Sprega banaka i vlasti temelji se na povjerenju, kojeg prvenstveno banke imaju prema političkim dužnosnicima. To je vrlo lako dokazati na nekoliko jednostavnih primjera.
Radnik dođe u banku i traži kredit kako bi platio popravak automobila i djetetu školarinu na fakultetu. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo još dvije osobe, tri police osiguranja i jamstvo u nekretnini. (Iako je radnik tražio nekoliko desetaka tisuća kuna i sve obveze prema banci i državi uredno podmiruje, a u radnom je odnosu već 35 godina.)
Umirovljenik dođe u banku i traži kredit kako bi unuci kupio televizor i hladnjak kao svadbeni dar. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo tri osobe, liječničku potvrdu da će umirovljenik poživjeti još barem desetak godina i jamstvo u nekretnini. (Iako je umirovljenik tražio svega nekoliko tisuća kuna i redovito podmiruje sve svoje obaveze prema banci i državi te prima mirovinu preko banke.)
Poljoprivrednik/obrtnik dođe u banku po kredit za novi traktor/stroj. Bankar mu ne vjeruje, traži jamstvo pet osoba, hipoteku na cjelokupnu imovinu i životna osiguranja za svu širu rodbinu. (Iako je poljoprivrednik/obrtnik tražio nekoliko stotina tisuća kuna i nema nikakvih nepodmirenih obveza prema banci i državi te uredno posluje preko računa u banci.)
Onda u banku dođe ministar financija. Traži kredit za isplatu plaća političarima, kupnju novih automobila, plaćanje kamata starih kredita. Traži desetak milijardi kuna. Obveze prema bankama i kreditnim agencijama ne podmiruje već godinama, svu je imovinu u vlasništvu države već tri puta založio. No, kaže da su mu jamstvo za vraćanje kredita ova četvorica gore. I bankar mu vjeruje i da mu kredit.
Post je objavljen 10.05.2014. u 13:29 sati.