi ili preusmjeri vodu, rekli da čeka odobrenje lokalnog stožera koji mora pitati regionalni stožer, ali državni im ne može ništa odobriti bez nadležne službe... Dok i njega ne bi voda odnijela.
Pokazali su građani političarima što oni mogu, pokazali su i političari građanima što oni mogu, znaju, za što su sposobni i za što primaju plaću od poreza svih građana.
Još je samo na građanima da shvate tko ima stvarnu moć i snagu u svojim rukama.

Oznake: lekcije

Ima nas u Hrvatskoj prema zadnjem popisu nešto preko 4 milijuna.
U samom smo svjetskom vrhu po broju mobilnih telefona po glavi stanovnika. Svaki stanovnik lijepe naše ima u prosjeku više od jednog mobitela u džepu. prema nekim podacima, imamo preko 6 milijuna mobilnih telefona.
I sad barem 4 milijuna građana uzme u ruke svoj mobilni telefon i pozove 060 90 11. Cirka 25 milijuna kuna, velika stvar za početak.
A za nas samo jedna čokolada, kava ili novine manje.

Oznake: računske operacije

Svi živi već znaju i tisuću je puta ponovljeno da su loša gospodarska i socijalna situacija odlična i plodna podloga za rast svakog ekstremizma i radikalizma. Kod nas u tim situacijama do izražaja dolazi uvijek onaj desni, nacionalistički, šovinistički, rasistički. Fašizam u svojem izvornom obliku, a cilj mu je uvijek isti: pronaći nekoga tko je kriv za sve naše nedaće, prokazati ga i iživljavati se na njemu, usmjeriti na njega sve nezadovoljstvo društva.
Pojava bujanja fašizma i šovinizma kod nas posebno živne pred izbore, što je slučaj i posljednjih dana. Na hrvatskoj političkoj sceni skupilo se nekoliko grupacija koje prednjače svojim izljevima mržnje, netrpeljivosti, najavama osvete i represije svima onima koji ne misle jednako kao i oni, jednog dana kad se dočepaju vlasti. Retoriku su očito zaoštrili i zbog sve veće konkurencije na takozvanoj desnici i radikalnoj desnici, jer nekoliko stranaka i grupa računa na potporu istog biračkog tijela.
HDZ opet, kao i početkom i krajem devedesetih zaziva obračun s komunistima, jugofilima, jugonostalgičarima. Sa govornice na čišćenje Hrvatske od udbaša poziva sadašnji predsjednik te stranke, bivši udbaš i predsjednik stranke u koju je početkom devedesetih ušlo na desetke tisuća udbaša i komunista. A na stranačkom im se saboru pridružilo i slično društvo europskih neo – fašista koje svuda vidi komuniste. I da, okosnica gospodarskog programa HDZ-a je borba protiv zvijezde petokrake. I dok sadašnja vlast izvodi majmunarije i vrti se oko sebe kao pas na speedu, bezuspješno pokušavajući uhvatiti vlastiti rep, s gotovo sigurnim dolaskom osuđene zločinačke organizacije zvane HDZ opet na vlast hrvatske građane očekuje iznimno svijetla i vesela budućnost. I iznad svega, strelovit gospodarski uzlet i rast životnog standarda. Samo kad gospodin "Garavi" sa svojom četom razbojnika, lopova i krivotvoritelja ukloni mrsku petokraku i udbaše koji su sada na vlasti, a koji su sedamdesetih i osamdesetih radili za Beograd i željeli i voljeli samo Jugoslaviju. Nema veze što su ti rušitelji i mrzitelji Hrvatske i svega hrvatskoga onda imali pet ili deset godina. Biračko tijelo kojem se HDZ obrača i koje za njega glasa , kao uostalom i za nekakve saveze za Hrvatsku, hrastove i jedno 17 HSP-ova, ako nije direktno uključeno u pljačku države i javnog novca mora biti mentalno za nešto zakinuto. Oprostite, ali drugog objašnjenja da nakon svega netko glasa za HDZ jednostavno nema.
Ostatak fašističkih falangi možda može uhvatiti nešto sitno glasova i koji mandat za hrvatski parlament, ali za europski, za koji se glasa kroz par dana, teško.
No, mora se priznati da se tu radi o vrlo šarolikom društvu, s kojima bi se u uređenoj državi već odavno bavili u državnim odvjetništvima, zatvorima ili umobolnicama.
HDZ-ov glavni saveznik HSP AS i dalje ne odustaje od svoje okosnice političkog programa – da je svatko tko u ovoj zemlji ne diže desnicu u zrak i ne urla "za dom spremni" gost.
U Savezu za Hrvatsko se okupilo jezivo društvo. Jezivo za svakog onog tko ima imalo pameti u glavi i tko sluša i čuje ono što ti ljudi govore. Bivši hadezeovac, koji nije uspio postati predsjednikom mafijaške familije, obećava i zaziva lustraciju čim dođe na vlast. Njihov HSP je zgrožen brojem Srba koji su još u Hrvatskoj, a gospođu Markić i njenu stranku je naprosto sablaznilo da će i političke izbore promatrati, na njima se natjecati, a onda vjerojatno i glasati netko tko ne razmišlja isto kao i ona. Stoga će ona to vrlo brzo promijeniti, čim dođe na vlast. Jer bez preodgoja također nema gospodarskog napretka Hrvatske. Glavaševo društvo se je formalno postavilo na čelo te družbe, no ispada da im je cijena prava sitnica, neka sića i tepsija bureka. No, uvijek im ostaje mogućnost zalagati se da zalijevanje kiselinom ljudi druge vjere ili političkog uvjerenja postane jedan od svetih sakramenata. Za sve goste u Hrvatskoj.
Ne treba također zanemariti ni razne stožere za obranu svega hrvatskoga u hrvatskoj državi, vođene od profesionalnih "veterana", koji su se za jedinu domovinu borili od Beča do Minhena, a sada nad njenom sudbinom zdvajaju po zadimljenim birtijama i pred ponudom u kladionicama, sve za mizernih 8 tisuća mjesečne mirovine. I u neprestanom strahu hoće li doktor Rubala zapjevati i njihovo ime. Njihova bezrezervna podrška ide također progresivnim lustarcijskim snagama, uz obaveznu potporu svome bardu, prvom zubalu hrvatske estradne scene i prvom utajivaču poreza na toj istoj sceni.
Da cjelokupni projekt fašističkih i šovinističkih falangi uspije nužan je božji blagoslov. Hijene i lešinari iz katoličke crkve, skriveni iza raspela i oltara, opet zdvajaju na tome kako ih javnost i država ne slušaju i ne uvažavaju. I sa proslave vojske koja je u drugom svjetskom ratu surađivala s nacistima, predala talijanskim fašistima vlastitu zemlju i klala i ubijala vlastiti narod, licemjeri u svećeničkim haljama pozivaju na mir i pomirbu. Sjetimo se, isti su ti božji ljudi blagoslovili bajunete kojima su ustaški krvoloci klali ljude zbog krivog imena, vjere ili mišljenja, a vodili su i logore u kojima su bila djeca. Sada valjda traže priliku da na preodgoj preuzmu homoseksualce i ateiste, vjerujući da će ih se onda više uvažavati i uzimati za ozbiljno.
Nijedna desna stranka ili grupacija ne govori o tome kako će pokrenuti ekonomiju, zaposliti ljude, spriječiti odlazak mladih visokoobrazovanih kadrova iz zemlje, privući investicije. Nitko ne komentira ili, ne daj bože, kritizira najave Todorića kako će industrijske pogone iz Hrvatske seliti u susjedne zemlje, iako je pola Hrvatske dobio upravo od HDZ-ove vlasti za 1 kunu. Domoljubi, veliki rvati, popovi i suvremeni inkvizitori okupljaju se na skupovima, mitinzima i misama. Protestiraju protiv pisma, jezika i knjiga. Dobrobit i napredak Hrvatske ih zanima koliko i trenutne poplave...
Političke se stranke i opcije u Hrvatskoj izmjenjuju po principu njihala, a građani su oni u sredini po kojima svi lupaju. No, sudeći prema retorici i programima koje nacionalističke i neofašističke opcije nude, udarac koji slijedi bit će poseban. I za domaće i za goste!

Oznake: ludilo brale!

Stanje u poplavljenim područjima Hrvatske, Bosne i Srbije je katastrofalno, apokaliptično. Koliko dana ranije se je ovakva nepogoda mogla predvidjeti i da li se je na nju moglo upozoriti stanovništvo, teško je reći.
Kod nas nema ništa novoga, odvodni kanali i vodotokovi se nisu očistili, nasipi se nisu pojačali gdje su trebali i dogodilo se ono što se u pravilu događa svake godine, samo na drugom području.
U Srbiji je stanje puno teže, veća su područja ugrožena i puno je više ljudi ugroženo. Ljudi se sami organiziraju i kreću u pomoć ugroženim područjima, no i tu imaju problema, banalnih, kako doći do mjesta kojima je pomoć potrebna.
No, ono što se događa u Bosni je, uz katastrofu epskih razmjera, totalni kaos i rasulo sustava, ako je on uopće i postojao. Kaos koji su, nažalost, svojim životima platili nedužni ljudi. O materijalnim štetama više ne treba ni govoriti. Ono što nije odnio rat ili lopovi na vlasti, sad odnosi voda. Da je Bosna nepripremljena za elementarne nepogode i da službe zadužene za izvanredne situacije nisu na nivou, mogli smo se uvjeriti prošlog ljeta, u sezoni šumskih požara. Naši su ih susjedni pustili da gore, a kad su im u pomoć došli naši helikopteri i kanaderi, nisu imali niti goriva za njih. Sada se ta situacija ponavlja, samo što je odnijela i ljudske živote. Prema tvrdnjama samih vlasti i službi u BiH, ono helikoptera što imaju za spašavanje ljudi nisu opremljeni za noćno letenje, a pola dana se njihova Vlada nije mogla dogovoriti da zatraži službenu pomoć od naše države i vojske. Jedino se bez problema mogu dogovoriti o kupnji novih automobila i povećanju svoje plaće. Kao uostalom i naši političari.
No, jedino što nam u ovome zlu može biti koliko - toliko za utjehu je to što naše službe za takve situacije djeluju najpripremljenije i najkoordiniranije. Mada do nije nikakva utjeha onima koji su u poplavama stradali, usprkos tome što plaćaju vodne doprinose za jedno sedam, osam stavki. A i dalje ostaje vječno pitanje zašto mi sve moguće boljke, nevolje i nesreće liječimo, a ne radimo ono najosnovnije da ih spriječimo?
Za razliku od sustava i vlasti, ljudi su opet pokazali veliku solidarnost, hrabrost i srce.Sami se organiziraju, pomažu i skupljaju pomoć. U Sarajevu su se posebno iskazali studenti i navijači koji su skupili velike količine odjeće i hrane, no vlasti su toliko "sposobne" da ne mogu organizirati ni transport potrebnih stvari do najugroženijih područja. Nažalost, kako su neki na ovim našim područjima zarađivali i za vrijeme rata na tuđoj nesreći i krvi, tako pokušavaju i sada, dižući cijene vodi i kruhu u trgovinama. To je valjda u ljudskoj prirodi, ali je ipak daleko više onih koji su nesebično spremni pomoći, koliko su u mogućnosti.
Kada sve ovo zlo prođe, na ljudima ostaje da razmisle o tome koliko im i gdje opet trebaju nesposobni i nespremni paraziti od političara i gdje su bili kada im je pomoć bila najpotrebnija. I što su učinili da se same katastrofe spriječe ili umanje.

Oznake: poplave

Hrvatski su biskupi pokrenuli novu inicijativu, nezadovoljni stanjem u svojoj blagajni i odnosu javnosti i države prema njima.
"Prilozi vjernika su svakim danom sve manji, a donacije države jedva pokrivaju troškove održavanja automobila i standarda života koji nam propisuje riječ božja. Stoga pokrećemo nacionalnu inicijativu, za koju ćemo podršku tražiti i od Vatikana, a posebno pozivamo sve zdrave političke snage koje su na domoljubnoj i kršćanskoj liniji da ju podrže i pridruže joj se", rekao je glasnogovornik HBK.
Onda je sam kardinal objasnio o čemu se radi.
"Ovakvo ignoriranje, zanemarivanje i neuvažavanje Crkve je opasno i pogubno za sve nas biskupe, svećenike i redovnike i naš način života. Stoga predlažem da Vatikan i Crkva pokrenu novi križarski pohod, na čije smo se čelo mi u Hrvatskoj spremni postaviti. Predlažem da se pokrene ofenziva svete katoličke vojske protiv nevjernika i krivovjernika, što će biti za primjer svima ostalima da se prema Crkvi i njezinim velikodostojnicima treba ponašati krotko, ponizno i darežljivo, po pitanju materijalnih dobara, ali i tjelesnih, ukoliko su potrebe velikodostojnika takve. Za metu potvrde naše vjere i njezine ispravnosti predlažem ovaj puta Dubai, pošto se tamo ima što vidjeti, uzeti na proučavanje, a bogami i pokrstiti."
Kaptol poziva sve političke stranke kojima su na srcu vjera, domovina i dobrobit preuzvišenih biskupa da se priključe inicijativi, te da, kada uđu u Europski parlament, tamo propagiraju i zagovaraju čim bržu realizaciju tih, kako ističu, "tradicionalnih vrijednosti svakog katolika i istinskog domoljuba".
Nadbiskup zagrebački je svima ostalima koji se namjeravaju priključiti inicijativi predložio da svoje troškove novog svetog križarskog pohoda namire pustošenjem Rijeke.

Oznake: širenje božje riječi4

( iliti, Vjera i nada u državne pare )

Bivši je vukovarski gradonačelnik molio Boga za pomoć i ovaj mu je ispunio gradski proračun i izbacio kamen iz tijela, prirodnim putem, kako tvrdi gospodin Sabo.
To definitivno nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Donosimo još nekoliko sličnih svjedočanstava.

Željko Kerum - "I ja sam se molio Bogu da mi prebaci nešto novca iz proračuna grada na moje račune, jer je grad imao, a ja nisam. I čudo se dogodilo! Jednog sam dana otkrio desetke milijuna na računu. Jedino što je meni kamen nekim putem ubacio u glavu, ali šta je tu je, ne žalim se."

Ivo Sanader - "Ja sam molio Svevišnjeg da mi ubaci nešto novca iz državnog proračuna u torbu. Došao sam jednog dana na posao i ostavio praznu torbu na stolu, te se otišao pomoliti u katedralu. Kada sam se vratio, torba je bila puna novca. No, očito moja molitva nije u potpunosti zadovoljila Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, pošto nije dozvolio da cestovnim putem izađem iz zemlje."

Slavko Linić - "Da Bog zaista postoji uvjerio sam se mnogo puta. Prije svakoga odlaska u inozemstvo po novo zaduženje molio sam se da mi Bog bude na pomoći, kako bi se uspješno zadužio. I svaki mi je puta uspjelo. Čak je izveo da su dugovi nekih mojih kumova i prijatelja na čudesan način nestali sa njihovih računa i u kršćanskoj se solidarnosti rasporedili na sve porezne obveznike jednako."

