Naš život bez tebe

nedjelja, 24.11.2013.

...

Malo sam danas sama sebi teška, nekakva me unutarnja borba same sa sobom ne popušta. Čini mi se da sam počela bježati u san, tako volim spavati...tako ništa ne znam. I nadam se da ću te barem tamo vidjeti, ali nema te ni u san. Svaki puta kad pođem spavati poželim da se ne probudim, ali na žalost, budim se...Ne znam što da ti kažem sine, nisam očekivala da će ovo biti tako teška borba. Znam da se ne smijem predati malodušnosti, beznađu, to ne smijem...ali tako je teško. Jesam li ja dovoljno jaka da to mogu nadvladati, ova moja bol je tako jaka, ona meni neda naprijed. Željela bih da mogu normalno razmišljati, čitati, pisati, učiti...ali misli bježe...vraćaju se k tebi i onda ja naravno poželim doći k tebi. Odmoriti se od ovoga tužnog života, baciti sa sebe sve oklope i poletjeti u prostranstvo bez tuge, boli, patnje. Neću više pisati, tuga je velika, steže me u grlu...znaš da mi nedostaješ. I molim te, dođi u moje snove, javi se mami...nemoj molim te da te moram tako dugo čekati. Šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine. Neka ti Krist Kralj bude milostiv.

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)