Marketing
...
Nema mame, nema mame, tako se osjećam kao da sam umrla. Zapravo, vraća mi se rečenica jednog bolgera koji je napisao, taj dan smo umrli, sahranili smo samo tebe, sine moj mili. Zvuči okrutno, ali tako je sada. Ja sam umrla taj dan, umrla je ona žena i majka koja je postojala prije 02.08. Nisam ja više ja, život više život nije. Iz dana i dan samo preživljavam da prođe. Želim samo spavati, tako mislim da se možda probuditi neću, da neću znati, da neću misliti. Svaki puta se razočaram kad se probudim i vratim u surovu stvarnost i spoznaju kakav život imam sada, život bez života. Nema radosti, nade, sreće, osmjeha...sve si sine odnio sa sobom. Ti si bio taj koji je znao unositi radost, smijeh, nepodopštine...sve si bio u našoj kući. Jedino što mi preostaje je čekati, ništa drugo. U tom iščekivanju proći će i ovaj tužni život i konačno ću poletiti k tebi, tamo gdje pripadam oduvijek i zauvijek. Ja sam trebala tamo čekati tebe, sada ti čekaj mene, a do tada samo leti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.
Nedostaješ mi svaki dan sve više.
Post je objavljen 20.02.2014. u 03:11 sati.