HRVATSKA - ZEMLJA (NE)ZNANJA
Obrazovna struktura građana RH starijih od 15 godina
Danas sam dvaput naišla na ovu temu. Poslijepodne na net.hr i sada, prije spavanja, na x-portalu, odakle sam preuzela gornji grafikon. Moram još dodati da ne pokušavam polemizirati s autorom članka na x-portalu, niti osporiti iznesene podatke.
Na net.hr čitam: Gotovo tri posto Hrvata nikad nije upisalo školu, a 15,7 posto ih nije završilo osam razreda. Osmoljetku je završilo samo 21,7, a srednju 47 posto. Samo 13 posto je završilo fakultet ili višu školu.
To je kao grozno, porazno, katastrofalno, velik broj Hrvata navodno nije u stanju pročitati naslovnicu dnevnih novina. Razlog tome nije skupoća ili nezanimljivost dotične, nego nepismenost ili polupismenost inkriminiranih pripadnika hrvatskog puka.
Ne sumnjam u točnost iznesenih podataka. Sumnjam samo u poštenu interpretaciju navedenog. Ne znam kome je u interesu da se Hrvatska proglasi zemljom neznanja. Upravo tako glasi naslov članka koji se dugo zadržao na naslovnici i izazvao podugačku polemiku u komentarima. Zašto se ne slažem, objasnit ću vrlo jednostavno.
Počet ću od sebe – čovjek je po prirodi stvari egoist, pa neka tako bude. Zaposlila sam se kao apsolventica s tri nepoložena ispita i diplomskim koji sam trebala napisati i položiti zajedno s preostalim ispitima u roku od šest mjeseci, ukoliko sam željela zadržati radno mjesto. Bilo je to davne 1988. godine, ne znam jesu li se propisi otad mijenjali, a nije ni bitno za ovu priču. Sjećam se da me je kao mladu nadobudnu osobu iskreno začudila spoznaja do koje sam došla dok sam prolazila muke po papirologiji poznate svima koji na bilo koji način mijenjaju svoj status u našem društvu. Shvatila sam da sam zaposlena na osnovi svjedodžbe o položenom maturalnom ispitu. Nigdje nije pisalo da sam u prethodne četiri godine položila četrdesetak ispita. Potvrdu o statusu apsolventa predala sam samo u tajništvu ustanove koja me je primila na usmenu preporuku profesora kod kojeg sam polagala posljednji ispit stručnog karaktera, ona preostala tri bila su više općeg i za mene manje važnog tipa.
U cijeloj ovoj kampanji uvjeravanja da smo niškorisne neznalice, nigdje se ne spominje broj onih koji su nakon srednje škole upisali neki od fakulteta i dali najmanje jednu godinu, a mnogi dogurali i do otužnog statusa vječnog studenta apsolventa. Takav obrazovan i pismen čovjek kojeg je život naprosto odveo drugim putem ulazi u statistiku kao SSS. On to formalno pravno možda i jest, ali se u stvarnosti razlikuje od nekoga tko je završio trogodišnju srednju i odlučio se odmah zaposliti, što je također životni izbor koji zaslužuje poštovanje.
Možemo tu istu analizu napraviti stepenicu niže. Netko tko je iz objektivnog ili subjektivnog razloga napustio srednju školu nakon završena dva ili tri razreda, objektivno se ne može usporediti s nekim tko je završio osnovnu školu i odmah se bacio u svijet odraslih, što danas baš i nije poželjna situacija. Većina poslova zahtijeva nešto više znanja ili neke posebne vještine u odnosu na široke osnove koje mora nuditi osnovna škola, u kojoj jednaki temelji trebaju biti dostupni budućem NKV radniku, kao i vrhunskom stručnjaku.
Ako odemo još malo niže, primijetit ćemo da nije svejedno je li čovjek završio četiri, ili sedam razreda osnovne škole.
Postoji ovdje još jedna značajna činjenica koja je u člancima na tu temu na koje u posljednje vrijeme nailazim, naprosto zanemarena. Formalno školovanje ne igra uvijek presudnu ulogu u životu pojedinca. Postoje mnogi koji su naknadnim marljivim radom nadoknadili zaostatke u odnosu na one koji su bili daleko ispred njih po stupnju završene škole. Uostalom, često se baš i nema što nadoknaditi. Nekome s humanističkom naobrazbom rijetko će u životu trebati viša matematika koja se dotiče negdje pri kraju gimnazijskog obrazovanja. Iako moram priznati da bi mi nikad uistinu svladano matematičko znanje možda pomoglo uhvatiti za glavu ili za rep stvarno značenje pojma zlatnog reza, s kojim se učestalo susrećem posljednjih godina. No da nisam te stvari ipak nekoć učila, danas bi mi takve jednadžbe sličile kineskom pismu, ovako sam ipak nešto bliže. Medicinskoj sestri naizgled ničemu ne služi poznavanje povijesti srednjega vijeka. No što ako ta sestra iznenada poželi nešto saznati o prošlosti grada u kojem živi, ili je privuku brojne popularne knjige povijesne ili „povijesne“ tematike, koje se množe kao gljive poslije kiše?
Ukratko, poznajem velik broj pojedinaca koji su i bez formalnog školskog obrazovanja postigli mnogo u životu i sigurno se nikad ne bi mijenjali s mnogobrojnim obrazovanim ljudima, koji unatoč školama i fakultetima pokazuju duboke rupe u znanju i baratanju životno važnim vještinama.
Dosad sam govorila samo o obrazovnom dijelu, da sam zadrla u onaj odgojni, post bi bio beskonačan i nitko ga ne bi čitao. Zato samo ukratko, jer ni taj dio nije obuhvaćen istraživanjima. Obično govorimo o odgojenoj i neodgojenoj djeci, neću sad razglabati o definiciji tih izraza, svi više ili manje znamo što oni označavaju. Kod odraslih se češće spominju suprotnosti: pristojan – nepristojan, ugodan – neugodan, uglađen – neuglađen, prilagođen – neprilagođen, no radi se u stvari o istoj pojavi kao i u dječjoj dobi. Stupanj formalnog obrazovanja samo donekle utječe na razvoj socijalnih vještina koje određuju utisak koji će neka osoba na nas ostaviti. Tako možemo naići na izrazito neugodnu osobu sa završenim fakultetom, ali i na ljubazne i pametne osobe koje se nisu formalno školovale.
U dva navrata sam u planinarskim društvima naišla na skupine ljudi kod kojih uistinu nije bilo bitno tko je što završio i tko što radi u životu. Bili smo povezani zajedničkom ljubavlju prema hodanju i planinama, na izletima nikad nije dolazilo do razmirica, a ako se neka i dogodila, to se zbilo pojedinačno i odvojeno od grupe tijekom tjedna dok smo studirali ili radili, svatko na svom životnom putu.
Čini mi se da se slične zajednice stvaraju i ovdje u našoj blogosferi. Svakodnevno se susrećem s velikim brojem znatiželjnih, uvijek dovoljno, a često i vrlo pismenih ljudi, koji raspravljaju o brojnim pitanjima koja ih zanimaju i izvan onoga čime se inače u životu bave, ili te svoje interese produbljuju nalazeći srodne duše koje o svemu tome također imaju svoje mišljenje i spremni su ga razmijeniti, uglavnom bez većih razmirica.
Stvarno sam se naljutila na ovu manipulaciju i u jednom dahu napisala ovaj post, iako sam možda trebala otići spavati. Sutra me čeka težak dan, tek ću se navečer vratiti i zaroniti, nadam se, u ovaj virtualni svijet. Molim drage prijatelje blogere koji prežive čitanje ovog uistinu dugog posta, da napišu svoje mišljenje.
Navali narode, pokažimo da smo pismeni i obrazovani, bez obzira na završene škole!
31.01.2007. u 23:33 | K | 77 | P | # | ^
stvarno si si dala truda, slažem se sa svim navedenim samo bih pridodala i one koji su kupili diplome a ne znaju se izražavati ni pismeno ni usmeno...kud njih svrstati....oni su "znali" kako doći do diplome i bez obrazovanja, a o odgoju da i ne pričam....laku noć ti želim!
| Irida | 01.02.2007. u 00:39
U planinama nisam nikad doživio razmirice tog tipa, a bilo je i doktora, poznatih ljudi sa TV-a, političara, a i onih koji su završili osnovnu kao odrasli. Dodao bih tvome popisu i ljude sa srednjom koji imaju više zanata. Pozdraw
| gogoo | 01.02.2007. u 01:48
Bravo za ovaj clanak...Statistike su "tocan zbir netocnih potadataka", zato u njih ne vjerujem, samo matematicki, ali stvarno ne... Slazem s s tobom, kao sto IQ nema veze sa zavrsenom skolskom spremom, tako ni znanje nema s tim veze, a ni diploma, jer se po tim nesretnim papirima i vrsi klasifikacija kadrova...na zalost jos uvijek. Ne prema radu i znanju, nego prema papiru. A do papira se moglo doci na raznorazne nacine...neki trudiom i znojem, a neki novcem i tatinim polozajem...
Dobro jutro, lijep ti i uspijesan dan zelim....:-)))| mirisdunje | 01.02.2007. u 07:36
Slažem se sa svime što si napisala. Kad si već spomenula planinarsku populaciju...baš je ona interesantna, jer ne pravi razlike ni po obrazovanju, ni po godinama. Ljubav prema planinama je zanemarivala te razlike.
| šumarKA | 01.02.2007. u 07:51
Slažem se tobom.. Uz sve epitete koje nam daju sada ćemo biti i glupi i nepismeni.. U SAD je kće jednih poznanika nakon završene osnovne škole kod nas ispolagala njihov "kolege" i upisala "university" - i tu je dugo plivala s ovim znanjem.. Sve je relativno..
| ljubica | 01.02.2007. u 08:32
Slažem se sa svim navedenim. No, na žalost, naše je društvo takvo da procjenjuje ljude prema diplomi, a ne prema sveukupnom znanju i sposobnostima, a ljudske kvalitete kao da su potpuno zanemaren parametar. Pa se tako dogodi (znam barem 3 primjera iz života tj firme u kojoj radim) da na visoke direktorske pozicije dođu ljudi sa završenim fakultetom ali bez znanja ijednog stranog jezika, pa ih se za početak mora poslati u npr London na ubrzani tečaj, da se barem mogu snalaziti u poslovnoj komunikaciji. Ili primjer - kuhar -moj muž, a koji je u tom zanimanju završio spletom okolnosti tj jer nije završio ono što je studirao, francuski i povijest, govori 2 jezika i snalazi se sa još dva, odgledao je brdo opera i to ne bilo gdje nego u Parizu, Beču, Veroni itd. A jelovnik za banket npr napiše mlada diplomirana ekonomistica iz uprave, koja se čak ni ne potrudi uzeti riječnik ili prosurfrati internetom kada važno napiše strani naziv jela ali naravno u totalno nebuloznoj verziji.
| champs-elysees | 01.02.2007. u 08:53
sve sto si napisala je tocno, ali ono sto mene vise zabrinjava je to kakav dojam ostavljaju oni koji su tzv. akademski obrazovani gradjani. jer oni vrlo cesto budu manje obrazovani nego ljudi sa samo srednjom strucnom spremom. mozda nas zato nazivaju neobrazovanima, sto do jedne granice i stoji, jer dobivamo previse fah-idiota, koji nazalost u ovim prilikama nemaju dovoljno mogucnosti da budu najbolji u tom sto rade.
mislim da svatko mora imati kakvo-takvo obrazovanje. ne zbog znanja, nego zbog razumijevanja i postivanja. i znam koliko sam sretna sto sam imala priliku obrazovat se i skolovati.
definitivno tema kojom cu se jos pozabaviti...
pusu saljem, lijep ti dan!| majta | 01.02.2007. u 12:47
Su te naljutili?
Statistika..netko gore je napisao da je to točan zbir netočnih podataka. i tome baš tako i pristupam.
Raditi istraživanje, napraviti ankete..uvijek se može. I to tako da dobiješ ono što želiš. Samo treba znati kako.
Pa je i prezentacija bitna. I pogled te uspodredba sa nekim podacima s kojima se želimo uspoređivati. Bez svega toga, takva istraživanja ne priznajem.
i čak, da su uzeli u usporedbu broj educiranih u nekim drugim zemljama...niti to nije relevantno. pitanje je što oni smatraju za visoko, ili za više obrazovanje, što je osnovna škola..
No, najvažnije od svega, a čega nema nigdje, je količina znanja, kulture i općeg znajna koji imamo. Po čemu se to mjeri?| ledena | 01.02.2007. u 12:48
draga, čestitam na apsolutno zasluženoj naslovnici!
| Irida | 01.02.2007. u 14:05
jesuz bog!
| 5@k XIII. | 01.02.2007. u 14:38
Najveći problem su funkcionalno nepismeni. Prema jednoj statistici rađenoj prije 7-8 godina takvih je bilo cca 60%. Znači, čita i piše ali ne razumije napisano. Drukčije rečeno bježi mu smisao. Vraćamo se na učitelje i metode ... ?!
| ljelja | 01.02.2007. u 15:38
U današnjem društvu mjerilo uspjeha je diploma tj. papir a kompetentnost i stručnost, na žalost, još uvijek padaju u drugi plan. Nadam se da će se to promijeniti i da će stručni i kvalificirani ljudi ( bez obzira na formalne kvalifikacije, pogotovo kupljene diplome i titule) voditi ovo društvo naprijed. Nadam se... Slažem se da među neobrazovanim ljudima ima izuzetno inteligentnih i sposobnih. Sposobnost a ne podobnost!
| idesbeba | 01.02.2007. u 17:02
vidiš,kad sam tek vidjela grafikon,pomislila sam zaista:kakve smo neznalice!NO eto dobar si posao odradila i uvjerila i mene da nije tako.Zapravo nisam nikada o tome ni razmišljala,ali sad kad malo pogledam i razmislim..slažem se s tobom.
Čovjek s diplomom može biti veoma obrazovan,ali isto tako može biti nepismen,a još češće duhovno prazan.
Pa eto samo pr.šefa od moje majke.On,njoj nadređeni,pun para i pun sebe,s diplomom(za razliku od moje majke) ne zna osnove posla kojeg radi,nego pita moju majku da mu objasni (a nije tek počeo raditi,nego je otac tajkun vjerojatno platio dobro diplomu pa ovaj ne zna ništa)
Puno se veće obrazovanje može dobiti kroz praksu,kroz život,interes za nešto..
Heh kako inače objasniti da su Ujević i Cesarić(ako se ne varam da se radi o njima) uvijek imali jedan hrvatski,a eto vidi ih,veliki pjesnici :-)| Kao da je važno... | 01.02.2007. u 17:45
jebeš znanje, gleda se imanje
| slaven178 | 01.02.2007. u 18:00
Broj od 13 % fakultetski obrazovanih i nije tako mali za Hrvatsku.
Na zalost tu postoji nekoliko drugih pitanja.
Koliko mladih ljudi zavrse kod nas i odmah radi vece love odu u druge zemlje.
Koliko nas je zavrsilo vani u drugim zemljama i ne vode se u statistikama HR.
Gledao sam prije nekoliko dana na "Globalnom sijelu" covjeka koji je kestenjar u ZG neki Albanac , ima samo 4 razreda skole a poznaje bolje Filozofiju od vecine studenata Filozofskog fakulteta :))| Kenguur | 01.02.2007. u 18:16
mene ove brojke uvijek iznova sokiraju. mislim da je sramota za drzavu da ima toliko puno ljudi bez osnovne i srednje skole. jos veca sramota je sto kod nas nije tesko kupit diplomu. nije to izvrtanje stvarnosti uz pomoc statistike, nego cinjenica iz popisa stanovnistva. sigurno da nije isto je li netko zvrsio 3 ili 7 razreda osnovne, ali je u krajnoj liniji - nije zavrsio. to naravno ne znaci da on nece uspjet u zivotu, da je glup, da nista ne zna, neodgojen i slicno jer to nema nikakve veze s obrazovanjem. nimalo. tako da je naslov clanka kojeg spominjes promasen (cini mi se namjerno :) jer se ne radi o neznanju nego nedostatku formalnog obrazovanja. a meni se nekako ipak tesko oteti dojmu da bi bilo manje apsurdnih situacija, kakve spominju Champs-Elysees i Kao da je vazno, da ima vise obrazovanih ljudi. i da bi onda bili na visem stupnju drustvene svijesti - kad bi vecina ljudi imala diplome, onda one ne bi bile toliko vazne i ljudi bi se zaposljavali i napredovali prema onome sto znaju i koliko se trude - a ne zato sto imaju neku diplomu, koju su mozda cak i kupili. totalno je apsurdno da dipl. ekonomistica sastavlja jelovnik - a ne kuhar. svasta! a vjerovatno i s visoka gleda na njega jer, jel'te, on nema zavrsen fakultet.
| Chicago Chick | 01.02.2007. u 18:27
Meni je to super, sto vise glupih meni super :D Cijela generacija konobara, cistacica i vozaca...
SUPER! :D| Griffith | 01.02.2007. u 18:35
nije svejedno završi li netko gimnaziju ili zanat, već se tu vide rupe u nekim jednostavnim stvarima, ali to ne znači da oni i bez fakulteta neće produbljivati svoje znanje u budućnosti i da možda neće biti sposobniji od onih koji su silom prilike dobili diplome u ruke i sad im nitko ravan nije a o njihovim rupama u glavi neću ni govoriti ( mogla bih si kosu čupat od jada) pozdrav
| otkucaj | 01.02.2007. u 19:30
dala si si oduška! SJAJNO!
imam novi post...check it out
pozz| svaasta. | 01.02.2007. u 19:41
Nasi "resursi" u 2007. godini:
2,8 posto gradjana nije nikad upisalo osnovnu skolu
15,7 posto nije zavrsilo osnovnu skolu
21,7 posto zavrsilo samo osnovnu skolu
47 posto ima srednju skolu
5 posto ima visu strucnu spremu
7,9 posto stanovnika ima VSS
Ako treba nekome utjeha, onda cu navesti da su Gates i Ellison prekinuli studij da bi pokrenuli vlastite tvrtke ( Microsoft i Oracle). Samo, bojim se da je to slaba utjeha.Radi se o iznimkama koje potvrdjuju pravilo. Ovdje se nikad i nije cijenilo znanje, ali sto je jos gore niti odgovornost. Ovaj prevladavajuci postotak gore, je sklon nasjedanju plitkoj demagogiji i izabiranju sebi slicnih na prezahtjevne polozaje. I najgore, bez ikakve odgovornosti! Iluzija da se moze na taj nacin nekuda stici, ce trajati sve dok se ne proda i spiska zadnja od vrijednih drzavnih tvrtki i ne dodju racuni za ogromne drzavne i privatne dugove na naplatu.
A do tada...dok je bal, nek jebal ;)| pulicer | 01.02.2007. u 19:54
odličan odabir teme! pitanje nesvršenih, a privršenih (da se tako izrazim) studenata trebalo bi biti prioritetno za zemlju koje želi postati zemlja znanja. takvih ljudi ima više nego diplomiranih, a znanjem često nimalo ne zaostaju za njima. kad bi se netko od birokrata u ministarstvu, te u organizaciji akademske strukture potrudio i ponudio programe za završavanje studija uz rad, može i uz nadoplatu, ali da se polaže bez obaveznog slušanja ili hodočašćenja na konzultacije i gubljenja vremena po hodnicima ispred profesorskih kabineta, naše bi se tužne statistike ipak promijenile nabolje. naravno, ako je to uopće ikome u interesu, a ne tek prazna fraza koja se izbacuje u medijima, da se javnosti zamaže oči.
| Ptičica | 01.02.2007. u 21:14
Draga, tema je super, i u potpunosti se slažem s tobom. Nažalost, u današnjem društvu je sve više neobrazovanih i nepismenih. Evo, gledam svoje vršnjake. Razočarna sam. Većina njih uoće ne zna izraziti svoje misli, svoje osjećaje, svi su na razini uličnog žargona, a uz to i psuju.
Valjda je neznanje i nepismenost u modi. Slušam televizijske i radijske voditelje koji imaju milijun pogrješaka, a isto tako i moji nastavnici. Zaključila sam da nije bitno tko ima, a tko ne završeni fakultet. To uopće nije bitno zbog mnogo razloga. U RH se uopće ne cijene ljudi s završenim fakultetom, već ih trpaju u isti koš s onima koji imaju 3 razreda srednje škole. Meni uopće nije bitno jesi li ti ili ne intelektualac. A isto tako sam upoznala profesore kojima je kultura ispod razine. Razočarala sam se.
Osmijeh...| Festina lente! | 01.02.2007. u 22:10
Sramota je to za nas
al puno je ljudi u ovoj statistici koji su živjeli u onom "dobrom" sistemu u kojem si mogo zaposliti u fabrici a da nemaš nikakvu školu . Zato ljudi posebno iz manjih sredina nisu slala djecu u školu. Posebno u srednju školu. A u današnje vrijeme baš moraš biti konj pa da ne pošalješ djete u školu da stekne neko znanje.| ja i moji događaji | 01.02.2007. u 22:38
imam blog o književnosti, u društvu sam pravi mali intelektualac,
a ipak nitko ne kuži da nemam ni osnovnu školu| anonimac (privremeno) | 01.02.2007. u 22:39
Vidim ja kad mene nema tebe naljute, haha.
i ja sam slično reagirala na ovu statistiku, inače ne obadam vele statistike, a ođe zadnje doba nastojim pisat kako govorim, baš sam sinoć pogledala emisiju Drugi format i pogustalo me kad su na kraju zaključili da su narječja bogatstvo a književni jezik je samo tvorevina da bismo se lakše sporazumjeli i da treba što više govorit dijalektima da se sačuvaju.
