Naš život bez tebe

četvrtak, 20.02.2014.

...

Nema mame, nema mame, tako se osjećam kao da sam umrla. Zapravo, vraća mi se rečenica jednog bolgera koji je napisao, taj dan smo umrli, sahranili smo samo tebe, sine moj mili. Zvuči okrutno, ali tako je sada. Ja sam umrla taj dan, umrla je ona žena i majka koja je postojala prije 02.08. Nisam ja više ja, život više život nije. Iz dana i dan samo preživljavam da prođe. Želim samo spavati, tako mislim da se možda probuditi neću, da neću znati, da neću misliti. Svaki puta se razočaram kad se probudim i vratim u surovu stvarnost i spoznaju kakav život imam sada, život bez života. Nema radosti, nade, sreće, osmjeha...sve si sine odnio sa sobom. Ti si bio taj koji je znao unositi radost, smijeh, nepodopštine...sve si bio u našoj kući. Jedino što mi preostaje je čekati, ništa drugo. U tom iščekivanju proći će i ovaj tužni život i konačno ću poletiti k tebi, tamo gdje pripadam oduvijek i zauvijek. Ja sam trebala tamo čekati tebe, sada ti čekaj mene, a do tada samo leti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.

Nedostaješ mi svaki dan sve više.

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)