Sukladno odluci vlade o izdvajanju dodatnih sredstava za Ministarstvo hagioterapije oduzet će se sva sredstva koja su samostalno uprihodovala sveučilišta i znanstveni instituti, te će se usmjeriti u molitvene projekte, istraživanja na području mistike i čvrstih vjerskih uvjerenja.
Sredstva koja je Fakultet strojarstva i brodogradnje namijenio za istraživanja na polju poboljšane statike brodova uložit će se u naglašavanje božje mudrosti i veličanje čudesnih djela njegovih, jer je učinio da se Jona vozi par dana unutar kita, bez ikakvih analiza i prvotnih testiranja.
Ukinuti će se i projekt novoga sustava brodske navigacije. Sredstva će se preusmjeriti za molitvene grupe koje će za cilj imati svojom iskrenom molitvom i čvrstom vjerom dovesti brodove na cilj.
Na Medicinskom fakultetu će se zbog oduzetih sredstava prekinuti istraživanja mozga, a sredstva će se usmjeriti mnogobrojnim samostanima, čiji će pripadnici moliti za bolesnike da im bog prosvijetli pamet.
Na Ekonomskom fakultetu su sami došli do zaključka da nama više nikakvi ekonomski modeli ne mogu pomoći, te su se organizirano prepustili molitvi majci božjoj prepunoj milosti i razumijevanja za budale i nesretnike. Svoja su sredstva odlučili utrošiti na kupnju svjetlećih kipova bogorodica i zeca sa puškom koji puši lulu.
Sredstva od ostalih sveučilišta će se se dati na korištenje HBK ,a svaki od dekana će za to dobiti dvije svete sličice po izboru i bocu svete vode. Glazbena akademija ostaje pod nadležnošću predsjednika republike.

Oznake: duhovna obnova

Ne znam imaju li u Ukrajini svoju verziju ove naše narodne mudrosti, ali za njih ona ima posebno značenje. Prva rit Ukrajine išla je na zlatni šekret.
Dosadašnji predsjednik Ukrajine se je time stavio uz bok stare sovjetske garde koja još vlada od Bjelorusije, preko Moskve i Bakua pa do svih srednjeazijskih stanova. Ponašanjem i obnašanjem vlasti nije nimalo zaostajao niti za kojekakvim postkolonijalnim afričkim bizarnim diktatorima, a krenuo je stazom kojom kroče sjevernokorejske narodne dike. Pokušao je sprovesti sovjetski model vladanja, preliti svu vlast u ruke predsjednika, dakle svoje. Sve su te diktature po tome iste, jedinu razliku među njih unosi dašak osobnosti svakog "voljenog vođe". Janukovič će ostati zapamćen po zlatnom šekretu. Nije baš nešto, ali, eto, čovjeku je valjda to bio vrhunac kreativnosti i domišljatosti. Životinje, automobili, brodovi, jahte i ostale tričarije se ne računaju, pa to kod nas sakuplja svaki predsjednik gospodarske komore i svaki drugi župan. Primat ipak drži bivši predsjednik Turkmenistana, koji je mjesece u godini i dane u tjednu nazvao po članovima svoje obitelji, a sebi postavljao samorotirajuće svjetleće spomenike. Dobro, opravdanje Janukoviču može biti to što je Bjelorus, a vidimo da i Lukašenko nije baš pretjerano maštovit po tim pitanjima.
Dakle, Janukovič je nekud zbrisao. Hoće li se dočepati Rusije, to će se vidjeti. Izgleda da je Kličko bio vidovit, kad mu je rekao da će proći kao Gadafi i Čaušesku ako se ne opameti. Vjerojatno bi i prošao, da su ga se Svobodari prvi dočepali. Sad poziva dio Ukrajinaca da se naoružaju i da krenu u obranu zemlje. Od koga? Drugih Ukrajinaca koji su protjerali bitangu njega?
Zbog njega i njegova zlatnog toaleta su izgubljeni ljudski životi. Samo je to jedino važno i bitno u cijeloj priči. Da je odstupio na početku, nitko ne bi poginuo. Ovako je opet odstupio, životi su izgubljeni, a ljudi bjesni jedni na druge više nego što bi trebali biti.
Iz više izvora stižu vijesti kako su deseci privatnih aviona odvozili ljude i teret iz Kijeva prije dva dana. Vjerojatno novac, zlato, takve stvari. Nisu uzimali brašno, šećer i rižu. Stvari koje si sve više građana nije moglo priuštiti u dovoljnim količinama jer je, eto, onaj tko o njima treba brinuti srao u zlatnu rupu. Možda je spomena vrijedno i to da je njegov sin, za ovih godina tatina mandata, postao jedan od najbogatijih Ukrajinaca.
Iz zatvora je izašla i gospođa Timošenko. I ona ima afera i lopovluka iza sebe, no izgleda da su joj Ukrajinci odlučili pružiti drugu šansu. Ona je i jedina u zemlji koja figurira politički kao osoba, a ne kao stranka, pokret ili ideja. Janukoviča podržava proruski dio, jer je igrao na kartu čvrstih veza s Rusijom. Desničari, odnosno otvoreni neonacisti se okupljaju oko jačanja nacionalne ideje i čišćenja zemlje od ostataka iz sovjetske ere. Komunisti se baš i nisu reformirali i igraju na kartu nostalgije za onim što je bilo dobro u Sovjetskom Savezu i borbe protiv fašista u 2. svjetskom ratu. Kličko je čovjek koji živi i radi u Njemačkoj. Ono što je on postigao u svojoj karijeri, postigao je zahvaljujući svojemu radu. Vidi kako ljudi rade i žive u Njemačkoj i drugdje na zapadu. Vidi kako se tamo ponašaju političari i misli da bi tako trebalo biti i u Ukrajini. I mi smo početkom devedesetih mislili i vjerovali u tako nešto. Malo smo bili naivni. Koliko god mi mislili da je jedino pošteno i časno živjeti od rada, uvijek se nađu nekakve bitange koje ne misle tako. I rezultat su prolivena krv i razne bizarnosti.
Sad je na narodu da bude pametan. Puno puta je narod dokazao da baš i nije u tim trenucima posebno mudar i pronicljiv, no u nekoliko navrata nas je znao i pozitivno iznenaditi. Ovakvu vrstu parazita si ljudi moraju sami skinuti s vrata. U Ukrajini su to uspjeli. Vidjeli smo i u susjednoj Bosni kako žive političari, bizarne dvorce iz bajki čuva nekoliko vrsta policije. Čuvale su i u Kijevu, dok pritisak ljudi nije postao neizdrživ za sve. Ovih dana vlast i u Venezueli puca na svoj narod jer im više nije milo trpjeti kriminalce i probisvijete u ime boljeg sutra, tko zna kad. A vidjeli smo i mi kako guzičari žive kod nas...

Oznake: dobra probava i redovita stolica

Svaki fašizam nastao je kao reakcija na neko stanje, nečim je potaknut i uzrokovan. Fašizam nudi ekstremna rješenja i brutalno se obračunava sa protivnicima i svim neistomišljenicima. Obično su teške ekonomske, gospodarske, socijalne i druge prilike u društvu glavni uzročnici pojave i bujanja fašizma. Ljudi pristupaju ekstremnim rješenjima i postupcima tek kad su dovedeni u vrlo tešku, gotovo bezizlaznu situaciju.
Njemački nacizam i fašizam bio je reakcija na ponašanje ostatka Europe prema Njemačkoj, loše gospodarsko stanje u zemlji i nesnalažljivost i pasivnost ostalih političkih grupacija u borbi s krizom.
Ruski "crveni fašizam" bio je reakcija na obijest i dekadenciju carske vladajuće svite i katastrofalno stanje države, prvenstveno radničke klase. Iako je boljševički pokret pokrenut s plemenitim idejama, kasnije je ogrezao u krvi milijuna nevinih žrtava.
Ono što su radili Crveni Kmeri u Kambodži ili što se danas radi u Sjevernoj Koreji teško može objasniti i suvremena medicina, razum i riječi nikako.
Svi oni koji su pridonijeli bujanju fašističkih pokreta – nebitno pod kojim nazivom, idejom ili svrhom djelovanja, metode i učinci su uvijek bili isti- barem su jednako krivi za nastajanje tih pokreta kao i sami sudionici istih. Snose i dio krivice za zlodjela koje su fašizmi direktno prouzročili.
U Ukrajini se danas događa nešto slično. Vlast je korumpirana, diktatorska, kriminalna. Narod nije slijep i glup pa da ne vidi da se zemlja prekomjerno zadužuje, njihov standard pada, a dobro je samo onima na vlasti i oko nje. Na temeljima pokreta i snaga koje su u drugom svjetskom ratu surađivale sa nacistima i fašistima nastale su političke stranke i skupine koje prednjače u nasilnom rušenju sadašnje vlasti. Te su snage uspjele homogenizirati nezadovoljstvo naroda, pronaći zajednički nazivnik uzrocima svih problema koje danas imaju Ukrajinci i Ukrajina – to je jedan od stupova svih fašizama, usmjeriti gnjev masa na nešto ili nekoga konkretnog, u ovom slučaju to su Rusi, odnosno sovjeti, komunisti, te sve to usmjeriti prema predsjedniku i vlasti koju nastoje srušiti. Kako god ukrajinska priča završila, upravo će te neofašističke i neonacističke snage biti najteže kontrolirati i oni će biti najveći uteg daljnjem razvoju i demokratizaciji zemlje. A za njihov strelovit uzlet najveće zasluge ima sam sadašnji predsjednik, koji je na vlasti prakticirao dosta fašističkih metoda, od smanjenja ovlasti parlamentu, povećanja svojih ovlasti i moći, zabrana protesta protiv vlasti, odnosno protiv sebe, a sve je kulminiralo naredbom specijalnim snagama da pucaju na narod. Rješenje te krize još nije na vidiku, desne snage su ojačale, svjesne su toga, ostatak oporbe je dosta "izgubljen" i nema jasnu sliku što će i kako dalje, osim dogovorenih novih izbora. No, sadašnji je predsjednik do sada izigrao svaki dogovor, pregazio svaku svoju datu riječ i malo mu tko vjeruje. Novo svjetlo na cijelu sliku baca i slučajno ulovljena izjava poljskog političara na potpisivanju sporazuma, koji očito nije bez razloga i saznanja rekao Kličku i kompaniji da će ih Janukovič sve s vojskom pobiti ako ne potpišu primirje. Desni ekstremisti ne vjeruju više nikome, nakon ovakvih izjava i s pravom. Ono što sve najviše zanima je, kako će se te snage ponašati kada se uspostavi kakvo-takvo primirje i počne s ustrojem nove vlasti. To sve opet može izroditi samo još većim kaosom i novim krvoprolićem, jer konkretna rješenja situacije sad i odmah nema nitko.
I u Venezueli se događaju slične stvari, vlast puca na narod koji od nje traži samo da mu osigura ono što joj je posao – uvjete za bolji život. Jer im je dosta svakodnevnog gledanja kriminala, pljačke i bogaćenja političara i njihovih bližnjih, pod krinkom i parolama nekakve ideologije i isprazne demagogije.
I na hrvatskoj političkoj sceni se okupljaju snage koje se pozivaju na neke ideje i osobe iz fašističkog miljea, u polaganom su, ali stalnom rastu. Gospodarska i socijalna situacija u zemlji je sve teža, društvo se sve više raslojava, razlike su sve veće. Vlast se ne snalazi u rješavanju problema, svakodnevno se zapetljava u vlastite skandale. Ni bogaćenje mimo zakona zvano pljačka nije im nimalo strano niti mrsko. I klima i tlo su plodni za rast fašizma, koji nam je pokazao da dolazi u raznim oblicima, bojama i dozama...

Oznake: svi oni u biti i jesu isti

Hrvatska politička scena trenutno podsjeća na nešto izašlo iz uma i pera H. P. Lovercrafta ili na stvorenja iz filma "Cabin in the wood" ( "Koliba u šumi").
Do sada smo imali dvije "opcije".
Takozvanu desnu, demokršćansku, tradicionalnu, državotvornu, u liku HDZ-a, koji je prošao transformaciju od tvrde nacionalističke, preko konzervativne, do moderne ,europske, građanske stranke centra. Barem oni tako za sebe tvrde. Ustvari su nosili novce u kožnim torbama, lažirali penzije, invalidnine, rasprodavali državu i razbijali ploče i glave kao zadnji razbojnici.
S druge strane, nudila se liberalna, demokratska, socijaldemokratska, totalno in i totalno europska opcija SDP-a i HNS-a sa privjescima. Nudili su europsku, kulturnu, građansku, liberalnu alternativu "kamenjarskoj, zadrtoj, opančarskoj, klerofašističkoj, nacionalističkoj i homofobnoj" opciji HDZ-a sa njegovim privjescima. Ispalo je da je i njihov spisak slobodnih aktivnosti poduži, od neplaćanja i varanja na porezu,otpisu dugova i porezu rodbini, kumovima, prijateljima i svima onima koji su se našli na istoj valnoj duljini s njima. Državne novce troše kao sultan od Bruneja, sa bahatošću i omalovažavanjem se odnose prema svakome koji nije kao oni. Pritom je teško razlučiti da li pod tim "kao oni" misle na one koji nisu lijepi, pametni, prosvijećeni, bogati i slobodoumni kao oni, ili pak na one koji nisu takvi poltroni, lopine i narcisi.
Skupila se je tu i jedna masa i nazvala se Hrvatskim Laburistima. Oni jedini za sada nisu zašli u žanr horora. Pljunuti su Mali leteći medvjedići. Zuje uokolo, skupljaju bobice, viču na zločeste. Slušaju mudre savjete svojega Platona, socijalno su i ekološki osvješteni. To na kraju svakog dana uz zajednički ples i naglase.
No, sada je hrvatskoj političkoj imeri izrasla još jedna "ozbiljna" glava. Ti zagovaraju povratak tradicionalnim hrvatskim vrijednostima. Prođe vas jeza, ako su oni ti čijim bi se tradicionalnim vrijednostima trebali okrenuti. Radi se o nekom novom Savezu za Hrvatsku. A čine ga stranke čuvarice sve jedne plemenitije vrijednosti od druge. U savezu je Hrast Željke Markić, deklarirana stranka homofobnih stavova, zagovornik nasilnog uvođenja klerikalne ideologije u sve sfere društva. Tu je i Hrvatska Zora, čovjeka koji je shvatio da je HDZ upropastio državu tek nakon što nije uspio postati predsjednik tog istog HDZ-a. Tu je i HDSSB, koji svoje goste po starom narodnom običaju časti kiselinom, veže ljepljivom trakom i s rupom u glavi pušta na plovidbu rijekama. HSP svoje hrvatstvo i katoličku orijentaciju desetljećima dokazuje napadima na najveće neprijatelje Hrvata od stoljeća sedmog- Srbe. Dodajmo još i Hrvatsku demokratsku seljačku stranku, čiji je predsjednik javnosti dokazao da se konje i te kako može naučiti gladovati.
Prikupili su i oni nekoliko privjesaka, od kojih su neki već smješteni u umobolnice, a neki se još uvijek uspijevaju predstavljati kao normalni u glavi. No to traje samo dok ne progovore.
Prema tim saveznicima ne samo da i Ruža Tomašić izgleda smiješno i blesavo, nego bi pred njima zadrhtao i Cthulhu.

Oznake: Držte gaće

Vlast koja ne ispuni obećanja i ne radi na dobrobit svih građana koje predstavlja, trebala bi na zahtjev većine onih koji su ju birali odstupiti. Vlast koja se upotrebom sile protiv svojih vlastitih građana nastoji održati ima nemoralne i nepoštene motive, te nastoji sakriti nečasne i nezakonite radnje koje je činila.
Trenutna vlast u Ukrajini na čelu s predsjednikom Janukovičem i najbliža klika koja ih podržava i slijedi je kriminalna, lopovska, korumpirana i nastoji se održati samo s jednim ciljem- da nastavi pljačku vlastite zemlje i naroda i nastavi besramno bogaćenje.
Prema svojim postupcima, ne zaslužuju nimalo bolji kraj od Čaušeskua ili Gadafija. Krenuli su oružjem na ljude koje su prije toga opljačkali i uništili im perspektivu i nadu u bolji život i budućnost u njihovoj vlastitoj domovini.
Vođe pobune i žestokog otpora vlasti su političke opcije koje se baziraju na ekstremnom nacionalizmu, neonacizmu i na neofašizmu. Nažalost, oni su iskoristili priliku i usmjerili socijalno i političko nezadovoljstvo te poveli narod u borbu protiv lopova na vlasti. Stranka Svoboda i članovi Organizacije Ukrajinskih Nacionalista veličaju zločinca i kvislinga iz drugog svjetskog rata Stepana Banderu, koji se je sa svojom Ukrajinskom ustaničkom armijom na kraju uključio u sastav SS divizija ( SS Haličina).
No, većina prosvjednika i pripadnika oporbenih stranaka i pokreta- Kličkov proeuropski udar, socijaldemokrati, ne podržavaju nacionaliste i neonaciste, no dosta im je korumpirane i lopovske vlasti. Oni budućnost svoje zemlje vide unutar EU, i koliko god se to nama sad činilo smiješnim, besmislenim ili lošim izborom, ako je to odluka građana, imaju na nju pravo. Na kraju krajeva, sami će snositi i posljedice te ili bilo koje druge odluke, ali poanta je u tome da u demokraciji imaju pravo na to. Nacionalisti još nisu na čisto kako bi se postavili prema EU, njima je glavni cilj očistiti zemlju od bilo kakvih proruskih, prosovjetskih i prokomunističkih elemenata. Zato su u gradovima gdje su preuzeli uprave zabranili djelovanje Komunističke partije i Janukovičeve Stranke regija.
Nacionalisti su preuzeli zapad zemlje, prema informacijama osvajaju vojarne i vojska prelazi na njihovu stranu, a policiji dozvoljavaju da bez oružja napuštaju postaje. Organiziraju se i kreću u Kijev. Ako i nakon toga predsjedniku nije jasno što se može dogoditi u zemlji sa skoro 48 milijuna stanovnika i nuklearnim arsenalom, onda cijelom svijetu treba biti jasno da se radi o čovjeku kojem dobrobit njegove zemlje i naroda nisu na prvom mjestu. A sve što su oporbene stranke tražile su bili prijevremeni izbori u ovoj godini, da se ne čekaju redovni iduće godine, te ukidanje besmislenog i apsurdnog zakona kojeg je predsjednik propisao mimo parlamenta, a kojim se brani okupljanje i prosvjedovanje protiv vlasti. Konkretno, zabranjena je vožnja više od pet automobila u koloni i okupljanje više od desetak osoba na jednom mjestu, te nošenje vojničkih kapa i radničkih kaciga na glavi u javnosti.
Europska Unija i SAD podupiru oporbu, ali se ničim nisu javno distancirali od neonacista i neofašista. Rusija podupire aktualnu vlast, ali su naglasili da su spremni na svaku suradnju i u slučaju promjene vlasti. Znači da su im, kao i zapadu,na prvom mjestu vlastiti politički, a još više financijski i strateški interesi. Kroz povijest, ruska i sovjetska politika rezultirale su milijunima mrtvih Ukrajinaca i neviđenom represijom prema ukrajinskim područjima i to ukrajinski narod nije zaboravio.
Što god da se dogodi, prelomit će se opet preko leđa građana Ukrajine. Vlast je slijepa i gluha za sve i na sve, ekstremisti su iskoristili trenutak i pokrenuli nešto što opasno podsjeća na zbivanja u Njemačkoj sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, građani iz istočnog dijela i Rusi na Krimu također ne sjede skrštenih ruku i spremaju se pomoći vlasti u glavnom gradu...
Situacija je daleko od crno-bijele, kako ju mnogi mediji i strani političari nastoje prikazati, jer je jedino u takvim odnosima mogu iskoristiti u svoju korist, i najgore od svega, nimalo ne sluti na dobro. Naročito nakon vijesti o desecima poginulih.
A "lešinari" su svaki na jednoj strani granice ove velike i prirodnim resursima bogate zemlje i čekaju...

Oznake: neslaganje s vlašću zna biti opasno po zdravlje

Vlada RH odlučila je u suradnji sa Hrvatskim olimpijskim odborom organizirati Prve svjetske korupcijske igre političara. Zašto se baš naša zemlja prihvatila organizacije jednog tako velikog i zahtjevnog međunarodnog događaja? Bogato iskustvo, vrhunski stručnjaci na tom području i dobra međunarodna reputacija izbacile su našu zemlju na prvo mjesto potencijalnih domaćina. U vladi su vrlo zadovoljni i očekuju da će to biti još jedan impuls posrnulom gospodarstvu i ekonomiji.
"U Hrvatskoj će se, zahvaljujući nama, pisati svjetska povijest korupcije", izjavio je predsjednik republike na predstavljanju domaćinstva novinarima i i međunarodnim delegacijama korumpiranih političara.
Predstavljene i su i neke od glavnih disciplina.
Jedna od njih je "Pokretanje poslovanja". Natjecateljski timovi bit će raspoređeni po raznim ministarstvima i uredima, a pobjednik će biti onaj tko od zainteresiranog poduzetnika u najkraćem vremenu izvuče najviše novca, a da mu za uzvrat ne pruži baš ništa.
"Javna nabava" je disciplina u kojoj je Hrvatska apsolutni favorit. Naš ministarski tim krenut će u lov na zlato, tako što će najpreciznije i najbrže namjestiti natječaje čak i za ukrasni i toalet papir, i to samo friziranjem tehničkih specifikacija.
Zanimljive discipline biti će i "Prodaja putnih isprava osobama sumnjive prošlosti", "Legalizirajte nemoguće!" i "Najmaštovitiji porez koji se može platiti i ispod stola".
Naša se vlada medalji nada i u disciplini "Tko će koga, ako ne svoj svoga". Pogađate, radi se o tome da u čim kraćem periodu zaposlite u državnoj upravi što više članova obitelji, stranke ili rođaka, te da to javnosti prikažete kao razvojnu investiciju.
Da bi se političari u borbi za titulu najkorumpiranijeg između natjecanja malo i odmorili i razonodili, pobrinut će se njihov domaćin, predsjednik Republike Hrvatske. Za sve natjecatelje i uzvanike u sklopu njegovog programa "Nova pravednost" organizirane su "Radničke igre gladi". Na maksimirskom stadionu borit će se skupine radnika čije su firme otišle u stečaj ili rade ali ne isplaćuju plaću. Nagrade za preživjele radnike bit će simbolične, poput odgode deložacije ili isključenja struje na dva tjedna, dodatni bodovi na "plus kartici" ili osobni prijem kod predsjednika i premijera, koji će im naglasiti važnost vjere u bolje sutra

Oznake: više, više.još!

