Ukrajinski su prosvjedi, nakon burne i krvave epizode, ušli u fazu koja bi se šahovskim rječnikom mogla opisati kao pat pozicija. Prosvjednici su zauzeli administrativne zgrade na zapadu zemlje iz njih su protjerali državne namjesnike te sada oni sjede u njima. U Kijevu prosvjedi i dalje traju, prosvjednici zauzmu neke zgrade, pa ih onda napuste, pa opet u krug. Predsjednik je i dalje predsjednik. Nacionalisti i neofašisti u zapadnom dijelu ne znaju ni sami što bi sad dalje, nisu razmišljali više od protjerivanja namjesnika. Zazivaju slobodu i demokraciju, a prvi potez, kad su zauzeli ustanove, im je bio zabrana djelovanje suprotstavljenih političkih stranaka. "Europrosvjednici" na majdanu traže nove izbore još ove godine, aktualni predsjednik kaže da će biti iduće godine, redovno. Nitko ne može dalje više ništa sam. Niti može sama država Ukrajina bilo što bez strane financijske pomoći. A pravih, konkretnih prijedloga i rješenja situacije nema. Novi izbori i promjena stranke i političara na vlasti, bez promjene sistema ili barem promjene načina funkcioniranja dosadašnjeg sustava, nemaju više nikakvog smisla i ne donose nikakvu nadu u promjene na bolje.
Prosvjedi u BiH su također naglo planuli i sada se pomalo valjaju. U potpunosti su opravdani zbog lošeg ekonomskog i socijalnog stanja korumpiranog političkog sustava i velikog lopovluka unutar samih institucija vlasti. Djelomično se može imati razumijevanja i za rušilačke pohode i gnjev ljudi kojima je uzeta nada u budućnost i pokradena svaka perspektiva. Isti slučaj kao i u Ukrajini. No, i ovdje se je, izgleda, razmišljalo samo do točke da se sadašnja garnitura sruši s vlasti. Što, kako i s kim dalje, o tome nitko nema jasnu predodžbu. Zahtjevi koji stižu sa plenuma građana su kozmetički i ako se usporede sa razinom pljačke i korupcije među političarima, smiješni.
Prosvjedi su najavljeni i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj. Ako će ići u smjeru kao ovi u Ukrajini i BiH, postavlja se pitanje smisla istih. Kod nas je ionako vrlo teško izvući ljude na ulicu da iskažu svoje nezadovoljstvo zbog vlastite ekonomske i socijalne situacije. Pozivati na odstupanje i rušenje sadašnje garniture vlasti nema baš puno smisla, bez neke jasne alternative kuda i kako dalje. Jasno je da sama promjena političkih stranaka koje su do sada obnašale vlast, čak i nekom novom, neće donijeti ništa. Ključ je u promjeni cjelokupnog sustava. Što bi se trebalo razraditi i predstaviti građanima prije početka bilo kakvih masovnih prosvjeda, ako su oni uopće kod nas mogući. U nekom prijelaznom razdoblju, ključnu ulogu u tranzitu vlasti i sustava bi trebale preuzeti institucije poput Uskoka ili možda čak i vojske. To se u svijetu pokazalo najpraktičnije i najučinkovitije.
Svi moramo biti na čisto da ustoličena politička, bankarska i ostala institucionalna kamarila neće dobrovoljno odstupiti sa položaja i odreći se svih povlastica koje su si omogućili. U bilo kojem scenariju i bilo kojem obliku, biti će ih potrebno ukloniti primjenom određenog stupnja sile. Upravo je zbog toga nužno imati razrađenu strategiju što i kako dalje, da se izbjegnu nepotrebne štete i što je najvažnije, bilo kakvo nepotrebno nasilje.
Kažem, vrlo je upitno hoće li do toga kod nas ikada doći. Ljudi zbog mnogo razloga zaziru od bilo kakvog oblika vršenja pritiska prema političkim strukturama, bez obzira što ih na njihove oči rade budalama i bezobrazno i drsko kradu i uništavaju im budućnost. No, na duže vrijeme, to je jedino moguće rješenje nakon kojega se barem možemo nadati nekakvom boljem sutra. Sve ostalo donosi za većinu građana polagano i bolno odumiranje. Ako netko misli ili vjeruje da će se sve razriješiti samo od sebe i da će se stanje s vremenom popraviti, samo zbog toga jer nas u to uvjeravaju oni koji dobro žive od te prodaje magle, neka pogledaju novi zakon o radu, najavu kupnje novih automobila dok se ljudima ukidaju socijalne pomoći ili spisak lijekova za koje će se od sada morati plaćati, unatoč dvije police zdravstvenog osiguranja. Ili neka pogledaju što rade premijer i dužnosnici, dok ljudima poplave uništavaju sve ono za što su radili cijeli život, zbog toga što državne službe ne rade ono za što su plaćene i za što naplaćuju naknade.
Sama smjena svih korumpiranih političara kojima se dokaže pljačka, bez da ne vrate ukradeno, isto neće dati velike rezultate. I nikakve nade u transparentno, stručno i kvalitetno vođenje države, odnosno njenih službi i institucija neće biti ako se ne postave neka osnovna pravila.
I to za početak dva – stručnost i odgovornost. Stručnost je sama po sebi i do sada trebala biti razumljiva, no nije bila. A pod odgovornošću se smatra materijalna i kaznena, za ono što netko je ili nije napravio u odnosu prema onome što mu je bio posao ili što je obećao. O tome građani moraju potpisati ugovor sa svakom novom političkom garniturom koja će, po novim pravilima, preuzeti vođenje države. I to je nešto na što se svaka buduća vlast mora prisiliti, od strane građana i sudova, pred kojima će političari onda odgovarati.
Prema svemu do sada viđenom, to je neka daleka budućnost. Možda bi se za početak trebali zadovoljiti i bilo kakvim suprotstavljanjem lopovima pod krinkom političara. Barem da čuju glas onih koji ne misle da se posao vođenja države radi tako kako ga oni rade. S obzirom na dosadašnja iskustva i stanje u društvu, bilo kakvi ozbiljniji prosvjedi protiv korupcije i kriminala su svjetlosnim godinama daleko. A vjerovati da će lopovluk, bahatost i nesposobnost političara na vlasti nestati preko noći, sami od sebe, ako ih mi lijepo za to zamolimo, jednako je kao i vjerovati da će lisica u kokošinjcu od sutra prestati jesti kokoši jer smo ju mi lijepo zamolili da to više ne radi. Ili joj pokazali statistiku kako će joj previše mesa povisiti kolesterol i tlak.
Oznake: budućnost i ostale sitnice