Inače u potpunosti se slažem s tobom.| slatko grko | 01.02.2007. u 22:41
oprosti na komentaru, dodjoh na tvoj blog sa naslovnice...
ali,
ne slazem se s tobom.
ti pak zelis da se radi razlika izmedju nekoga koji je kao apsolvent odustao od fakulteta iz ovih ili onih razloga, potpuno nebitno, jer je on skolovaniji od nekog tko ima zavrsenu "samo" srednju skolu. i slazem se s tom tvrdnjom. jasno je i logicno da je netko tko je posvetio jos 4 godine svog zivota skolovanju, "skolovaniji" od nekog tko nije. ali logika ti nije na mjestu. po tome bi onda mogli reci, ajd, zavrsio je 7 razreda osnovne skole, eto mu da je barem osnovnu zavrsio. ili je zavrsio 3 razreda srednje pa ajde evo mu i taj cetvrti. iako su neki mozda to i zasluzili, opet, nekakvi kriteriji moraju postojati. ako je uvjet za maturu, polozena matura i 4 razreda srednje skole za gimnazije, onda je to uvjet. i to je tako. ako nisi "obavio" jedno od toga, imas osnovnu skolu. pa mislim, razlike tu mora biti. isto tako, ako si kao apsolvent odustao od faxa a da ti se to tada nije ni cinilo kao odustajanje nego kao neki privremeni poslic.... pa nista, sto se "kvalifikacija" tice, i ti i tvoji bliznji znaju dokle si dogurao na faxu. a nadredjeni ce valjda skuziti. i ovo sto kazes da je to zivotni izbor koji je kao i svaki drugi zasluzio postovanje, s tim se apsolutno slazem!
dakle, namjera mi nije bila pljuvati nikoga. i cak iz iskustva mogu reci da nasa statistika nema VEZE sa drugim zemljama. englezi i amerikanci su nepismeni od rodjenja. i to tako biva. i da, zavrsiti ce cjenjenije skole od nas jer su u mogucnosti a te skole su na glasu. to sto ce i dalje ostati cak i manje pismeni od vecine nase populacije, to nikom nista. to se vani nehajno prihvaca pod normalno. oh pa, ima Word spell checker zaboga... sramotno.
a ovo da neki ljudi bez formalnog obrazovanja uspjevaju vise od nekih "obrazovanijih" kolega... pa hvala bogu. zasto i ne, ako su sposobni i kompetentni za taj posao?! slazem se da famozna diploma nije mjerilo necije pameti i sposobnosti isto kao ni ocjena na nekakvom ispitu. a to sto se u ovoj zemlji moze maltene platiti fakultetska diploma... pa to je apsolutno fuj i tema jednog sasvim drugog posta ;)
oprosti na dugackom komentaru :(
pozdrav :)| reciklirana | 02.02.2007. u 00:45
dobro jutro, lijep ti i uspijesan dan zelim...i neka ti i vikend bude takav...imas mail...
| mirisdunje | 02.02.2007. u 09:12
Znanje je mudrost života!
Dobar ti je članak. Svrati....| Papučica | 02.02.2007. u 09:14
Razgovaram ovaj tjedan sa svojim učenicima o upisu u srednju školu, i svi bi u neku strukovnu. Pitam zašto? Kažu tako da ne moraju poslije na fakultet. Tu sam onda istaknula što visoko obrazovanje čovjeku pruža a onda sam dobila odgovor da čovjek sa srednjom školom ima veću plaću nego onaj s dipolomom. Razumijem takav pogled koji imaju i nisam im znala odgovoriti jer dobro znaju da njihovi roditelji imaju bolju plaću od mene...
| mirta | 02.02.2007. u 09:23
Zemlja smo starih ljudi. Sve će se to promijeniti za koju stotinu godina :)
| Um | 02.02.2007. u 11:32
Bok draga,
evo me s Iridine stranice... po preporuci. Vidjela sam to na portalu i baš me je neugodno iznenadilo.
U potpunosti se slažem s tobom.
Čestitam ti na odlično napisanom postu i želim svako dobro.
:))| kvinna | 02.02.2007. u 12:36
Ja se ne slazem sa stavovima autorice (ne zato sto sam "antiprotivan" nego zato sto je stanje zaista takvo). Nisu svi oni koji zavrse fakultet pametni ni svi oni koji ostanu na srednjoj skoli glupi, no fakultet te ipak necemu nauci, otvori ti neke nove vidike, dobijes neke nove vjestine. Zato bih svima obratio paznju na komentar "pulicera" - mislim da je on pogodio sustinu stvari.
Slazem se i s tvrdnjom da su pojedine osobe i kupile diplome (cak se i ne radi o pojedincima nego o znacajnom broju) no to ovu statistiku cini jos ruznijom i bolnijom. Idemo se malo igrati matematikom: jedna Ukrajina ima 50 miliona stanovnika i priblizno 15% stanovnistva ima diplomu VSS; Hrvatska ima 4,5 miliona ljudi i 7,8% s VSS; po tome izlazi da Ukrajina ima oko 7,5 miliona ljudi s VSS (sto je znacajno vise nego cjelokupno stanovnistvo RH), a Hrvatska ima svega oko 350 tisuca ljudi s VSS - smatrate li da s takvim brojem ljudi s VSS (svih generacija) mozemo biti konkurentna privreda????
Gates je postao "the Gates" zbog toga sto je imao ideju, ali i ogroman broj visokokvalificiranih ljudi koji su tu ideju uspjeli pretociti u kvalitetan i prepoznatljiv proizvod! Bez ogromnog broja strucnjaka s diplomama nikad ne bismo imali Microsoft.
Izdvoji bih jos jedan komentar koji prilicno tocno oslikava stanje naseg morala:
"Jebes znanje, gleda se imanje!!!"
Slave| flahajzn | 02.02.2007. u 13:14
vidjela sam članak na ovu temu na t-portalu. strašno. i onda se čude zašto nitko ne ide u kazalište (još jedan članak s t-portala), sluša cece i ostalu ćiriličku ekipu i ima tanju iz big bradera za nacionalnu heroinu. heh.
kako god, ja tebi šaljem lijepi pozdrav:))| milo djete | 02.02.2007. u 14:03
ja se mislim kao i do sada slažem s tobom.Daleko je od toga da je škola mjerilo znanja.Ja spadam u onu kategoriju ljudi koja je ostala na onoj divnoj apsolventskoj stepenici (ali privest ću ja to kraju:)) i jedino što znam više od onoga tko je završio recimo jednu gimnaziju jest kemija jer je usko vezana za moju struku i to je to.Čestitam na naslovnici i lijep ti vikend želim:)
| Santea | 02.02.2007. u 14:49
Sviđa mi se na koji si način prišla temi. I kako si je razradila. Uvijek se iznova čudim tim statistikama. Nažalost, čini se da nam zaista kvalitetni kadrovi odlaze u inozemstvo i tamo su prepoznati. A kod nas kao da ne vrijede i kao da se zaista obistinjuje ova Slavina, pomalo vulgarno rečena ali često puta jako istinita.
To što si i na naslovnicu dospjela... nije prvi puta... ali čestitke neka budu iskrene i od srca...
Sve dobro i ugodan vikend, moj je nekako loše počeo... Ali... bit će bolje, znam to iako sada ne vidim...| posoljeni zrak | 02.02.2007. u 16:16
jako dobar tekst.....svaka ti čast....
ne znam što dodati kad si sve rekla i sa svim se slažem....moja teta, nije završila gimnaziju koju je upisala jer je zbog bolesti prekinula školovanje....ali nema te knjige za koju nije čula i što nije pročitala, kazalište, novine, koncerti....sve ju je to obrazovala....sad je relativno stara, ali ima jedno tako opširno znanje za kojim joj svatko može pozavidjeti - a ona je NKV....
lijepi pozdrav| Brunhilda | 02.02.2007. u 16:32
Živjela nepismenost. Nepismeni vladaju, jer su većina. Pa baš i nisu nepismeni, jer brzina kojom kupe diplomu, čega god hoćeš, ne daje mi za pravo nazvati ih nepismenima. Tako se može reći da, teoretski, vladaju pismeni, jer su nepismeni kupili diplome, pa rade poslove pismenih. A pismeni nešto pišu, na pismen način opismenjavajući neopismenjenu naciju, nepismenih razpišmenjenih skupina koje teže opismenjavanju svojih nepismenih mozgova, koji bi htjeli biti bar polupismeni hihihi :-) ajooj :-)
| sklblz | 02.02.2007. u 19:23
Da ti se malo javim i sa linkom:)Pozdrav draga veliki
| Santea | 02.02.2007. u 21:17
Draga moja, znaj da mislim na tebe ovu večer...
Puno pusa:))))))))))
Osmijeh...| Festina lente! | 02.02.2007. u 22:00
prema najnovijim podatcima samo 8 posto ih ima fakultet,a situacija je stvarno poražavajuća,u zadnje vrijeme ljudi sve više završavaju srednju i osnovnu,ali završenih fakulteta je sve manje i manje :).ja se nadam da ću jednog dana popraviti ovu statistiku :)
| robi | 02.02.2007. u 23:12
statistika je i onako "netočan zbir točnih podataka". čija je točnost također upitna. a interpretacije? ponekad se pretvaraju u - manipulacije.
vjerujem u mogućnost - biti self-made man. dobar je primjer moja baka aurela. imala je samo građansku i stručnu školu. bila je "kemijska čistačica". no, znala je puškina napamet, mogla je otpjevušiti arije iz svih opera, znala je svaki libreto i biografiju kompozitora. bila je prava enciklopedija znanja o ljekovitom bilju. čitala je gogolja i dostojevskog. a njene su opaske o pročitanom bile pronicljivije od nekih književnih kritika.
no, ja ipak pomislim - što bi tek mogla i uspjela da je imala prilike i za formalno obrazovanje.
i zato svima želim što temeljitije opće obrazovanje. i bolje škole koje će se više okrenuti učeniku i mladom čovjeku. i bolje prilike u kojem će svatko moći razviti svoje potencijale do maksimuma, u različitim oblicima obrazovanja. formalnog i neformalnog.
i više "planinarskog" duha u kojem se cijeni čovjek, bez obzira na njegov "status".| rU | 02.02.2007. u 23:47
Imam jednog prijatelja koji nije završio srednju. Stari umro, mama otišla u Dojčevele da bi prehranila njega i sestru, on je izabrao šetnju oko škole rađe nego zagrijavanje stolice.
Ali kada pričam s njim, kada se nađe društvo pametnih ljudi i razgovor krene... on briljira. Uvijek bi zasjenio one "učenije". Zdravom logikom i dobrim smislom za humor našao bi brdo rupa u knjizi nekog dr-a, mr-a, koji očito nije puno mislio na ono što piše.
Obrazovanje je nužno. Diplomom dobivamo bolji posao i bolju plaću. Ali čovjek se razvija duhovno i intelektualno cijeli život. A neki dr-i, mr-i često zakržljaju na tom putu upravo radi statusa koji su si osigurali komadom papira.
Pusu ti ostavljam i ugodan odmor želim:))))| atlantida | 03.02.2007. u 00:56
Istina, situacija je i više no alarmantna, bez obzira na to što je svima svejedno... I mi na svom blogu pokušavamo malo probuditi svijest o važnosti obrazovanja, na specifičan način ukazujući na probleme i propuste... Ne znamo hoćemo li uspjeti što promijeniti, ali nadamo se da barem potičemo na razmišljanje!
| PMP Reloaded | 03.02.2007. u 01:32
Čovjek nije statistički podatak....statistika je valjana samo ako iza nje stoji logično promišljanje i logična korekcija - ovako kao tvoje..:))..netko na nivou države jednom će se možda pozabaviti i praktičnim rješavanjem ovih nelogičnih formalnosti. Nekad su postojala stupnjevanja i u osnovnom i u srednjem obrazovanju, a i na nekim fakultetima...ali to je bilo tako davno, pa vjerojatno sjećanja današnjih prosvjetara ne sežu tako daleko..:))...druga je stvar koliko će tko i kako u praksi znati primijeniti svoje formalno obrazovanje - jasno da ni uspješnost, kao ni osobna sreća (a kojoj se pridaje tako malo značenja) ne ovise samo o obrazovanju, nego i o nizu drugih faktora koji čine tako osjetljiv i fluidan "sklop" kakav je - čovjek..:))..pusa*
| plejadablue | 03.02.2007. u 08:47
statistike su mi davno postale nevažni dio informacija. mislim da se i od visokoobrazovanih ljudi traži previše ... ja mogu biti stručnjak u svom dijelu posla, a da recimo povijest poznajem puno manje nego netko tko je završio srednju školu... fax je usmjeravanje djelatnosti samo u jednom području ... barem moj ... sve ostalo je znanje koje sam prikupljaš tijekom života. zato se danas i govori o cjeloživotnom obrazovanju. diploma svakako nije mjerilo znanja.
ono što meni danas najviše pomaže u mom poslu ... nisam naučila na faksu :)))).
velik pozdrav ostavljam| u ime... | 03.02.2007. u 09:09
dobro jutr9o, neka ti dan i vikend budu lijepi i uspijesni...
| mirisdunje | 03.02.2007. u 09:38
Sve si rekla ...
Osmijeh i pozdrav ...| melody | 03.02.2007. u 09:39
Razmišljam i navodim samo nekoliko detalja koji su mi nepoznati. Prvo: iz koje godine potjeću podatci? Drugo: grafikon se odnosi na građane starije od 15 godina.
Pretpostavka je: ako je grafikon iz popisa 2001. onda on pokazuje statistiku koja je realna za RH. Zašto? Pa zato što su popisane osobe rođene prije 1985. Nadalje:
- u generaciji naših roditelja (rođenih tijekom II sv. rata i kasnije) te baka i djedova (rođenih početkom 20.st.), nije bilo uobićajeno da svi završavaju osnovnu/srednju školu (pogotovo žene),
- što su mnogi nakon osnovne odlazili na rad u druge zemlje (trbuhom za kruhom),
- što veliki broj obitelji nije imao novca za studiranje svoje djece
- što se dio građanstva bavio poljoprivredom i stočarstvom, te su trebali radnike, a ne školovane članove obitelji| MaSanYa | 03.02.2007. u 09:53
Dobrim dijelom se slažem s onim što si rekla. Jednim manjim ne. Ocjena da je Hrvatska zemlja neznanja je prebanalna, generalna i reklo bi se standardno medijska. Hrvatsko obrazovanje, a govore to znanja naših srednjoškolaca na natjecanjima kao i njihovi prolasci kad se nađu negdje vani na školovanju, je na visokoj razini. Puno višoj nego u mnogim zemljama zapadnog svijeta. Nadalje, ono što si i ti rekla, čovjek se ne obrazuje samo u školi i na fakultetu, nego i doma. Čitajući, razmišljajući pri tom, i spoznavajući. Znam puno ljudi sa završenom srednjom školom, vrlo bistrih i načitanih, kao što znam i onih sa završenim fakultetom kojima baš znanje nije jača strana. Što se pak tiče one kritike da netko s 40 položenih ispita nije jednak onome tko nije položio ni jedan, u smislu znanja, sigurno nije jednak. U smislu ocjene obrazovanosti da. Jer da nije tako, gdje bi bila granica? Ako student matematike mora položiti 45 ispita i diplomirati da bi radio u nastavi, zašto bi netko tko ih je položio 42 radio isto to? Onda bi i ovaj od 41 mogao reći «pa i ja sam tu blizu». Najzad bi se došlo na ono da svatko sve može raditi, što nikako ne bi bilo dobro. Moraju postojati neke norme, tj. minimumi koji se moraju zadovoljiti. Uostalom, znanje stječemo radi sebe pa onda ono čak i ako se ne maturira i/ili ne diplomira trajno ostaje (ako se ne zaboravi), a to nitko nikome ne može oduzeti. Sve u svemu, razlike među ljudima postoje, samim tim i granice prema kojima nešto jesmo, tj. nismo. Dosta, da ne odem previše u filozofiju. :)
| pegy | 03.02.2007. u 13:07
Razveselila si me posjetom! A dan mi je...slobono se vrati, možda možeš pomoći.
Naravno da se tipkamo:))| kvinna | 03.02.2007. u 15:08
Hvala za navraćanje... I promišljanja... U mnogočemu se s tobom slažem. A što se tiče panorame, i meni objasniše i zanimljivo je to vidjeti kad je fotka gotova.... Kao da si dio te dubine...
Sve dobro i ugodan vikend...
Dok si bila kod mene, napisah novi post...
Vidim tu već 50 komentara i ne stignem čitati što drugi kažu o temi koju si načela :))
Pusa...| posoljeni zrak | 03.02.2007. u 15:47
U pravu si, mene najviše smetaju diplomirane budale...
| Majstorica s mora | 03.02.2007. u 16:15
Sasvim je glupo izvuci zakljucak da je Hrvatska zemlja neznanja i bilo bi dobro ubaciti i postotak nezavrsenih studenata, a ne da se oni vode iskljucivo kao SSS, iako to jest njihovo formalno obrazovanje.
I naravno da VSS nije isto sto biti pametan, niti SSS podrazumijeva da je netko nepismen ili glup.
IPAK
Statistika je porazavajuca. A meni osobno govori o vrlo niskoj motivaciji ljudi u Hr da studiraju, ulazu u sebe. Govori o vrijednostima u drustvu.
Vise se ide za brzim profitom.
Ne cijeni se znanje.
Takodjer, govori o upornosti. Jer doista, svaka budala moze zavrsiti faks, ali ne moze lijencina (ok, izuzmimo one koji su diplomu kupili, takvih ipak nema tako puno).
Iz toga se mozda moze zakljucivati o relativno slaboj motiviranosti Hrvata da rade i ne bas brilijantnim radnim navikama. Slucajno radim na takvom poslu gdje se svakodnevno susrecem s malom vojskom ljudi koji bi htjeli u mirovinu, a u najvecem broju slucajeva radi se o ljudima sa SSS.
Dakle, O TOME meni govori ta statistika.| joie de vivre | 03.02.2007. u 17:02
Irida me upozorila na ovaj post pa ga moram i komentirat! ovdje se radi ne o ljudima nego o statistikama!
Prvo i osnovno pravilo svake statistike napravljeno u RH je: "Ne vjeruj statistici koju nisi sam radio!"
Međutim, činjenica je da bez obzira koliko im ne vjerovali, pouzdano znam da je ova statistika točna, odnosno porazna i da nam 47 % odraslog stanovništva ima završeno "najmanje osnovnu školu"
Međutim, kad bi gledala detalje ove statistike (a koja je rađena temeljem popisa stanovništva iz 2002. godine - dakle jedna je boljih statistika u nas, vidila bi i podatak da fakultete završava 8 do 11 % od upisanih studenata. Razlog tome je naš sistem (ali ne bi o tome).
Bolonjski proces koji je krenio ima za cilj da studenti slušaju 3 mjeseca 2-4 predmeta i onda polažu...a zatim idu dalje. To kod nas niko nije "pročitao" jer je lakše filozofirat i trkeljat studentima godinu dana i onda neka uče... (ipak napredujemo pa se nadam da će bit bolje)
Ono što tebe boli, a veseli poslodavce je činjenica da po raznim Zakonima o radu i Kolektivnim ugovorima ti stvarno imaš SSS! Što znači da su dobili inteligentnog radnika kojeg ne trebaju puno platit
Moj sin je upravo apsolvirao elektroniku i upisao je još jednu Akademiju i uredno radi za sitne pare. Njegov poslodavac se strašno trudi da ga privuče i namami Ugovorom o radu! Zašto? Jer je dobio visokoobrazovanog radnika kojeg će plaćati kao KV ili SSS. A kad ga jednom zaposli, onemogućit će mu da završi fakultet - nije lud da mu još i pomogne!
Ima još jedan sitan problem, a to je loša klima u RH gdje svaki kreten može raditi na dobro plaćenom radnom mjestu da ga nitko pri tome neće pitat za diplomu. To je poražavajuće i demoralizirajuće za našu omladinu.
izvini na uzurpiranom prostoru!...a mogla bi ja još o tome danima| Elyca | 03.02.2007. u 18:09
draga Aquaria, ne shvaćam tvoj komentar kao kritiku, ne brini. Čak ga jako poštujem i drago mi je da si to napisala jer volim iskrenost.... No, i sama si rekla neki ljudi ne mogu živjeti bez sunčanih naočala, pa tako ni ja - nosim leće i jako mi smeta sunce, a čak i više ono sunce iza oblaka ili u odsjaju snijega. Odmah mi suze oči i peku me da je to neizdržljivo.