Oznake: vjera, nada, državne pare

Naš je bojovnik Josip Joe Šimunić svoju predstavu izveo negdje na vrhuncu sezone čekića, maljeva, rakije i razbijanja ploča sa čudnim slovima. Netko bi mogao reći da je njegov ispad na maksimirskom travnjaku bio primjereniji kontekstu zvjerinjaka preko ceste. Netko drugi bi pak zaključio da nema niti jednog stanovnika zvjerinjaka koji bi sebi dozvolio nešto takvo, čak niti za ljetne vreline, kada mu voće u trbuhu fermentira pa udari u glavu.
Svi sudovi su dosudili i presudili tako kako jesu, Joe je napravio to što je napravio, očigledno nije moga suspregnuti radost što će se susresti s mnogim "dječacima iz Brazila" koji vuku hrvatske korijene. Opere, pozdrave i odzdrave, povijesti i legende ostavljamo na procjenu stručnjacima. Dobro je tek spomenuti se posljednje povijesne epizode uz koju se veže Šimunićev napjev - državne tvorevine koja je službeno i prema zakonima provodila likvidaciju ljudi "druge" vjere i nacije, "drugog" imena ili političkog opredjeljenja.
U cijeloj su priči, zapravo, zanimljive dvije stvari.
Prva je velika ljubav popularnih sportaša, a i nekih drugih hrvatskih selebritija, prema domovini, naciji i, ponekad, prema dragom vođi, ovisno tko je on. Ljubav je njihova nemjerljiva, spremni su uvijek ostaviti srce i krv na bojištu za svoju domovinu. Jedino što većina njih nije spremna ostaviti porez u proračunu ljubljene domovine, nego su po tom pitanju pravi kozmopoliti, kojima nimalo ne smetaju čudna mjesta čudnih imena koja im stoje pod "prebivalište", bitno da je porezna stopa zanemariva.
Druga se stvar još više tiče našeg Josipa. Čovjek je igrao nogomet širom svijeta. Nije mu palo na pamet nigdje drugdje izvoditi takve predstave. Na primjer, u Njemačkoj. Jer bi završio u zatvoru i bio novčano kažnjen da mu takvo nešto nikada više ne padne na pamet. I tu je velika sličnost između njega i bezbroj naših iseljenika na "privremenom radu u inozemstvu". Koji u tom inozemstvu rade, zarađuju pare, školuju djecu, ostvaruju karijere i ponašaju se u skladu sa zakonima toga inozemstva. A kada dođu u svoju jedinu, voljenu i nikad neprežaljenu domovinu, počinju s arlaukanjima kao i Joe na Maksimiru.
I to samo zato jer mogu. Znaju da u ovoj nakaradi, koja se službeno zove Republika Hrvatska, ako imaju para, mogu raditi što god im padne na pamet. Mogu gaziti ljude, iživljavati se na njima, soliti im pamet, prodavati im priče. Ili jednostavno, kao i Joe Šimunić, vršiti nuždu u javnosti. I još poslije biti slavljeni kao nacionalni heroji.

Oznake: lijepa umjetnost

Stanje u državi krajnje je dramatično. Napetost se osjeća u zraku, na tlu i u vodi. Svi osjećaju da je stigao prijelomni trenutak nakon kojega više ništa neće biti isto. Država je stigla na korak do ponora iz kojega više nema izlaza.
Onda je stigla vijest s vrha. Danas se kreće u akciju, zajedničku, opsežnu, odlučnu. Stigao je naš "Dan D". Posljednja šansa za spas državnih financija i proračuna bit će izvedena u režiji Hrvatskih šuma. Akcija je pripremljena u najstrožoj tajnosti i planirana po uzoru na operacije ruskih specijalnih postrojbi duboko u neprijateljskoj pozadini.
Prvo su na teren, u šume širom Hrvatske, poslane jedinice za izviđanje, taktičku procjenu, skupljanje informacija i širenje glasina i poluinformacija: razni referenti, pripravnici i asistenti. Drugu skupinu čine udarne specijalne snage za brzo, taktičko i precizno djelovanje: lugari, inspektori i rendžeri. Treći val čine pomoćne snage i jedinice za potporu i čišćenje terena: pripadnici drugih agencija, službi i ministarstava, koji će pokupiti svoj dio kolača.
Ukratko, ovom akcijom Hrvatskih šuma u državni proračun planira se priskrbiti preko 25 milijardi kuna, prema prvim grubim procjenama i projekcijama. Po najnovijem cjeniku koji su zajednički sastavile Hrvatske šume, Ministarstvo financija, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Porezna uprava, naplaćivat će se kretanje šumom – po tlu, zraku i ispod površine svim stanovnicima šume. Najveći će danak platiti oni najkrupniji: medvjedi, jeleni, veprovi, vukovi i mufloni. Drugu skupinu čine lisice, zečevi, jazavci, srne, divokoze, tvorovi i lasice. U treću poreznu grupu spadaju sve ostale zvijeri i glodavci. Pticama će se porezi i davanja naplaćivati u trenutku kada negdje slete, jer prije ili kasnije to moraju učiniti. Njima će se posebno naplatiti i usluga korištenja površina za radnju slijetanja i uzlijetanja.
Krticama, rovkama i ostalim žiteljima koji borave pod površinom zemlje, naplaćivat će se jednokratne vinjete za kretanje i ispod zemlje i po površini zemlje, te, ako baš koja od tih životinja i poželi, i za samostalno korištenje zračnog prostora.( Poznata je praksa da mnoge sitne šumske životinje vole letjeti s orlom ili jastrebom na leđima - u tom slučaju naplaćuje se grupna tarifa.)
Nakon toga na red dolaze pomoćne snage državne uprave, prvenstveno inspektori porezne uprave i ministarstva graditeljstva. Oni će kornjačama i puževima naplaćivati propisane poreze i takse za legalizaciju objekata građenih bez dozvole, jer je vlasti dobro poznato da niti jedna kornjača i niti jedan puž nemaju dozvole za svoje kuće.
Kako će i čime životinje platiti porez, u državnim se službama i nadležnim ministarstvima ne zamaraju, jer su, kako kažu, dogovorili s komercijalnim bankama linije namjenskih kredita, koje će životinje moći podići, uz jamstvo ostalih građana Hrvatske.
Ukoliko će ova akcija dati očekivane rezultate, a u to nitko iz vlasti ne sumnja, idući je korak naplata korištenja vodenih tokova svim ribama i vodozemcima.
( Zbog zaista teške gospodarske situacije plaćanja neće biti oslobođeni niti šumski selebritiji, poput štrumfova, Stribora i domaćih, Ježurke Ježića, zeke kraj potočića ...)

