Naš život bez tebe

četvrtak, 14.11.2013.

...

Evo mame sine, umorne, bolne i tužne. Što nam život nanese ovakvu bol i tugu koja nikada proći neće...neki s iskustvom ove patnje kažu, živi smo, ali ne živimo. Mogla bih se složiti, tu sam, živa sam, ali...nije ovo život. Sve nedaće života mogu se svladati, ali ovaj gubitak nikada. Uvijek ćeš biti dio našeg života, ne možemo mi tebe izbrisati, ne možemo ne misliti na tebe. Fališ, tako strahovito i svaki dan više, svaki dan je nova spoznaja da te nema s nama. Stalno pričam o tebi, imam potrebu...sjećam se svih detalja našeg života, lijepih, tužnih, veselih, ružnih, ali posvuda je ljubav koja je nadjačala svaku nevolju u našem životu. Obitelj nam je bila satkana od zajedništva i ljubavi, vezani jedni za druge jako i neraskidivo, a tebe nam ukradoše sine moj. Stalno mislim kako si živio, kako si se ponašao, što si radio, kuda putovao, ponekad mene vozio na dalji put. Ti si jednostavno bio za sve...i sada muk. Tako imam grižnju savjesti što sam toliko uvijek strepila za vas trojicu, uvijek se bojala da se kojem nešto ne desi, valjda sam to u nutrini osjećala, ali nisam znala...nisam mislila da ću kojega izgubiti. I sada treba snage za život, postao je borba za svaki novi dan bez tebe, za svaki pokušaj bilo čega smislenog. Ne želim niti misliti, ne želim znati, jednostavno pokušavam napraviti u glavi neki svoj film, da je to samo neki jako dugi ružni san, da će me netko konačno probuditi i reći...bio je to ružni san. Moja svakodnevica i rutina kojom sada živim i meni je naporna, ali ne znam se izvući iz svog stanja, valjda je rano za bilo koji korak naprijed. Ne znam sine kako i kada ću se pomaknuti, ali mi nije baš ni bitno...živim iz dana u dan. Promijenila sam se, nisam više ista...samo je ljubav ostala u meni, ništa drugo. Volim te sine moj, znam da to osjetiš. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u nebeske visine...

14.11.2013. u 19:51 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi