Naš život bez tebe

četvrtak, 19.09.2013.

...

Težak mi je danas dan, jako težak. Ne znam zašto su neki posebno teški, nema trenutka da ne mislim. Danas sam jako, jako ranjiva, isplakala sam more suza, al' utjehe nema. Pitanja stižu jedno za drugim, a na niti jedno odgovora nema. Gledam onaj križ na tvom humku i tako mi se čini nestvaran, ne mogu shvatiti da je taj bijeli križ tvoj, da na njemu stoji ime tvoje. Gledam danas i mislim da sanjam, još meni to nije doprlo do svijesti da je tako, ja još čekam da će se dogoditi nekakvo čudo, da će netko reći da sam bila u bunilu, da sam sanjala. Teško je sine, jako teško...pišem ovdje da nekako preživim, ali vidim da ni to ne donosi utjehu. Ne smijem ni napisati što sve poželim, ne smijem izgovoriti koliko boli. Nismo svi ni satkani jednako, neki nose svoje križeve lakše, neki teže. Ja ne znam da li postoji teži od gubitka djeteta, sve moje bolesti, strahovi, patnje, prema ovom su nula, ništa. Koliko god da sam prošla u životu, sve je bilo ništa u odnosu na ovo. Ti znaš koliko te volim, koliko sam te štitila i voljela dok si bio tu...sve ti znaš sine. Sada te grlim našim nevidljivim zagrljajem i šaljem ti svu svoju ljubav.

19.09.2013. u 20:47 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi