Nikad više teškog jada...

30 listopad 2013


Nakupilo nam se toga u posljednje vrijeme i više nego što možemo probaviti. Ploče, pismo, Niko Kovač, Sveti Ćiril, njihova braća također, Kliment, Naum. Stožeri za obranu onih koji ne traže da ih se brani. Stožeri za obranu od otvaranja očiju i razmišljanja vlastitim glavama. Nogomet, koji nam je važniji od zraka, skoro nam je odjahao sa jahačima apokalipse, spasio nas Talijan jedan. Sad je aktualno tko se kako ponaša u pisanim i elektronskim medijima, odnosno tko je kulturan, učen i učtiv kao bečki konjušar, a tko je neotesan kao partizanski stražar iz vica: Društvo napred, kultura stoj! Bitno je vrlo tko će s kime u krevet, toliko da će na nacionalni referendum. Jebeš ga, ako nam se ne diže standard, mora biti pod nadzorom na koga nam se kita diže. Malo se kroz novine pratilo nadmetanje intelektualno-moralnih veličina ljevice i desnice. Nešto kao u filmu Crossroad. Tu se malo sve ustalasalo, kao jedni ne mogu biti intelektualci jer su ko od stijene odvaljeni, drugi su pod staklenim zvonom, ne izlaze iz salona, nemaju veze sa stvarnim svijetom. Ima dosta onih koji nisu zadovoljni ni s jednima ni s drugima, no, kakvi su takvi su. Drugih nemamo, a nemamo baš ni neku bazu za kvalitetnu nadogradnju. U tom lijevo-desnom loptanju one u sredini, kao i uvijek, nitko ništa ne pita. Po njima i jedni i drugi samo prospu sjeme svojih istina i ideja, u nadi da će se primiti na kojem "neopredijeljenom" ili "neodlučnom".
U cijelom tom nadrealnom i avangardnom svemiru naišao sam, sasvim slučajno, na jednom internetskom portalu na tekst o nekakvom sajmu. Prva pomisao mi je bila evo opet neki sajam u organizacije koje županijske gospodarske komore. Organiziran motiviranim i promaknutim direktorom, u znak zahvalnosti šefu državne komore za povišicu. Gledam dalje na još nekim stranicama, vraga! To neki sajam u Dubaiu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To su oni šta rade otoke, lebdeće zgrade i skijališta na plus 57 stupnjeva celzijusa. Sajam se zove GITEX, okuplja svjetske IT kompanije.
Skupilo se na tom sajmu, a tako vele sami emiri, oko 130 000 ljudi iz te branše, iz 150 zemalja svijeta. Došli su predstavnici iz 80% vodećih svjetskih kompanija na području informatičkih tehnologija. Bio je to sajam za Afriku i Aziju, područja koja imaju gotovo beskonačne mogućnosti razvoja i rasta informatičkog sektora, jer su dobrim dijelom na početku i tek trebaju uhvatiti priključak sa Europom, Amerikom i Japanom. I gle sad čuda- zemlja partner bila je Srbija. Sa svojih petnaest kompanija. A iz lijepe naše nikoga.
Pogledamo li par mjeseci unatrag- još večeg čuda! U tu je vražju Srbiju uz FIAT, KIA-u i Hyundai došlo još 150 kompanija iz auto-industrije. Njemački Mercedes će u beogradskom Ikarusu raditi autobuse. Pa onda još jedno čudo nebesko- zrakoplovna kompanija Etihad Airways iz UAE postao je strateški partner bivšeg JAT-a, sadašnje Air Srbije. U Beogradu će graditi aerodrom koji će preuzeti ulogu vodeće zračne luke u regiji. Rusija počinje u Srbiji graditi trasu Južnog toka, vele vrijedi oko 1,7 milijardi dolara. ..
Ali, ta Srbija ima nekakvu Agenciju za strana ulaganja i promociju izvan Srbije. Tako se to točno zove, bog te pitaj što to znači. Valjda označava grupu ljudi koji, lijepo obučeni i počešljani, putuju po svijetu o državnom trošku i nešto kao rade. Imamo i mi takvih, nemajte straha. Samo što komšije polučuju nekakve rezultate.
Mi imamo HGK koja skuplja slike kao dječica životinjsko carstvo i nogometaše. Imamo stratege koji po svijetu nude ono što smo platili 10 novaca za 3 novca. Jer, strategija je- bolje 3 sada nego 30 za 20 godina. Imamo stožere za obranu stečenih privilegija. Imamo nogometnu reprezentaciju koja nas baca u očaj ili ekstazu. Trećina državnog proračuna nam ovisi o lijepom vremenu i volji turista da odriješe kese. Susjedi su morali krenuti drugim putem, svjetski putnici baš ne preferiraju kanale za navodnjavanje. Ali ih obožavaju ratarske kulture. Koje rastu kroz cijelu godinu, za razliku od furešta, koji se prže samo na ljetnom suncu.
Sliku o stanju i trenutnim prioritetima "tu" i " tamo preko" upotpunjuju komentari ispod spomenutog teksta o sajmu u UAE. Jebo ti sajmove, poslove, radna mjesta, izvoz i BDP, dok mi ne riješimo tko je gdje bio '41., '91., čija je strina Srpkinja a čija Srbijanka i tko je u duši Hrvat a tko peder! Glavna tema za nedavne posjete hrvatskog predsjednika Srbiji bile su priče u povijesnim čitankama. Jer, to će nam ipak najbrže otvarati radna mjesta i osigurati strelovit rast penzija. A od toga će nam živjeti i djeca. U našim medijima nije bilo puno govora što je sa Srbijom dogovoreno na gospodarskom planu. Govora o stanju gospodarstvu i industriji u Srbiji nije bilo uopće. Da tko ne usporedi stanje tu i tamo, pa zaključi kakve smo trube.
Naši premijeri, ministri, predsjednici države, gospodarstvenici traže partnere i investitore po cijelom svijetu. Ali nalaze samo mutne tipove sumnjive prošlosti i zajedničke nam maglovite budućnosti. Mađari su nas sve preveslali, mada smo ih mi mogli staviti cijele u naš kajić i odvesti u nepoznatom smjeru. Turci su htjeli DIOKI jer je na lijepom mjestu, na moru, a ne zato jer se razumiju u to što rade. Rumunj koji treba kupiti HŽ Cargo skriva se valjda negdje na Karpatima. Vele da je na listi terorista. Nejasno je zašto bi onda išao kupovati vlakove, njima ne može svugdje, kao recimo s kamionima punim nitroglicerina. I mi smo prošli sve ove Arape, uzduž i poprijeko. Očito im mi nismo bili simpatični. Išli smo i u Rusiju u par navrata. Svaki puta po pare za Srednje ili Veliko Ništa. Otpravili su nas uz objašnjenje da je tvorac patenta "Benzin vaš, ideja naša" ipak njihov državljanin, i da im je takvih već dosta. Zadnje smo naše ideje i vizije prezentirali u Londonu. I oni su shvatili da to na kraju uključuje njihove milijarde, pa su nas uputili u Leteći cirkus...
No, neka Srbima sve to. Dabogda ih poplavili svi ti njihovi kanali za navodnjavanje. Raspršili se, daj im Sveti Ante, po svijetu u avionima i razvezli se autobusima, da ih više nikada ne vidimo. Dao im sveti Ilija da ih sve asimiliraju ta IT postrojenja i pretvore u Borgove, pa nek onda po Zlatiboru iskaču pred medvjede "Mi smo, bre, Borg, bre"!
Mi ćemo i dalje pokretati poduzetničke inkubatore, okrugle stolove, diskusije, seminare, radne grupe i druga čuda kakva svijet još nije vidio. I pred ogledalom si tepati kako smo pametni, genijalni, prosvijećeni. I nenadjebivi iznad svega.

Oznake: iluzije i zbilje...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.