Naš život bez tebe

utorak, 07.01.2014.

...

Sine moj, kad bi život bio život bilo bi to lijepo reći. Znaš, danas sam ti zapravo zavidna što ne moraš sve ovo vidjeti, što ne moraš mamine suze gledati, što ne vidiš potpuni kolaps i raspad sistema u našoj obitelji, što ne vidiš majčin očaj, zavidim ti što si tamo gdje nema boli, patnje, stradanja, zla, ljudi bez osjećaja, trunke samilosti, zavidim ti što si tamo ti a ne ja. Oprosti sine, ali život je postao za mene pretežak i preokrutan da ga uopće ne želim živjeti. Rana koju sam zadobila tvojim odlaskom je rana koja ne može zacijeliti, ali otvarati nove, dirajući mi u ostatak obitelji je više nego okrutno. Ja to naprosto ne mogu izdržati, ja nemam toliko snage...ja sam danas još jednom umrla...po ne znam koji put umire moja nutrina, a ja fizički živa i kao moram naprijed. Toliko me boli glava da imam osjećaj da će eksplodirati...ne mogu ti više pisati, čujemo se sutra. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine i zovi.

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)