Znaš Boris, morala sam se povući u tišinu. Moju tugu i moj bol su neki protumačili na svoj način. Prozivaju me, pričaju svašta...morala sam se skloniti od ljudi, povući i zatvoriti u kuću. Ni ovdje neću pisati puno, moram zaštiti sebe i obitelj. Svemu se čovjek u životu nada, ali da netko gubitak najmilijeg što imaš u životu tumači na svoj način, e tome se nisam nadala. Samo svima mogu poručiti da im ovo ne želim ni u najgoroj noćnoj mori, ne...samo ovo ne. Ja više života nemam, a to nitko ne razumije. Ako sam živa, dišem, hodam, pričam...to ne znači da živim. Volim te sine...obilježio si moj život svakako. Radošću što sam te imala, vječnom boli što sam te izgubila. Ti mene samo čekaj, znaš da ću doći, a do tada će svaki dan letjeti onaj naš lepršavi nevidljivi u visine.
Post je objavljen 21.01.2014. u 00:25 sati.