Naš život bez tebe

petak, 31.01.2014.

Petak

Ne brojim ih više sine, ne mogu, previše se nakupilo petaka, i dana tuge, previše svega u životu, koji zapravo više niti životom ne mogu zvati, već preživljavanjem dan po dan. Šest mjeseci je puno, meni izgleda kao da je jučer bilo, zapravo bol i tuga se pojačavaju, spoznaja je stvarnija, dani puni nespokoja. Probam, neko će me osuditi, ali ja sada ne znam kako bih se ponašala, jednostavno ne znam. Toliko toga imam što bih trebala odraditi, a jednostavno ne ide...možda jednog dana ako se ispuni moja želja i moj san. Tamo negdje, tamo negdje daleko...u jednom drugom i drugačijem svijetu, tamo gdje ćeš i ti biti samnom na jedan drugačiji način. Leti sine onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine...

31.01.2014. u 22:54 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi