Naš život bez tebe

srijeda, 06.11.2013.

...

Danas je bio za mene jedan strahovito težak dan, od jutra sam u mislima s tobom. Ne znam zašto dođu ovako nepodnošljivi dani, dani kad se slomim potpuno, kad nema smisla, kad ponestaje nade. Znam da život ne može biti nikada više kao što je bio. Otkinut si naprasno iz mog života, iz našega života, iz naše kuće. Teško je jer se nikada nismo razdvajali, uvijek smo bili svi zajedno, a sada tebe najednom nema više. Obilaziti tvoj dom je samo surova spoznaja, da si se bar preselio nekud od kuda mi se možeš javiti, poslati poruku, da ti mogu samo čuti glas. Na žalost, sve je nestalo...dolaze mi trenutci kad molim Boga da ja dođem k tebi, da te tamo nađem. I neću danas puno pisati, nema smisla. Bol je danas prevelika, ja se osjećam jako loše. Sutra bih trebala putovati, opet moram uložiti dodatni napor...ni to mi ne čini nikakav pomak, samo pokušaj promjene. Volim te dijete moje, željela bih da ti mogu napisati da sam sretna, da ima radosti u mom životu, ali se bojim da to nikada više doživjeti neću u pravom smislu, da je radost otišla s tobom zauvijek. Šaljem ti onaj lepršavi u nebeske visine, nedostaješ mi...

06.11.2013. u 20:37 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi