Sjetili su se naši Bosanci da je u njih bio jedan mudar čovjek, kojem su čak i svjetsku nagradu dali za to koliko je mudar bio. A nagradu je dobio za ono što je u životu napisao. Pa je narod, kada mu je voda već i uši napunila, potražio u knjigama neku mudrost koja bi ih nevolja koje su ga snašle riješila. I našao ju je u jednoj staroj pripovijetci, basni.
Ta se pripovijetka čitala i učila u školama u onoj bivšoj državi. Generacijama djece tumačila se njezina važnost i poruka, jer govorila je o tome kako se ljudi, ako su složni i odlučni, mogu svakom zlu oduprijeti i za svoja prava izboriti. To je govorila između redaka, a u njoj je pisalo kako će ljudi, ako postanu naivni, lakovjerni i lakomi biti od lopova i razbojnika posvađani i na kraju tako razjedinjeni nastradati. Ne znam čita li se i u današnje doba ta priča djeci, ali nekako čisto sumnjam.
Uhvatili se ljudi pouke i evo već nakon par dana prvih rezultata.
Mi se sada čudimo i divimo susjedima i pitamo se kada ćemo i mi tako, je li vrijeme, imamo li razloga. Jasno nam je da nam je jedino tako, nikako drugačije! Jer dosad ništa drugo nije išlo.
Daj, bože, da se varam i da griješim, ali mislim da mi nećemo još skoro.
Dosta je još u nas bubrega u loj usađeno i nije još tolikima dogorjelo da bi izašli na ulice.
Tko za državu radi, neće sam sebi granu na kojoj sjedi rezati. No, koliko je vrabaca i kukavica na toj grani, možda uskoro i sama pukne. Tko dobru borbenu penziju prima, isto tako. Sindikalci i seljaci imaju tarife već određene.
Pobrinula se u nas udružena zločinačka banda političara, bankara i novih buržuja u vidu poduzetnika-menadžera da uništi i zatvori čim više tvornica. Tako da onih, proletera, koji svugdje u svijetu prvi krenu, kod nas ima svakim danom sve manje.
Sad čekamo da nastane još više sirotinje, još više jada i čemera pa da se izađe na ulice. Koliko smo daleko od potrebne brojke ne znam. Ali, ako se pogleda koliko se ljudi krajem prošlog mjeseca vratilo sa skijanja, naši opsjenari mogu mirno spavati.
A i povoda bi nam trebalo.
Stotine su tisuća nezaposlene, deseci tisuća mladih s diplomama trgaju se da dobiju posao za 1600 kuna mjesečno. Istovremeno, i oni i penzioneri i radnici od svojih 3000 kuna mjesečno plaćaju ministra za europske fondove 20 000 kuna mjesečno. A on kaže da nije iz EU povukao milijarde jer nije znao napraviti zahtjev. Niti on, niti svi oni koje je sa sobom doveo u ministarstvo. Ako nam to nije dosta za povod, neće nam biti niti invazija vanzemaljaca.
No, dragi moji, ne dajte se uznemiravati. Uživajte u olimpijskim igrama.
A narodna pripovijetka? Ma dajte, molim vas! Tko još danas nešto čita?! Ako vas baš zanima, mislim da se zove "Nije vjera tvrda u jačega"
Post je objavljen 08.02.2014. u 13:17 sati.