Naš život bez tebe

utorak, 21.01.2014.

...

Znaš Boris, morala sam se povući u tišinu. Moju tugu i moj bol su neki protumačili na svoj način. Prozivaju me, pričaju svašta...morala sam se skloniti od ljudi, povući i zatvoriti u kuću. Ni ovdje neću pisati puno, moram zaštiti sebe i obitelj. Svemu se čovjek u životu nada, ali da netko gubitak najmilijeg što imaš u životu tumači na svoj način, e tome se nisam nadala. Samo svima mogu poručiti da im ovo ne želim ni u najgoroj noćnoj mori, ne...samo ovo ne. Ja više života nemam, a to nitko ne razumije. Ako sam živa, dišem, hodam, pričam...to ne znači da živim. Volim te sine...obilježio si moj život svakako. Radošću što sam te imala, vječnom boli što sam te izgubila. Ti mene samo čekaj, znaš da ću doći, a do tada će svaki dan letjeti onaj naš lepršavi nevidljivi u visine.

21.01.2014. u 00:25 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi