Requiem za luđake, bitange i ostale

04 svibanj 2014


Već 34 godine nema bravara. Danas su o njemu mišljenja podijeljena, no činjenica je da je u svoje vrijeme otvarao sva svjetska vrata, koja danas oni na njegovom mjestu ne znaju i ne mogu niti pronaći.
Naslijedila ga je družba skarabeja, koja je pred narodom kotrljala svakojaka govna, no to je bio njihov doseg.
A onda smo se mi u lijepoj našoj posebno usrećili. Dopali smo šaka trgovcu sa 6 razreda škole. Taj se je trudio zatrti svaki spomen na bravara i njegovu ostavštinu. Zaključio je da ljudi uz bravara vežu industriju, tvornice, radna mjesta, besplatne bolnice i fakultete pa je to odlučio sasjeći u korijenu. Uglavnom, rasprodao nas je kako je najbolje znao i umio. Čovječanstvo će ga pamtiti po belom paradnom odelu sa epoletama, na vrhuncu jednog ludila i pljačke kakva nije viđena od hunskog postošenja Rima.
Naslijedio ga je komedijaš koji je nama i svijetu svjedočio kakav smo cirkus postali.
Ludilom se je izgleda, u međuvremenu, zarazila cijela nacija, pa smo sada izabrali muzičara. Udri brigu na veselje. No i Neron je svirao dok je Rim gorio. A mi već 34 godine sviramo onoj stvari. Sad nam barem dirigira profesionalac...

Oznake: &

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.