Naš život bez tebe

ponedjeljak, 06.01.2014.

...

Drago moje dijete, piše mama tebi...znam da ti poznaš moju dušu, a ne znam što bih ti pisala. Kad nemam ništa lijepo za napisati, da zaigra mamino tužno srce, da tvoja mlada dušica zaplovi veselo u prostranstvo. Čini mi se da je mene tek sada stigla najteža tuga do sada, teško se nosim sine sa životom...stiska na sve strane. Meni se spava...samo da mi je spavati, ne smijem niti izreći svoje misli i molbe prije nego usnem. Tako mi je teško živjeti bez imalo radosti u srcu...pogubila sam smisao života i zbilja sada mislim da je smrt spasenje. Ne znam zašto sam dobila ovako težak križ, pitam se nije li Bog precijenio moje mogućnosti i sposobnosti. Trebala bih se pozabaviti mnogim stvarima, a ništa ne ide. Koliko god probam sebe prisiliti, ne ide. Stalno se vraćam natrag, u neki drugi život dok sam puno toga mogla. Sada nisam u stanju ni pošteni ručak skuhati, a da o intelektualnom radu niti ne govorim. Koncentraciju ne mogu održati i onda postanem ljuta na sebe, sve pustim pa opet iz početka. Do kada će ovo moje ranjeno srce izdržati samo Bog zna. Volim te sine, šaljem onaj naš lepršavi, nevidljivi u visine...a ti samo dašak radosti pošalji.

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)