Stanje u poplavljenim područjima Hrvatske, Bosne i Srbije je katastrofalno, apokaliptično. Koliko dana ranije se je ovakva nepogoda mogla predvidjeti i da li se je na nju moglo upozoriti stanovništvo, teško je reći.
Kod nas nema ništa novoga, odvodni kanali i vodotokovi se nisu očistili, nasipi se nisu pojačali gdje su trebali i dogodilo se ono što se u pravilu događa svake godine, samo na drugom području.
U Srbiji je stanje puno teže, veća su područja ugrožena i puno je više ljudi ugroženo. Ljudi se sami organiziraju i kreću u pomoć ugroženim područjima, no i tu imaju problema, banalnih, kako doći do mjesta kojima je pomoć potrebna.
No, ono što se događa u Bosni je, uz katastrofu epskih razmjera, totalni kaos i rasulo sustava, ako je on uopće i postojao. Kaos koji su, nažalost, svojim životima platili nedužni ljudi. O materijalnim štetama više ne treba ni govoriti. Ono što nije odnio rat ili lopovi na vlasti, sad odnosi voda. Da je Bosna nepripremljena za elementarne nepogode i da službe zadužene za izvanredne situacije nisu na nivou, mogli smo se uvjeriti prošlog ljeta, u sezoni šumskih požara. Naši su ih susjedni pustili da gore, a kad su im u pomoć došli naši helikopteri i kanaderi, nisu imali niti goriva za njih. Sada se ta situacija ponavlja, samo što je odnijela i ljudske živote. Prema tvrdnjama samih vlasti i službi u BiH, ono helikoptera što imaju za spašavanje ljudi nisu opremljeni za noćno letenje, a pola dana se njihova Vlada nije mogla dogovoriti da zatraži službenu pomoć od naše države i vojske. Jedino se bez problema mogu dogovoriti o kupnji novih automobila i povećanju svoje plaće. Kao uostalom i naši političari.
No, jedino što nam u ovome zlu može biti koliko - toliko za utjehu je to što naše službe za takve situacije djeluju najpripremljenije i najkoordiniranije. Mada do nije nikakva utjeha onima koji su u poplavama stradali, usprkos tome što plaćaju vodne doprinose za jedno sedam, osam stavki. A i dalje ostaje vječno pitanje zašto mi sve moguće boljke, nevolje i nesreće liječimo, a ne radimo ono najosnovnije da ih spriječimo?
Za razliku od sustava i vlasti, ljudi su opet pokazali veliku solidarnost, hrabrost i srce.Sami se organiziraju, pomažu i skupljaju pomoć. U Sarajevu su se posebno iskazali studenti i navijači koji su skupili velike količine odjeće i hrane, no vlasti su toliko "sposobne" da ne mogu organizirati ni transport potrebnih stvari do najugroženijih područja. Nažalost, kako su neki na ovim našim područjima zarađivali i za vrijeme rata na tuđoj nesreći i krvi, tako pokušavaju i sada, dižući cijene vodi i kruhu u trgovinama. To je valjda u ljudskoj prirodi, ali je ipak daleko više onih koji su nesebično spremni pomoći, koliko su u mogućnosti.
Kada sve ovo zlo prođe, na ljudima ostaje da razmisle o tome koliko im i gdje opet trebaju nesposobni i nespremni paraziti od političara i gdje su bili kada im je pomoć bila najpotrebnija. I što su učinili da se same katastrofe spriječe ili umanje.
Post je objavljen 17.05.2014. u 16:29 sati.