Lijepi topli pozdrav ti šaljem...i hvala na pohvali :):)| Brunhilda | 03.02.2007. u 18:15
slucajno sam naisla na stranicu pa me tekst privukao da ga procitam..jer ja jesam student na zadnjoj godini..cinjenica da se vremena mijenjaju,prioriteti postaju nesto drugo.Nekada,u bakino mi jos vrijeme zavrsiti osam razreda skole bilo je veliko no danas je situacija takva da na zalost bez papira ne mozes nista. Slazem se da svakakvi ljudi zavrsavaju fakultete sto znaci nije bitan kvocijent inteligencije vec upornost i rad.Sto govori nesto drugo,koliko je netko spreman uloziti truda u nesto samo sto se danas diploma gleda drugacije,vazno ti je imati,a nije ti bio prioritet znanje koje ces steci (u prosjeku,pa vecina studenata misli na to da im je samo ispit manje bez obzira koliko ga dobro spremili).Mozda jer mladi ljudi jos nisu svjesni pa svemu tome pristupaju dosta drugacije,opustenije..dok sa druge strane,i meni brat ima iznimno znanje u podrucju informatike,ali nema papir i nema pomoci..uostalom nas obrazovni sustav ima i propusta,praksa i kad se pocne raditi je nesto sasvim drugo.Unatoc tome,ipak tuzno mi je vidjeti da odlikasi i ajmo reci,pametni, nisu bajni sa faxom,negdje su zapeli ..naravno puno je tu faktora koji utjecu i sve je to stvar individue,put osobnog rasta,ali je cinjenica da se daje naglasak na cilju,a ne i na ono sto se dobiva putem tog cilja. Uostalom, cudna je meni ta statistika...puno bi se moglo reci o ovoj temi, veliki pozdrav!
| harisma | 03.02.2007. u 18:26
e da,jos samo nesto,diploma je samo ulaznica za nesto,pa vjerujem da je kasnije u poslu sve mudrost,snalazljivost i upornost..i sreca,kao na ispitu,uvijek da bi prosla ispit treba mi 50% znanje ,a 50% sreca...
| harisma | 03.02.2007. u 18:29
kaze ely da je razlog sto tako malo upisanih studenata zavrsava fakultet - los sistem.
ja pak mislim da je razlog ipak u - studentima. mada ce svaki pronaci puno "realnih" razloga zasto se bas njemu/njoj dogodilo da nije diplomirao/la.
ne kazem ja, ni sistem nije bas najbolji (iako, ne valja genaralizirati i zacijelo se razlikuje od fakulteta do fakulteta), ali podjimo od sebe. koliko je svaki od tih nezavrsenih studenata dao od sebe?| joie de vivre | 03.02.2007. u 18:32
ma znaš što mene užasava..oni bez škole ili nezavršenom osnovnom školom. sve ne mogu vjerovati da i takvih danas ima...
| biti bolji-be better | 03.02.2007. u 19:00
:))))))))))))))))))))))))))))))
Osmijeh...| Festina lente! | 03.02.2007. u 21:01
doktorant nije doktor. carta canta e villan dorme.
| barba | 03.02.2007. u 22:07
Svaka čast! Konačno je netko pokrenuo tu temu.
Pegy, sorry ne slazem se s tobom.
Jedno je ne zavrsiti fakultet, a drugo biti neinformiran, nenačitan
i svjesno odabrati biti glup!
Na žalost, Hrvatska je takva. Zato i imamo problem jer mislimo da smo
jako pametni.
Jesmo, samo 7%.
SAMO PROBLEM NIJE UOPĆE U (NE)ŠKOLOVANIMA. Nego u sustavu vrijednost.
Klinci koje zaposljavam na poslu nis ne kuze. Ne znaju se koristiti Internetom, nista ne čitaju (pogledajte istraživanja o tome koliko Hrvati čitaju) i ništa ih ne zanima.
A za to ne treba fakultet. Po mom iskustvu ispada da su ljudi sa SSS puno snalažljiviji (no ne zastupam tezu da ne treba završiti fakultet, no on je kod nas totalno kretenski).
Ono što me zanima je ustvari ŠTO UČINITI PO TOM PITANJU? Ja ipak želim živjeti u zemlji u kojoj žive dovoljno pametni ljudi da je izvuku iz sranja.| adfreak | 04.02.2007. u 01:17
Fenomenalan post stvarno.Ovaj ja sam sad u srednjoj školi pa nemogu komentirat to za faks ali mi imamo jednog u razredu koji nezna čitat.Mislim zna ali mu treba dugo i čita slovo po slovo.PA kako je on došao do srednje.Ne kažem da su ga trebali izbacit ali su u osnovnoj kad su vidjeli da nezna čitat trebali mu pomoć.Pa to je sramota za naše školstvo.
| underground brain 4 u | 04.02.2007. u 03:06
Evo me tek sada: zauzet sam ugodnim društvom...
Jednom sam negdje pročitao, da se statistikama može dokazati sve i svašta. Čini se da je to istina. I ja se pitam: zašto neprestano pišu o nama kao neobrazovanim ljudima? Da se nešto želi postići sa tom tvrdnjom, sigurno je. Ali što? Možda nam govore kako nismo kadri odlučivati o vlastitom životu.| misko | 04.02.2007. u 08:34
joi de vivre - ja sam imala sreću što sam studirala na fakultetu koji je u startu upisalo samo 40 studenata! ...to je bilo davno! Ipak i onda se znalo da fakultete završavaju "glupi i uporni" i jako malo pametnih!
Kad ovo kažem ne želim nikoga uvrijedit (jer sam i ja završila fakultet u Hrvatskoj, a jako sam se puno školovala i vani)
Prvi dan fakultet rekli su nam da na vratima piše "Ovdje niste dobrodošli!"i da će nas 10-ak završit!
Kontrola predavanja i ocjenjivanja na fakulteu nikad nije postojala!
Sad sam u nedoumici da li da završim magisterij ili ne. Razlog?
- fakultet je upisao 30-ak studenata za koje nema mentore
- profesori nemaju literaturu za predmete koje predaju, pa onda predaju i ispituju po knjigama koje su sami napisali (a da iste nemaju veze sa sadržajem ispita)
- meni se osobno dogodilo na ispitu da sam rekla profesoru koji su mu netočni podaci u knjizi (i to na 2 ispita)
- kad sam odbila ocjenu "vrlo dobar" profesor mi je mrtvo ladno odgovorio (meni ženi u godinama) "poljubite me za 5!"
- ja i sada imam najviše škole u firmi (a II sam po rang listi primanja, a ispod mene sa stotinjak kuna manje je žena sa SSS)
- ja imam dvoje djece i dok učim, ne mogu im posvetit dovoljno vremena
- profesori se boje prihvatiti mentorstva za teme za koje oni nemju gotov materijal
. profesor dobiva 270 kn po magistrantu (i jednostavno neće ništa da radi - a stavimo ruku na srce - nema ni zašto)
- kad sve to sagledaš ispadaš budala što si im uopće dao novac za tako nešto!
ili...jednostavno rečeno...svi problemi nastaju zbog toga što je u nas svako obrazovanje pitanje forme a ne sadržaja| Elyca | 04.02.2007. u 09:39
Pa, ne zele nam dokazat da ne mozemo upravljat vlastitim zivotom nego drzavom!
Pa, kak ce ova zemlja postati bogata kad nema tko radit pametne poslove!!!
Kaj ti znaci i more i turizam kad moramo zvat strance da nas nauče managirat.
Na zalost, ja bih rado da to onaj ribar na moru moze - ALI NE MOZE!
A ne moze nitko drugi iz npr. Osijeka, Splita...jer nema skole.
Pa kako cemo onda stititi nacionalne interese kad cemo biti robovi strancima!
Kaj njega briga kaj nam je zagadjeno more ili izgorile šume... ili kaj ljudi nemaju posla...
Mislis da ti taj stranac u npr. hvarskom hotelu servira hrvatski jogurt napravljem u Luri u kojoj mozda tvoja mama strepi za posao. On će lijepo dofurat svoj jogurt...da njegov čovjek nešto zaradi.
Ljudi, obrazovanje je pitanje forme, ali to je tak... A bez forme nema ni dobrog radnog mjesta. Pretrpite glupe profesore i glupe knjige jer će nam svima biti bolje.
Meni je faks bio koma. Znas onaj osjecaj kad gledas profesora, i ne vjerujes da te taj tip koji nema kune u djepu mora naučiti da zaradiš lovu u životu.
To nema veze s pameću. Nikakve veze s pameću...| adfreak | 04.02.2007. u 11:56
Drago mi je da si mi suseda.Nekada je trešnjevka slovila za radnički kvart,a to znaš što je značilo.Teški poslovi od jutra do sutra s malo škole.Danas?Sušta suprotnost.Ali,s mnogo nezaposlenih iako imaju i previše škole.koji paradoks!
Neću ni ja o odgoju,takav je kakav je,slika i prilika našeg društva,iskreno,ne ponosim se baš time.Tebi,tvojima ljepu nedjelju želi Dida uz obvezni osmijeh!| Sa dva prsta po tipkovnici | 04.02.2007. u 12:07
svaki onaj koji ostaje u molitvi i ljujbavi bit če spašen
SLAVIMO GOSPODINA
uz blagoslov
donBRANKO| king | 04.02.2007. u 16:05
Nisam stigao pročitati sve komentare i vjerojatno ću se s nekima poistovetiti, a neke i demantirati. Kao prvo složio bih se s većinom komentara koji je ely komentirala.
Inače, najlakše je iskritizirati nečiji rad i reći kako postoje bolji, svršeniji i kvalitetniji postupci i rezultati. Naime, netko se potrudio i na osnovi popisa stanovnika te uz pomoć znanstveno priznatih metoda statistički prikazao stvarno stanje pismenosti i obrazovnog stanja hrvatskih građana. Na osnovu dobivenih rezultata (opet naglašavam dobijenih znanstvenim metodama) prezentirao je "porazno" stanje. Nitko ne zahtijeva da se tim rezultatima klanjamo, da se složimo s njima, da ih prihvatimo ili osudimo, ali nažalost oni su takvi. Razlozi? Slažem se s ely - iskrivili smo sistem vrednovanja i uopće vrijednosti u životu. Obrazovanje kao važan dio odgojno obrazovnog procesa je potpuno omalovaženo (a čini mi se da ga još više omalovažavamo ne prihvaćanjem stvarnog stanja i kritiziranjem i napadom na svaku kritiku). Omalovažili smo i podcijenili i značaj u ulogu nosilaca odgojno obrazovnog procesa (nekada su pop i učitelj bili najveću uglednici u društvu a danas je skoro sramota reći da si profesor). I naravno najveće iskrivljenje je nastalo zamjenom vjerskog boga bogom NOVAC. Kako inače opravdati da jedan dr.sc. koji se cijelog života obrazuje i snagom uma pomjera društvo naprijed (ne svi naravno) ostaje anonimac i sastavlja kraj s krajem dok nasuprot njemu jedan nogometaš s dva tri razreda škole (ostalo mu je poklonjeno) čak i pred zakonom ima drugačiju poziciju?
I ne slažem se s tumačenjem da životna škola vrijedi isto kao i institucionalna. Iz jednostavnog razloga: sumnjam da bi se bilo tko radije prepustio doktoru koji bez diplome (pročitao je i naučio je vjerojatno i više) nego onome koji ipak ima i formalno obrazovanje za tu struku. Dao sam samo primjer koji i nije adekvatan ali ilustrira drugu stranu medalje. Ipak moramo imati neke osnove i polazišne stavove i norme inače vrlo lako upadamo u anarhiju (od koje, ruku na srce, u našem školstvu, i nismo baš jako daleko) .:)))| alkion | 04.02.2007. u 16:51
@Adfreak, ne znam u kojem se dijelom ne slažeš sa mnom. I ja sam rekla ovo što govoriš ti. Moja je kritika (kad govorimo o Aquarijinom postu) bila usmjerena na nešto sasvim drugo, da ne ponavljam opet isti komentar.
| pegy | 04.02.2007. u 17:04
Draga Prijateljice,
imam osjećaj da je ovaj blog carstvo nesretnog Kafkinog junaka.
Poduzeo sam sve dostupne žalbe i korake i ništa.
Eno ga još stoji netaknut i onaj mrtvigrofv.blog.hr.
Sjećate li se tog dvojnika. Uvenuo je sam od sebe
i ostao kao zlokoban trag.
Ovaj novi je istrajniji, pakosniji i svakako maštovitiji
u svojoj drskosti. Sve sam lijepo prijavio,
kao da sam pustio glas u mutnu rijeku. Ništa.
Počelo me jako umarati sve ovo. Jako, jako.
Napisah nekoliko tisuća komentara i nećete naći
ni jedan jedini u kome nekog vrijeđam ili
koristim ružnu riječ. A kako mi se to vraća?
Razočarao me blog. Ispada da je uredništvu
jednak oneday-bloger s nekim tko napiše
322 posta. Noćas ću odlučiti. Lijep pozdrav.| Vladimir Ordanić | 04.02.2007. u 17:20
hvala ti, za sve :)))
| mama sepia | 04.02.2007. u 18:16
A što reći...? Zaista si se potrudila, opisala, obrazložila. Obrazovanje je važno iako, kako se često kaže, formalno obrazovanje ne čini osobu, tu je, dakako, važan i odgoj i ostali čimbenici... Malo mi je nejasna ona statistika, tako da se ne bih ni upuštala u komentiranje toga. Ostalo si napisala, da ne ponavljam... ;-)
| Big Blue | 04.02.2007. u 18:19
ha bogme i mene je nanerviralo samo citanje tvog posta. Svaku statistiku treba uzeti cum grano salis! Ti kojekakvi statisticki podaci se mogu interpretirati i tumaciti na bezbroj nacina a opisani nacin je ocito imao za cilj okaljati sto je vise moguce nas kao naciju. Ili je to pisao/tumacio onaj tip nasih ljudi koji obozava pljuvati po svojoj zemlji u ovom slucaju manipuliranjem fol nekih statistickih podataka (ako su uopce i tocni ti podaci). Stoga je najbolje ne nervirati se (iako priznajem da te u pocetku izbaci iz takta takvo sto!) previse oko tih zlonamjernika. Slazem se potpuno sa tobom da formalno obrazovanje uopce nije presudno jer mnogi ljudi porade na sebi ako ne u skolskoj dobi a ono kad tad u zivotu. A trebali biste tek vidjeti nivo opceg obrazovanja ovdje u Italiji!!!! Uzas! Stoga, duboko udahni i ne trosi zivce na kojestarije! Pusa
| MENTINA | 04.02.2007. u 19:42
lijepu i ugodnu vecer ti zelim...imas mail...:-)))
| mirisdunje | 04.02.2007. u 20:01
Što se traži to se dobiva...odgoj i oobrazovanje su teme bez kraja, a imaju samo početak...
pozdrav...i blagoslov...| EuM | 04.02.2007. u 22:07
hm, donekle je točno. Istina je da ne možemo određivati IQ pomoću ovoga (kako se provuklo kroz mišljenje komentatora), ali statistika pomaže.
Mi nisamo zemlja neznanja, ali nismo ni zemlja znanja. nedostaje nam visoke stručne spreme, a to se ne može popraviti kad imamo slabe temelje. ipak, mislim da su ti slabi temelji većinom stari ljudi bez obrazovanja. kad odumru, statistika bi se trebala naglo popravljati.
u svakom slučaju, dobro je što si reagirala na senzacionalizam u medijima.| Sadako's apprentice | 05.02.2007. u 12:39
ZIMSKA IDILA
Bila sam ovdje. Zemlja prekrivena suhim lišćem posvuda se probijala kroz tanki snježni pokrivač koji je brzo kopnio na ranoposlijepodnevnom suncu. Drveće je sa svog ogoljelog granja otresalo grudice poluotopljenog snijega koje su padale na tlo. Zrak je bio natopljen prijatnim mirisom omekšanog snijega, vode i humusa. Na trenutke se osim kapanja vode s granja nije mogao čuti nikakav drugi zvuk. Ponekad je do ušiju dopirao lavež pasa s obližnjih imanja i zvuk automobila s ceste u dolini. Svijetlomodro zimsko nebo i kose zrake siječanjskog sunca nadopunjavale su se u stvaranju nezaboravnog ugođaja. Zimska idila.
28.01.2007. u 22:02 | K | 62 | P | # | ^
bas predivno.
i snijeg i livada i torta.
sad odmor ociju poradi glupog monitora kojeg cu prije ili kasnije izmasakrirat sestarom, pa onda idem dalje :)| catcher | 28.01.2007. u 22:21
I nisi napisala gdje je ta idila. Vidim markaciju, znači neki planinarski put?
| šumarKA | 28.01.2007. u 22:23
..lijepo..:))..pročitala sam jučer i tvoj post o leptiru - razumijem i doživjela sam takve trenutke, ja to zovem - trenutak SADA...trenutak u kojem samo jesi, samo postojiš..:))..kad sam čitala, vidjela sam i da si imala rođendan, pa sam ti htjela, iako sa zakašnjenjem, čestitati...:)))..ali nešto (više ne znam što) me omelo...pa ipak ti sada želim čestitati rođendan, čak i ako je zakašnjenje neprimjereno...:)))..hvala ti na tvom komentaru, laku noć ti želim i što bi Irida rekla - lijepo sanjaj..:)))*
| plejadablue | 28.01.2007. u 22:52
I ja se pridružujem čestitkama za rođendan... a inače, čitam tvoje predivne postove i žalim što nisam tako romantična, što ne vidim sve te detalje u prirodi, imaš veliki dar.
| Majstorica s mora | 28.01.2007. u 22:57
E PA NA LIJEPIM SI PEJZAŽIMA BILA :-)
| slaven178 | 28.01.2007. u 23:04
Priroda daruje ..., a tko to može i zna vidjeti, osjetiti, ima besplatan užitak i ulaznicu za pohraniti trenutak u škrinjicu sjećanja ... moj pozdrav
| melody | 28.01.2007. u 23:15
kako me ova stazica podsjeća na jedan puteljak na Koritima...baš je ovako izgledao,djelomično pokriven snijegom,kada sam bila tamo...(samo se nisu culi zvukovi iz obliznjih imanja :-))
| Kao da je važno... | 28.01.2007. u 23:21
Dobro ju je i češće dotaći. Ne samo onu zimsku nego općenito idilu prirode. Kao da u njoj ima šanse probuditi se ono nešto naše što često skrivamo i od sebe i od drugih.
Pročitah postove koje si objavila za mog izbivanja... Preumorna sam da bih napisala štogod suvislo. O spavanju možda i bih: pospanka sam. Trenutno sam prilično umorna, iscrpili me dani koji iscuriše, ali nije prestrašno. Jednom si već doticala ovu temu pa sam tada napisala da mi popodnevni san, ako si ga dopustim i ako ne mogu izdržati može trajati i po 2 sata nakon kojih sam doslovno umornija nego prije. Proteklog sam tjedna pokušala sebe nadmudriti: spavala sam poslije podne sjedeći, ali ja ti i tada mogu dugo spavati. Ipak, sada je to trajalo po sat vremena i dugo nakon toga nisam mogla doći k sebi, ali barem nisam kunjala već u 8 sati :))
Otkad se sjećam ja sam pospanka. Zanima me hoće li se to s godinama promijeniti jer mnogi stariji ljudi imaju problema sa spavanjem. Istina, i mnogi moji vršnjaci imaju tih problema, pa i mlađi od mene. Uvijek tvrdim da je ovo blagoslov. Što ti misliš da imam problema s nesanicom i da čitave noći uzalud ležim u krevetu? Ili da se u 3 ujutro budim i ustajem mrtva umorna a ne mogu spavati kad svi to čine?
Uh, ovo je post, a ne komentar :)) Vidi se da mi falilo komentiranja :))
Meni brbljavici :))
Dobra ti noć i blagoslovljen početak tjedna :))
Velika pusa :))| posoljeni zrak | 28.01.2007. u 23:25
Mmmm, baš je idila! Gledam fotografiju i točno mogu zamisliti doživljaj, čak i miris!:-)
| Big Blue | 28.01.2007. u 23:38
Čovjek poželi prošetati tuda...
| idesbeba | 28.01.2007. u 23:55
Eto drago mi je da si bila na mom skromnom blogu i ostavila rijeći podrške! Hvala ti na tome! A što se foruma tiće moraš se ponovo regati! Želim ti laku i lijepu noć draga prijateljice! :)
| Tigar33 | 29.01.2007. u 00:20
iako mrzim snijeg i zimu ovaj tvoj opis i slika su fantasticni....snijeg u kombinaciji sa suncem i vedrim nebom ima posebni stih!
| MENTINA | 29.01.2007. u 00:57
@ hvala bogu da je netko shvatio o čemu sam pisao u postu!
| slaven178 | 29.01.2007. u 01:15
bojim se da će tu zimsku idilu uskoro pokvariti novo zatopljenje :(
| Vinci | 29.01.2007. u 07:46
Bogme baš idila.,..dobro jutro!
| misko | 29.01.2007. u 07:48
:)))
| ljelja | 29.01.2007. u 08:13
čuvaj se vukova
aleluja| zarsipozvaomene | 29.01.2007. u 08:18
I da nisi ostavila sliku, opis je tako vjeran da je dovoljno samo zatvoriti oči i prepustiti se tvojim riječima, slika izranja sama negdje u unutarnjem umu..prekrasno. Prekrasan je taj mir koji zazivaš u svojim postovima.
| Mima | 29.01.2007. u 08:46
gdje je to??? reci mi da mogu otići tamo....po tvojim rijećima, a i slici kao da je raj na zemlji....
lijepi dan ti želim| Brunhilda | 29.01.2007. u 09:24
rijetko kad naiđem na blogu takvo pretapanje riječi u sliku i slike u riječi kao danas kod tebe...često kod plejadeblue, nedavno kod miška, obično kod oceane i naravno kod rusalke....neka ti dab bude idilično lijep iako su ponedjeljci to rijetko....
| Irida | 29.01.2007. u 09:26
Prekrasno! Priroda uvijek oduševljava. A vidim tu puno drveća i sigurno da si našla neko koje je posebno dirnulo tvoje srdašce. Dobar ti novi tjedan!
| more nade | 29.01.2007. u 10:54
ja sam si priuštio jednu šetnju maksimirom u subotu ... malo gnjecavo ali je bilo super ... fotke možda za par dana uspijem prikazati ... kad više ne bu bilo snijega ni u tragovima
| okeco | 29.01.2007. u 13:19
Zimska idila već je otišla al' ostala je zabilježena na tvojoj prekrasnoj fotografiji.
| champs-elysees | 29.01.2007. u 14:13
predivan pšost i slike
| king | 29.01.2007. u 14:44
e baš sam se zaželjela tvojih osvježavajućih postova i očaravajućih fotografija....pozdrav, draga :)))
| mama sepia | 29.01.2007. u 14:52
ovdje je 14*c pa ne mogu mislit na zimu i snijeg
| 5@k XIII. | 29.01.2007. u 15:47
Zaista je lijepo...nikad manje snijega nije bilo u Sarajevu, kao ove godine...ugodan ti ostatak dana zelim...
| mirisdunje | 29.01.2007. u 17:14
Slika sve govori...
Podsjetila me na kraj
u kojem sam odrastao
i nikad ga nisam zaboravio...| Umjetnik | 29.01.2007. u 17:44
Bome je, samo ima premalo snijega..
| zgdnevnik | 29.01.2007. u 18:52
hey!ja sm svaasta.dobar ti je blog!
svrati do mene
pozz| svaasta. | 29.01.2007. u 18:53
Kratko je trajala ta zimska idila.
I samo da znaš..u tvoju slast tamanimo one kolačiće iz kojeg posta ispred. One Rigo Janchi..mmmm, jako su ukusni:)))| ledena | 29.01.2007. u 19:33
Da, (idilična) slika govori više od 1000 riječi:D!
| nova vizija | 29.01.2007. u 19:35
da bar jos snijega padne...
lijepu vecer zelim!
:)| majta | 29.01.2007. u 19:44
.........ljepota nevine prirode.....
| katrida | 29.01.2007. u 20:34
Draga moja, hvala ti od srca! Prelijepa je ova zimska idila...
Ugodan tjedan!
Laku noć...
Osmijeh...| Festina lente! | 29.01.2007. u 21:47
Prekrasno! Slika isto tako lijepa. Lijepi pozdrav!
| detalj | 29.01.2007. u 22:16
Možeš li nam malo dovesti te idile i kod nas? Pozdraw iz ponovo tople RI
| gogoo | 29.01.2007. u 23:12
Prava zimska razglednica, jako lijepo :)))
| Bugenvilija | 30.01.2007. u 00:02
Lijepo si nam to dočarala, iako se ja više veselim proljetnim, pa ljetnim ugođajima.
Zagrljaj| atlantida | 30.01.2007. u 00:37
ja biiiiiii, a di je to? fali mi snijeg...jako...a ovo je prekrasno
| *Mala_Chi* | 30.01.2007. u 02:06
Preljepo. Ma da sam ja u sustini vise za ljeto, zivim u krajevima gdje je puno snijega pa sam na njega navikao. U posljednje vrijeme zapazam stvari koje mi ranije nisu bile bitne. Prirodu !!
| Kenguur | 30.01.2007. u 06:24
neka KRISTOVO svjelo zsja utvom srcu itvojoj n riječi donese duha SVETOG
blagoslov don BRANKO| king | 30.01.2007. u 07:02
ajme koja idila, hvala ti sto si ovo podijelila sa nma.Lipi ti pozdrav:):):)
| cantabile | 30.01.2007. u 10:21
ono u komentaru je trebao biti dan (dab)...to je kriv umor i moji nespretni prsti...
| Irida | 30.01.2007. u 12:58
fotografija je predivna
| betanija | 30.01.2007. u 13:56
ima nas dvojica.
pozz| svaasta. | 30.01.2007. u 14:01
Pozdrav s pauze u školici.
Divna je Vaša idila.
Naprosto poziva na bijeg
u mala carstva na rubovima svijeta.| Vladimir Ordanić | 30.01.2007. u 14:06
>Snijeg svud pada...globalno zatopljenje pa baš ne pada...
AH biti će bolje| tajchi(ca) | 30.01.2007. u 17:01
još samo visibabe, i ugođaj je nenadjebiv, sljemenski.
gdje je više taj snijeg... :/| Sadako's apprentice | 30.01.2007. u 17:50
Zimska idila je nešto što na mene uvijek ostavlja dojam. Volim snijeg, volim šumu, volim šetnju, a kad se sve to spoji u jedno ... rado bih ovuda hodala. :)
| pegy | 30.01.2007. u 19:23
mogu zamislit ovu sliku i mene s još nekim kak šećemo..aaaa. mislim da sam se malo zatreskala. jao. al ovo danas u zg ne liči na idilu, prije na proljeće;)
| milo djete | 30.01.2007. u 21:33
Ostvaljam na ovom pragu sreće i Ljubavi puse nezaborava!!
Laku noć
Osmijeh...| Festina lente! | 30.01.2007. u 22:15
I da nisi niš napisala slika bi sve ispričala baš tak kak si to doživjela.
Kak veli Pegy,rada bi se prošetal tuda!Osnjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 30.01.2007. u 23:08
lijepo, lijepo... ;)
| 4pištolja | 31.01.2007. u 00:26
Dobro jutro, lijep ti i uspijesan dan zelim....imas mail...
| mirisdunje | 31.01.2007. u 08:36
udahnula dašak svježine, tišine i ljepote.
hvala za šetnju tom stazicom!| rU | 31.01.2007. u 10:08
Pozdrav s pauze za vjeronauk.
Hvala na lijepim mislima.| Vladimir Ordanić | 31.01.2007. u 13:32
jako lijepo! pusa
| avangarda | 31.01.2007. u 14:28
Naiđoh u ovo svetište ljepote i pomnosti
zaželjeti lijepu posljednju noć siječnja.| Vladimir Ordanić | 31.01.2007. u 22:22
Tako si to lijepo opisala, osjećala sam kao da se nalazim baš na tom predivnom mjestu... :) Trebala bi neku knjigu napisat, imaš dara. Baš mi je drago što zalutah na ovaj blog. Veliki pozdrav!
| little_angel | 31.01.2007. u 23:47
kad odgjedaš par epizoda hrvatskog "Velikog brata" sve ti je jasno.
Kakva je velika većina hrvata.| serafina | 01.02.2007. u 18:56
fora blog, dodi do mene
| go to hell | 02.02.2007. u 20:00
NA LIVADI
Livada u parku. Oko mene trava, visoke stabljike zlatica, ivančice, maslačak, ljubičasti zvončići... Osjećam vrelinu sunčevih zraka na kosi. I toplu zemlju pokrivenu tankim slojem polegnutih travki ispod sebe. Tiho zujanje buba i nečujan šum podnevnog lahora. Dio sam tog mirisnog svijeta, osjećam kako me prožima, kako me nježno kao rukama uljuljkuje u spokoj trenutka.
Leptir sjeda na lagano oznojenu podlakticu. Nježnim vršcima još nenačetih dječjih živaca osjećam titraje neizrecivo lakih nožica na koži. Prekrasno urešena krila polako se njišu pred mojim očima. Dok ih gledam, trava i cvijeće stapaju se u izmaglici. Promatram njegovo rilo kako se odmata i počinje opipavati kožu, kao da me gladi najtanja od nježnih vlati koje me okružuju. Traži sol, no ja to ne znam.
Trenutak se pretvara vječnost, a vječnost trenutka ostaje zauvijek zapisana u mojim unutarnjim prostranstvima.
24.01.2007. u 19:10 | K | 46 | P | # | ^
Kod tebe je proljeće. :)) Pa evo, samo što nije, osim što još mora proći pokoji hladno-nježni val. :))
| pegy | 24.01.2007. u 21:34
drago mi je da se osjećaš "proljetno" :-) Neke su stvari tako sitne i nevidljive,a tako neprocjenjive
| Kao da je važno... | 24.01.2007. u 21:51
Vrlo lijep zapis. kod mene noćas pada snijeg i vjetrovito je iako sam i ja nedavno srela leptira. Sretno!
| detalj | 24.01.2007. u 22:17
neka nam svima tako ostanu vječne samo lijepe uspomene
| Vinci | 24.01.2007. u 22:21
ko je lijepa i mirisna fotka...i tekst.....
| oceana | 24.01.2007. u 22:29
Je, to su oni trenuci kad zastanemo i vidimo ono što se još naziva- The Big Peactures!
Trenuci svjesnog življenja i ljepote u tome.| serafina | 24.01.2007. u 22:33
bas lijepo opisano no ipak cemo morati malko jos pricekati na cesce takve susrete koji ti bude sva osjetila i prodiru duboko u nasa unutarnja prostranstva! Saljem ti suncan ali prohladan pozdrav iz isto takve Pescare.
| MENTINA | 24.01.2007. u 22:34
Krasno, prepuno mirisa, boja, dojmova! ;-))
| Big Blue | 24.01.2007. u 23:03
Neki trenutci zauvijek ostaju dio nas. Niti najžešće oluje ne mogu ih izbrisati. Naše srce je jače...
Osmijeh...| Festina lente! | 24.01.2007. u 23:06
bilo je lijepo pročitati opis ovog tvog davnog doživljaja, uroniti u žarku i mirisnu impresiju u ovoj hladnoj večeri....
| Irida | 24.01.2007. u 23:15
Da samo znaš na koja si me mjesta mira i spokoja odvela-hvala draga puno na ovom postu:)Pozdrav veliki ostavljam
| ANONIMAC | 24.01.2007. u 23:23
i neka vrijeme izbrise sve lose uspomene, a ostavi samo ovakve!!!
pusa| majta | 25.01.2007. u 01:31
Svijet savršenstva u trenutku...dobro jutro!
| misko | 25.01.2007. u 07:16
joeyux anniversaire sa par dana zakašnjenja, onaj dan se uopće nije otvarao prozorčić za komentare :-(
| champs-elysees | 25.01.2007. u 09:33
pa ja sam tek sada shvatila da te viđam i po forumu :)
| malena_1309 | 25.01.2007. u 10:42
A viđali smo i leptire ovih dana. Tenutak se pretvara u vječnost, pretpostavljam. Pozdraw
| gogoo | 25.01.2007. u 12:38
savršen trenutak. i slika isto. ;)
| 4pištolja | 25.01.2007. u 12:54
Svaka čast, čitajući sve sam sebi predočila, čekam proljeće a lijepo je zapamtit ovako jedan momenat.
| slatko grko | 25.01.2007. u 13:01
proljeće usred zime, odmah mi je toplije!!!
lijepi topli pozdrav| Brunhilda | 25.01.2007. u 13:27
Mi smo jednom išli na Sljeme, zapravo do Kraljičinog zdenca, i naišli smo na jato leptira kojie se opće nisu bojali...
| zgdnevnik | 25.01.2007. u 16:58
......odavno nisam vidila leptira......potražit ću livadu.....i čekat proljeće.....
| katrida | 25.01.2007. u 18:40
Hvala ti! Učim od tebe i drugih, a ponajviše kada uopće puno čitam. Sretno i blagoslovljeno u svemu što činiš i stvaraš!
| detalj | 25.01.2007. u 19:10
Ovo ja zovem: Ljepota prirode kao nadahnuće ... ne umije to svatko udahnuti i riječima pouput čarobnog praha leptirovih krila posuti po nama ...
Pozdrav| melody | 25.01.2007. u 19:35
U trenutku se i ja nadjoh na ovoj livadi, i gledam ovog leptira i preplavise me ista ovakva neka osjecanja....prekrasan post i fotka....lijep i ugodan ostatak veceri ti zelim...
| mirisdunje | 25.01.2007. u 19:51
blago tebi i tvojim zelenim livadama, leptirima i ljepoti...treba uvijek biti proljetan kao što si ti, hvala ti što tu ljepotu prenosis na nas :-)
Pusu ostavljam| *Mala_Chi* | 25.01.2007. u 22:48
Aquaria moja, ne, onaj sastav nije sa staroga bloga. Ono je nešto novo... Hvala!!
Laku noć...
Osmijeh...| Festina lente! | 25.01.2007. u 22:50
proljeće se želi probiti, ali mu ne ide. Ovdje u Zagrebu je ružno vrijeme. Tremao pričekati još koj zimski nanos.
Posjeti me!| ^°pinky°^ | 26.01.2007. u 08:13
u ovom sivilu tren i dasak proljeca ... :)))
| okeco | 26.01.2007. u 08:16
Polako polako pročitala sam rečenicu po rečenicu i vizualizirala u svom umu sliku tog prekrasnog mira i spokoja. I sjetila se da su mi kao djetetu bili tako prirodni ovi trenuci o kojima pišeš, trenuci zapažanja malih (a zapravo najvećih) stvari.
| Mima | 26.01.2007. u 08:51
dobro jutro i lijep i uspijesan dan ti zelim...
| mislimatepozdravljam | 26.01.2007. u 09:00
da, vidimo svijet oko sebe onako, kako se osjećamo!
lijepo je primjećivat male stvari oko sebe. one čine sreću!| avangarda | 26.01.2007. u 09:41
samo se Kristu svome klanjajmo i stojimo čvrsto i hrabro u vjeri
| zarsipozvaomene | 26.01.2007. u 11:10
pa nisi ni sasvim pogriješila s tom krasnom pričom. vrijeme je tu negdje. malo je zahladilo, raspršilo se nešto snijega. možda je to sve. tko zna.
inače, ako baciš komad natrija u vrt namočen vodom i on se zapali i prsne, raznoseći natrijev hidroksid po okolici koji se ubrzo pretvori u natrijev hidrogenkarbonat, sljedeći dan će vjerojatno doći hrpa leptira. traže natrij za spermatogenezu. idu po vrtu i kao ludi, lickaju zemlju. naravno, možeš samo posuti sode bikarbone, ali s natrijem je spektakularnije. vatra, pa leptiri. :)))| Sadako's apprentice | 26.01.2007. u 13:34
Da pozelim sretan rodjendan sa zakasnjenjem.Za dobre zelje nikada nije kasno.Prije dva dana sam se isto sjetila rodjendana moje sestricne, naravno vec joj je prosao, ali svejedno sam joj cestitala, isto sa zakasnjenjem.
| varosanka | 26.01.2007. u 13:47
i ja obožavam leptire,kako klinac sam ih uvijek hvatao i promatrao,sad kaod sam stariji sve manje gledam kako bi Cesarić rekao u ˝prizemne stvari˝ i neprmjećujem ljepotu oko sebe.pozz :)
| robi | 27.01.2007. u 09:21
divno... leptiri su tako divna bica... njihov život tako je kratak, u ljudskim mjerilima, a opet tako dug..
| finding myself | 27.01.2007. u 10:16
Ovaj tvoj leptir sjetio me na jednog kojeg sam neki dan s fotoaparatom lovila po šumi... i pobjegao mi...sram ga bilo..
| šumarKA | 27.01.2007. u 20:50
Bože, otkada nisam bila na livadi. Onoj pravoj, cvjetnoj, leptirastoj, pčeličastoj, mravičastoj, travičastoj (neću više, tko zna kuda bi me odnijelo:))))
Ne pamtim ni kada sam zadnji put prošla pored livade. Ili ne opažam (više), ili sam do grla u betonu. Ne znaš što je gore. Ali s tobom sam osjetila dah i potrebu da se vratim...| atlantida | 27.01.2007. u 21:24
mogao bih tog leptira..danima tako gledati..mirno..i opušteno
| biti bolji-be better | 27.01.2007. u 21:32
divno... :))) jedva čekam proljeće i neko toplije vrijeme, zelenilo, cvijeće, leptire u zraku...
| aibreann | 27.01.2007. u 22:19
mmmm...to da.
Pozdrav| playera | 27.01.2007. u 22:50
pa vani je snijeg, ne mogu se sad ufurati u ovo ;))))))))))))))))))))
| Goldeneye | 28.01.2007. u 08:39
dobar ti dan, nadam se da je gotov....molim te da se još uključiš u raspravu kod mene....u komentarima sam dodala i nešto dokumentarističko...hvala...
| Irida | 28.01.2007. u 11:52
i ja čuvam jednu sliku leptira. paunče. sletio je na svijetlu, nordijski plavu kosu moje nećakinje jelene. bila je još malena i hodala stazicom mojeg vrta. šarena krila leptira, plava kosica i dječji osmijeh. jedna od onih slika koje ostaju.
| rU | 28.01.2007. u 12:43
imas mail....
| mirisdunje | 28.01.2007. u 13:54
trenutak koji prepoznajem. doživljeno.
zaista lijepo opisano. ide ti.
pozdravčić.| greentea | 28.01.2007. u 15:46
TORTA OD ORAHA
Sjećam se jedne male crno bijele slike koja se vjerojatno nalazi u gomili starih obiteljskih slika kod mojih roditelja. Djevojčica sjedi za stolom, pred njom torta s jednom svijećom, ili možda dvije. Na sebi ima tamnu haljinicu s bijelim čipkastim ovratnikom. Haljina je bila tamno crvena ili bordo. A možda i nije. No ne vjerujem da su me sjećanja prevarila. Imala sam jednu takvu bordo haljinicu i jako bi me začudilo kad bi mi netko rekao da je bila, recimo, plava. Možda se i varam u boji haljinice, ali se nikako ne mogu prevariti u pogledu torte koja na staroj slici sliči na panj sa zapaljenom svijećom.
Moja baka je uvijek pekla tortu od žutog biskvita nadjevenu mljevenim orasima koje je pofurila vrućim mlijekom uz dodatak šećera i kasnije dodala malo margarina koji je stvar držao na okupu. Da, i vaniliju, kasnije vanilin i puno limunove korice koja je tako fino mirisala... I debeli sloj čokoladne glazure. Sve lijepo ukrašeno šlagom i svjećicama. Neke od tih torti bile su na kat. Većina je prije ukrašavanja sličila ovom prekrasnom primjerku gore koji sam pronašla na Google-u.
Dobila sam ukupno dvadeset i devet takvih torti. Sjećam se da me je baka nazvala uoči tridesetog rođendana i ispričavala se što ne može napraviti tridesetu tortu, nema snage u rukama, teško stoji... Uzalud sam je uvjeravala da to nije bitno, da ću donijeti svoju i da ćemo sve lijepo proslaviti kao inače, s malom razlikom – tromjesečnim bebačem koji nam se nedavno pridružio. Te sam godine dobila od tete na poklon čokoladnu parfait tortu kakvu samo ona zna napraviti, a našla se tu i moja torta, jer već odavno nije bila stvar u tome da ja ne bih znala napraviti tortu, orahovu ili neku drugu. No onu pravu, jedinu i jedinstvenu više nisam jela, iako je baka živjela još deset godina. S tortama je bilo gotovo. Sve u svoje vrijeme...
Kako mi je pala na pamet torta od oraha? Ništa neobično. Za svoj sutrašnji rođendan ispekla sam tortu od žutog biskvita s nadjevom od čokolade, prema dječjim željama. Napravila sam i kolač neobičnog imena rigo janči. Kolegica od koje sam dobila recept kaže da ga je upoznala u okolici Rijeke i tek dosta kasnije dobila taj recept. Budući da je kolač relativno jednostavan i ukusan, dodat ću na kraju recept. Navali narode, raj za šlagoljupce!
Dakle, jasno je da sutra imam rođendan. Navršavam šest puta po sedam godina. Proteklo je 15 340 dana od one siječanjske večeri kad su na Zagreb i bolnicu u Vinogradskoj padale krpe mokrog snijega, a ja sam nešto prije devet sati zaurlala pozdrav svijetu. Svijetu kojeg unatoč stalnim mijenama volim i čija bezbrojna lica otad upoznajem.
Recept:
Tijesto:
Istući 4 žutanjka sa 6 dag šećera, umiješati 6 dag otopljene čokolade i 3 dag maslaca, limunovu koricu, 6 dag brašna, vanilin šećer i snijeg od 4 bjelanjka. Peći u tankom sloju na back papiru (papiru za pečenje). Ne peći predugo, jer je tanko!
Krema:
Rastopiti 20 dag čokolade. Miksati 5 dl slatkog vrhnja s vanilin šećerom i kremfix-om. U šlag postepeno umiješati (umiksati) rastopljenu čokoladu. Namazati na ohlađeno tijesto.
Gornji sloj:
Sve premazati tučenim slatkim vrhnjem (cca 2.5 dl) i posipati čokoladnim mrvicama.
Staviti u hladnjak da se stisne. Zatim rezati na kocke.
P. S. Moram dodati još jednu rečenicu. Kad sam objavila ovaj post ustanovila sam da je ni više ni manje nego stoti po redu!

22.01.2007. u 22:39 | K | 39 | P | # | ^
sretan ti rođendan draga! nek ti se u godini u koju ulaziš ostvare i one najtajnije želje, a čestitke i za stoti post, lijep dar si si eto sama priredila...još puno, puno dobrih postova, a sutrašnji dan neka ti stvarno bude posebno lijep! pusaaaaaaaaaaa!
| Irida | 22.01.2007. u 23:06
i tako se sve lijepo poklopilo, draga aquaria.
sretan ti, sretan rođendan!
lijepo si oživjela sjećanje na bakine ruke, na mirise bakine kuhinje, na okus njezinih torti.
a i ja sam imala ljubičasto modru haljinicu, plastron s čipkom. i orahovu torpu za rođendan.
lijepa sjećanja. i ona su dio rođendanskih darova.| rU | 22.01.2007. u 23:06
Od srca sretan ti rođendan, da ti se ostvare sve one male skrivene želje koje ponekad niti ne izgovorimo, naravno puno zdravlja i ljubavi.Poljubac i zagrljaj ti šaljem
Čestitam na stotom postu i da ih još puno bude.| slatko grko | 22.01.2007. u 23:08
Od srca sretan rođendan...! Nadam se da će ti se osvariti ne sve one skrivene (vidim to je već zaželjeno :)) već one javne, odavno izrečene želje!! Mnogo zdravlja, ljubavi, mira, veselja...svega onog što je čovjeku potrebno za jedan ugodan život... Čestitam na stotom postu također...i nadam se da će ih biti barem još toliko, a i mnogo više...! Poljubac!
(zaboravih dodati...mmmm....torta!!) :))| Scarlett_l | 22.01.2007. u 23:17
S prvim minutama ovoga dana šaljem ti najljepše želje, a puno, puno, sretnih, slatkih, sunčanih trenutaka neka ispuni svaki dan života ... Od srca sretan rođendan ...
| melody | 23.01.2007. u 00:12
Onda ću danas na rigojanče, koje ionako često kupim jer svi volimo. Čestitke za 100-ti post i sretan rođendan !
| gogoo | 23.01.2007. u 03:00
i ja znam doći baš na feštu :)))) svako dobro, zdravlja, mira i radosti u srcu, dobre ruke i istančan okus za sve torte koje čekaju da ih ispečeš za svoje najdraže. carpe diem. pusa i čvrst zagrljaj.
| maja | 23.01.2007. u 06:25
I ja ti želim sretan rođendan...a što se tiče torte, ja ju neću probati, jer ne volim ikakve slastice koje sadrže orahe. :-o
| šumarKA | 23.01.2007. u 07:30
od srca ti želim sretan rođendan! Vidim sjećanja su zaživljela,slatka sjećanja :-)
Lijepo izgleda ova torta a bome i onaj recept ne izgleda loše,mislim da ću se potruditi čim nabavim namirnice i nešto slobodnog vremena.
