Naš život bez tebe
subota, 04.01.2014.
...
Ne znam što bih ti pisala da te razveselim, tebe i sebe...nemam s čim. Jednostavno nema ništa što bi barem malo popravilo ovu već i onako tešku sudbinu. Primjećujem da se mijenjam, da se potpuno mijenjam u nutrini...ne na bolje. Nešto je unutra umrlo, a ja sam počela bježati u san. Tako volim spavati, spavati i samo spavati. Onda ništa ne znam, onda stvarnost ne postoji, nema misli, boli, patnje...samo nada da ću te u snu ugledati. Znam ja sve, znam da ne bih smjela...ali sine moj jače je to od mene. Majčina ljubav je ocean, majčina ljubav je nebesko prostranstvo...ne može nitko i ništa zamijeniti ljubav između nas dvoje. Za ove koji su ovdje i ljubav je ovdje...a tvoja putuje, luta bez cilja i traži tebe...a znaš ti dobro kolika je mamina ljubav, znao si ti to jako dobro. Sve mamine neprospavane noći, sve si ti znao...i govorio: "Ne brini, mama!" I što sada mami preostaje nego nada za susretom u vječnosti...nisi smio prije mene tamo. Ja sam trebala tebe tamo čekati za nekih barem pedesetak godina i više, ali ne, tebi se uvijek nekuda žurilo, pa si i tamo morao prije svih. Imam jako puno nekakvih obaveza za odraditi, a ništa ne ide i pojma nemam da li ću se ikada više pokrenuti...znaš, baš mi se neda i ne vidim smisao u bilo čemu. Neki ih nađu poslije svojih tragedija, možda ću i ja kroz neko vrijeme...sada ne. Tražim sada kakvu ćemo ti kuću napraviti, onu koju si ti nikada nisi, a planirao si...o sine moj, kako to sve boli kad se majka sjeti tvojih planova o kući, ženidbi, koliko ćeš djece imati...sada pleši sa svojom vojskom anđela, znam da imaš veliko društvo tamo gore i čuvaj ove za koje si zadužen. Ja ti sada šaljem onaj naš lepršavi, nevidljivi u visine i cijelu ljubav koja tebi pripada.
| < | siječanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.