Preživjela je hrvatska vlast prvi val prosvjeda. Zahtjevi za ostavkama su upućeni i vlada ih je odmah krenula razmatrati. Zaključili su da je najbolje kupiti tisuću i šesto novih automobila, kako bi imali u čemu otići, kada dođe dan odlaska. Prosvjednici su za sada zadovoljni rezultatima koje su polučili prvi prosvjedi i planiraju daljnje akcije. Ako će zahtjevi ići i dalje u smjeru traženja odlaska kompletne vlasti, vlada će biti prisiljena razmisliti o kupnji nekoliko mlažnjaka i barem dvije mega-jahte.
Političke garniture neće odstupiti dobrovoljno, to smo već svi shvatili. Potrebna je i određena masa ljudi koja bi vršila konstantni pritisak na vlast da uopće počne razmišljati o promjeni smjera, odstupanju ili promjeni cjelokupnog sustava- no to je daleka budućnost. Tu kritičnu masu naše društvo još nije doseglo, one strukture koje su već odavno zbog svojeg socijalnog stanja trebale biti na ulici jednostavno nemaju tu pokretačku snagu da bi bilo što pokrenuli u tom pravcu. Jednostavno rečeno, oni danas siromašni, obespravljeni, nezaposleni i na rubu gladi još uvijek nisu dovoljno brojni i društveno i politički važni. Nažalost, to je tako.
Manipulira se brojem nezaposlenih, realno je za broj stanovnika prevelik, no već od idućeg mjeseca će krenuti val sezonskih zaposlenja i ta će se brojka početi smanjivati. Dio i onih koji su zaposleni i onih koji su nezaposleni je oduvijek nešto prtljao sa strane i radio na crno i još uvijek radi. Oni koji su stručni i sposobni i dalje će odlaziti u inozemstvo. Priča će se nastaviti po starom. Kao i godine prije. Postoji, doduše, slabašna nada da vlada najavljenim žestokim ratom protiv rada na crno sama sebi izmakne barem jednu nogu stolice na kojoj sjedi.
Jezivo je u cijeloj priči to što će se, prije ili kasnije, sustav ovakvim funkcioniranjem urušiti sam od sebe. I za sobom povući sve. I one kojima je sada dobro, i one koji su na granici. I svi će skupa pasti na one koji su već sada na dnu. No, ljudi se prave da to ne vide ili se nerealno nadaju da će se nešto promijeniti samo od sebe. Kada ih pitate kakve promjene očekuju, na koji način, ne znaju. Ljudi prirodno zaziru od bilo kakvog nasilja ( osim ako nisu psihički poremećeni), a sve ove godine ih političari i mediji sustavno uvjeravaju da im uvijek može biti i gore. Nekima je takvo razmišljanje već pomalo ušlo i u genetski kod.
I to je glavni i osnovni problem. Kako pokrenuti i animirati ljude da se odupru kriminalu, korupciji, nemoralu i orgijanju koje provode strukture vlasti i moći i time uništavaju njihovu vlastitu budućnost. Apatija je dosegla vrhunac, ljudi su skeptični prema svemu i nema boljeg stanja društva od toga za nesposobnu i lopovsku vlast. No, to ljudi moraju shvatiti sami. Nitko ne može čovjeka silom natjerati na ulicu , protestirati protiv vlasti, ako on sam ne shvati da se uništava njegova budućnost i perspektiva za bolji život njegove djece. Da ljudi koji rade, primaju plaće ili mirovine jedva preživljavaju od prvog do prvog i da nije baš u redu kada im političar koji ima 20 000 kuna mjesečno tumači da i on živi na minimalcu i da ih razumije, to svaki čovjek mora sam shvatiti. Ako ljudi smatraju da je u pravu ministar koji mjesečno dobije 30 000 kuna, a njima kaže da je čokolada ili kino ulaznica luksuz, onda su bilo kakve priče o protestima, promjeni sustava i sličnim stvarima smiješne.
A što politika misli o narodu? Vidimo i osjećamo na vlastitoj koži svakodnevno. Novi automobili, novi zakon o radu kojim će se radnici tretirati doslovno kao prezervativi, novi lijekovi koje će pacijenti morati plaćati iako plaćaju i redovno i dopunsko zdravstveno osiguranje, ukidanje besplatne užine djeci čije su obitelji socijalni slučajevi pa ne mogu plaćati prireze i poreze ( pa da mogu sve plaćati ne bi bili socijalni slučajevi!!), najave poskupljenja školskih udžbenika, ljude koji su do grla u vodi premijer tješi da će im se voda kad-tad preliti preko glave,jer ne može biti novaca i za odvodne kanale i za limuzine...
Čovjeka ne može ništa tako pogoditi, uvrijediti ili motivirati kao istina. A istina je, nažalost, zadnja stvar koju želimo vidjeti ili sami sebi priznati...

Oznake: svakom prema zaslugama

Ukrajinski su prosvjedi, nakon burne i krvave epizode, ušli u fazu koja bi se šahovskim rječnikom mogla opisati kao pat pozicija. Prosvjednici su zauzeli administrativne zgrade na zapadu zemlje iz njih su protjerali državne namjesnike te sada oni sjede u njima. U Kijevu prosvjedi i dalje traju, prosvjednici zauzmu neke zgrade, pa ih onda napuste, pa opet u krug. Predsjednik je i dalje predsjednik. Nacionalisti i neofašisti u zapadnom dijelu ne znaju ni sami što bi sad dalje, nisu razmišljali više od protjerivanja namjesnika. Zazivaju slobodu i demokraciju, a prvi potez, kad su zauzeli ustanove, im je bio zabrana djelovanje suprotstavljenih političkih stranaka. "Europrosvjednici" na majdanu traže nove izbore još ove godine, aktualni predsjednik kaže da će biti iduće godine, redovno. Nitko ne može dalje više ništa sam. Niti može sama država Ukrajina bilo što bez strane financijske pomoći. A pravih, konkretnih prijedloga i rješenja situacije nema. Novi izbori i promjena stranke i političara na vlasti, bez promjene sistema ili barem promjene načina funkcioniranja dosadašnjeg sustava, nemaju više nikakvog smisla i ne donose nikakvu nadu u promjene na bolje.
Prosvjedi u BiH su također naglo planuli i sada se pomalo valjaju. U potpunosti su opravdani zbog lošeg ekonomskog i socijalnog stanja korumpiranog političkog sustava i velikog lopovluka unutar samih institucija vlasti. Djelomično se može imati razumijevanja i za rušilačke pohode i gnjev ljudi kojima je uzeta nada u budućnost i pokradena svaka perspektiva. Isti slučaj kao i u Ukrajini. No, i ovdje se je, izgleda, razmišljalo samo do točke da se sadašnja garnitura sruši s vlasti. Što, kako i s kim dalje, o tome nitko nema jasnu predodžbu. Zahtjevi koji stižu sa plenuma građana su kozmetički i ako se usporede sa razinom pljačke i korupcije među političarima, smiješni.
Prosvjedi su najavljeni i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj. Ako će ići u smjeru kao ovi u Ukrajini i BiH, postavlja se pitanje smisla istih. Kod nas je ionako vrlo teško izvući ljude na ulicu da iskažu svoje nezadovoljstvo zbog vlastite ekonomske i socijalne situacije. Pozivati na odstupanje i rušenje sadašnje garniture vlasti nema baš puno smisla, bez neke jasne alternative kuda i kako dalje. Jasno je da sama promjena političkih stranaka koje su do sada obnašale vlast, čak i nekom novom, neće donijeti ništa. Ključ je u promjeni cjelokupnog sustava. Što bi se trebalo razraditi i predstaviti građanima prije početka bilo kakvih masovnih prosvjeda, ako su oni uopće kod nas mogući. U nekom prijelaznom razdoblju, ključnu ulogu u tranzitu vlasti i sustava bi trebale preuzeti institucije poput Uskoka ili možda čak i vojske. To se u svijetu pokazalo najpraktičnije i najučinkovitije.
Svi moramo biti na čisto da ustoličena politička, bankarska i ostala institucionalna kamarila neće dobrovoljno odstupiti sa položaja i odreći se svih povlastica koje su si omogućili. U bilo kojem scenariju i bilo kojem obliku, biti će ih potrebno ukloniti primjenom određenog stupnja sile. Upravo je zbog toga nužno imati razrađenu strategiju što i kako dalje, da se izbjegnu nepotrebne štete i što je najvažnije, bilo kakvo nepotrebno nasilje.
Kažem, vrlo je upitno hoće li do toga kod nas ikada doći. Ljudi zbog mnogo razloga zaziru od bilo kakvog oblika vršenja pritiska prema političkim strukturama, bez obzira što ih na njihove oči rade budalama i bezobrazno i drsko kradu i uništavaju im budućnost. No, na duže vrijeme, to je jedino moguće rješenje nakon kojega se barem možemo nadati nekakvom boljem sutra. Sve ostalo donosi za većinu građana polagano i bolno odumiranje. Ako netko misli ili vjeruje da će se sve razriješiti samo od sebe i da će se stanje s vremenom popraviti, samo zbog toga jer nas u to uvjeravaju oni koji dobro žive od te prodaje magle, neka pogledaju novi zakon o radu, najavu kupnje novih automobila dok se ljudima ukidaju socijalne pomoći ili spisak lijekova za koje će se od sada morati plaćati, unatoč dvije police zdravstvenog osiguranja. Ili neka pogledaju što rade premijer i dužnosnici, dok ljudima poplave uništavaju sve ono za što su radili cijeli život, zbog toga što državne službe ne rade ono za što su plaćene i za što naplaćuju naknade.
Sama smjena svih korumpiranih političara kojima se dokaže pljačka, bez da ne vrate ukradeno, isto neće dati velike rezultate. I nikakve nade u transparentno, stručno i kvalitetno vođenje države, odnosno njenih službi i institucija neće biti ako se ne postave neka osnovna pravila.
I to za početak dva – stručnost i odgovornost. Stručnost je sama po sebi i do sada trebala biti razumljiva, no nije bila. A pod odgovornošću se smatra materijalna i kaznena, za ono što netko je ili nije napravio u odnosu prema onome što mu je bio posao ili što je obećao. O tome građani moraju potpisati ugovor sa svakom novom političkom garniturom koja će, po novim pravilima, preuzeti vođenje države. I to je nešto na što se svaka buduća vlast mora prisiliti, od strane građana i sudova, pred kojima će političari onda odgovarati.
Prema svemu do sada viđenom, to je neka daleka budućnost. Možda bi se za početak trebali zadovoljiti i bilo kakvim suprotstavljanjem lopovima pod krinkom političara. Barem da čuju glas onih koji ne misle da se posao vođenja države radi tako kako ga oni rade. S obzirom na dosadašnja iskustva i stanje u društvu, bilo kakvi ozbiljniji prosvjedi protiv korupcije i kriminala su svjetlosnim godinama daleko. A vjerovati da će lopovluk, bahatost i nesposobnost političara na vlasti nestati preko noći, sami od sebe, ako ih mi lijepo za to zamolimo, jednako je kao i vjerovati da će lisica u kokošinjcu od sutra prestati jesti kokoši jer smo ju mi lijepo zamolili da to više ne radi. Ili joj pokazali statistiku kako će joj previše mesa povisiti kolesterol i tlak.