Nek ti godine koje dolaze budu još ljepše od prijašnjih,a život pun sreće i blagostanja :-)
Još jednom,SRETAN ROĐENDAN!| Kao da je važno... | 23.01.2007. u 07:58
Sretan rođendan :)))
Za kolače, počekat ću neku voćnu čaroliju.| ljelja | 23.01.2007. u 08:10
Sretan ti rodjendan draga Aquaria (uz cestitke i na stotom postu :)) zelim ti prvo puuuno zdravlja koje je najvaznije u zivotu a onda sve druge najbolje zelje! Sam pogled na sliku ove torte od koje rastu zazubice, sline mi cure ....njam-njam-njam ah, samo me navodis na grijeh hahaha no othrvat cu se ja tim mamcima hahaha ipak ljeto je blize nego sto se cini! hihihihi Jos jednom veliku pusu i zagrljaj ti saljem uz najbolje zelje!
| MENTINA | 23.01.2007. u 17:09
Draga moja Aquaria SRETAN TI ROĐENDAN i sve najljepše želje koje jedan čovjek može poželjeti drugom od srca ti želim:)Puno pozdrava i poljubaca ostavljam
| ANONIMAC | 23.01.2007. u 17:18
Sretan rođendan!
Sve najbolje i najljepše neka te prati na životnom putu!| misko | 23.01.2007. u 17:52
Sve najlipše iz mog srca:)
Vadiš mi mast tortom, na dijeti sam.| serafina | 23.01.2007. u 18:32
Hvala ti na receptu! Trebala bi ti za rođendan primiti dar od nas. Lijepo si sve složila i nisi dalek s godinama od mene. Čestitaaaaam! Sretno i blagoslovljeno u danima koji su pred tobom ( i godinama )!
| detalj | 23.01.2007. u 18:54
Najljepše želje za tvoj rođendan! Rigo janči je kolač koji potječe iz Mađarske i nešto je drukčiji u izvornoj verziji koju i ja radim i jako volim ali sudeći po receptu- i tvoj će biti sigurno fin, mmm...
| idesbeba | 23.01.2007. u 19:04
Trostruki pogodak u sridu:Tvoj Rođendan,bakin superrecept za tortu i 100. post.
Moja čestitka je također trostruka...grlim te grlim te grlim te,osmjeh osmjeh osmjeh,pusa pusa pusa!Veliko mi je zadovoljstvo i čast družiti se s tobom!| Sa dva prsta po tipkovnici | 23.01.2007. u 20:31
od srca ti zelim sretan rodjendan, kao i rodjendan na blogu - 100. post... i hvala za recept, bas si nas lijepo pocastila.
| fotkam, kuham, putujem... | 23.01.2007. u 20:44
sve najbolje za rođendan i bravo za 100.post :))
topli pozdravi, pusse**| *VanVer* | 23.01.2007. u 20:59
Sretan rođendan!
| zgdnevnik | 23.01.2007. u 21:09
SRETAN TI ROĐENDAN!!
Želim ti svu sreću ovoga svijeta! Ostvari sve želje koje ostadoše neostvarene, ljubi, voli, pokloni svakom osmijeh...jer samo jednom se živi!!
Beskonačna pusa!!
Osmijeh...| Festina lente! | 23.01.2007. u 21:35
Sretan rodjendan i jos ih puno, puno docekala uz one koje volis i one koji te vole....lijepu i ugodnu vecer ti zelim....i slatke snove....
| mirisdunje | 23.01.2007. u 21:55
pa ko je to vodenjakica kao i ja???
sretan rodjendan tiiii,
sretan rodjendan tiiii,
sretan rodjendan aquaria,
sretan rodjendan tiiii!!!
evo, otpjevala sam ga!
pusek| majta | 23.01.2007. u 22:32
@Svima najljepša hvala na dobrim željama! :))) ne stignem vas sad obići, zato pozdrav do sutra!
| aquaria | 23.01.2007. u 22:54
evo, rođendanska pusa prije ponoći!
| Irida | 23.01.2007. u 23:03
njami! :)
bravo za stotku! još puno takvih lijepih, okruglih brojeva ti želim| 4pištolja | 23.01.2007. u 23:15
Sretan ti rođendan. :)) Sigurno ti je sav sladak. :))
| pegy | 23.01.2007. u 23:25
Konačno!!1 Danas sam pokušavala ostaviti komentar na tvom blogu valjda dvadeset puta. I nije išlo, nikako, Jednostavno se nije pojavljivao box za unos komentara.
Dakle, od svega srca ti želim sretan taj 6 * 7 - mi rođendan. I još barem toliko...ako ne i koju više godinicu ti želim...
Cmok, cmok:)| ledena | 23.01.2007. u 23:51
Sretan ti rođendan i blogoobljetnica!!!!!!!!!
I neka ti se sve želje ispune bez obzira jesi li puhala u svijeće ili nisi:)))))
I još postova želim, naravno,(iz posve sebičnih razloga:))))))
Grlim te| atlantida | 24.01.2007. u 00:56
Sretan ti rođendan :)) I sretna obljetnica, hvala na receptu, probat ću.. Pusa, pusa :)))))))))
| ljubica | 24.01.2007. u 06:50
sretan rođendan ...
| okeco | 24.01.2007. u 08:07
Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života.(Ivo Andrić) Sretan ti rođendan
| otkucaj | 24.01.2007. u 08:57
Sretan ti rođendan.
NJami torta....| tajchi(ca) | 24.01.2007. u 12:27
sretan rođendan aquaria!
cure mi sline...
Mljac!| 5@k XIII. | 24.01.2007. u 15:00
lijep i ugodan dan ti zelim...
| mirisdunje | 24.01.2007. u 15:09
draga Aquaria...jučer sam tak lijepu porukicu napisala, al mi nije dalo da pošaljem komentar, a sad sam tak bez inspiracije, pa ti samo mogu reći - najiskrenije i od srca ti želim sve najljepše za tvoj 27. rođendan i neka ih bude još puuuuuno, punoo. puno, puuunooo lijepih, veselih, ispunjenih srećom, finom tortom, dječjim smijehom i tvojim predivnim optimizmom.
najogromniju pusu i najtopliji pozdrav šaljem| Brunhilda | 24.01.2007. u 16:26
sa zakašnjenjem ČESTITKE za rođendan! Želim ti puno Božjeg blagoslova! A torta.......... Iako sam na dijeti zbog proteklih blagdana ipak sam prepisala recept (za dragoga i dječicu - ha, ha)!
OBRAĆENA| obraćena | 24.01.2007. u 18:13
malo kasnim, sve najbolje ti želim :))
| tita | 24.01.2007. u 18:54
SPAVANJE NAŠE SVAGDAŠNJE
Čitam OVDJE o prehrambenim navikama koje bi nam trebale ublažiti probleme s nesanicom: Sendvič od puretine, banana i šalica toplog mlijeka s medom čine gotovo idealan večernji obrok za osobe koje imaju problema sa snom.
Hm, hm... Sjećam se kakvu sam si žgaravicu napravila kad sam kao srednjoškolka odlučila za doručak piti toplo mlijeko s medom. Napominjem da i dan danas volim popiti čašu hladnog mlijeka koja mi ne stvara nikakve probleme. Toplo ne volim, a kombinacija s medom pokazala se ubitačnom. To je bila asocijacija prva.
Asocijacija druga – koga ovi ovdje zavitlavaju, da ne upotrijebim onaj jači izraz! Zar ne znaju kako ljudi danas žive! Kad bismo ujutro ustajali sa suncem, radili osam sati neki srednje težak posao s primjerenim stankama – odmorom za one koji rade fizički, razgibavanjem za one koji na poslu uglavnom sjede – kad bismo nakon toga otišli kući, ručali nešto lagano i zdravo, prošetali s obitelji u vedrom raspoloženju, vratili se u čist i dobro prozračen dom, večerali nešto od gore preporučenog, zajedno sjeli za stol u dnevnom boravku i odigrali partiju ili dvije neke jednostavne i neopterećujuće društvene igre (čovječe ne ljuti se ili slično), na televiziji ili na radiju poslušali dobru glazbenu emisiju koja bi zadovoljila potrebe svih generacija, zatim se nakon tuširanja ušuškali u krevete prekrite svježom još mirisnom posteljinom, pomolili se ili malo meditirali ili razmišljali o nečem lijepom dok nas san ne bi zagrlio svojim mekim prozračnim velom i nježno odvukao do izvora okrepe...
Neizvedivo? Vjerojatno nije, no kako to postići? I želimo li uopće tako nešto? Možda to sve priželjkujemo, a uistinu želimo upravo takav život kakav živimo. Danonoćna utrka s vremenom. Beskonačni nizovi naizgled besmislenih radnji. Ponuda koja stvara nove i nove želje. Poslovi kojima zadovoljavamo svoj minimum životnih uvjeta – minimum koji raste sa svakim novim pomakom na bolje. Strahovi koji nas prate u tim svakodnevnim bitkama, bolesti, vlastite, naših bližnjih, naše djece... Strašila koja iskaču iz sredstava javnog priopćavanja stvorena pažljivom selekcijom najgorih mogućih vijesti, sve u svrhu što boljeg samoplasmana na tržištu. Svijest o vlastitoj ranjivosti i naizgled beskonačnoj usamljenosti usred rijeke života koja nas okružuje.
Većina se snalazi s tim osjećajima kako zna i umije, potiskuje ih ili ih raspetljava, sama ili kod odgovarajućih stručnjaka. Život nam, srećom, uglavnom ne djeluje tako strašno kao što sam ga opisala u prethodnom odlomku. Unutarnja previranja prikrivena su sigurnošću svakodnevne rutine. Ako se nešto neuobičajeno ne dogodi, nećemo ih možda ni primijetiti. No vjerojatno nećemo ni dobro spavati.
San je stanje u kojem provodimo trećinu dana, dakle oko osam sati. Nekome odgovara da noću spava manje, a dio nadoknadi danju, popodnevnim snom. Meni više odgovara san u komadu. Kad bih mogla neprekinuto spavati od deset ili jedanaest navečer, do šest ili sedam ujutro, vjerojatno se ne bih osjećala ovako kako se sad osjećam.
Nekad sam žrtvovala san zbog čitanja i učenja. Sad sam u te dragocjene večernje i noćne sate ugurala i blog i nemali ostatak stalnog i povremenog meni dragog svaštarenja na internetu.
Mislim da u prosjeku spavam šest do sedam sati, no to znači da često spavam pet ili manje sati, a samo povremeno nabijem više od sedam sati, najčešće nekvalitetnog, rascjepkanog sna.
A vi? Koliko vremena uspijevate provesti u njegovom zagrljaju?
I za kraj, Mihovil koji se upravo budi iz sna. Blago njemu, on samo izaziva nesanicu (u tome je nevjerojatno uspješan, kaže moja sestra), o vlastitoj još ništa ne zna...
20.01.2007. u 16:18 | K | 50 | P | # | ^
u njegovom zagrljaju uvijek provedem manje no što želim..jer ni najviše mi nije dovoljno;) a samo spavanje..moram priznati da zadnjih dana idem na ćorku u posve pristojno vrijeme,rijetko poslije ponoći..to je uspjeh..ranije i ustajem..ali da barem onda to jutro potrošim na učenje,ko što bi trebala...ne,blito bi to prejednostavno:)
i, da ne zaboravim-bebač je preslatki! :D| malena_1309 | 20.01.2007. u 16:38
Imam problema sa spavanjem, a ne volim "kemiju" da bih to sredila. Spavam oko 4, najduže 5 sati. Po danu ne spavam. 10 godina sam dežurala svaki treći dan i noć, tako da i kada zaspem čim nešto šušne probudim se. Ti noćni sati samoće mi ustvari i gode jer tada imam vremena samo za sebe. Što se dana tiče na nekakvoj sam dijeti (trebam skinuti 10 kg) i mada ne radim, uz obaveze koje imam preko dana jako moram paziti na vrijeme i kada trebam nešto uzeti pojesti (6 malih obroka uvijek u isto vrijeme), tako da mi je to više opterećenje nego da gladujem (što je puno nezdravije)..Eto tako živim..
Opet zanimljiva tema kod tebe..Veliki ti pozdrav šaljem :)))))))| ljubica | 20.01.2007. u 16:40
Nikada nisam dugo spavala ... Još kao dijete skužila sam da one koji spavaju, (čitaj: tata i mama, a kasnije i sve one oko tebe...), treba pustiti da spavaju, budna, tiha pogledam ih i ostavim u onom njihovom carstvu snova... a cijeli svijet igračaka, krpica, knjiga, sličica, boja, biljaka, životinja ... a potom ...svjetlosti, sjena, zvukova, mirisa je bio moj...
Danas je San stanje u kojem provedem oko šestine dana, (radnim danom), vikendom ili tijekom godišnjeg oko sat vremena dulje ... tijekom dana u krevet me može "složiti" samo gripa koja mi digne temperaturu na 39 i više st.C, ali hvala nebesima to je rijetko, jer tada po pravilu završim na hitnoj...
Divim se onima koji tijekom putovanja mogu spavati u autobusu, vlaku, avionu ... to je za mene nemoguća misija i kada bi putovanje trajalo 2 dana ...
Pozdrav ti šaljem ... Mihovil je pravi slatkiš| melody | 20.01.2007. u 17:11
za sad nemam nekih problema sa spavanjem, pogotovo u zadnje vrijeme...naime, preko dana se bavim intelektualnim radom (hehe - učim) i puno sjedim, a na večer šetam, idem u teretanu ili na treninge (ovisno koji dan)...kućanske poslove radim u pauzama...prislilila sam se tak si izorganizirati dane, jer sam prije toga i puno radila i puno učila i večinom sjedila i bila nervozna i nezadovoljna i sve me bolilo i naravno da sam na kraju loše spavala....nakon te promjene nemam više tih tegoba...osim, naravno, ako sutradan imam neke bitine zadatke - ispit, nešto bitno i hitno na poslu i tako...bilo bi sve još idealnije kada bih i prehranu ispjela sredit...
a mali Mihovil je zbilja lijep....sigurno je na tetu!! :):):)
želim ti lijepu subotnju večer| Brunhilda | 20.01.2007. u 18:18
o slatkog li, slatkog Mihovila. kako već lijepo gleda u svijet. nadam se da ipak dopusti i mami malo odspavati.
ja u prosjeku - 5 sati. često i to isprekidano. noć pred put, na primjer, uopće i ne liježem. noći punog mjeseca, bolje da i ne pričam. ne pomažu "narodni lijekovi", a kemiju ne namjeravam gutati. sad se više i ne borim protiv nesanice. poklanja mi dodatne sate. premda me ponekada i iscrpljuje.| rU | 20.01.2007. u 18:58
U posljednjih šest godina moje spavanje da analiziram razlikovalo bi se u konstataciji da li je ili nije ok.Dnevni stresovi bitno utjeću na san ili nesanicu.Ponekad nismo uopće svjesni nosimo li ih u sebi,tek možda iz slučaja,kao ja kada sam se zabrinuo zbog naglog pada težine,što se dešava samnom,pa je i san u to vrijeme bio nočna mora.Ova tema je dosta jaka,a i ti si mnogo toga napisala.Osmjeh zadovoljstva ostavljam!
| Sa dva prsta po tipkovnici | 20.01.2007. u 19:01
Nažalost nikad nemam vremena za spavanje koliko bih htjela. Kad nemam jutarnjih obaveza moram se dignuri da bih se pripremila za one poslijepodnevne a navečer nikad ne uspijem doći do kreveta prije ponoći. Kad učim, to je najviše po noći pa me ujutro peče savjest da moram ustati a opet zujim do 12 jer moj mozak do tad ionako ne percipira sve što se od njega traži. Malo je onih koji danas uspiju naći balans između obaveza i vremena za sebe. Bebač je medeniii! :)
| idesbeba | 20.01.2007. u 20:02
Spavam k'o beba, čistih misli :-)
| sklblz | 20.01.2007. u 20:10
Zgodan je Mihovil i ima lijepo ime :))) Dugo sam imala problema s nesanicom koju je isprva uzrokovao jedan takav mali slatki Mihovil od mog Zvončeka i tek sam ju nedavno riješila. Htjela sam u neka večernje sate utrpati previše toga. Internet, televiziju, knjigu, prijatelje, obitelj, suđe...i koješta još. Dan mi je bio prekratak i drugi dan isto, pa i treći i tako redom. Sad spavam vrlo redovito. Odlazim jako rano, već u pola 10 i spavam do pola 6. Osam sati sna je ono što kažu da ljudima ne treba, da je dovoljno 6-7, ali meni tako odgovara i najbolje se osjećam.
A u njegovom zagrljaju je svih 8 sati. Možda ne doslovno, ali u mislima :)))| trill | 20.01.2007. u 21:03
Dođoh Vam ostaviti riječ u cvjetnoj čašici,
kao miris zebnji na ukrasnom stoliću mašti.
Dođoh Vas nijemo pitati
nije li se lijepo osvrnuti,
šutke osvrnuti
i čuti
sve vlakove
i strahove
na jednoj našoj pruzi
kako se dalje i nestaju
kako se bliže i primiču
a opet, u tišini tihoj biti
i na ulici ljude čuti
i svijet voljeti| Vladimir Ordanić | 20.01.2007. u 21:12
........malo spavam 5-6 sati, ali u komadu i volila bi da mogu bar 10 sati odspavat...monotoni život kućanice ne pomaže........mali sin ka beba nije imao potrebu za snom,tako da više od tri godine nisam uopće spavala.......zdravo dite kunjalo bi mi na rukama,čim bi ga stavila u krevet budio se i plakao........a ja ne podnosim da dite plače.....
| katrida | 20.01.2007. u 22:04
Spavam nedovoljno,nikako koliko mi treba i koliko bih mogla,ali moja greška.Uglavnom se umjesto slatkom snu prepuštam obavljanju stvari koje ne uspijem preko dana-duga je noć:))Prvi odlomak mi djeluje toliko idelano,toliko savršeno da me pomalo i nervira:))
Mihovil je prekrasan mali anđelak,kisni ga u moje ime.Pozdrav ti veliki ostavljam| ANONIMAC | 20.01.2007. u 22:14
Simpa blog.... slatki bebač na slici:))
Hehhe, ma u zadnje vrijeme spavam po 5-6 h.. Čak mi se i čini da što manje spavam, to sam manje popodne umorna. Eh da... čudna sam biljka:)
Ae pa see yaa..:)| Luna | 20.01.2007. u 23:19
Spavam 8-9 sati. Ponekad u komadu, ponekad isprekidano, ponekad s noćnim morama, ponekad u zagrljaju slatkih snova. Ima i noći kada san nikako na oči.
Najbolje me uspava molitva. Obično ni ne izmolim do kraja, a okice se spuštaju...
Ali sada sam još kao ptičica, oči širom otvorene, malo škicam po blogu, malo gledam Zločinačke umove na drugom, pa ću još odgledati Šaptačicu duhova i na počinak.
A tebi želim lijepe, ugodne, meke i tople snove...
p.s. Pusa malenom i veeelika čestitka majci:))| atlantida | 21.01.2007. u 00:23
moje spavanje je najcesce vrlo kratko i vrlo ruzno. nekako sam se vec navikla na nocne more i ne sjecam se kad sam se probudila odmorna i osvjezena. ali kako sam vec napisala jednom, doci ce i moje vrijeme. vrijeme spavanja!!!
lijepo pajki i ugodno sanjaj, i pusek u celo malom angeleku!| majta | 21.01.2007. u 00:50
Dobro jutro,Mihovil stvara nesanice a ja ti želim prijatan dan sa osmijehom,pozdrav.
| prorokk | 21.01.2007. u 06:50
Spavam u prosjeku 7 sati, i to mi je dovoljno. Nemam problema s nesanicom, jer nakon cijelog radnog dana provedenog u pokretu i na svježem zraku ja spavam kao beba. :-) Problem je jedino što sam se navikla ustajati u 5h, pa se i vikendom ustajem rano, između 6 i 7. :-o
Nekad si odspavam popodne, i to uglavnom pred kraj radnog tjedna.| šumarKA | 21.01.2007. u 08:08
Istina, sami sebi jamu kopamo...ali čini se da to ljudi vole...živimo nerazumno nezdravo...
Spavam oko 7 sati u prosjeku...ne znam je li to mjerilo...čitao sam, da je veliki Leonardo spavao 3 - 5 puta na dan po 20 min. i to mu je bilo dovoljno....| misko | 21.01.2007. u 08:44
Iskreno sumnjam da prehrana može riješiti problem sa nesanicom, ja sam to doista probala ali ne pomaže, ali iskreno pomaže ti raspoređeno lijeganje u krevet i buđenje (svaki dan u isto vrijeme ideš leći i u isto se vrijeme svaki dan budiš).....pomaže to...iako u početku ne možeš zaspati...ali pomaže...
Pozdrav| Insomnia | 21.01.2007. u 12:18
nisam baš sigurna da se može slatko zaspati zbog toploga mlijeka (i sama kažeš šta ti se desilo, a ni ja ga ne volim)... vjerojatno neki način postoji, ali nije ni važno, spavat ću kad umrem... dotad, moram učit, bit zanimljiva, lijepa i pametna, ponos majke svoje, (bla - bla - bla...) a uz sve to ne stignem još i spavat... ;) ;) ;)
| 4pištolja | 21.01.2007. u 13:03
Od deset do šest u komedu i malčice popodne. Pusa malcu! Lijepo ti popodne!
| detalj | 21.01.2007. u 14:08
..zaspim čim legnem u krevet...i spavam ko beba..:))..zato najčešće idem spavati kasno, držim se one - iskoristi dan - a volim da mi dan traje bar do ponoći...:))..ustvari volim noć i volim biti budna noću, ali moj se organizam bori protiv toga, pa ponekad zaspim i u fotelji sa knjigom u ruci ili uz TV..:))..ustajem u 6, moji me psi bude ko budilica..a i moram na posao...spavam 5-6 sati i to su samo moji sati u mom krevetu..:))..a za nečije naručje...e, ni za to ne koristim te sate, nego neke druge..:)))..da li prehrana utječe na san?..kod mene ne, ali moguće je.., meni više utječe na budno stanje....mlijeko ne pijem, osim malkoc u kavi, više volim mlječne prerađevine, dobar sir je za mene zakon...:))))..pusa*
| plejadablue | 21.01.2007. u 14:13
..i pusa Mihovilu...****
| plejadablue | 21.01.2007. u 14:18
ja spavam ko beba i nikad mi nije dosta. iako, obicno idem spavati izmedju 1 i 2 a ustajem izmedju 7 i 8 ujutro....a onda jednom u dva-tri tjedna imam totalni kolaps i spavam i poslije podne i navecer.......preslatka bebica !!!!
| fotkam, kuham, putujem... | 21.01.2007. u 15:42
Lijepo razmišljaš i pišeš o spavanju... o snovima i spavanju dalo bi se pisati. Najljepše je kad se bacim u carstvo snova i tako lijepo sanjam ( to je često ) da , probudivši se vratila bih se ponovo u snove jer je tamo ljepše mada nije bajka...Ali ima i onih ružnih (blago rečeno ) snova iz kojih se budim vrišteći i u tolikom strahu da ne znam da li sanjam ili ne....A o tome zašto ne možemo spavati... dovoljno je da nam u toku dana netko uputi par riječi koje će nas pogoditi u dušu pa da zbog njih ne spavamo....Pozdrav
| otkucaj | 21.01.2007. u 17:47
OBAVJEŠTAVAM SVE KOJI ME ZNAJU I ONE NOVE KOJI ME ŽELE POSJETITI DA SAM PREŠLA NA BLOGER.HR I MOJA BLOG SE SADA NALAZI NA ADRESI OBRACENA! HVALA! POZDRAV SVIMA!
| obracena | 21.01.2007. u 19:06
Otkad imam novi krevet, čitaj ergonomski, spavam dobro. Nekad manje nekad više ali me to ne smeta. odmorna sam za razliku od prije:)
| ljelja | 21.01.2007. u 21:03
Nedjeljna posjeta.
Sjena iskošena jer se k nebu već penje postelja.
Kosa se želi oprati astralnim tijelima zvijezda.
Tako lijepo vijore zavjese s terase svjetova.
Miriše čista spavaćica. Iskren san.| Vladimir Ordanić | 21.01.2007. u 21:42
Hah zavidim mu!
E spavanje je čudna stvar! Ma spavam ja dosta,ali svako toliko spavam tako "izlomljeno",da se znam buditi svakih 5 min,pa biti budna sat vremena i sl.
Ja učim ujutro tako da nije rijetkost da se dižem u pet ujutro,no istina da idem ranije spavati (no nekako se taj biološki sat poremeti)
Ponekad mislim da je iako teško,najbolje bilo onima koji su živili po plemenima jer njihov je život(uz potragu za hranom kao teškim djelom) bio jednostavan i veselili su se jedni drugima...
Danas...eh je kako je! Ma i nama se možda sviđa ta utrka s vremenom jer je to izazov.Uvijek mislimo da ćemo možda ipak pobijediti!| Kao da je važno... | 21.01.2007. u 22:37
Sve to stoji što si rekla ili napisala! Samo da je bez onih priloga koje sam naveo (proste rijeći)! Draga prijateljice želim ti laku i lijepu noć! :)
| Tigar33 | 21.01.2007. u 23:01
Spavam 5-6 sati a odkad radim valjda mi to nije dovoljno pa sam kronično neispavana i umorna.
Čekamo te na carlinom blogu subotom, zar si nas zaboravila??
carla-bruni| slatko grko | 22.01.2007. u 00:39
ja sam uzasna spavalica...da bih normalno funkcionirala treba mi najmanje 7-8 sati a najsretnija sam sa 9-10 sati, ovisno o umoru. Sada od kad ne radim tj. od kad sam nezaposlena, spavam kao mala beba iliti tvoj Mihovil oko 9-10 sati, no idem kasno/rano leci pa se nekad dignem i oko podneva, pa ravno na spremanje rucka!!! To me smeta, jer mi je zao da mi dan tako propadne a ja da nista ne uspijem napraviti ali si ne mogu pomoci! Potreba za snom je jaca od mene i mojih ostalih potreba i interesa! A bilo je razdoblja u zivotu kad sam spavala i po 3-4 sata (i to jedno 2 godine) i bila prakticki kao zombi iliti biljka koja vegetira!
| MENTINA | 22.01.2007. u 01:45
Tvoj ujak je dobro prosao ali slusaj u kratko ovaj slucaj !
Dosao u Njemacku 90 ih godina jedan covjek iz logora koji je izbjegao masakar u Srebrenici i zaposli se u jednu gradjevinsku firmu.
Kako nasi uvjek uce njemce psovkama naucili jednoga dobro da psuje. Slucajno jednom nadju se u kontejneru za odmor taj njemac i taj iz Srebrenice, a njemac mu od zajebancije opsuje socno nekoliko psovki koje je naucio. Ovaj jadnik misleci da ga neki Srbin provocira navali na covjeka, uhvati ga za vrat i pocne ga daviti. Sva sreca neko je dosao na vrijeme i spasili su jadnog njemca. Kasnije je Bosanac rekao da je imao cekic u ruci udario bi ga u glavu :))))
Eto vidis sta zajebancija sve moze.| Kenguur | 22.01.2007. u 07:51
Baš jutros čujem na radiju kako je ova toplina poremetila zimski san životinjama. Ali ne samo životinjama nego i svakodnevni san ljudima.
Navodno, prodaja sredstava za spavanje se udeseterostručila!| carla | 22.01.2007. u 08:47
Spavam do 7 sati prosjeno, ali rijetko tokom dana, više me taj "odmor" umori i onda ne znam gdje sam...
A mali Mihovil je stvarno preslatka beba, ja jako volim bebice.| Majstorica s mora | 22.01.2007. u 09:41
Neizmjerno zahvalan za čestitke upućene mojoj mezimici ostavljam srdačan pozdrav.
| prorokk | 22.01.2007. u 09:42
obično spavam dobro, osim što se ujutro probudim ukočena jer obično zauzmem neki čudan položaj ;)) a počela sam i sanjati napokon nakon dosta vremena, tako da uživam spavati ;))
| tita | 22.01.2007. u 10:14
Baš sam neki dan spomenula mužiću onu uzrečicu kako nam Bog da samo ono što možemo podnjeti, pa smo tako i mi dobili dijete koje od kako je napunio 2,5 mjeseca spava cijelu noć, pa se tako i mi dobro naspavamo. Od kad sam se vratila na posao fali mi sna preko tjedna naravno, jer se dižem u pola 6 ali nadoknadim to preko vikenda. Najslađe mi je onih sat vremena popodne u subotu ili nedjelju, kada svo troje dremnemo, to me nekako najviše osviježi.
| champs-elysees | 22.01.2007. u 11:00
dobra opservacija teme...sva sreća da se organizam prilagođava našim sumanutim ritmovima, ako pretjeramo onda nastaju problemi, tj. nesanica....blago malom Mihovilu, ponekad poželim da je moguće vratiti se u te male, sretne dane bezbrižnog sna....
| Irida | 22.01.2007. u 11:15
Lijepo sročeno oštroumno opažanje. San? Isprekidan buđenjima zbog djece, čestih viroza i u umu prisutnih planova i briga.
| Um | 22.01.2007. u 11:18
spavanjem do vitke linije, ako nevjerujete čučnite i ostanite u toj pozi tjedan dana.... rezultati zajamčeni...
| srale | 22.01.2007. u 14:09
..izgleda da je nesanica aktualna tema!?
ŽELIM TI ugodne sne.............| SONATA O LJUBAVI | 22.01.2007. u 14:38
da utrka s vremenom,a vrijeme se uopce ne utrkuje.mi smo ti koji si stvaramo presinge,stresove,nesanice i ostale gluposti isto kao i ono drugo,ljepse.samo je stvar za sto se odlucimo,al stvar je sta se vise budala u zadnje vrijeme odlucivalo za vise novca,pa jos vise novca,pa jos vise itd,i tako se stvorio taj glupi mehanizam koji nas sad svih melje.
a ja uporno se trudim bit van tog aparata,ali ne mogu ga sama pobijediti,nisam na srecu ili zalost ni Neo ni Bog ni Che Guevara...| bollywood | 22.01.2007. u 15:05
cmokni mohovila za mene...
ja spavam samo 7 sati| 5@k XIII. | 22.01.2007. u 16:09
ah, bebe :) bezbrižne bebe :)
ja spavam 7-8 sati s tim da sam ih potpuno krivo namjestio.
kad bi nam svima bio tako lijepi život kao što si opisala...| Sadako's apprentice | 22.01.2007. u 17:45
kako ja spavam... pa, neredovito :D
nikad to ne mogu točno reći, ali gotovo nikad ne spavam previše (tipa do podne ili nešto slično).. al znam kasno leć... link| bullying | 22.01.2007. u 19:07
Hvala Bogu među mnogim životnim problemima koji me u posljednje vrijeme muče, nije i nesanica, a ni žgaravica!
| Mima | 22.01.2007. u 19:26
obožavam mlijeko s medom, pijem to prije spavanja. ali nikad toplo mlijeko nego rashlađeno... a med volim i mazati na kruh, jaaako. :))) i nikad žgaravice. spavam isto relativno malo, dosta mi je 5, 6 sati, a ako spavam dulje od 8 sati u komadu kao da uopće ni nisam spavala. osjećam se zgaženo, tromo, umorno...
presladak je Mihovil! :)))| aibreann | 22.01.2007. u 20:54
San...? Ne mogu se žaliti. Doduše, ima noći kad najprije ne mogu dugo zaspati, a onda spavam nemirno i isprekidano. Nekad sam pak dugo budna i onda zaspim kao top, samo nekoliko sati sna, ali se lako probudim i uopće nisam neispavana. Mislim da u prosjeku spavam 7 sati.
| Big Blue | 22.01.2007. u 22:34
Mihovil je tako sladak da bi ga čak i ja uzela uspavljivati. :)) Jedno 10 minuta. :)) Uglavnom nemam problema sa snom, posebno ne kad radim. Ali imam problema s vremenom, stalno mi ga fali. Za sve pa i za san. Bila bih sretnija da sam od ljudi kojima je dosta 4-5 sati sna, ali nisam ta. Kad spavam tako malo, ko zombi sam i vrlo me brzo obori dok gledam tv popodne. :))
| pegy | 22.01.2007. u 22:45
KOPANJE

Odlomak iz knjige V. I. Safonova: Arijadnina nit
Autor slikovito uspoređuje učenjake s kopačima, a istraživanja u ovoj ili onoj oblasti s dubinom iskopane jame. Evo kako on o tome govori:
«Direktno mišljenje – to je dublje kopanje jedne te iste jame; zaobilazno – to je pokušaj kopanja na nekom drugom mjestu»
«Sigurno je da je najviše napora usmjereno na logičko širenje i produbljivanje jednom izabrane i određene jame. Većina učenjaka, zavisno od njihovih sposobnosti, predstavlja umove koji pomalo grebu po zidovima jame ili pak otkidaju komade.»
«Ipak velike naučne ideje i velike naučne korake naprijed postižu ljudi koji su odbacili iskopanu jamu i koji su počeli kopati novu.»
«Svaka napola iskopana jama daje smjer u kojem se može trošiti energija. Jer snaga i energija moraju biti nekamo usmjerene, a osim toga, uvijek postoje važniji poslovi nego što je traženje novog pravca. Povećanje jame koju već kopaju pretpostavlja stvaran progres i garanciju za daljnja dostignuća. I na kraju, stara odlično razrađena jama, tako je dobro poznata da ne stvara nikakve probleme i osigurava miran život. Odreći se jame, koja već ima odgovarajuće razmjere, a da nemamo predstave gdje će se kopati nova, vrlo je riskantno.»
I dalje: «Upravo zbog toga stručnjaci obično nikad ne napuštaju prvi tu jamu koja im je dala status stručnjaka-eksperta da bi započeli novu na drugom mjestu. I još je manje zamislivo za stručnjaka da izađe iz jame samo zato da bi se odmorio i pogledao naokolo gdje da započne kopanje nove. Nijedan stručnjak ne gori od želje da pokaže svoju erudiciju u obliku nezadovoljstva jamom koju ima.»
Kopajući po svojoj arhivi izvukla sam gornji šaljivi citat izvučen iz privatnog dnevnika nekog znanstvenika koji je tog jutra ustao na lijevu nogu i odlučila ga staviti u post. Ispisala sam ga još 2002. kad sam čitala tu knjigu, a sad mi se zgodno poklopio s pojavom novog bloga najavljenog na naslovnici, pogledajte linkove, da ne duljim.
U jednom kratkom periodu života razmišljala sam o mogućnosti da se na neki način posvetim doživotnom studiju i znanstvenom radu. Davno sam odustala i u potpunosti se predala praksi. U slobodno vrijeme uživam u svaštarenju, u najpozitivnijem smislu te riječi. Kad čitam gornji citat, jasno mi je da zbog velike znatiželje i nemira ne bih bila uspješna u kopanju, proširivanju i uređivanju jedne jedine jame. Ili nekoliko međusobno sličnih.
Otkrila sam da puno više volim zavirivati u mnogobrojne raznovrsne jame. I tražiti nove, naravno. I kopati, kopati, kopati...
A vi?
15.01.2007. u 21:20 | K | 55 | P | # | ^
zanimljivo zboriš :-) Možda bih i mogla kopati samo jednu jamu,ako bih nekako znala da je to ona prava ;-) U suprotnom mislim da je najbolje kopati više jama,ali svaku dovoljno duboko
| Kao da je važno... | 15.01.2007. u 23:10
I ja sam više tip koji voli iskapati više jama. Doduše, postoje trenuci kada se više usmjerim na jednu ili dvije, ali me uglavnom zanima i više od toga. Teško mi je shvatiti da ljude u životu može zanimati samo jedna jedina stvar kad je svijet oko nas toliko bogat svim i svačim da jednostavno mami na to da se zainteresiramo.
| pegy | 15.01.2007. u 23:27
Ne znam, nisam o tome nikad na ta način razmišljala, ali sam vidjela večeras najave dva nova bloga... na naslovnici koju navodiš :)) Nisam ih čitala, malo sam počela, teško mi to štivo za večer pa odustah do neke nove prilike.
Što ja radim ili volim raditi? Vjerojatno ne kopam samo jednu jamu, definitivno ne... Kopam li mnoge? Ma, valjda nisam takav svaštar, ali one koje kopam pokušavam kopati a ne samo malo zagrebati, čini se...
Nije loše ni kopanje samo jedne jame, ali možda čovjek širi vidike kad osim onog svog temeljnog probijanja :)) uzme vremena i snage za još ponešto. I opet se tu vraćam na svoju, ne nije moja, ali tako to kažem :)) misao da je ipak najveća mudrost biti dobar i mudar čovjek :))
Filozofija na kraju dana....
Dobra ti noć, draga :))))
I hvala za mail... dužnosti me spriječiše da se pozabavim odgovorom.. nadam se da razumiješ....
Sve dobro :))| posoljeni zrak | 15.01.2007. u 23:32
Pusu ti ostavljam, a čitam te sutra:))
Što se fotke tiče... nema žurbe...| atlantida | 16.01.2007. u 01:19
i ja sam isto jako znatiželjna osoba i ne mogu se smiriti na jednom mjestu. možda čak i preznatiželjna... :) sva sreća da je život jedna duga škola. jako lijep odlomak iz knjige... veliki pozdrav!
| aibreann | 16.01.2007. u 02:11
samo da kažem laku noć pa brišem da te ne budim,pozdrav ostavljam.
| prorokk | 16.01.2007. u 02:14
Zanimljivo...
Ostavljam ti lijep pozdrav, a ovom malenom anđelu od srca sve najljepše u životu i snovima ...| melody | 16.01.2007. u 02:39
i ja sam od onih koji kopaju na više mjesta, pa onda i zaborave zašto su, gdje, s kojim ciljem i do koje dubine kopali. ja sam ko i vjeverice, nakupe lješnjaka i oraha, sakriju u neku duplju tak da imaju zanimaciju, al su senilne pa zaborave gdje su ih stavile :)))
| mama sepia | 16.01.2007. u 06:44
ja pararelno čitam po nekoliko knjiga naizmjence, pa ne znam kako bi se natjerala na kopanje samo jedne jame...mislim da je ovo šaljivo mišljeno jer postoji jedna ideja vodilja, ali nas ona u pravilu odvede na mnogo različitih mjesta....samo crv uporno buši jednu te istu rupu...pusaaaa!
| Irida | 16.01.2007. u 08:25
Uvijek kopam na više strana, negdje rujem duboko, negdje samo grebem po površini
| champs-elysees | 16.01.2007. u 09:02
ponekad se dogodi da kopamo jednu, malo zastranimo (iz znatiželje) u dubini i iskopamo drugu rupu da bi izašli ponovno na površinu, daleko od one prve koju smo počeli kopati ;- )
| oceana | 16.01.2007. u 09:08
mislim da kopam na previše mjesta i da sam još rastresenija od toga, moram se malo bolje organizirati u kopanju ;D
| tita | 16.01.2007. u 09:31
hm... volim istrazivati, a sad.. ne znam, tesko je to reci
| bullying | 16.01.2007. u 10:23
a ja kopam po svojem vrtu. pa rupe punim vodom i naseljavam zlatnim ribicama i žabama.
sjedim na obali jezeraca i zurim u vodu. ponekad mi vilin konjic sleti na glavu.
rujem i po svojem "području od znanstvenog interesa". male hodnike između velikih rupa, koje su prije mene iskopali "veliki kopači".| rU | 16.01.2007. u 10:41
Zanimljivo je to kopanje, vodi nas do neočekivanih iskopina, koje nas ponovo nagone na kopanje...dobar dan...oblačni.
| misko | 16.01.2007. u 12:01
uvijek treba prosirivati interese i znatizelju... zamisli koji bi to tuzan zivot bio da imas samo jedan cilj i tezis samo njegovom ispunjavanju. i sto kad ga ispunis? onda nemas pravog razloga za raditi dalje na sebi ili objektu tvoje pozornosti.
zato ja imam tisucu ciljeva. tisucu rupa za kopanje. ali ona najinteresantnija i najteza sam ja sama. to je nesto cime cu se baviti cijeli zivot. i moram priznati... bas me veseli!
pusa| majta | 16.01.2007. u 12:56
ni meni nije draga pomisao na kopanje samo jedne jame. svaštarenje me čini sretnim ;)
| Vinci | 16.01.2007. u 13:34
zato se vjerovatno mladi nemogu odlučiti kamo se žele usmjeriti jer nas previše toga zanima.mene zanimaju mnoge stvari i nikad mi nije jasno kako se netko može fokusirati na jedno i cijeli se život baviti tim jednim. svijet je velik u puno je prostora gdje se može iskopati nova jama...
| ..::Marry::.. | 16.01.2007. u 13:56
krešimir je uistinu poseban... i ja sam jedan od onih koji voli kopati, definitivno! ;) pozdrav, aquaria! :)
| brlje | 16.01.2007. u 18:59
i ja, isto tako...volim kpati po vise jama, heheh, jer, vise cu stvari spoznati...ne volim inace neko usko opredjeljenje odnosno usmjerenje....lijepu i ugodnu vecer ti zelim...
| mirisdunje | 16.01.2007. u 19:09
.bez znatiželje - čovjek bi bio mrtav...:)))
| SONATA O LJUBAVI | 16.01.2007. u 20:11
a da, to sam ja... :) hvala u svakom slucaju :)
| bullying | 16.01.2007. u 20:20
Zanimljiva pričica. Iskreno rečeno, ja još ne znam što volim. Možda želim kopati malo više jama, ali nikada ne napuštajući onu prvu... Ne znam...
Puno pusa, moja Prijateljice..
Osmijeh...| Festina lente! | 16.01.2007. u 21:20
sigurno tokom života iskopamo puno različitih jama;široke, duboke , plitke sve zavisi od naše znatiželje ili od rezultata koje smo dobili pri iskapanju....nadam se da se ne ljutiš što ti prije nisam rekla za citat na mom blogu iz knjige " Derviš i smrt " Meše Selimovića lijep pozdrav
| otkucaj | 16.01.2007. u 21:24
I ja sam jedan od kopača raznovrsnih jama.Ali,nijedna nije bila lijepa,pa odoh kopati novu..i danas kopam.Koliko bi mi vremena trebalo da se vratim istim putom i zatrpam sve te jame?
Kao Don Kihot s vjetrenjačama.Da,ponekad mislim da sam to ja!
Osmjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 16.01.2007. u 22:04
Nisam nikad razmišljala o tome ali mislim da bi rađe zagledala puno jama nego kopala u jednoj, ustvari vjerovatno bi donekle kopala u jednoj pa bi onda pobjegla.
| slatko grko | 16.01.2007. u 23:45
joj i ja sam apsolutni i tipicni "svastarac" pa kao takav ne bih nikako mogla kopati samo jednu jamu nego tisuce razno raznih sirina i dubina. Katkad mi je zao sto nije fizicki moguce zaviriti u sve ono sto me zanima pa stoga mozda masu zanimljivih stvari u stvari samo zagrebem malo pod povrsinu (bez nekog dubljeg kopanja) i odem na nesto drugo pa opet tako....i stalno imam osjecaj da mi masu stvari sipi kroz ruke, odlazi u nepovrat a ja ne stignem sve to iskopavati....zivot je tako kratak da bi uspjeli nauciti/saznati barem mali dio onoga sto nas zanima. Smrc!
| MENTINA | 17.01.2007. u 00:21
Vidiš kako je to zanimljivo: baš jučer na večer uzela sam neki blokić od male i na jednoj stranici našla tekst na engleskom jeziku koji bi preveden otprilike išao ovako: ne možeš upoznati ocean, ako se ne usudiš izgubiti obalu iz vidika. Možda mi je to neki znak?
| Mima | 17.01.2007. u 08:54
Za sebe bih rekla da kopam u širinu, ali neke od tih rupa zatrpam odmah pošto se uvjerim da je površna slika bila varljiva ili pokvarljiva.
| carla | 17.01.2007. u 11:09
Sve u pjesmi je dozvoljeno,a pjesnički izrazi su ponekad neshvatljivi,pozdrav ostavljam.
| prorokk | 17.01.2007. u 11:15
I ja volim kopati nove jame i upoznavati nove stvari zapravo to je samo uživanje u životu da volim uživati u životu...
Pozdrav| Insomnia | 17.01.2007. u 14:09
Svaki put me obraduješ svojom posjetom...
Nebeski pozdrav!!
Osmijeh...| Festina lente! | 17.01.2007. u 19:05
kopanje-nikad ne znaš hoćeš li iskopati nešto vrijedno..
evo mene u prolazu| tajchi(ca) | 17.01.2007. u 19:10
Pozdrav kasni, izaponoćni
u doba kad štošta u nama gubi svoje
jasne obrise, osim obrisa umora,
snova i željom malog privrmenog nestanka.
Neka Vas u snu čuvaju bijeli letači.| Vladimir Ordanić | 18.01.2007. u 01:17
i ja uvijek kopam :)
i uvijek nešto novo nađem!
Život je neiscrpan rudnik!| avangarda | 18.01.2007. u 08:54
Dobro jutro i srdačan pozdrav ti ostavljam.
| prorokk | 18.01.2007. u 08:55
Ja sam baš taj kopač, ali (bar se nadam) nisam od onih koje je strah tražiti novu jamu za kopanje...odnedavno mislim da sam naišla na zlatnu žilu i to je veliko zadovoljstvo...
| Majstorica s mora | 18.01.2007. u 10:38
i ja volim kopati, kopati, kopati....a hoću li se baviti znanstvenim radom ili nečim drugim još ne znam pa ne znam točno u koju kategoriju kopača spadam... :):)
lijepi pozdrav| Brunhilda | 18.01.2007. u 10:53
bas kak velis i ja vise volim ici od jame do jame ... mozda se tu i tamo zadrzim malo duze kopajuci koju ali uskoro nadjem neki novi teren i ajmo isponova ... da li je to dobro ili nije ne bih znao ...
| okeco | 19.01.2007. u 08:27
Ma nije ovo anegdota. To je prava istina o znanosti i radu u njoj. Zna čovjek o čemu govori. Što se rupa tiče, kopam jednu dok se u njoj to isplati.
| Um | 19.01.2007. u 10:13
ja sam iskopala novu jamu.... pored njih još nekoliko i znam... u svakoj je lijepo, ponekada malo tamno, ali se isplati. svaki put zbog nečeg novog.... hvala ti što si otvorila put za još jednu...
| P A N T E R A | 19.01.2007. u 10:23
........meni često bude žaj što me ne interesira samo jedno područje i da ga znam izvrsno, ovako svašta znam, previše toga mi je interesantno, a opet o pojedinim temama ne bi mogla održat govor....sve mi je nešto poznato........
| katrida | 19.01.2007. u 12:23
;) novi blog mi se sviđa, a ti samo nastavti kopati kad stigneš... ;) ;) ;)
| 4pištolja | 19.01.2007. u 13:21
primi puno svjetlosti,čuvaj toplinu vatre topaza...
ćao| natan z | 19.01.2007. u 14:36
Hej!!
Puno pozdrava!!!
Osmijeh...| Festina lente! | 19.01.2007. u 19:18
Još kopaš????
:)))
Ostavljam pozdrav... mislim da znaš zašto.....
Sve dobro, uživaj u vikendu, u nećaku, u... tisuću malih stvari....
Pusa i pozdrav :))| posoljeni zrak | 19.01.2007. u 20:11
Hej! Prvi put sam ovdje...Moram pohvaliti tvoje posteve. Definitivno te stavljam u linkove
| Ništa mi neće ovi dan pokvarit... | 19.01.2007. u 20:31
lijepu i ugodnu vecer i isti takav vikend ti zelim....
| mirisdunje | 19.01.2007. u 21:21
ja obožavam znanost i želim se jednog dana baviti istraživačkim radom,laboratotoriji i takve stavr,to mi je od djetinjstva bila želj,nikad nije kasno da se vratiš znanosti,bar unutar svoj 4 zida :)
| robi | 20.01.2007. u 00:08
Jama? Hm, kao bivšem pioniru i aktivnom pripadniku dramske (sekcije! - kojeg li naziva), odmah mi pade na pamet I.G. Kovačić. Ili ona narodna: tko pod drugim jamu kopa...
Ja nekako više volim gledati u zvijezde:))| atlantida | 20.01.2007. u 01:43
Ja sam suprotnost sama, pa se znanost bavi samnom.
Kad bih se ja bavila njome, razgrtala bih, a razgrtanje nije kopanje.
Pozdravljam te| playera | 20.01.2007. u 08:59
Kopam ja kopam,možda svaku jamu i preduboko:)Pozdrav draga veliki ostavljam i lijep ti vikend želim
| ANONIMAC | 20.01.2007. u 10:37
Apsolutno se slažem - potom si i ti moj tip (ja tvoj)! :)) Rujem li ga rujem kao mala krtica!
| svjetioničarka | 20.01.2007. u 13:59
Odličan je citat! Nažalost, čini mi se da u našim znanstvenim krugovima još uvijek prevladava taj sindrom "jedne jame koja se ne napušta". Što se mene tiče, uvijek volim tragati dalje... :-)
| Big Blue | 20.01.2007. u 14:40
O ČEMU SANJAJU NOVOROĐENE BEBE?
Znate onu behaviorističku teoriju po kojoj se čovjek rađa kao tabula rasa – prazna ploča, a zatim se razvija isključivo pod utjecajem okoline. Ne želim sad pisati o njoj i pokušati je pobiti argumentima – preumorna sam i ne poznajem dovoljno psihologiju. No rodila sam dvoje djece i znam da ta dragocjena mala bića na svijet dolaze s određenim karakteristikama koje ih već tada razlikuju od svih ostalih, dakle sa svojom ličnošću.
Ne znaju govoriti, ali znaju se glasati na nekoliko različitih načina. Mimikom koja nije nimalo oskudna i intenzitetom micanja dijelova tijela u okvirima trenutnih mogućnosti pokazuju svoj stav prema stvarima koje ih okružuju. Ne vjerujem da im je život u početku jako lijep. Možda zato toliko spavaju.
Možda i sanjaju. Zapravo, sigurno sanjaju, to znaju sve majke. I mnoge se, kao i moja mama, pitaju – o čemu. O čemu može sanjati takav mali stvor gotovo bez ikakvog životnog iskustva? O vremenu koje je proveo plutajući u toploj i udobnoj sigurnosti iz koje je nedavno bio tako okrutno protjeran? Ili plovi nestvarnim predjelima, nedostupnima nama okorjelim stanovnicima svijeta tako sklonog skrutnjavanju?
Što god bilo to o čemu sanja, malom mudracu poklanjam još jednu sličicu njegovog zaštitnika na ovozemaljskom putu...
12.01.2007. u 22:37 | K | 47 | P | # | ^
lipog li diteta... ne znam o cemu sanja, ali sigurno lijepo sanja.
lipog li diteta... poljubi mi i mamicu, znam da ga je dugo cekala.| Juliere | 12.01.2007. u 23:02
Baš je lijep mali Mihovil!!
I ja se pitam što sanjaju mali bebači?
Mi to nikada ne ćemo saznati.
Laku noć, draga Aquaria. Lijepo sanjaj!!
Osmijeh...| Festina lente! | 12.01.2007. u 23:13
sigurno o nečem lijepom, pusa malenome :))
| tita | 12.01.2007. u 23:22
Vrlo je vjerojatno da sanjaju o prošlim životima!:D
Joj, meme, to je sad neka nova pošast! Svi bi htjeli sve znati o svakome, e pa ne može to tako:D!pozdrav!| nova vizija | 12.01.2007. u 23:56
uh, uh, vidim da sam u zaostatku kod tebe....stoga, najsrdacnija dobrodoslica na ovaj svijet malom Mihovilu a ponosnim roditeljima i teti isto tako cestitke! S ovom stafetom iliti meme-om je nastala fakat prava epidemija na blogu a i ja sam kao i ti imala dosta nedoumica o svemu tome, sta sta znaci, na kaj se misli pod aplikacijom i sl. no kako ne volim te salji-dalje fore odradila sam samo dio jednog meme-a i dosta. Fakat smo podjetinjili ovdje na blogu hahahaha laka ti noc (sigurno vec i spavas dok ja mracnjacim hahaha) pusa
| MENTINA | 13.01.2007. u 01:04
... da, možda sanjaju o prošli životima...
ili o tome kad su bili dio mame...
pozdrav :)| Spuky | 13.01.2007. u 03:53
Kako sanjaju? Kad još ništa nisu doživjeli?
Kolektivnbo sjećanje? Pa sanjaju ono što je Čovječanstvo prošlo???
Čudno...ali zanimljivo!| misko | 13.01.2007. u 08:41
prekrasno! i tekst i fotografija i slika zaštitnika. sve u savršenom skladu što dira u srce onoga što čita.
oni su darovi ... i mnoštvo darova sa sobom donose.
samo im treba naša ljubav i pomoć da sve te darove razviju i iskoriste.
poljubac tebi i tvojoj djeci, draga aquaria.
kakav lijep post u ovaj sunčani dan!| rU | 13.01.2007. u 10:38
tetkino dite? :)))) iskrene čestitke. ne znam o čemu sanjaju, ali obožavala sam gledati moje klince dok spavaju. a te ručice, joj :))) . novorođenče je za mene najveće Čudo na svijetu. velik pozdrav
| u ime... | 13.01.2007. u 10:44
nekako mi djeluje kao da sanjaju dojmove od prethodnog dana, slicno kao i mi, ali puno intenzivnije, jer im je sve jos novije...
jedina stvar koju nikako da docekam jest da sama imam dijete... malo mi je rano, ali svejedno... jedva cekam!
pusa tebi i bebeku!| majta | 13.01.2007. u 10:48
male bebe ne znaju za mito, korupciju, kriminal, poreze, skupocu, sve probleme sa kojima se susrecu u predstojecim godinama i stoga mislim da samo sanjaju andjele, ljepe stvari a ako u snu sanja i place mislim da sanja kako se ukakio ili upiskio-la :))
| Kenguur | 13.01.2007. u 11:38
vidi stvarno,nisam nikada o ovome razmišljala...mislim da bebe mogu sanjati i nešto što nisu još upoznale jer san je ipak jedna druga dimenzija i ne vjerujem da nužno dolazi iz stvarnosti koju smo upoznali..
| Kao da je važno... | 13.01.2007. u 12:08
Vidi, kao lijepo pitanje; o čemu bi te male slatke bebe sanjale...
mislim da nitko ne bi mogao dati jasan odogovor ..ali nadajmo se da sanjaju o nečemu lijepom...
Pozdrav ti ostavljam i ugodan ostatak dana ti želim| Insomnia | 13.01.2007. u 12:22
I ja mislim da mala djeca posjeduju ličnost i crte karaktera koju su nasljedne,a ne naučene,ali psihologija je mlada znanost i još se razvija tako da psiholozi nisu usuglašeni,male bebe su slatke,dok ne plaču,kakaju i pišaju,a inače bi ih svi htjeli imati,a kad se trebaš buditi u 3 ujutro.....
| robi | 13.01.2007. u 12:39
jao kak je mali nagužvan...ajme slatko dijete...
a sigurno sanjnaju bebe nešto lijepo
lijepi pozdrav| Brunhilda | 13.01.2007. u 14:44
možda sanjaju nešto apstraktno?:)
| milo djete | 13.01.2007. u 15:02
I tebi sve najbolje u novoj godini od srca. premda malo kasnim pošto mi je kompjuter bio pokvaren...pozdrav...
| Pisma mladoga gimnazijalca... | 13.01.2007. u 17:09
Mislim da bebe najviše sanjaju klopu.Devet mjeseci ništa ne jesti...ma,prosim lepo!
Kako mama zna napraviti pravi post.Osmjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 13.01.2007. u 18:15
bas cool blog,posjeti moj,pozz
| †Pixie Corpse~~~Gothic girl† | 13.01.2007. u 19:00
Sanjaju anđele, naravno...
| Mima | 13.01.2007. u 19:03
Zanimljivo bi bilo znati o čemu sanjaju... :-) A teorije su ionako samo teorije - najbolje je ono što u praksi svaka mama zna o svom djetetu :-)
| Big Blue | 13.01.2007. u 19:34
ni ja ne mislim da smo na svijet došli ala "tabula rasa" jer svatko od nas u karakteru ima protkanu barem jednu osobinu... glede slika zagrebačkih, nemaš pojma kako me strah, ne znam da li ću nalaziti motiva kao ovdje ni da li ću uopće imati vremena za fotkanje kao u zadru! u svakom slučaju, veselim se tom novom poglavlju u životu! ;)
| brlje | 13.01.2007. u 19:36
za vrijeme me ponajviše i strah jer bit ću prepušten tramvajima, tražit ću posao i još mnogo aktivnosti vezano uz to... ma, valjda će jednom sve doći na svoje! ;) želim ti ugodan ostatak večeri, aquaria! :)
| brlje | 13.01.2007. u 19:42
Vrlo zanimljiva tema za razmišljanje. Nikada se toga ne bih dosjetila iako mi je jako zanimljivo područje.Možda...., možda sanjaju glazbu koju je majka slušala dok ih je nosila,... ili pusu koju su mu preko majčina trbuha uputila starija djeca, ... ili prvu radost koja se pojavila u ocu i majci saznavši da nastaje, ... ili raspoloženje i atmosferu kojim je odisala okolina koja ih je pripremljena čekala,... ili, ili...,ili Onoga koji je neizreciva Tajna u čudu nastanka svakog života. Hvala ti za poticaj!Neka ti je lijepa i blagoslovljena noć kao i tvojoj dječici i cijeloj obitelji.
| detalj | 13.01.2007. u 21:13
:))))))
Smješkam se.... Blisko mi je ovo o čemu pišeš....
Ugodan ti nastavak vikenda :)))| posoljeni zrak | 13.01.2007. u 22:29
Šta god da sanja- bili mu lijepi i mirni snovi... :)
| idesbeba | 13.01.2007. u 23:54
Anđelčić (kumin sin) kojega sam danas držala dva sata u naručju je bio miran - valjda mu je bilo toplo i mekano ;) Onda se pojavila glad i počeo se okretati prema meni.. E tu je uletila mama, pa presvlačenje.. Znaš, divno je mirisao, onako po bebama.. A sada ovaj tvoj tekst.. Da čovjek (žena) poželi još koji put ponoviti :)))))))
| ljubica | 14.01.2007. u 22:52
..........pregrasan beban...
| katrida | 15.01.2007. u 06:23
Ma kakva prazna ploća ! Oni dođu na svijet prožeti svakakvim iskustvima , samo nam to ne znaju reči, barem ne nama razumljiv način.
| champs-elysees | 15.01.2007. u 08:18
još spavaju i sanjaju? neka. neka. bebama treba puno sna. i lijepih snova.
| rU | 15.01.2007. u 08:21
nedavno sam radio referat iz psihologija na temu prenatalni razvoj, pa je bilo tu i razvoja emocionalne inteligencije i slično... zanimljivo, podsjetio me ovaj post na to... koliko su zapravo bebe svjesne sebe, čak i prije rođenja...
| finding myself | 15.01.2007. u 10:30
Neznam baš sigurno o čemu sanjaju,pozdrav.
| prorokk | 15.01.2007. u 11:41
Ako sanjaju, sigurno imaju lijepe snove. Pozdraw sa sunčanog Kvarnera
| gogoo | 15.01.2007. u 11:47
bebač je skroz cakani. možda sanja kako će bit mangup kad poraste, sigurno već gušta... ;) ;) ;)
| 4pištolja | 15.01.2007. u 12:15
huh što sam zgodan :)))
| mama sepia | 15.01.2007. u 12:54
A jadničci mali..ko da ima je lako prilagoditi se..kontaju bice da dok jos znaju sto znaci sanjat neka sanjaju i uzivaju...a posli kad budu okruzeni sa svima koji su zaboravili sanjati nece im bas lako bit...pa ce prilagoditi...a za ne falit i bas ima lipu dobrodoslicu pripremimo...odma udarac po guzi...pa nije ni cudo sta toliko spavaju...
Hvala sto si me posjetila...pozdrav i tebiii*| Razgovor s Bogom | 15.01.2007. u 13:10
da, male bebe su zaista preslatka stvorenja i kad ih pogledamo, jednostavno se moramo osjećati dobro i ugodno.
čudno je to kako se dječji mozak i misli razvijaju. svi smo mi bili u toj dobi ali se nažalost nemožemo ničega sjećati, to znači da nam mozak tada uopće nije razvijen, i tko zna šta bi onda ta mala stvorenja mogla sanjati...| ..::Marry::.. | 15.01.2007. u 13:45
Hvala na željama! Prekrasna beba! Moj je davno, davno bio tako mali!
| sirotinja | 15.01.2007. u 14:07
Slažem se s Mimom. Sanjaju anđele...
| betanija | 15.01.2007. u 15:31
Jako je bilo zanimljivo čitati sve komentare koje su blogeri ostavili na ovaj post! Svaki je drukčiji i iz svakog se može toliko otkriti o osobnosti onoga tko ga je pisao...
A o čemu sanjaju bebe? Nitko ne zna. Začuđujuće je upravo to što smo svi to jednom znali...
Hvala ti na lijepim željama, ja ću sigurno još katkad navratiti na nekoliko mojih najdražih blogova, ali neću ništa pisati. Sada moram svu snagu i vrijeme utrošiti na svoju budućnost...
Lijep pozdrav i sretno!| vorja | 15.01.2007. u 15:32
Pozdrav u topao siječanjski sumrak.
Ja ovih dana nemam puno izbora,
pišem, osjećam i živim najljepše dane
svoga života. A cijena? Ah, ne pitajmo?
Tko još mari za cijenu kad karte dijeli
Ljubav?| Vladimir Ordanić | 15.01.2007. u 16:17
Slatkić mali. Mislim da on razmišlja o tome kako da mu bude toplo, kako da ne bude gladan, kako da mu bude suho i čisto u pelenama i kako da namami mamu i tatu da ga maze, nose, ljube. Sve što se protivi tome zahtjeva urlike. :))
| pegy | 15.01.2007. u 18:47
Kao majka sam često razmišljala o tome...na način na koji ti razmišljaš...
Doznati ćemo, zar ne?
A, dotle...samo uživati u njima i dozvoliti im da uživaju u nama i sa nama.
Pozdravljam te| playera | 15.01.2007. u 18:49
Me znam, da li sam ja to nešto preskočila, zamijenila, propustila negdje....tko je dobio bebicu?
Oprosti mi, ali sam ipak malo izbivala iz blogosfere:)| ledena | 15.01.2007. u 19:18
Ima li išta ljepše, nježnije, može li išta izazvat toliku buru emocija kao malo dijete.
Vjerujem da sanjaju ali što i ja bi rado znala.| slatko grko | 15.01.2007. u 19:58
Prekrasno...stvarno posebno...najljepši pozdravi.....
| *VanVer* | 15.01.2007. u 21:21
MEME
Jeste li čuli za novu foru koja se širi blogom i zove se meme? To je neka vrsta štafete koja se predaje drugim blogerima. Možete malo pogledati OVDJE, još nisam u sebi složila definiciju te pojave, bit ću zahvalna ako mi netko kratko i jasno kaže što je to. Po onome što sam pročitala na nekoliko blogova i našla pomoću tražilice čini mi se da je to nekakav brain storming koji se progresivno širi blogosferom. Ja sam svoj zadatak dobila od Iride.
Prvi meme - napisati pet stvari koje o meni niste znali
Drugi meme - navesti pet web aplikacija koje su mi promijenile život
Razmišljajući o tome shvatila sam da zadatak uopće nije jednostavan. Mnoge stvari sam rekla ovdje na blogu ili u nekom drugom obliku komunikacije s blogerima. Ima i onih, premda su vrlo malobrojni, koji me osobno poznaju, što dodatno otežava stvari.
Ipak ću pokušati.
Dakle, slijedi prvi meme:
1. Imam ružan i neispisan rukopis. Neujednačen je i nečitak. A kad se potrudim, ispada lijepo, ali kao da je to pisalo dijete u trećem ili četvrtom razredu osnovne. Možda zato što nisam prava, nego priučena dešnjakinja. No zato bez problema otključavam vrata lijevom rukom kad u desnoj nešto nosim.
2. Nemam sluha. Zapravo, imam jako loš sluh. Upravo toliko dobar da dok pjevam čujem sebe kako fušam. A tako sam žarko željela pjevati u školskom zboru...