Oznake: racionalno korištenje resursa

Odlukom da počnu naplaćivati šetnje šumama, Hrvatske šume gurnule su Hrvatsku u ponor iz kojega više nema izlaza.
Kakve će dalekosežne posljedice imati ta njihova odluka, pokazat ćemo na jednom jednostavnom i svima poznatom primjeru...

Crvenkapica, nakon uvođenja naplate šetnje šumom

Jednog dana Crvenkapica krene k bakici noseći joj kolače i rakiju. Vuk je odluči sačekati i saznati kuda ide. No, inspektor Hrvatskih šuma prvo presretne vuka i želi mu naplatiti šetnju šumom. Kako vuk nema novaca, napusti šumu i ode u grad. Tamo se prijavi na zavod za zapošljavanje i postane socijalni slučaj, na državnom proračunu.
Crvenkapica također nema novaca, pa joj inspektor uzme kolače i rakiju i pošalje je natrag kući. Crvenkapica se nakon toga više ne kreće na svježem zraku: samo sjedi za kompjutorom, ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom, visokim tlakom, slabokrvnošću i rahitisom. Sa svim tim bolestima preoptereti zdravstveni sustav.
Sam inspektor je otimanjem košare Crvenkapici postao sklon primanju mita i alkoholizmu.
Bakicu nikada nije posjetio vuk, koji je napustio šumu, te je tako bakica, koja je u penziji, ostala na vrhu hranidbenog lanca i preživjela. Živjela je još mnogo godina i primala mirovinu, te tako dovela do izjednačavanja broja radnika i umirovljenika i kraha hrvatskog mirovinskog sustava.
Lovac nije imao nikakvoga posla, jer nije bilo vuka. Inspektor mu je naplatio taksu za šetnju šumom, ali je lovcu to platila lovačka udruga iz državnog proračuna, tako da je državni sektor nastavio svoju praksu "pretakanja iz šupljega u prazno". Inspektor je lovcu dao pola boce rakije, tako da je i postotak naoružanih ljudi koji pijani tumaraju šumama ostao konstantan.
Na kraju je još inspektor prijavio bakicu jer nije imala dozvolu za kućicu: kućica je izgrađena usred šume, izvan zone gradnje

Oznake: šetnje šumom

Sprega banaka i vlasti temelji se na povjerenju, kojeg prvenstveno banke imaju prema političkim dužnosnicima. To je vrlo lako dokazati na nekoliko jednostavnih primjera.
Radnik dođe u banku i traži kredit kako bi platio popravak automobila i djetetu školarinu na fakultetu. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo još dvije osobe, tri police osiguranja i jamstvo u nekretnini. (Iako je radnik tražio nekoliko desetaka tisuća kuna i sve obveze prema banci i državi uredno podmiruje, a u radnom je odnosu već 35 godina.)
Umirovljenik dođe u banku i traži kredit kako bi unuci kupio televizor i hladnjak kao svadbeni dar. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo tri osobe, liječničku potvrdu da će umirovljenik poživjeti još barem desetak godina i jamstvo u nekretnini. (Iako je umirovljenik tražio svega nekoliko tisuća kuna i redovito podmiruje sve svoje obaveze prema banci i državi te prima mirovinu preko banke.)
Poljoprivrednik/obrtnik dođe u banku po kredit za novi traktor/stroj. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo pet osoba, hipoteku na cjelokupnu imovinu i životna osiguranja za svu širu rodbinu. (Iako je poljoprivrednik/obrtnik tražio nekoliko stotina tisuća kuna i nema nikakvih nepodmirenih obveza prema banci i državi te uredno posluje preko računa u banci.)
Onda u banku dođe ministar financija. Traži kredit za isplatu plaća političarima, kupnju novih automobila, plaćanje kamata starih kredita. Traži desetak milijardi kuna. Obveze prema bankama i kreditnim agencijama ne podmiruje već godinama, svu je imovinu u vlasništvu države već tri puta založio. No, kaže da su mu jamstvo za vraćanje kredita ova četvorica gore. I bankar mu vjeruje i da mu kredit.

Oznake: financijska poslovanja

Danas se obilježava nekakav dan Europe, dan pobjede nad nacizmom i fašizmom, dan europskog jedinstva i još koječega.
Malo to danas smiješno zvuči, da ne kažem nakaradno, kad ova i ovakva Europa obilježava dan pobjede protiv fašizma.
Dok istovremeno u Ukrajini podupire i pomaže saveznike nacista iz drugog svjetskog rata, koji pale žive ljude.
U članicama te iste Europske Unije djeluju otvorene neonacističke, rasističke, homofobne, nacionalističke stranke. I ne samo da djeluju,nego polako i dolaze na vlast.
Hrvatski predsjednik spominje kako je na današnji dan pobijeđeno zlo, a gradonačelnik iz njegove stranke na današnji dan odlazi na otkrivanje spomenika vezanog uz fašističkog ratnog zločinca.
Dan koji se danas može svetkovati i slaviti je Dan pobjede u Velikom domovinskom ratu, koji se obilježavao u bivšem Sovjetskom Savezu, a danas je najveća proslava u Rusiji.
Ondašnji SSSR, a samim time i Rusija podnijeli su najveći teret i žrtvu u borbi protiv fašizma i nacizma.
Jer njihova je zemlja bila predviđena za novi "životni prostor" nacističke Njemačke, a njenim je stanovnicima Hitler predvidio istrebljenje. I to je cijela priča. Prosto i jednostavno. Možemo mi danas pričati o raznim teorijama i zavjerama, je li bilo nužno žrtvovati tolike ljude, no istina je vrlo jednostavna: žrtvovali su milijune da bi spasili desetke milijuna. Jer su fašističke horde naumile istrijebiti cijeli njihov narod. I to treba biti jasno svim luđacima i idiotima koji na bilo koji način opravdavaju bilo koji fašistički, nacistički ili kvislinško - nacionalistički režim. A trenutno je takva moda po cijeloj Europi.
I zato su u Rusiji i još nekim zemljama bivšeg SSSR-a svjesni što za sve njih i cijelo slobodno čovječanstvo znači spomen na današnji dan. Dan pobjede nad najvećim zlom u povijesti čovječanstva, dan bez kojega Europa ne bi dobila priliku razvijati se na osnovama slobode i demokracije.
A ta je ista Europa danas od tih ideja slobode i demokracije, od antičkih ideja humanizma, od kršćanskih ideja ljubavi prema čovjeku, solidarnosti i milosrđa, od revolucionarnih ideja slobode, bratstva i jednakosti dalje nego Zemlja od Mjeseca.

Oznake: povijest

U nastavku spektakla kao gost trebao se pojaviti Zoran Milanović. No, njegova točka prebačena je u revijalnu emisiju, koja će biti emitirana nakon 25. 5. On je kao stari rocker obradio poznatu uspješnicu Leta 3 "Riječke pič*e".
U službenom dijelu programa nastupio je bivši ministar Slavko Linić, sa svojom inačicom duhovne skladbe "Krist na žalu". Vokalno ga prate Zdravko Tomac, Vojko Obersnel i Zlatko Komadina.

Krist na žalu

Sretoh jučer Krista na žalu
kako šeće sa Zdravkom Tomcem
Ispričah tužnu priču mu svoju.

I Zoki jednom kao i ti stane na žalu,
Tražeć ljude za velika nedjela
da izvlače ljudima pare zakonima i porezima.
I ja bijah spreman na velika djela
(predstečajne nagodbe – napomena izvođača).

Ali jučer je Zoki pozvao mene.
Njegove usne moje rekoše ime.
Više nisi ministar moj.
Svoje ministarstvo sada ostavljam poletarcu
I idem kamo moje noge me nose.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago bijahu otpisi dugova
I tada imah puno kumova i drugova.
Ali više nitko ne treba računice moje

Oznake: spektakl

Državna televizija pokreće novi spektakularni show "Političari pjevaju", u kojem će svoje vokalno umijeće predstaviti poznati hrvatski političari.
Čast da nastupi prvi dobio je predsjednik HDZ-a, koji nastupa pod umjetničkim imenom "Garavi", uz pratnju zbora "Remetinečki dečki". On je izveo obradu popularne himne svoje stranke.

HDZ zna

Mi smo vrijedno krali, dok su drugi radili
Krali smo i noću, dok nas nisu gledali
Jer ne može se radom napuniti naša vreća bez dna
Samo teškom krađom onog koji zna
HDZ zna, HDZ zna!

Pokrali smo Hrvatsku i sad nastavljamo
Da nama još bolje bude mi se trudimo
A vama opet muda pod bubreg nudimo!
Pokrali smo sve što ste stekli još od vaših djedova
Sve to može samo onaj koji zna
HDZ zna, HDZ zna
Zna se tko zna!

Naša stranka ima bezbroj lopova
Državu je cijelu ona pokrala
I opet će kad se vlasti dočepa
Jer HDZ zna, HDZ zna!

Pogledajte polja pusta, proizvodnji svakoj došao je kraj
Od obale smo stvorili za tajkune raj
Nema zemlje tako opljačkane kao Hrvatska
Neka je i dalje pljačka onaj koji zna
HDZ zna, HDZ zna!

Mladež će i dalje besposleno da nam se klati
S nama im budućnosti nema, to moraju znati
I radnici, penzioneri i seljaci, svi moraju znati
Opet ćemo krasti i nećemo vam ništa dati
HDZ zna
Zna se tko zna

