Uticaj ćirilice na naš životni put

06 rujan 2013


Ante je bio neopisivo ponosan na sebe i svoje prijatelje kada se vratio kući. Na sebe ipak malo više. Danas ga je snimala neka televizija i nema boga da ne bude na dnevniku. A rekao im je sve što ide onu crvenu gamad u Zagrebu. Dok je njega i ostalih iz Stožera, ćirilice u ovom gradu biti neće. Obrisao je krpom znoj s izbrijanog tjemena i sjeo za kuhinjski stol, otvorivši pivo.
Teško se je obraniti od svih opasnosti koje od te proklete ćirilice vrebaju i ostati duševno zdrav. A vreba to odasvud. I podmukla je stvar ta kurva ćirilica. Zavlači ti se u mozak i kroz najtanji živac, samo ako ti na trenutak popusti ispravna misao. Ko one male prašumske ribice divljacima u kite.
Sad se treba na brzinu sabrati i pozvati ekipu navečer da zajedno gledaju dnevnike. Jebi ga, od uzbuđenja je zaboravio pitati s koje su televizije. Kad žena dođe s posla, napravit će pljeskavice i ražnjiće. Nazvat će je da usput kupi još piva. A onda kad ga cijeli grad, ej, i cijela domovina! vide na televiziji. Ej! Mora samo napomenuti Peri da donese svoj kompjuter za muziku. Pero je kralj, ima sve od Thompsona i Cece. Onda nek mu Dobrivoje zove policiju, da ne može spavati.
Prisjetivši se Pere, Ante se strese i otpije dugi gutljaj. Najebo je čovjek, a da to nije ničim zaslužio. Ajde da ti kćer ostane trudna sa 17, desi se to. Nije kraj svijeta. Ali ono... Njega je Pero prvog nazvao kad je to čuo i kad se sabrao da uopće može pričati. Dobro se i danas sjeća tog razgovora od prije tri mjeseca. Od toga se zla Pero još ni danas ne može u potpunosti skoncentrirati.
- Alo!
- O, jebem ti!
- Pero, jesi to ti!? Šta je bilo?
- O milu ti nanu!
- Pero, šta je bilo!?
- Marina moja...
- Šta je s Marinom? Da joj se nije šta desilo?
- Ma nije, jebem ti. O Isuse!
- Pa dobro, šta je bilo!? Očeš mi reći ili idi u kurac!
- Trudna je!
- Tko je trudan?
- Pa Marina...
- U, jebo te.
- E...
- Pa jel znaš s kim?
- Znam. Evo ga s njom kod kuće.
- Pa dobro je onda...
- Kurac moj je dobro!
- A šta sad radi?
- Eno je u sobi, plače s materom.
- Zašto plaču?
- Od radosti, da zašto. O jebem ti sve!
- A gdje ti je zet?
- Jebeš me i ti?
- Pa bit ćeš djed!
- Meni je da plačem, a ti sereš.
- Pa dobro, šta ne valja? Jel ti zet crnac?
- Nije. I nije mi zet.
- Jel bez noge?
- Nije, jebo ga ti...
- Jel onaj, kako ih zovu, panker?
- Ma nije...
- Pa dobro, šta je onda!?
- Srbin...
- U, crni Pero!

Te je večeri Ante iz čista mira, usred jela, pred ženom koja je zinula, kćeri i sinu održao kratki govor.
Nisam nacionalista, nikoga ne mrzim. Ali Srbina i Muslimana mi u kuću ne vodite.
Kćer ga je samo pogledala ispod gustih trepavica. A mali bubne ko iz topa.
A Srpkinje?
Majmune jedan!
Samo pitam.

Nije se Ante bojao za kćer, ona je po tim pitanjima bila na mjestu. Ali mu je mali bio sumnjiv. Jednom mu je preko ramena vidio da čita nekakva sranja, poslije je išao provjeriti, od one dvojice pederčina iz Splita. Umjesto da kao svi njegovi iz razreda čita onoga esesovca koji je bio po Rusiji. A onda i ona sranja od muzike koju sluša. Našao mu je neki devede, pisalo je na njemu električni orgazam. Opa, poveselio se nosioc spomenice domovinskog rata i osjetio se ponosnim. Mali gleda porniće, neka, i treba to. Normalno je to u tim godinama. Jedino mu se naslov učinio malo čudnim, ali danas je sve na tu jebenu struju, pa valjda i to danas tako rade. Stavio je devede u plejer i skoro ga nije kap udarila. Nije bio film, nego koncert. Istu je večer uhvatio malog.
- Jesi ti normalan?
- Ha?
- Kakva ti je to muzika? Gdje si našao ove jugoslavene slušat?
- Stari, pa nisu oni...
- Šuti! Kurac moj ti znaš šta oni nisu a šta jesu!
- Nego što da slušam?
- Pa ove naše.
- Koje?
- Šta fali Ceci?

Ante se trgne iz sanjarenja. Treba sve na brzinu organizirati i pozvati sve iz stožera za obranu od ćirilice. A večeras će se dogovoriti i gdje će se gledati utakmica. Otpije još jedan gutljaj, a onda se sledi. Majke ti mile, pa kako nije do sada o tome razmišljao. Uzme mobitel i stisne Peru na brzom biranju.
- Alo!
- Alo, Pero. Jel ti znaš šta je za dva dana?
- Misliš, koji je dan?
- Ma ne koji je dan, jebem te blesava.
- Nego što?
- Pa utakmica!
- U, jebo te!
- Pa jel znaš gdje igraju?
- Na Marakani.
- Pa jel znaš šta to znači?
- Šta?
- Pa kako će naši uopće doći tamo!? Sve su table na ćirilici!
- Au, crni naši!

Oznake: ćirilica, ceca, thompson i ostali naši...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.