Godina je dvije tisuće trideset i nekoja. Hrvatska se i dalje bori sa korupcijom, nepotizmom, padom gospodarstva, rastom nezaposlenosti. Neuspješno. Jedina je zemlja EU koja ima negativan rast BDP-a. Pod vodstvom blagoslovljenih domoljubnih snaga ustrojen je Plemenski savez nacionalnog jedinstva i spasa domovinske i iseljene Hrvatske kroz bespuća povijesne zbiljnosti i neozbiljnosti. Od strane Plemenskog saveza donesen je i jedini ispravan zaključak- krivac za sve hrvatske nedaće i patnje kroz duge i mračne vjekove je ćirilica. Savez je odlučio povesti odlučujuću bitku koja je imala rezultirati uništenjem toga kočničara sveopćeg hrvatskog progresa i procvata. Mrski se je gad imao jednom zauvijek odbaciti u dubine pakla, kamo i pripada.
Pokrenuta je do tada neviđena ofenziva. Veliku prednost Plemenski je savez ostvario iskoristivši portal za prolaz u druge dimenzije, isti onaj koji je koristio Guillermo del Toro za snimanja Pacific Rim serijala. Portal je uspješno preseljen na teritoriju Hrvatske, u Kopački rit. Kroz njega je Plemenski savez uspio okupiti sve hrvatske velikane koji su ostavili dubokoga i neizbrisivoga traga u našoj bogatoj povijesti. I koji su, dakako, imali velikog iskustva u borbi sa mrskim nam ćiriličnim neprijateljem i njenim baštinicima. No, otvaranjem portala za potrebe naših snaga, otvorena je mogućnost da se i neprijatelj pregrupira i okupi nove snage zla, kako bi i dalje radio na rušenju našega sna o neovisnosti i napretku. Zato je na izlazu iz portala postavljena straža, koja je javljala o neprestanom komešanju s druge strane. Pošto su se naše snage već okupile, to je bio jasan signal da i neprijatelj okuplja svoje horde. I da nam predstoji odlučujuća bitka kojom će se rješavati sama opstojnost hrvatskog imena i sjemena. Po tko zna koji put...
Detaljnim promatranjem uočeno je da je neprijatelj za putovanje kroz portal pripremio neprijatelja kakvog u našoj domovini još nitko nije vidio, a niti mogao zamisliti. Bila je to Ćirilična devijacija klase Ultimat...
Za to vrijeme, u zemunici u srcu Kopačkoga rita, koja je služila kao zapovjedni stožer Plemenskog saveza, nisu se razrađivale strategije obrane ili planirale mogućnosti protunapada. Vodile su se burne rasprave i prepirke o mnogo važnijoj temi- tko će biti na čelu združenih hrvatskih domoljubnih svevremenskih snaga.

"Ja mislim da sam ja kroz našu povijest dokazao da sam najsposobniji i najdostojniji povesti Hrvatskog čovjeka u ovu posljednju bitku protiv strašne nemani", važno se nakašlja dr. Franjo Tuđman.
"Jesi, bogati, jesi!", otpuhne iz lule Maršal, koji se je slučajno našao u ovoj cijeloj priči. Nije mu baš sve bilo najjasnije, ali je društvo imalo dobrog duhana i travarice, pa je odlučio neko vrijeme ostati s njima. "Ti si mi jako dobro vodio Jugoslavensko sportsko društvo Partizan '71. Ja bih te odmah postavio za komandanta!"
"To je nedopustivo!", lupi šakom po grubom hrastovom stolu dr. Ante Starčević, otac domovine. "Jedino ja mogu biti vođa! Ja sam ipak otac domovine!"
"E, bogati, u pravu si", složi se i s njim Maršal. "Ako se netko može oduprijeti toj ćirilici, onda si to ti. Ipak si ti bio prvi Jugoslaven na ovim prostorima."
"Ovo je skandalozno, nedopustljivo i nepromišljeno! Opet srljate ko guske u maglu!", gladio je svoju bradu Stjepan Radić. "Neprijatelja treba prvo dobro upoznati, pa ga onda udariti gdje ga najviše boli."
"E, sa time se moram složiti! Au, majku ti božju, kako žeže!", spusti Maršal praznu čašu na grubu površinu stola. "Ti si, prijatelju, čovjek sa najviše iskustva u suradnji sa svim frakcijama mrskog neprijatelja.", obrati se Maršal Stjepanu Radiću. "To ti se mora priznati".
"Ako se netko kao poglavnik naših snaga može oduprijeti toj ultimativnoj ćiriličnoj nemani, onda sam to ja", javi se blaženi kardinal Stepinac. "Jer, uz mene su dobri Bog i sve sile nebeske!"
"Bogati, točno", složi se već pripiti Maršal. "Ti si sa ćirilicom upoznat još na Solunskom frontu, a i iz dopisivanja sa Dražom! Istinu zboriš. Ti bi trebao biti vrhovni komandant ove vaše nebeske armije!"
I tako su se prepirke nastavljale cijelu noć. U njih su se uključivali mnogi, više ili manje znani i bitni. Svi argumenti su obilato zalijevani travaricom i potkrepljivani udaranjem šakama o stol. Kako se niti do zore junaci slavnih hrvatskih prošlosti nisu mogli usuglasiti tko će ih povesti u odlučujući boj, a Ultimativna devijacija je krenula na put kroz portal, odlučiše da će vođa biti onaj koga odabere Maršal.
Maršal, već dobrano pijan, pošto je nazdravljao svakom govorniku, izrekne svoju procijenu.
"Ja mislim, bogati, da je najbolje da vas vodi drug Nazor!"
"Kako on!?", zinuše svi.
"Pa, on je u ratu sa mnom vodio sve i svašta, čak i kravu, tako da mislim da mu neće biti veliki problem voditi i vas!"
U tom trenutku u stožer upadne jedan stražar.
"Evo je! Devijacija dolazi! Ultimativna devijacija se probija! Pogibosmo! Bježmo, braćo junačka!!"
Nastane neopisiv kaos, strka, vriska. Zveket mačeva, buzdovana, šmajsera. Kako koji junak dograbi svoje oružje, tako istrči van, uz psovke i sudaranja sa ostalima, sve zbog viška želje za borbom, a manjka koordinacije. U zemunici uskoro ostanu samo Maršal, za stolom, te drug Nazor, koji je i dalje raširenih očiju gledao oko sebe, ne vjerujući u to što vidi. Maršal nesigurno ustane i uhvati se za rub stola.
"Druže Tito, što bi ovo?" prošapta drug Nazor.
"Rakija i propuh!"
"Kakav propuh, druže Tito?"
"Propuh u glavama! Idemo i mi van da vidimo što će se desiti!"

Cijeli su rit ispunile domoljubne hrvatske vojske iz svih razdoblja junačke nam povijesti i iz svih krajeva domovine i svijeta. Posebno su se brojnošću i željom da polože život na oltar domovine isticale trupe iz Beča i okolice. Pred samim portalom čvrsto se zbilo društvo iz zemunice. Čvrsto su stezali svoje oružje, na prvoj liniji obrane od mrskog dušmana, kako i dolikuje pravim liderima.
Iz portala se prvo začulo zujanje, a onda postepeno sve jače i jače tutnjanje. Nakon nekog vremena mogli su se razaznati glasovi. Svitalo je. Kroz jesenji pastel na granama rijetkog drveća probijalo se stidljivo sunce. Sada su glasovi nadjačali tutnjavu i mogla se razaznati pjesma. Dičnim hrvatskim muževima klecnuše koljena. Nekolicina ih ustukne. Pjesma je bila sve glasnija.
"Po šumi, širom, bez staze, puta..."
Odzvanjali su strašni ovi urlici iz portala. Svi u prvim redovima odskoče korak natrag. Krv se je ledila u žilama.. .
"Ježurka ježić povazdan luta..."
U očima naših junaka očitavala se jeza i nevjerica...
"...poznaju ježa, slavnoga lovca..."
A onda se je portal otvorio i na mekano lišće iz njega iskoči ćirilična devijacija klase Ultimat...
"Zdravo, drugari!", pozdravi devijacija članove Plemenskog stožera. Na ćirilici, da im još više utjera strah u kosti.
Nekolicina se hrvatskih bojovnika odmah onesvijesti. Neki počeše vriskati. Neki su pali na koljena, i vidjevši da im od ovakve nemani nema spasa, krenuše preporučiti svoju vječnu dušu Svevišnjemu. Jedan se nespretno spotakne i propuca si stopalo.
"Au, bogati!", trljao je oči Maršal kada je došao bliže portalu. "Mislim da je vrijeme da se ostavimo travarice, druže Nazor. Evo vidim ježa koji govori!"

Oznake: druge dimenzije, ćirilica, junaštvo

Donosimo i nekoliko iskrenih priznanja i pokajanja koja će natjerati i kamen da pusti suzu. Radi se, naime, o našim sugrađanima koji su postali žrtvama podmukle i krvoločne ćirilice. Bilo da ih je taj krvolok od pisma zaveo i naveo na zlo i uputio krivim stazama, bilo da im je stavio nož pod grlo i direktno ih natjerao na nedjela koja su nesvjesno i pod prisilom počinili. Kolika nam zapravo opasnost prijeti od ćirilice na ovom našem svetom tlu hrvatskom još će se vidjeti. No, kroz povijest je poznato da je svoj podmukli naum ćirilica na svetoj nam grudi provodila i planirala još od jedanaestog vijeka. Sve samo da bi razarala zdravo hrvatsko tkivo i držala narod u neznanju i neinformiranosti, kako bi ga poslije lakše zavela i proždrla. Taj prokleti ćirilični zmaj pali i kida, dakle, hrvatsku neovisnost i samosvijest još od srednjeg vijeka, kada je navodio mnoge naše dične muževe i plemenske starješine na slaboumne postupke i potpise. Što je samo dokaz koliko je gad opasan i moćan. Evo, dakle, iskaza nekoliko naših građana koji su se javili organima vlasti i otvorili dušu. Vidjet ćete u kakav im se pakao pretvorio život pod utjecajem ovog zlog i smrtonosnog pisma.

X.Y. (anonimni svećenik)
Gospodin mi je svjedok da sam te dječake volio u Kristovoj ljubavi. No, kada sam počeo razmišljati o tome koliko je na svijetu knjiga na toj i Bogu mrskoj ćirilici, jednostavno me je ponijelo. Ta su nevina i dobra dječica nastradala samo zbog te ćirilične prokletinje. Ta oni se ionako nikada nisu bunili dok su bili manji. Uvijek bi sa zahvalnošću uzeli čokoladicu i zahvalili našem Gospodinu na ljubavi kojom ih obasipa i ispunjava.

Pero P. (umirovljeni dragovoljac od prvog dana)
Ja se više ne mogu nikako koncentrirati od kada je počelo ovo sa ćirilicom. Kako god ja odigram, uvijek je kontra. Ne znam više što ću. Evo, i nekoliko mojih prijatelja, sve dragovoljci sa mnom od prvog dana, isto ne mogu ništa pogoditi već dva mjeseca. Ćirilici jednostavno nije mjesto u Hrvatskoj. Ako se to tako nastavi, otići će mi cijela mirovina zbog nje. Evo, i jučer imam čisti zicer, na kraju ništa. Što mislite, zbog koga se to dogodilo!? Dok je u Hrvatskoj ćirilice, nema nama napretka. Što, zašto vam ja to pričam. Pa ne mogu se više koncentrirati, čovječe!

Luka M. (učenik)
Ja sam trebao treći puta ponavljati razred zbog te ćirilice, pa sam morao posjetiti profesoricu. Nisam joj prijetio, razgovarali smo malo. Iz čega sam pao? Iz matematike i fizike. E, pa to vam ja hoću reći! Je li to normalno, recite i vi!? Da zbog ćirilice padnem matematiku i fiziku!? WTF?

Duje M. ( nezaposleni cvjećar i huligan)
E, a nisan ja mislija kamen na njih bacit, ali sitija san se te ćirilice i...e. Jebi ga, da toga nije bilo, mislin, te ćirilice, ništa se ne bi desilo.

Branko M. (otpremnik vlakova)
Sjećate se nekada, za one bivše države, na kolodvorima su bile table sa nazivima mjesta i na ćirilici. E vidite, odonda to sve traje! Sve ovo što se dešava sa ovim našim Hrvatskim željeznicama traje od tada. Kašnjenja vlakova, kvarovi, nesreće, poginuli, sve je to zbog tih ćiriličnih natpisa. Što, kako toga nije bilo u ono vrijeme. Znam ja što vi hoćete. Jugoslaviju opet, je li? Što, zašto ja sve to vama pričam. Pa kako ne vidite da se tu radi o zakašnjelom djelovanju!?

Ante Đ. (lokalni političar i pretplatnik kabelske televizije)
Meni sve ovo žele natovariti, ali ništa od toga nije istina. Za tu TV pretplatu, ja to nisam dobro razumio, a nisam niti do kraja sve pročitao. Tko još čita ona sitna slova? Kako sam ja moga znati da će stranka prestati plaćati pretplatu? I ta sitna slova su sigurno bila na ćirilici. Kako to mislite da nisu mogla biti ćirilična slova na dokumentu u Hrvatskoj? Pa, vidite, o tome vam ja i pričam. A mogla su biti. Kako to mislite da ovo što ja pričam nema s ničim veze? Pa to vam ja cijelo vrijeme i govorim!

A. A. (maloljetni polaznik elitne europske škole)
Ja nisam htio namjerno nikoga pregaziti autom. Ja se sada zbog toga jako kajem. Znate kako je, bio je mrak, veliki auto, svirala je ta muzika u autu. Kakve veze ima muzika? Pa muzika je bila na ćirilici!! Mislim stvarno!

Željko K. (lokalni političar i bivši trgovac)
To što sam ja uzeo neke pare a policija kaže da je to mito i sud kaže da je to mito a ja kažem da to nije mito to je meni neki čovjek dao da ja vidim neke stvari a on je onda napravio ono što je trebao napraviti i za sve je bilo dobro i za grad i za njega i za ljude i za sve a te pare ja to nikada ne bih uzeo da nisam morao zašto pitate sam uzeo pare pa zato jer u Gornjem Milanovcu pišu na ćirilici.

Darko M. (kirurg)
Mene je ova stvar sa ćirilicom toliko potresla da se dogodilo to što se dogodilo. To je u stvari bio jedan splet nesretnih okolnosti. Koje je pokrenula ćirilica, naravno. Moje krivnje u tome nema. Sve moje kolege vam mogu posvjedočiti da ja nisam u ničemu pogriješio. Što se točno dogodilo? Kažem vam, splet nesretnih okolnosti prilikom kirurškog zahvata odstranjivanja slijepog crijeva. Pacijentu je greškom odstranjen jedan testis. Ja tu stvarno ne vidim u čemu je problem. Pa ostao mu je još jedan, a i slijepo crijevo smo mu ostavili. Tužit će mene i bolnicu? Što ja imam s tim? Neka tuži Vuka Karadžića.

Milan B. (gradonačelnik i privrženik rodbini i kumovima)
Protiv ćirilice smo se borili '91, borit ćemo se i danas. Onako kako najbolje znamo i umijemo. Zadati ćemo ćirilici udarac od kojega se nikada neće oporaviti. Pobijediti ćemo ju povećanjem komunalne naknade i dizanjem cijene odvoza smeća. Kako to mislite da će to najviše pogoditi građane? Pa moraju i oni osjetiti težinu situacije i problema s kojim se mi ovdje suočavamo. Zašto vam ja to govorim? Pa da ne bi poslije bilo da vam nisam rekao!

Oznake: ćirilica, problemi izazvani ćirilicom

Ante je bio neopisivo ponosan na sebe i svoje prijatelje kada se vratio kući. Na sebe ipak malo više. Danas ga je snimala neka televizija i nema boga da ne bude na dnevniku. A rekao im je sve što ide onu crvenu gamad u Zagrebu. Dok je njega i ostalih iz Stožera, ćirilice u ovom gradu biti neće. Obrisao je krpom znoj s izbrijanog tjemena i sjeo za kuhinjski stol, otvorivši pivo.
Teško se je obraniti od svih opasnosti koje od te proklete ćirilice vrebaju i ostati duševno zdrav. A vreba to odasvud. I podmukla je stvar ta kurva ćirilica. Zavlači ti se u mozak i kroz najtanji živac, samo ako ti na trenutak popusti ispravna misao. Ko one male prašumske ribice divljacima u kite.
Sad se treba na brzinu sabrati i pozvati ekipu navečer da zajedno gledaju dnevnike. Jebi ga, od uzbuđenja je zaboravio pitati s koje su televizije. Kad žena dođe s posla, napravit će pljeskavice i ražnjiće. Nazvat će je da usput kupi još piva. A onda kad ga cijeli grad, ej, i cijela domovina! vide na televiziji. Ej! Mora samo napomenuti Peri da donese svoj kompjuter za muziku. Pero je kralj, ima sve od Thompsona i Cece. Onda nek mu Dobrivoje zove policiju, da ne može spavati.
Prisjetivši se Pere, Ante se strese i otpije dugi gutljaj. Najebo je čovjek, a da to nije ničim zaslužio. Ajde da ti kćer ostane trudna sa 17, desi se to. Nije kraj svijeta. Ali ono... Njega je Pero prvog nazvao kad je to čuo i kad se sabrao da uopće može pričati. Dobro se i danas sjeća tog razgovora od prije tri mjeseca. Od toga se zla Pero još ni danas ne može u potpunosti skoncentrirati.
- Alo!
- O, jebem ti!
- Pero, jesi to ti!? Šta je bilo?
- O milu ti nanu!
- Pero, šta je bilo!?
- Marina moja...
- Šta je s Marinom? Da joj se nije šta desilo?
- Ma nije, jebem ti. O Isuse!
- Pa dobro, šta je bilo!? Očeš mi reći ili idi u kurac!
- Trudna je!
- Tko je trudan?
- Pa Marina...
- U, jebo te.
- E...
- Pa jel znaš s kim?
- Znam. Evo ga s njom kod kuće.
- Pa dobro je onda...
- Kurac moj je dobro!
- A šta sad radi?
- Eno je u sobi, plače s materom.
- Zašto plaču?
- Od radosti, da zašto. O jebem ti sve!
- A gdje ti je zet?
- Jebeš me i ti?
- Pa bit ćeš djed!
- Meni je da plačem, a ti sereš.
- Pa dobro, šta ne valja? Jel ti zet crnac?
- Nije. I nije mi zet.
- Jel bez noge?
- Nije, jebo ga ti...
- Jel onaj, kako ih zovu, panker?
- Ma nije...
- Pa dobro, šta je onda!?
- Srbin...
- U, crni Pero!

Te je večeri Ante iz čista mira, usred jela, pred ženom koja je zinula, kćeri i sinu održao kratki govor.
Nisam nacionalista, nikoga ne mrzim. Ali Srbina i Muslimana mi u kuću ne vodite.
Kćer ga je samo pogledala ispod gustih trepavica. A mali bubne ko iz topa.
A Srpkinje?
Majmune jedan!
Samo pitam.

Nije se Ante bojao za kćer, ona je po tim pitanjima bila na mjestu. Ali mu je mali bio sumnjiv. Jednom mu je preko ramena vidio da čita nekakva sranja, poslije je išao provjeriti, od one dvojice pederčina iz Splita. Umjesto da kao svi njegovi iz razreda čita onoga esesovca koji je bio po Rusiji. A onda i ona sranja od muzike koju sluša. Našao mu je neki devede, pisalo je na njemu električni orgazam. Opa, poveselio se nosioc spomenice domovinskog rata i osjetio se ponosnim. Mali gleda porniće, neka, i treba to. Normalno je to u tim godinama. Jedino mu se naslov učinio malo čudnim, ali danas je sve na tu jebenu struju, pa valjda i to danas tako rade. Stavio je devede u plejer i skoro ga nije kap udarila. Nije bio film, nego koncert. Istu je večer uhvatio malog.
- Jesi ti normalan?
- Ha?
- Kakva ti je to muzika? Gdje si našao ove jugoslavene slušat?
- Stari, pa nisu oni...
- Šuti! Kurac moj ti znaš šta oni nisu a šta jesu!
- Nego što da slušam?
- Pa ove naše.
- Koje?
- Šta fali Ceci?

Ante se trgne iz sanjarenja. Treba sve na brzinu organizirati i pozvati sve iz stožera za obranu od ćirilice. A večeras će se dogovoriti i gdje će se gledati utakmica. Otpije još jedan gutljaj, a onda se sledi. Majke ti mile, pa kako nije do sada o tome razmišljao. Uzme mobitel i stisne Peru na brzom biranju.
- Alo!
- Alo, Pero. Jel ti znaš šta je za dva dana?
- Misliš, koji je dan?
- Ma ne koji je dan, jebem te blesava.
- Nego što?
- Pa utakmica!
- U, jebo te!
- Pa jel znaš gdje igraju?
- Na Marakani.
- Pa jel znaš šta to znači?
- Šta?
- Pa kako će naši uopće doći tamo!? Sve su table na ćirilici!
- Au, crni naši!

Oznake: ćirilica, ceca, thompson i ostali naši...