Oznake: spektakl, show

Autsorsing, odnosno outsourcing, je nova mantra najbolje od svih vlada koje smo do sada imali, kako ju je nazvala ministrica vanjskih poslova.
Iako je u medije i javnost autsorsing dospio tek nedavno, pojava je to koja traje u našoj domovini otkako je i same mlade nam državice.
Što je u stvari autsorsing? To je jedna stečevina kapitalizma koja je u hrvatskoj verziji mutirala do neprepoznatljivosti, kao uostalom i sve druge stečevine najboljeg od svih mogućih ekonomskih uređenja države, kako kažu svi važni hrvatski političari. To je nešto što nam je u baštinu ostavio "prvi hrvatski predsjednik" sa svojom klikom, na čije nas puteve opet želi vratiti garavi. Uostalom, to je i jedan od učinkovitijih patenata njegove stranke zločinačke organizacije - početkom devedesetih je to bio jedan od oblika legalizirane pljačke i otimačine pomoću koje su se razni belosvjetski propaliteti obogatili, a u Hrvatsku su se vratili sa najlon vrećicama i u zakrpanim kaputima. Sve što im je tada trebalo je bila stranačka iskaznica HDZ-a.
A evo kako je taj autsorsing ustvari funkcionirao. Mračna vremena socijalizma smo ostavili iza sebe , proizvodnja je ostala samo sjećanje i mračni relikt. Okrenuli smo se menadžmentu, poduzetništvu i ostalim ljepotama razvijenog i civiliziranog svijeta. Sve prateće djelatnosti, poput poslova zaštite, čišćenja, održavanja objekata i pogona, servisiranja, kuhanja, hortikulture otišle su u autsorsing. U velikoj većini poduzeća koja su po hrvatskom modelu privatizirana i u mnogim državnim poduzećima. Tako su se poslovi koji su se obavljali unutar samih poduzeća i ustanova uz normalne troškove počeli davati novim poduzetnicima da ih obavljaju iz "usluge". Uz, dakako, višestruko veće cijene. Jer je trebalo namiriti i novog poduzetnika i onoga tko mu je dao posao, a trebalo je nešto platiti i onome tko je posao obavio. Da su te djelatnosti iz usluge bile - a i još uvijek jesu – zlatni rudnik, govori broj postojećih tvrtki za žaštitarske poslove, poslove čišćenja, održavanja, servisiranja... Na te su se načine izvlačile nezamislive sume novaca, uglavnom iz državnih tvrtki, koje su imale čak i po dvije, tri sestrinske fiktivne firme, pa su same sebi iznajmljivale djelatnike iz treće ili četvrte ruke. Danas je autsorsing postao vrlo popularan u carstvu tvrtki Velikoga grofa hrvatskoga, koji također sam sebi iznajmljuje radnike – za to još dobije i subvencije države -, a proširio se pomalo na banke.
Taj je autsorsing nešto što se, dakle, u praksi provodi već skoro četvrt stoljeća. Sada je aktualna Vlada najavila njegovo uvođenje i u državne službe, škole, bolnice, vrtiće... U pozadini svega ne može biti ništa drugo nego izvlačenje novaca. Preostalog. Ne može, jer jednostavno ne može. U petak, 2. 5. na HR 1 je bilo govora upravo o tome. Indikativno je bilo i to što se nitko iz vlade nije odazvao pozivu u emisiju. Da objasni kako će to vlada uštedjeti nekoliko stotina milijuna na poslovima koji će se obavljati isto kao i do sada, a još će se morati namiriti apetiti posrednika- vlasnika firme koji će davati uslugu i onoga koji mu je dao posao. U emisiji je gostovao i vlasnik jedne od takvih firmi koja pruža usluge i prema njegovim računicama uštede će se pronaći u štednji na materijalima i sredstvima za rad i, naravno, plaćama zaposlenika.
Kako će se uštedjeti na materijalu u poslovima pranja prozora i poda? Jedino tako da se peru samo s vodom, pa će ostati malo musavi. Kako će se uštedjeti na toaletnom papiru? To je već kompleksno pitanje na kojem sustavno radi nekoliko Vlada; građani će jesti sve manje pa će sve manje imati potrebu odlaziti na šekret. Kako će se uštedjeti na kuhanju u bolnici? Bože moj, ako je netko bolestan, mora piti čaj bez šećera i ispirati želudac, a ne se prežderavati. Ima u tome logike, mora se priznati.
Pitanje plaća je ključno. Jer ako se nekako može sanirati ovih tričavih 200 milijardi koliko je država dužna, to je onda štednja na plaćama spremačica, električara i portira. Jer zbog njih se je država morala i zadužiti, pa neka sada i oni malo osjete teret krize.
Naravno, nikakve veze nema to što je autsorsing najavljen iz ministarstva u kojem je savjetnik ministrice vlasnik tvrtke koja se bavi poslovima koji ulaze u taj isti autsorsing. To mogu pomisliti samo zlobnici, oni kojima danas nije socijalna osjetljivost i briga za svakog čovjeka na prvom mjestu, isto kao što im i tijekom devedestih na prvom mjestu nije bila ljubav prema domovini i ushit što su konačno svoji na svome.
Slične su projekte i eksperimente provele i neke razvijene zemlje, no sada ih napuštaju, jer su rezultirali izrabljivanjem radnika i bogaćenjem nekolicine. Kod nas se taj eksperiment u privatnom sektoru provodi već skoro četvrt stoljeća, i to je već svima postalo normalno. Vidjet ćemo što će biti sada, u slučaju javnih službi.
A ako je Vlada toliko uvjerena da je autsorsing pravi put i sigurno će rezultirati velikim uštedama, zašto nije onda to svoje vjerovanje pokazala i dokazala primjerom? Neka, recimo, ministar prometa iznajmi ministarstvu poljoprivrede premijera, a ministar poljoprivrede pak neka iznajmi premijera u ministarstvo rada odakle će ga prebaciti u HŽ. A HŽ će ga onda preko svoje podtvrtke zaposliti kao nosača prtljage. Pa da vidiš uštede, a i kvalitetno obavljenog posla.