Oznake: budućnost i ostale sitnice

Država bi kao trebala osigurati svojim građanima sigurnost, mogućnost da svojim radom zarade za dostojanstven život, zdravstvenu skrb, školovanje, isplate mirovina i pomoći onima koji nisu sami u mogućnosti brinuti se o sebi... Zauzvrat, građani njoj plaćaju porez. Od zarade koju su ostvarili jer im je država to omogućila. Pa si može ubrati porez. Zatvoreni je to krug. Kod nas država ne služi tome. Dakle, ne ispunjava svoju osnovnu svrhu.
Tako je kod nas već mnogo godina. Posljednjih godina sustav je ogoljen do kosti i sad je i slijepcima vidljivo da država kod nas služi kao servis onima na vlasti i onima koji su si dobri s njima. Servis koji im omogućuje bogaćenje bez obzira na to kako žive građani i imaju li oni od kuda namirivati namete i poreze koji se, u zadnje tri godine, uvode na tjednoj bazi.
I svakim danom čujemo sve više izjava kako ovo ili ono nije posao države. Na primjer, uzeti novce iz EU fondova. Ili napisati adekvatne programe i savladati osnove rada na računalu. Za 20 000 kuna mjesečno, to nije posao ministara, savjetnika, pomoćnika. Posao države bi trebao biti i da naplaćuje porez. Svima... No, ni to ne ide kako treba.
Da ova nakarada i smetlište morala i čovječnosti koju nazivamo državom, Republikom Hrvatskom, nema više nikakve svrhe i smisla osim da, oni koji drže uzde policijskih pasa i vreću s porezima, orgijaju pred bogom i narodom za mjesečni minimalac od već pomenutih dvadesetak tisućica, pokazalo se i zadnjih dana, uslijed ovih nesretnih poplava.
Naknade se plaćaju sa svakim računu za potrošnju vode. Oni koji žive na osmom katu nebodera u gradu, plaćaju naknade za oborinske vode i za slivne vode. Oni koji imaju u vlasništvu bilo kakvu zemlju, plaćaju zasebno te naknade, uz račune za potrošnju vode. I kod svake se jače kiše događa jedno te isto. Uvijek voda plavi na istim mjestima. I uvijek se iznova nadležni za vodotokove i njihovo održavanje nadaju da će voda poteći uzbrdo.
Tijekom obilaska šireg zagrebačkog područja odgovorne osobe iz Hrvatskih voda davale su izjave kojih se ni scenaristi Monthy Pythona ne bi tako brzo sjetili. Pridružili su im se i političari iz gradskih, općinskih i županijskih stožera. Od toga da nema dovoljno novaca za održavanje i kopanje odteretnih kanala, da je to zbog globalnih klimatskih promjena, božja volja, pa do stručne procjene situacije "vidjet ćemo što donosi sutra".
Uz sve stavke na ime kojih se naplaćuje održavanje i kopanje vodenih puteva, još nema dosta novaca. Pa se očekuje povećanje dosadašnjih naknada i uvođenje još par novih. Dok će građani svoje štete podmirivati sami. Ili će dobiti nešto novaca iz proračuna, dakle opet ono što su sami uplatili. Umjesto da se s tim novcima nešto novo napravi, potrošiti će se na saniranje štete koje su nastale jer netko nije radio svoj posao. Krivce se, naravno, odmah krenulo tražiti i u smjeru samih građana, koji nisu ispred svojih kuća iskopali putne jarke. Valjda su trebali iskopati i kanale do prvih rijeka, pa onda doći u općinu i za to još platiti..
Ljeti nas muči suša, ljudi ne smiju sami dovoditi vodu iz kanala i rijeka na svoja polja, zakon im to brani. Za državu i politiku je bolje da voda otječe u more, polja i usjevi propadaju, a Todorić uvozi standard mrkvu i celer, uz proračunske subvencije i zahvalnost i duboki naklon cijele nacije. Ljudi koji su na svojim poljima iskopali vlastite bunare da bi mogli zalijevati usjeve, dobivaju kazne i uvode im se koncesije na korištenje vode. Sve su glasnije i najave koncesija na sve bunare, pa čak i tamo gdje nema sustava vodovoda...
To je postala država u režiji trenutačne političke kaste. U tom kontekstu vrijedne su spomena i egzibicije u ministarstvu graditeljstva. Naplatiti nekome za nešto što je sam izgradio, nekoliko puta za to već platio poreze i prireze, pa sada hajde još jednom samo zato jer mi to možemo i jer nam treba novaca, ne razlikuje se nimalo od razbojničkih otimačina Huna i Turaka. A uvođenje nekakvih energetskih certifikata koji će biti obavezni za sve i zbog kojih će se ljudi sankcionirati, izraz je bahatosti, gluposti i socijalne neosjetljivosti i nerazumijevanja bez premca. Pa zar netko u tom ministarstvu i cijeloj vladi misli da ljudi ne rade građevine sa najboljim mogućim fasadama i izolacijama zato jer žele naštetiti sami sebi i plaćati veće račune za grijanje i kazne zbog idiotskih propisa!?? Pa to je kao da beskućnika, koji nema niti posla niti novaca, kažnjavate jer hoda u poderanim cipelama i ne jede u restoranu svaki dan!
Sva ta sila besmislica služi jedino namicanju novaca i isplaćivanju "minimalaca" za preživljavanje političkih funkcionera. Bila je jednom jedna zemlja, u kojoj su radile tvornice, kombinati, ljudi su živjeli od svoga rada. U toj su zemlji ovakvi paraziti i gnjide, koje danas čovjeku broje zalogaje i propisuju koliko pari cipela smije kupiti, plaćali sami metak kojim su odstranjivani iz društva. No to su bila mračna i zla vremena, srećom smo sada obasjani nebeskom svjetlošću i pojavama žgadije koja je postala društveni, politički i moralni uzor i zvijezda vodilja.

Oznake: zašto govna baš uvijek isplutaju

HRVATSKE VODE PRONAŠLE KRIVCE ZA POPLAVE

Iz Hrvatskih voda javljaju da su pronašli krivce za trenutne poplave širom kontinentalne Hrvatske.
"Najvećim dijelom su za poplave krivi dabrovi i vidre. Prema našim izvidima, preusmjerili su glavne vodotokove rijeka na desetak mjesta u zemlji. Ukoliko nastave istim tempom, a mi ne poduzmemo ništa, možemo očekivati da će velike rijeke poput Save, Drave, Kupe i Lonje uskoro poteći novim koritima.
Također nam velike probleme pričinjavaju i krtice i voluharice. S njima se je isto teško suočiti, jer djeluju skrivene", izjavio je direktor Hrvatskih voda.
Vlada je osnovala krizni stožer u koji su uključene sve nadležne službe. Na prvoj koordinaciji usvojeni su prijedlozi o načinu borbe protiv ovih novih i podmuklih neprijatelja. Krticama i voluharicama će se ubuduće oduprijeti nova državna Agencija za borbu protiv rovarenja, a sa dabrovima i vidrama će se suočiti vladina Služba za otklanjanje podmetnutih klipova.
Što se tiče samih poplava, u vladi i Hrvatskim vodama vjeruju da će s prestankom oborina prestati i opasnost od poplava te da će se dalje sve nastaviti po starom.
Dodajmo još i da je SDP grada Zagreba odlučio podnijeti tužbu protiv gradonačelnika Bandića, jer nije zaustavio poplave na širem gradskom području.
"Ako je mogao pojesti sav snijeg, mogao je popiti i sav višak vode", tvrde zagrebački SDP-ovci.

BORBA PROTIV ELEMENTARNE NEPOGODE NA HRVATSKI NAČIN

Zajedničkom objavom u vezi trenutnih nepogoda u vidu poplava širom Hrvatske oglasile su se sve institucije vlasti: vlada, sabor, županije, gradovi i općine te sve političke stranke.
Svi su se usuglasili da su za trenutno stanje na terenu krivi priroda te osnovni zakoni fizike.
To što se 37 godina nije ništa sustavnoga i kapitalnoga radilo na projektima odvodnje i navodnjavanja sa institucijama vlasti i uprave nema nikakve veze.
Zakone fizike se optužuje zbog nerazumijevanja situacije na terenu i podmuklog nagovaranja vode da uvijek teče nizbrdo i da nekuda mora otjecati.
Priroda se uključila u taj udruženi zločinački poduhvat protiv odgovornih institucija tako što je neodržavane kanale za odvodnju zarastala drvljem, trnjem i punila lišćem.
U zajedničkoj se izjavi dalje naglašava kako je sada vidljivo da dosadašnjih 47 raznih naknada na ime vodovoda i odvodnje koje su građani plaćali nije bilo dovoljno za funkcioniranje sustava pa je jednoglasno prihvaćeno uvođenje još 26 novih.
Nadležne su službe uočile obrazac po kojem se poplave uvijek javljaju uslijed velikih kiša i naglog topljenja snijega, a gotovo nikad u periodu suša i visokih temperatura.
To se također smatra namjernom prirodnom opstrukcijom legalno izabranih struktura vlasti.
Pomoć najugroženijim područjima opet je prvi ponudio zagrebački gradonačelnik, koji je obećao da će sa suradnicima svu vodu koja ugrožava ljude i imovinu popiti.

Oznake: voda

Stisli se bosanski političari za dnevnik svi u kadar, ko govna na kiši. Daju punu potporu narodu u njihovom pravednom gnjevu kojim traže bolji život i za one koji se ne bave politikom. Blijedi i ukočeni, promislili su da se možda bliži kraj njihovom životu "bubrega u loju", pa su strogo opomenuli raju da paljenje njihovih fotelja i traženje njihovih ostavki nije rješenje. Naravno da nije! Ali, pravo rješenje za njih više se ne provodi. Barem ne unutar zakona. No, ni Rumunji '89 nisu se baš puno obazirali na zakone...
Događaji u Bosni rezultirali su i time da već ima političkih prebjega preko granice, u "lijepu našu". Političar od kojega su njegovi birači zatražili ostavku jer im nije omogućio ono što im je na izborima obećao, otišao je u Hrvatsku, u svoju vikendicu. Legalno, s hrvatskom putovnicom...
No, mislim da bi svi Hrvati trebali biti najponosniji na izjavu HDZ-ovog zastupnika u Europarlamentu. "To" što nas predstavlja pred svijetom, izjavilo je da su njemu ljudi koji su se usprotivili kriminalcima na vlasti navlas isti kao i četnici koji su početkom devedesetih haračili Hrvatskom.
Zato što su u Mostaru prosvjednici zapalili sjedišta HDZ-a i SDA: zmijska, korupcijska , nepotistička i huškačka legla. I zato što su vikali "Ovo je Bosna!"... U svojoj zemlji ljudi, koji zbog govana istih kao i hrvatsko govno u Europarlamentu nisu dobili plaću za 50 mjeseci, tražili su ostavke političara koji su dopustili da to što su tako dugo radili bez plaće, bude ozakonjeno. I u svojoj zemlji vikali su da je to njihova zemlja. Pa ih je član jedne naše zločinačke organizacije nazvao četnicima: dakle, fašistima, razbojnicima i ubojicama...
Ponosni i svoji na svome, Hrvati si takve stvari, naravno, nikada ne bi dozvolili. Da ih njihov političar naziva četnicima, huliganima, barbarima. Kada traže njegovu ostavku zbog nesposobnosti, nerada, pljačke. Zato se Hrvati neće niti petljati u takve stvari. Najbolje je ništa ne dirati. Jer, kod nas još uvijek može biti i gore...
A Bosanac je jedan lijepo objasnio svijetu o čemu se tu radi: "Mi smo to izgradili, možemo i zapaliti. Ionako ćemo opet mi to sve ponovno izgraditi". Sada, kao opomenu, pale samo fotelje i papire. A drugi puta i stranački "inventar", ako sada nisu shvatili..

Oznake: da vam objasnim što ste mislili...

Sjetili su se naši Bosanci da je u njih bio jedan mudar čovjek, kojem su čak i svjetsku nagradu dali za to koliko je mudar bio. A nagradu je dobio za ono što je u životu napisao. Pa je narod, kada mu je voda već i uši napunila, potražio u knjigama neku mudrost koja bi ih nevolja koje su ga snašle riješila. I našao ju je u jednoj staroj pripovijetci, basni.
Ta se pripovijetka čitala i učila u školama u onoj bivšoj državi. Generacijama djece tumačila se njezina važnost i poruka, jer govorila je o tome kako se ljudi, ako su složni i odlučni, mogu svakom zlu oduprijeti i za svoja prava izboriti. To je govorila između redaka, a u njoj je pisalo kako će ljudi, ako postanu naivni, lakovjerni i lakomi biti od lopova i razbojnika posvađani i na kraju tako razjedinjeni nastradati. Ne znam čita li se i u današnje doba ta priča djeci, ali nekako čisto sumnjam.
Uhvatili se ljudi pouke i evo već nakon par dana prvih rezultata.
Mi se sada čudimo i divimo susjedima i pitamo se kada ćemo i mi tako, je li vrijeme, imamo li razloga. Jasno nam je da nam je jedino tako, nikako drugačije! Jer dosad ništa drugo nije išlo.
Daj, bože, da se varam i da griješim, ali mislim da mi nećemo još skoro.
Dosta je još u nas bubrega u loj usađeno i nije još tolikima dogorjelo da bi izašli na ulice.
Tko za državu radi, neće sam sebi granu na kojoj sjedi rezati. No, koliko je vrabaca i kukavica na toj grani, možda uskoro i sama pukne. Tko dobru borbenu penziju prima, isto tako. Sindikalci i seljaci imaju tarife već određene.
Pobrinula se u nas udružena zločinačka banda političara, bankara i novih buržuja u vidu poduzetnika-menadžera da uništi i zatvori čim više tvornica. Tako da onih, proletera, koji svugdje u svijetu prvi krenu, kod nas ima svakim danom sve manje.
Sad čekamo da nastane još više sirotinje, još više jada i čemera pa da se izađe na ulice. Koliko smo daleko od potrebne brojke ne znam. Ali, ako se pogleda koliko se ljudi krajem prošlog mjeseca vratilo sa skijanja, naši opsjenari mogu mirno spavati.
A i povoda bi nam trebalo.
Stotine su tisuća nezaposlene, deseci tisuća mladih s diplomama trgaju se da dobiju posao za 1600 kuna mjesečno. Istovremeno, i oni i penzioneri i radnici od svojih 3000 kuna mjesečno plaćaju ministra za europske fondove 20 000 kuna mjesečno. A on kaže da nije iz EU povukao milijarde jer nije znao napraviti zahtjev. Niti on, niti svi oni koje je sa sobom doveo u ministarstvo. Ako nam to nije dosta za povod, neće nam biti niti invazija vanzemaljaca.
No, dragi moji, ne dajte se uznemiravati. Uživajte u olimpijskim igrama.
A narodna pripovijetka? Ma dajte, molim vas! Tko još danas nešto čita?! Ako vas baš zanima, mislim da se zove "Nije vjera tvrda u jačega"

Oznake: zašto je važno čitati

Nekoliko događaja posljednjih dana slikovito dočarava močvaru hrvatskoga javnog, političkog, društvenog i sindikalnog života. Pokazalo se da su čak i naši susjedi, u vicevima popularni i poznati po svojoj "genijalnosti", podvukli neku crtu i odlučili su se usprotiviti sadističkom orgijanju političara po njihovim glavama i leđima.
Kod nas se dogodilo nekoliko istupa koji su javnosti pokazali da u ovoj zemlji ne postoji gotovo nitko tko je do sada i primirisao državnim, političkim ili bilo kakvim drugim sustavima, a da nema "putra na glavi". I kada ti i takvi sada krenu tjerati nekakve pravde i istine, čovjeka spopadne gorčina i mučnina neviđena.
Prvo zbog toga što, koliko god sadašnja ili bivša vlast imala prste u lopovluku, takve "zviždače" nije im teško prokazati i ismijati, te njihova pravedna i potrebna nastojanja odmah dobiju neke druge konotacije i asociraju nas na neke druge ciljeve, a ne na raskrinkavanje opće korupcije, pljačke i laži. Nažalost, do tih "insajderskih" informacija ne može se doći drugačije, nego preko ljudi iznutra. Samo što sada ispada da gotovo da i nema nigdje čovjeka koji na neki način nije "umočio prste u pekmez". Ili, ako se radi o pokušaju kanaliziranja i homogeniziranja općega nezadovoljstva građana i njihovog organiziranja zbog traženja promjene sadašnjeg načina vođenja politike i smjera u kojem nas sve to skupa vodi, opet isplivaju neki osobni, oportunistički motivi.
Kada se to sve sagleda: da, država očito s pravom može poručiti većini, koja može na neki način zaljuljati temelje sustava, da će uvijek naći nešto protiv nekoga i na taj ga način diskreditirati, a svoje orgijanja nastavit će po starom. Sada je već i slijepom i gluhom jasno da takvi (političke strukture na vlasti) razumiju jedino glasni prasak i da su jedini argumenti koje će prihvatiti oni koji će im pasti na glavu.
Peticija ili referendum s prikupljanjem potpisa sindikata o tome hoće li se ići u generalni štrajk smiješna je, kada se usporedi s metodama i sredstvima kojima se trenutno drugi narodi u Europi bore za svoja prava i protiv "silovanja" nesposobnih i nezasitnih vlastodržaca. Ako ljudi moraju glasati o tome je li im dobro ili nije, imaju li čime platiti grijanje i djeci ručak u školi ili ne, onda smo mi nacija ili zahvaćena epidemijom neke nove, do sada neviđene vrste kolektivnoga ludila, ili smo do kraja zatupili od svih tih "sultana", "šećer aga" i "Branka Uvodića". Što god da je na stvari, trenutni se grofovi, feudalci i kamarila oko njih ne moraju brinuti za svoje dlake, bio im obraz gore ili dolje. Da niti ne spominjemo da oni, koji bi trebali povesti radnike, građane, narod u iskazivanje nezadovoljstva i zauzimanje stava koji neće prihvaćati nastavak ovakvoga stanja i nikakva odstupanja, imaju zakonom propisane plaće u rangu saborskih zastupnika. A i do sada su u štrajk vodili grupu po grupu, djelatnost po djelatnost. Kada su namirili svoje potrebe i zahtjeve, povlačili su se i zaboravljali u trenutku priču o radničkoj solidarnosti i sindikalnoj borbi za osnovna ljudska i radnička prava za svakog radnika koji u ovoj zemlji postoji.
Da novinska kuća koja izdaje Jutarnji list ima milijunske dugove i da su im još veći dugovi oprošteni, znaju i ptičice na granama preko puta njihove zgrade i na krovu Banskih dvora. I ne reagira nitko! Nikakvi "dorhovi", "uskoci", "poskoci", "alfe", "bete"... U otvorenu borb s njima upustio se konkurentski medij koji posluje po istim modelima, samo s drugim jatakom, koji ima i puno manja sredstva za pronevjeru na raspolaganju, ovisno o svojoj funkciji. No, vrlo ih spretno i efektno koristi.
Da županica sisačko-moslavačka živi kao sultan iz Dubaija, a ne politički dužnosnik županije u kojoj i crkveni miševi sakupljaju bočice i nose ih na otkup (one male, "bombice" ili "unučiće", kako vam draže), isto je poznato svima već dva mandata. Tko je gledao barem jedan mafijaški film, naučio je što u takvim krugovima znači prijateljstvo i kumstvo. Kao da ste vezani krvlju. Naručiti prokazivanje takve "mafijaške himere" od strane osobe koja ni sama ne zna što bi, gdje bi i kod koga bi (a usput je javnosti postalo jasno da je u toj svojoj raboti kršila nekoliko zakona i izvela nekoliko prljavih, ali njoj na poziciji koju je do tada zauzimala dozvoljenih trikova), isto je tako u najmanju ruku smiješno.
Isti je princip djelovanja i vođa seljačkih prosvjeda. Malo se galami, izvezu se traktori na cestu, malo se prijeti, malo se vođe raznih udruga i seljačkih sindikata pozovu u ministarstvo, malo se otpiše koji kredit, oni svojim sljedbenicima objasne kako je sve dogovoreno i kako će njihovi zahtjevi biti ispunjeni kroz par mjeseci... I svi se raziđu kući. Prođe pola godine, seljaci vide da su bili iskorišteni u "sendviču", i opet sve ispočetka. A državi u kasi, na račun budućih (još nerođenih) generacija, sve je veći dug.
U to se savršeno uklapa i primjer vođe liječničkoga sindikata. Jest da je to poruka političkih struktura što će se dogoditi onome tko krene "talasati", no da taj, koji je sve to pokrenuo ima čiste ruke i obraz, do toga ne bi niti došlo. Ovako je jedino, što čovjek može iz cijele priče zaključiti, to da se tu radilo o brizi za vlastitu stražnjicu u ime općega dobra i napretka, i nekih viših ideala. A i potvrdilo se da su čak i doktori, gle čuda, "prtljali" po pitanju branitelja, prava, naknada, invalidnina i što god da se je još nudilo. Još jedan šok nakon neslavnoga prekida karijere miljenika seoskih bakica i prodavača čarobnih masti od vraga i tigra, doktora Rubale.
Poučeni ovim spoznajama i iskustvima, mi ćemo naše
potencijalne buduće revolucionare morati prvo provjeriti kod državnih sigurnosnih službi, a onda im dati zeleno svjetlo da nas povedu u pravednu borbu!

Oznake: zov pekmeza

Premijer kaže da on sa svojom strankom i Vladom, za razliku od HDZ-a, igra u Bundesligi.
Najavio je preusmjeravanje novca iz drugog mirovinskog stupa u rupu bez dna zvanu proračun. I to od mirovina ljudi koji svakodnevno, za par tisuća kuna mjesečno, riskiraju svoje živote spašavajući ljude i njihovu imovinu.
Smanjuje se broj bolnica i budžeti za preostale. Smanjuju se plaće liječnicima koji svakodnevno spašavaju živote ljudi.
Smanjuju se sredstva za znanost i školstvo. Novac se umjesto učiteljima i profesorima, koji podučavaju i pripremaju mlade ljude za život, usmjerava u guše tustih kaptolskih gusana koji ljude obmanjuju i razdvajaju.
Štite se prijatelji, kumovi, kartaški partneri i bankari koji su utajili stotine milijuna kuna poreza, a građane se izbacuje na cestu zbog nekoliko tisuća kuna.
To, dragi moji, nisu kvalifikacije za Bundesligu!
To je za prijateljsku utakmicu protiv HDZ-a: na Golom otoku, doživotno.

Oznake: Bundesligaši

Nakon gospodarske i ekonomske strategije "Teraj, teraj, žestoko!", slijedi nam ona "Kako smo učili konje gladovati?".
Na koliko će mjesta radnik raditi, koliko sati dnevno, kod koliko poslodavaca ili poduzetnika, sasvim je nebitno ako neće od toga moći živjeti, ni on, ni država, odnosno, ako neće raditi nešto što donosi dobit. Isto je tako svakome jasno da, ako uzimamo nešto s hrpe (danas više, sutra manje - nebitno) i mijenjamo se s drugima koji isto uzimaju s te hrpe, ukoliko ništa ne stavljamo na tu hrpu, prije ili kasnije, hrpe će nestati. Jedino se u Vladi prave da im to nije jasno. Barem se tako ponašaju. Vjerujem da jednom dijelu njih i nije baš sasvim jasno, ali mislim da ipak veći dio njih boli organ za to.
Radi se o osnovnim principima ekonomije, koje mogu razumjeti djeca od deset godina. Jasni su svakome radniku, poljoprivredniku, obrtniku, jer su sastavni dio njihovih života i poslovanja. Možda su u Vladi zaključili kako su to toliko banalne i dječje stvari da je ispod njihovog intelektualnog i stručnog nivoa o tome uopće raspravljati ili razmišljati, a kamoli na tome raditi.
Da bi u sustav ušao novac (mimo zaduživanja), ono što taj sustav radi - proizvode ili usluge - mora prodati izvan svojih granica. Tako je to na farmi, u restoranu, u tvornici, u kovačnici, pekari, dućanu. Što god da tvornica proizvodi, zaradu će ostvariti tek kada to proda van svoga kruga. Smanjenje ulaznih troškova, smanjenje plaća radnicima, trampa proizvoda među raznim sektorima unutar kruga same tvornice vodi jedino u propast i proizvodnje i svih zaposlenih. Nema više zatvorenih samodostatnih sustava - u vremenima kada je cijeli svijet jedno veliko selo s jednom velikom tržnicom. Na takvim principima funkcionira i opstaje i ekonomija države. Država do novca za potrošnju i razvoj može doći jedino od oporezivanja proizvoda i usluga koje će ona, pojedinci i poduzeća izvesti preko granica te iste države. Jer, uvijek će postojati nešto što ćemo morati uvesti i platiti, tako da u plusu možemo biti jedino ako više prodamo. U tom procesu država ima ključnu ulogu: ako ne u proizvodnji, onda u maksimalnom olakšavanju i poticanju poslovanju unutar svojih granica i u traženju partnera i kupaca u inozemstvu.
I to je sva mudrost i jedino rješenje za smanjenje deficita države i rast plaća i standarda svih građana. Mjere koje Vlada sada predlaže za smanjenje deficita baziraju se na oduzimanju, stezanju i rezanju. Niti jednog slova o rastu, poticanju proizvodnje, izvozu, o novim zaposlenjima. Ništa o tome što ćemo raditi, samo o tome što nećemo dobiti i što će se kome uzeti. To nije ništa drugo nego nastavak odumiranja, odnosno, spore smrti gospodarstva, ekonomije, države i na kraju ljudi.
Oni koji se danas još sjećaju vremena Tita i nesvrstanih, kako stegnu remen za još jednu rupicu, tako im je još malo jasnija i bistrija poanta cijele te priče. Početkom devedesetih kolektivno smo se sprdali s pokretom nesvrstanih, s tim "divljacima i ljudožderima", koje je naš bivši diktator i "divljak" okupljao oko sebe kako bi si dao na važnosti. Mi smo tada u svojim glavama sebe pozicionirali u društvo naprednog civiliziranog zapadnog svijeta, krenuli smo prema Švicarskoj. Malo smo se na tom putu izgubili, upali smo u živo blato. Ali sada smo uvjereni da se nećemo udaviti, nego ćemo isplivati na drugom kraju, negdje blizu Norveške.
U te "nesvrstane" bivša je država okupila na desetke država, ne da bi sebi dala na važnosti, nego da bi svim svojim građanima dala na važnosti. I to tako što je time država dobila tržište po cijelome svijetu, tržište koje je bilo željno svega i svačega, što god smo mi bili u stanju proizvesti. Većinu proizvoda tada nismo mogli izvoziti u Njemačku, Japan, Veliku Britaniju ili SAD. Zato je predsjednik na Galebu "otkrivao" nova tržišta po Africi, Aziji, Južnoj Americi, kao što su u srednjem vijeku europski kraljevi otkrivali nove teritorije za eksploataciju prirodnih bogatstava. (No, tada su ekonomiju države vodili ekonomisti, ljudi koji su bili priznati i cijenjeni u cijelome svijetu. Danas je vode kockari, kokošari, narcisi i kleptomani koji u takve daleke zemlje odlaze naglasiti svoje veličine razbacujući se državnim parama ili pucajući na životinje čija imena ne znaju točno niti izgovoriti).
No, kako nas vođe i pastiri danas tješe i ohrabruju, to su bila neka prošla, daleka, mračna, neslobodna vremena i ljudi, kojih više nema, a koji su živjeli samo za to da nas sve unište i zatru. A mi smo sami sebi dokazali da ono, što se je u tim vremenima stvorilo u industriji, poljoprivredi i gospodarstvu općenito, nismo u stanju niti pošteno okrečiti, a kamoli prodati.

Oznake: osnove ekonomije i prodaje