Samo da ti se javim, mašem sine prema nebu. Srce moje čezne za nebeskim prostranstvom, a ne mogu čežnje svoje ispuniti. Do tog trenutka ja ću čeznuti, to će biti najsretniji trenutak kojeg čekam. Planova više nema, želja nema, samo čekanje...do tada će letjeti ovaj naš lepršavi, nevidljivi u visine. Nedostaješ mi do bola...samo mami, tati i braći. Ostali su zaboravili da je bio jednom jedan Boris koji je obilježio jednu obitelj, svojim dolaskom i odlaskom.
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.