Oznake: New Deal

Već 34 godine nema bravara. Danas su o njemu mišljenja podijeljena, no činjenica je da je u svoje vrijeme otvarao sva svjetska vrata, koja danas oni na njegovom mjestu ne znaju i ne mogu niti pronaći.
Naslijedila ga je družba skarabeja, koja je pred narodom kotrljala svakojaka govna, no to je bio njihov doseg.
A onda smo se mi u lijepoj našoj posebno usrećili. Dopali smo šaka trgovcu sa 6 razreda škole. Taj se je trudio zatrti svaki spomen na bravara i njegovu ostavštinu. Zaključio je da ljudi uz bravara vežu industriju, tvornice, radna mjesta, besplatne bolnice i fakultete pa je to odlučio sasjeći u korijenu. Uglavnom, rasprodao nas je kako je najbolje znao i umio. Čovječanstvo će ga pamtiti po belom paradnom odelu sa epoletama, na vrhuncu jednog ludila i pljačke kakva nije viđena od hunskog postošenja Rima.
Naslijedio ga je komedijaš koji je nama i svijetu svjedočio kakav smo cirkus postali.
Ludilom se je izgleda, u međuvremenu, zarazila cijela nacija, pa smo sada izabrali muzičara. Udri brigu na veselje. No i Neron je svirao dok je Rim gorio. A mi već 34 godine sviramo onoj stvari. Sad nam barem dirigira profesionalac...

Oznake: &

Hrvatska biskupska konferencija je iznijela zaključak kako su najveći neprijatelji crkve, biskupa, religije, vjere i Kaptola internet i ostali nebeski otpadnici i djeca pakla i Belzebuba, poput struje, mobilnih telefona i radio stanica.
Nakon dugog vijećanja na kojem su se tražili najbolji i najučinkovitiji načini borbe protiv interneta i struje donesena je strategija suprotstavljanja tom đavoljem izumu.
Odustalo se od prvotnog nauma bacanja kletvi, zalijevanja servera svetom vodom i rastezanje visokonaponske mreže, te je Crkva odlučila pridobiti kletog dušmana na svoju stranu.
Da umilostivi nebesku svjetsku mrežu i upregne je u svoja kola, sveta je majka Crkva osnovala nadbiskupiju Svih svetih servera, koju će motriti i štititi sveti Ilija gromovnik osobno.
Kako bi se udobrovoljili električni i telefonski impulsi na zemlji je Hrvatskoj crkva ustanovila biskupiju Izmjenične struje blaženoga napona i krenula graditi katedralu svetog Nikole Tesle, kojega će papa Franjo po ubrzanom postupku proglasiti svecem. Potrebna čuda koja će posvjedočiti hrvatski nadbiskup su ta da Nikola Tesla kao Srbin nije svoje znanstvene radove pisao na ćirilici, te da ga milostivi svemogući Bog nije spalio prilikom izvođenja eksperimenata, usprkos tome što je Srbin.
U sklopu tih crkvenih radnji kardinal Bozanić je u katolički kalendar ubacio i nekoliko spomen dana novih tehnologija u službi Crkve.
Tako ćemo u narednim godinama svetkovati Bežični Prijenos Podataka, Svetu kompatibilnost, Anđele Antivirusne i Presveti firewall

Oznake: vjera, nada, tehnologije

Vremena su demokracije, liberalizma, novih ideja, novih tehnologija, novih navika, životnih trendova... Neki je mudar čovjek rekao kako u takvim vremenima svi ljudi imaju pravo na izbor, odnosno, barem bi trebali imati pravo na izbor. Što žele, gdje žele, s kim žele, žele li nešto uopće ili ne žele. I ljudi su se razveselili tim mogućnostima izbora i samom biranju. I osjećali se ponosno, važno, mudro što imaju mogućnost izbora, odnosno, što o njihovom izboru ovisi što će biti dalje. No, nitko im nije rekao da to pravo izbora i biranja za sobom vuče i posljedice, odnosno prihvaćanje posljedica raznih izbora. U slučaju posljedica nema izbora, prihvaćate li ih ili ne, one vam jednostavno dođu. A najbolje, ili najgore od svega – ovisi o stajalištu, je to što ste konzumiranjem mogućnosti izbora vi preuzeli odgovornost za posljedice koje će nastati i koje ćete snositi. Biračke kutije i razne druge mogućnosti izbora takvog tipa đavolje su iluzije da se svakoga od nas nešto pita i da svatko od nas može na nešto utjecati. I ona političarima najdraža – vaš glas je bitan. Je, samo pitanje za što i za koga.
Današnji dan, Prvi maj, međunarodni praznik rada, jedan je od dana kada nam u misli dođu ti odnosi izbora i posljedica. Jer i ovo stanje danas rezultat je upravo toga. Izabrali smo pred kojih četvrt stoljeća izlaz iz mraka i tamnice i odlučili se za slobodu, demokraciju, blagostanje. Odlučili smo da nam je dosta plugova, strugova, dizalica i navoza, sad ćemo malo menadžment, poduzetništvo, osobno bankarstvo, glasnogovorništvo.
U ta mračna vremena na današnji dan su radnici odlazili na zajedničke izlete, okretali janjce, odojke, gradele. Danas izlaze zajedno sa suncem i staju u red za plastični tanjur graha, koji im je velikodušno donirao kakav moderni mecena ili gospon grof, a poslije zajednički okreću kontejnere ne bi li izvukli apoen nove valute nove sirotinjske klase, u plastičnom obliku, protuvrijednosti pola hrvatske kune. I onda svi skupa čekaju slijedeću rundu izbora i biranja, kako bi potvrdili i dokazali da je baš ona hrpa govana u koju su oni zagazili najukusnija.
Stoga, uživajte u grahu, ionako ste ga već platili barem desetak puta državi, poslodavcu, sindikatima, crkvi, dobrotvoru, ZAMP-u i tko zna kome sve ne.

Oznake: Dobar tek!