Godina je dvije tisuće trideset i nekoja. Hrvatska se i dalje bori sa korupcijom, nepotizmom, padom gospodarstva, rastom nezaposlenosti. Neuspješno. Jedina je zemlja EU koja ima negativan rast BDP-a. Pod vodstvom blagoslovljenih domoljubnih snaga ustrojen je Plemenski savez nacionalnog jedinstva i spasa domovinske i iseljene Hrvatske kroz bespuća povijesne zbiljnosti i neozbiljnosti. Od strane Plemenskog saveza donesen je i jedini ispravan zaključak- krivac za sve hrvatske nedaće i patnje kroz duge i mračne vjekove je ćirilica. Savez je odlučio povesti odlučujuću bitku koja je imala rezultirati uništenjem toga kočničara sveopćeg hrvatskog progresa i procvata. Mrski se je gad imao jednom zauvijek odbaciti u dubine pakla, kamo i pripada.
Pokrenuta je do tada neviđena ofenziva. Veliku prednost Plemenski je savez ostvario iskoristivši portal za prolaz u druge dimenzije, isti onaj koji je koristio Guillermo del Toro za snimanja Pacific Rim serijala. Portal je uspješno preseljen na teritoriju Hrvatske, u Kopački rit. Kroz njega je Plemenski savez uspio okupiti sve hrvatske velikane koji su ostavili dubokoga i neizbrisivoga traga u našoj bogatoj povijesti. I koji su, dakako, imali velikog iskustva u borbi sa mrskim nam ćiriličnim neprijateljem i njenim baštinicima. No, otvaranjem portala za potrebe naših snaga, otvorena je mogućnost da se i neprijatelj pregrupira i okupi nove snage zla, kako bi i dalje radio na rušenju našega sna o neovisnosti i napretku. Zato je na izlazu iz portala postavljena straža, koja je javljala o neprestanom komešanju s druge strane. Pošto su se naše snage već okupile, to je bio jasan signal da i neprijatelj okuplja svoje horde. I da nam predstoji odlučujuća bitka kojom će se rješavati sama opstojnost hrvatskog imena i sjemena. Po tko zna koji put...
Detaljnim promatranjem uočeno je da je neprijatelj za putovanje kroz portal pripremio neprijatelja kakvog u našoj domovini još nitko nije vidio, a niti mogao zamisliti. Bila je to Ćirilična devijacija klase Ultimat...
Za to vrijeme, u zemunici u srcu Kopačkoga rita, koja je služila kao zapovjedni stožer Plemenskog saveza, nisu se razrađivale strategije obrane ili planirale mogućnosti protunapada. Vodile su se burne rasprave i prepirke o mnogo važnijoj temi- tko će biti na čelu združenih hrvatskih domoljubnih svevremenskih snaga.
"Ja mislim da sam ja kroz našu povijest dokazao da sam najsposobniji i najdostojniji povesti Hrvatskog čovjeka u ovu posljednju bitku protiv strašne nemani", važno se nakašlja dr. Franjo Tuđman.
"Jesi, bogati, jesi!", otpuhne iz lule Maršal, koji se je slučajno našao u ovoj cijeloj priči. Nije mu baš sve bilo najjasnije, ali je društvo imalo dobrog duhana i travarice, pa je odlučio neko vrijeme ostati s njima. "Ti si mi jako dobro vodio Jugoslavensko sportsko društvo Partizan '71. Ja bih te odmah postavio za komandanta!"
"To je nedopustivo!", lupi šakom po grubom hrastovom stolu dr. Ante Starčević, otac domovine. "Jedino ja mogu biti vođa! Ja sam ipak otac domovine!"
"E, bogati, u pravu si", složi se i s njim Maršal. "Ako se netko može oduprijeti toj ćirilici, onda si to ti. Ipak si ti bio prvi Jugoslaven na ovim prostorima."
"Ovo je skandalozno, nedopustljivo i nepromišljeno! Opet srljate ko guske u maglu!", gladio je svoju bradu Stjepan Radić. "Neprijatelja treba prvo dobro upoznati, pa ga onda udariti gdje ga najviše boli."
"E, sa time se moram složiti! Au, majku ti božju, kako žeže!", spusti Maršal praznu čašu na grubu površinu stola. "Ti si, prijatelju, čovjek sa najviše iskustva u suradnji sa svim frakcijama mrskog neprijatelja.", obrati se Maršal Stjepanu Radiću. "To ti se mora priznati".
"Ako se netko kao poglavnik naših snaga može oduprijeti toj ultimativnoj ćiriličnoj nemani, onda sam to ja", javi se blaženi kardinal Stepinac. "Jer, uz mene su dobri Bog i sve sile nebeske!"
"Bogati, točno", složi se već pripiti Maršal. "Ti si sa ćirilicom upoznat još na Solunskom frontu, a i iz dopisivanja sa Dražom! Istinu zboriš. Ti bi trebao biti vrhovni komandant ove vaše nebeske armije!"
I tako su se prepirke nastavljale cijelu noć. U njih su se uključivali mnogi, više ili manje znani i bitni. Svi argumenti su obilato zalijevani travaricom i potkrepljivani udaranjem šakama o stol. Kako se niti do zore junaci slavnih hrvatskih prošlosti nisu mogli usuglasiti tko će ih povesti u odlučujući boj, a Ultimativna devijacija je krenula na put kroz portal, odlučiše da će vođa biti onaj koga odabere Maršal.
Maršal, već dobrano pijan, pošto je nazdravljao svakom govorniku, izrekne svoju procijenu.
"Ja mislim, bogati, da je najbolje da vas vodi drug Nazor!"
"Kako on!?", zinuše svi.
"Pa, on je u ratu sa mnom vodio sve i svašta, čak i kravu, tako da mislim da mu neće biti veliki problem voditi i vas!"
U tom trenutku u stožer upadne jedan stražar.
"Evo je! Devijacija dolazi! Ultimativna devijacija se probija! Pogibosmo! Bježmo, braćo junačka!!"
Nastane neopisiv kaos, strka, vriska. Zveket mačeva, buzdovana, šmajsera. Kako koji junak dograbi svoje oružje, tako istrči van, uz psovke i sudaranja sa ostalima, sve zbog viška želje za borbom, a manjka koordinacije. U zemunici uskoro ostanu samo Maršal, za stolom, te drug Nazor, koji je i dalje raširenih očiju gledao oko sebe, ne vjerujući u to što vidi. Maršal nesigurno ustane i uhvati se za rub stola.
"Druže Tito, što bi ovo?" prošapta drug Nazor.
"Rakija i propuh!"
"Kakav propuh, druže Tito?"
"Propuh u glavama! Idemo i mi van da vidimo što će se desiti!"
Cijeli su rit ispunile domoljubne hrvatske vojske iz svih razdoblja junačke nam povijesti i iz svih krajeva domovine i svijeta. Posebno su se brojnošću i željom da polože život na oltar domovine isticale trupe iz Beča i okolice. Pred samim portalom čvrsto se zbilo društvo iz zemunice. Čvrsto su stezali svoje oružje, na prvoj liniji obrane od mrskog dušmana, kako i dolikuje pravim liderima.
Iz portala se prvo začulo zujanje, a onda postepeno sve jače i jače tutnjanje. Nakon nekog vremena mogli su se razaznati glasovi. Svitalo je. Kroz jesenji pastel na granama rijetkog drveća probijalo se stidljivo sunce. Sada su glasovi nadjačali tutnjavu i mogla se razaznati pjesma. Dičnim hrvatskim muževima klecnuše koljena. Nekolicina ih ustukne. Pjesma je bila sve glasnija.
"Po šumi, širom, bez staze, puta..."
Odzvanjali su strašni ovi urlici iz portala. Svi u prvim redovima odskoče korak natrag. Krv se je ledila u žilama.. .
"Ježurka ježić povazdan luta..."
U očima naših junaka očitavala se jeza i nevjerica...
"...poznaju ježa, slavnoga lovca..."
A onda se je portal otvorio i na mekano lišće iz njega iskoči ćirilična devijacija klase Ultimat...
"Zdravo, drugari!", pozdravi devijacija članove Plemenskog stožera. Na ćirilici, da im još više utjera strah u kosti.
Nekolicina se hrvatskih bojovnika odmah onesvijesti. Neki počeše vriskati. Neki su pali na koljena, i vidjevši da im od ovakve nemani nema spasa, krenuše preporučiti svoju vječnu dušu Svevišnjemu. Jedan se nespretno spotakne i propuca si stopalo.
"Au, bogati!", trljao je oči Maršal kada je došao bliže portalu. "Mislim da je vrijeme da se ostavimo travarice, druže Nazor. Evo vidim ježa koji govori!"
Post je objavljen 23.10.2013. u 15:25 sati.