3. Volim gledati životinje (osim nekih kukaca), a jedan od najsretnijih i najuzbudljivijih trenutaka u životu bilo je jedno prohladno proljetno jutro kad sam u travi pronašla prekrasnog zelenog guštera koji se još nije dovoljno ugrijao na suncu i nije uspio pobjeći pa sam ga uhvatila rukama. Imao je crvene prugice na bokovima i prekrasne sićušne prstiće na zelenim šapicama. U mojim toplim rukama brzo je postao pokretljiviji i očajnički se koprcao pa sam ga pustila na zgodnom mjestu pored gomile šiblja u koju se odmah uvukao. Nadala sam se da ću ponovo doživjeti nešto slično, ali nisam...
4. Ne volim šivati. Zaista ne volim. Šavovi su mi neujednačeni, a štopanje i porubljivanje su mi viša matematika... Ide mi na živce kad se konac skraćuje i znam da ću morati ponoviti dosadno uvlačenje nove niti kroz ušicu igle, napraviti čvor koji je ili premalen ili prevelik i neuredan. Gumbi su ili prelabavo ili prečvrsto ušiveni, završetak mi je neuredan, fuj, stvarno to ne volim i kad se nakupi stvari za šivanje čekam dane kad sam mazohistički raspoložena. Zato volim raditi s beskonačnom niti – kukičanje me čak opušta, kao i namatanje vune u klupko.
5. Povjesničar2 koji vam ponekad ostavlja komentare je moj stariji sin.
Drugi meme mi je još teži. Najprije sam malo pogledala što su zapravo web aplikacije. I zaključila da je to sve ono što se stavlja na web stranice uz tekst (informatičari, nemojte me drvljem i kamenjem, prihvaćam sve ispravke i dopune od onih koji su po tim pitanjima kompetentniji). Sve moguće forume, chatove, upisne knjige, ankete, baze podataka etc. etc. našla sam jasno i glasno pod nazivom web aplikacije.
No štro je onda blog? Nigdje nije izrijekom spomenut kao aplikacija, definicije se uglavnom slažu da se radi o internetskom dnevniku, a neke ga podrobnije opisuju i objašnjavaju mogućnosti i inačice. E-mail također teško može biti sveden na pojam web aplikacije, mislim da je to internetski servis ili tako nešto, a aplikacija je outlook na mom računalu. Ponovo molim blogere informatičare da na jednom mjestu pojasne te i slične pojmove, ili da mene i one koji se slično osjećaju upute na mjesto gdje se informacije i definicije mogu naći u laicima primjerenom obliku (sigurna sam da postoje takvi popisi, negdje sam ih i vidjela, ali trenutno nisam u stanju posvetiti vrijeme traženju pa je svaka pomoć dobrodošla).
Bez obzira na spomenute probleme odgovorit ću slično kao blogeri koji su se ovim zabavljali prije mene.
1. Jedina web aplikacija koja mi je uistinu promijenila život je BLOG. O tome sam nedavno pisala, i neću ponavljati.
2. E-MAIL mi je otvorio nove mogućnosti i zahvalna sam što ga mogu koristiti.
3. Rado se služim TRAŽILICAMA svih vrsta, omiljena mi je, naravno, Google.
4. FORUMI me ponekad privuku, registrirana sam na tri ili četiri, no kako ih neredovito posjećujem najčešće izgubim nit u onima gdje je komunikacija brža, a često zaboravljam i na kojoj sam temi ostavila komentar. To nije za mene.
5. ANKETE rado ispunjavam, no one su mi više oblik zabave nego stjecanje informacija.
Eto, odradila sam svoje po trenutnoj inspiraciji, a sad je vrijeme da predam meme štafetu slijedećoj petorci. Ukoliko je netko već dobio meme, ili ga iz nekog razloga ne želi napisati, neka mi se javi, proslijedit ću drugima. Molim, nemojte me tući, dragi odabranici, stvar je zapravo zanimljiva.
1. Sepia
2. Osmijeh
3. Triptih
4. Šumarka
5. Majstorica s mora
Budući da je Majstorica prije moje primila dvije pozivnice, prebacila sam zadatak na detalj
09.01.2007. u 22:26 | K | 48 | P | # | ^
Hvala! Sada sam te malo više upoznala. Iz tvog opisa sam otrila što je meme, pa nisam išla na tražilicu i sl. Lijepa ti noć!
| detalj | 09.01.2007. u 22:58
Haloooo! Hvala ti! Nisam žalosna što nisam među izabranima. Ha!? Prvi dio meme bih još riješila a drugi nemam pojma na što se odnosi. Nego, htjela bih te staviti u linkove a ne znam koja ti je točna adresa bloga. Ukoliko želiš- napiši. Lijepa ti i blagoslovljena noć!
| detalj | 09.01.2007. u 23:19
zgodan ti je taj Meme. Svašta se da naučiti iz toga... Vidim da si ti svoj, bez dvojbe, sastavila od srca :))
| svjetioničarka | 09.01.2007. u 23:27
i jos jedna zrtva pala pod naletom memea... imas zgodnu raspravu o tom sto je u komentarima na stranici jimijev blog, mozda neke stvari pojasni. makar jos uvijek ne kuzim sve...
lijepo sanjaj!| majta | 09.01.2007. u 23:33
zanimljivo, vanilla
| vanilla | 09.01.2007. u 23:35
Danas sam to već vidjela kod nekoga, ne znam točno koga i mislila napisati neki kao post o tome, i sad konačno idem spavati i vidim u svojim komentarima nešto čudno..... Prekasno je sad za razmišljanje, ali ne mogu ne napisati jedno: imaš toliko ljudi na popisu u boxu i otkuda ti izvukla mene???? Ja dobro trčim pa bih trebala štafetu u nekom roku dalje predati??? :)))))) Do jutra ću smišljati što ću napisati i nakon toga mogu obrisati blog :)))))))) Sakrit ću se u rupu, malu mišju rupu... Ne znam što se to ove godine događa, tamo me neka blogerica zamišlja - o tome sam željela pisati jer sam se slatko smijala čitavo poslijepodne usprkos nekim glupostima koje su se danas događale... i sad bi odjednom svi čitali... moj meme :)))) A ti imaš toliko posjetitelja da će mi biti neugodno kad navrate.. Ili... neka navrate kad sam na poslu pa ih neću vidjeti...
OK, ubiti te neću, to se ne smije, grijeh je :))))) Psovati te neću jer sam kulturna žena, djevojka, osoba, kako već hoćeš... A budući sam triptih ne znam što se krije u tim mojim trodjelnim predjelima :))))
Pusa :))| posoljeni zrak | 09.01.2007. u 23:36
vidim da si vrijedno odradila zadaću...
1. ovih dana se netko već žalio na rukopis na mom blogu....moje je mišljenje da će generacije koje dolaze jedva znati pisati rukom...
2. meni je jedno uho operirano (na njega ne mogu telefonirati), a drugo prilično "načeto"....uglavnom slušam očima (otoskleroza nastala u trećoj trudnoći), priznaj da to nisi primijetila...
3. ja sam s mojom djecom kad su bili mali mogla satima promatrati koloniju mrava i bila sam jednako oduševljeni kao i oni...
4.imala sam kolegicu na poslu kojoj sam redovito šivala gumbe jer se ježila od same pomisli na šivanje, dakle nisi jedina, svatko je za nešto, nitko nije za sve...
5. ovo sa sinom je stvarno iznenađenje, mislim da je i kod mene ostavio par komentara..
moje poimanje aplikacije je; zalijepiti nešto na nešto...ne znam kako je to u informatičkom smislu...blog je mnogima promijenio život, ali neki imaju i negativna iskustva...forumi mi baš ne "sjedaju" iako se ponekad prošetam po njima...e-mail nam je svima promijenio život, ali me spamovi nerviraju...tražilice su kao kompas pomorcima, neophodne...ankete, sve ovisi o čemu, zašto isl.| Irida | 09.01.2007. u 23:42
ejjjjjjjjjj
| ...Glupa i jos gluplja...GroupiE | 09.01.2007. u 23:58
fora blog
| ...Glupa i jos gluplja...GroupiE | 09.01.2007. u 23:58
sam pozdravljamo
| ...Glupa i jos gluplja...GroupiE | 09.01.2007. u 23:59
pusek
| ...Glupa i jos gluplja...GroupiE | 09.01.2007. u 23:59
Draga moja prijateljice, hvala ti od srca. Ne znaš koliko si me obradovala. Zadatak sam obavila. Nadam se da ćeš biti zadovoljna.
Mnogo mi značiš, moja Aquaria!!
Beskonačno mnogo pusa i pozdrava:)))))))))
Osmijeh...| Festina lente! | 10.01.2007. u 00:56
lijepo je nekoga malo bolje upoznati kroz neke manje ili vise vazne "sitnice" ...
| LittleMissG | 10.01.2007. u 07:44
hvala ti, draga, evo, primam se posla i memeam dalje :)))
| mama sepia | 10.01.2007. u 08:13
Ok!Slažem se, mogu biti zamjena. lijep ti dan!Pozdrav!
| detalj | 10.01.2007. u 08:13
Svašta se događa na blogu, a mi nismo ni svjesni koliko se putem njega otkrivamo...
Dobro jutro!| misko | 10.01.2007. u 08:21
hihi kako me veseli citati ove meme :-)) lijepo,lijepo,iako mislim da nitko od nas jos nije tocno shvatio sto je to :-))
Pozdrav!| Kao da je važno... | 10.01.2007. u 09:01
Ovaj Meme zavežljajić proputovat će blogosferom
s tisuću novih nijansi iskrenosti.
Baš lijepo.
Pokrenut će se usput neke tajne liste dragosti.
Stavljat će se ruke na srce i govoriti
nešto što nigdje zapisano nije.
Nevolja će nastati kad se savršenstvo "petice"
premreži na istim ljudima.
Mnogi će mnogima biti među prvih pet.
Ali vijorit će zastava iskrenosti
i to je jedino važno sada.
(Lijepo ste ispunili zadatak).| Vladimir Ordanić | 10.01.2007. u 09:15
gušterčić...mogla sam si vizualizirati tu scenu...
fora je ova štafeta...
pozdrav| Brunhilda | 10.01.2007. u 10:45
Eh, za sluh mi je žao :)
| Um | 10.01.2007. u 12:17
Poslušno smo prenijeli štafetu dalje...
Ni ja ne znam šivati...
I čestitka za nećaka kojeg smo svi isčekivali...| Majstorica s mora | 10.01.2007. u 12:40
O draga moja drago mi je što sam te još bolje upoznala...he he..
ni ja ne volim šivanje....bježim od toga ali me majka tjera da naučim...he he
Pozdrav ti ostavljam| Insomnia | 10.01.2007. u 14:39
-
| †Morbid Lady† | 10.01.2007. u 14:51
za šivanje možemo si pružiti ruku :)) al kud nemaš sluha :))) povjesničar je najljepša otkrivena tajna :)) pozdravi ga puno, a tebi svako dobro i pusaa
| u ime... | 10.01.2007. u 16:37
Meni je drago što smo te tako malo bolje upoznali,ali meni to zvuči kao malo bolja verzija lanaca sreće.Šivanje......,a jebiga nisu svi dobri u svemu :)
| robi | 10.01.2007. u 16:47
Saznah kod Triptih za tvoj Meme pa odmah skoćih da naučim još po nešto o tebi i nisam požalila:)
Lipo te čitati.| serafina | 10.01.2007. u 18:16
Draga moja nisam ti ja baš tako crna...he he...
ma ne...he he...malo sam se sada nasmijala..he he...
pa drago mi je što si i ti nešto o meni novo saznala...he he
Pozdrav ti ostavljam| Insomnia | 10.01.2007. u 19:07
Drago mi je što ti se svidio moj meme. Još jednom ti hvala. Ne mogu ti opisati koliko mi je značilo kada sam ugledala svoje ime.
Nema kod nas snijega. :)))
Laku noć!
Osmijeh...| Festina lente! | 10.01.2007. u 21:32
Lijep mi je tvoj meme,ali drugo nisam ni očekivala od tebe nego ovako od srca:)Čestitam novopečenoj tetki i želim malenom Mihovilu svu radost svijeta
| ANONIMAC | 10.01.2007. u 21:43
Draga moja želim ti ugodno veče i da ti san bude sladak...
Pozdrav ostavljam i Laka noć| Insomnia | 10.01.2007. u 22:09
ej...pa to za nick je ovak iz zajebancije....mislim nismo mi glupo..ono ....UOPĆE......ajd zezam se......čitamo se..pozz
| ...Glupa i jos gluplja...GroupiE | 11.01.2007. u 00:41
Od srca ti hvala za pomoć. To mi stvarno nije išlo, jer su dosadašnje adrese i bile iste kao i naziv bloga, pa je to išlo. Imam još puno toga naučiti. Hvala i za adresu koju ću zadržati ako zatreba. LIjepo ti popodne!
| detalj | 11.01.2007. u 16:27
Čuj, ja ti za to nisam zainteresirana... i od svih blogova kud baš mene? :-o
| šumarKA | 11.01.2007. u 17:27
Evo pošto nema novog posta ostavljam samo veliki pozdrav i želim ti ugodan ostatk večeri
| Insomnia | 11.01.2007. u 18:29
Smješak. Vi ste znali kako će taj zadatak najprije i najlakše do mene doći.
Jeste, jeste. Ali, neka. Ionako bi mi ga puno ljudi postavilo.
Rijedak ispit iskrene samoanalize i kušnja otvorenosti.
Odradih je uz dosta boli. Nekih stvari se nerado prisjećam
a one su nezaobilazne kod mene.
A sada svijet ide dalje.
Pred nama važan dan.
Ljubav u papučicama petka.
Topao pozdrav.| Vladimir Ordanić | 11.01.2007. u 21:00
Zgodno mi je ovo memanje, nađe se zgodnih stvari za pročitati... :)
| idesbeba | 11.01.2007. u 21:54
Eto još jedne prednosti računala, nemamo problema s čitanjem rukopisa. Što se ostalih stvari tiče - mislim da nisam ni ja talent ni za šivanje ni za pjevanje, ali ipak bolje pjevam ;-)) Nisam ljubiteljica kukaca, uh... :-)
| Big Blue | 11.01.2007. u 22:25
Prijateljska pusa putuje Tebi...
Laku noć!
Osmijeh...| Festina lente! | 11.01.2007. u 22:29
laku noc i slatke snove ti zelim...
| mirisdunje | 11.01.2007. u 22:35
hehe, vidim da su i tebe "uvalili"... :))) simpa mi je skroz taj meme, puno bolji od lanaca sreće i ostalih gluposti, a usput i uspijemo saznati neke sasvim šašave i zanimljive podatke jedni o drugima. veliki pozdrav! ;o)
| aibreann | 11.01.2007. u 23:06
Imam s tobom nešto zajedničko (npr. nisam ni ja neka šilica :)), ali ono što nikako ne bih mogla je dirati guštera i uzeti ga u ruke. :) Ali ipak si ti Aquaria. Meni to odiše na veeeliku suradnju s prirodom. :)
| pegy | 11.01.2007. u 23:42
Hi! I ja sam danas primila stafetu od Greenfrog, pa budem uskoro napisala (kad razmislim sto o meni bi zapravo druge moglo zanimati) :)
| Frederika | 12.01.2007. u 00:17
..draga aquaria..ovo s gušterčićem me oduševilo...:))..moja je mama uvijek govorila..u kome i mala, najobičnija životinjica ne može izazvati osjećaj dragosti i nježnosti, nema osjećaja ni za ljude...:)))..u životu sam se puno puta u to uvjerila...od malena sam se družila sa životinjama...i žabama i zmijama i kornjačama i puževima...uz obaveznog peseka i mačke...i danas mogu satima promatrati nekog malog običnog stvora..u njima je cijeli svemir..:)))..laku noć ti želim*
| plejadablue | 12.01.2007. u 00:30
Mrzim kukičanje. Plela sam samo u doba rata i to za vrijeme najžešćih bombanja. Moš mislit kako mi je to drago danas!
Kod mene imaš prijevod kratke definicije meme i link do opširnog opisa ako te zanima.| ljelja | 12.01.2007. u 11:50
Pošto sam samo u prolazu ostavljam ti puno pozdrava i želim ti ugodan ostatak dana...
| Insomnia | 12.01.2007. u 12:40
Da znaš da je i moj rukopis zapravo švrakopis i nitko ga osim mene ne može dešifrirati, a ponekad i sama imam s tim problema. Kao da mi se zgrči ruka kad pišem pa radi gadne čvrčke, ne bi to bilo tako čudno da tom istom rukom ne crtam jako lijepo i lako...a o lošem sluhu neću, ti sito predobro opisala, s i iz zbora su me izbacili. Hulje. :)))
| Bugenvilija | 13.01.2007. u 13:34
MIHOVIL
Došao je! Nije malen kao bebač na ovoj slici dolje, dug je puna 52 cm i težak oko 3.5 kg. I kažu da ima snažan glas. Jedva čekam da ga vidim, i dodirnem
Te sitne ručice, kako kasnije brzo narastu, počnu hvatati igračke, pa crtati, zatim i pisati...
Ime mu je odabrano davno prije začeća i neka mu moćni zaštitnik bude na pomoć u dobru i u zlu...
Da, i mama je uspješno sve preživjela
08.01.2007. u 22:27 | K | 32 | P | # | ^
DOBRO NAM DOSAO!
Cestitke roditeljima i ponosnoj teti.| Juliere | 08.01.2007. u 22:56
Čestitam roditeljima, teti a i malom Mihovilu njegov prvi samostalni dan! :)
| idesbeba | 08.01.2007. u 23:08
..oooo..:))..pa predivno!..:))..jel to nećak?..čestitke mami, tati, teti...i ostalima..:))
| plejadablue | 08.01.2007. u 23:58
dobrodošlicu želim novoj duši, a majci i teti snagu i volju .hugs
| oceana | 09.01.2007. u 00:01
Čestitke roditeljima i dobro došao Mihovil.
| gogoo | 09.01.2007. u 00:19
Mihovile, dobrodošao na ovaj šareni i zamamni svijet! čestitke sretnim roditeljima, teti i svima ostalima koji su te s veseljem, strepnjom i nestrpljenjem čekali...odredili su ti anđeosko i ratničko ime....čovjeku je teško ujediniti te dvije kvalitete u sebi...nadam se daćeš ti uspjeti (i Moj brat je Mihovil/Mijo, tako ga zovemo i on je te dvije kvalitete u sebi prilično uravnotežio)....
| Irida | 09.01.2007. u 00:55
Bravo! Čestitke roditeljima, teti i Mihovilu što je došao u ovaj svijet baš kod svoje tete Aquarie :-)
| *Mala_Chi* | 09.01.2007. u 01:24
Čestitam! Mami nada sve!
| ljelja | 09.01.2007. u 06:27
neka je malome Mihovilu sa srećom u životu!
| Vinci | 09.01.2007. u 07:02
Svi čestitaju! S pravom.
A ja se nehotice zagledah u budućnost
i pojmih kakvo će velebno stablo života,
zapravo njegova grana niknuti
u vrelu života, u malenom srcu dječaka.
Koliko plemenitih djela, događaja, sreća
i tuga čeka njega i njegova pokoljenja.
Neka bude sretno. Ponosno.
Vrijedno divljenja.| Vladimir Ordanić | 09.01.2007. u 07:39
prekrasno, sretan mu život želim
| champs-elysees | 09.01.2007. u 08:01
e ovo smo čekali :))) dobro nam došao na svijet, mali čovječe, a apstinentici i tati pozdravi i čestitke. i pusa teti :)))
ovo je samo dokaz da i najgori scenariji na kraju mogu imati sretan kraj. a ovaj kraj je presretan. čestitke svima još jedanput :)))| mama sepia | 09.01.2007. u 08:24
O, pa to je velika i radosna vijest!
Čestitke svima, posebno sretnim roditeljima!| misko | 09.01.2007. u 08:29
Moje čestitke! Dobrodošao Mihovile i neka te prati zdravlje, mir, ljubav i sreća! Donesi puno radosti u živote ljudi koji su te isčekivali.
| more nade | 09.01.2007. u 08:31
Čestitike roditeljima,bakama i djedovima i naravno teti :-)) Čestitam i malom Mihovilu što se izborio da izađe na ovoj svijet i želim mu puno sreće u njegovom upoznavanju istog,neka pronađe samo ljepote i neka ga svjetlost Božja prati cijelim putem.
Velika je radost postati teta,znam to budući da sam i sama to postala prije godinu i pet mjeseci.Uživaj u novoj ulozi!| Kao da je važno... | 09.01.2007. u 09:32
Najiskrenije čestitke ponosnoj mami, tati, naravno teti i cijeloj sretnoj obitelji....i malom Mihovilu koji je sigurno predivna beba...i da ga zdravlje i sreća prati kroz život!!
puse| Brunhilda | 09.01.2007. u 09:59
naravno, i ja se pridruzujem cestitkama! :)
puno pozdrava!| finding myself | 09.01.2007. u 10:25
mihovile, dobro došao u Zemljinu atmosferu. ah, kako je to lijepo za reći :)
| Sadako's apprentice | 09.01.2007. u 11:14
Nek nam je Mihovil dobrodošao. Uvijek se veselim svakoj novoj bebi. Čestitke mami, tati, a i teti Aquariji. :))
| pegy | 09.01.2007. u 11:14
Drago mi je što je još jedan vedar dječjačić došao na svijet...
Uh...kako je to slatko...he he...
Ajme...sada sam se sva raznježila...
Puno čestitki majki...he he...
Lijepo ime Mihovil| Insomnia | 09.01.2007. u 12:15
Bravo, bravo za novi život :)))))))
Tri mjeseca razlike, ista duljina (?) i Mihovil je teži 440 g. :))))))
Svima čestitke... Ponajprije mami pa tati pa onda tebi... Ti si ipak teta :)))
Pusa, draga :))))
A da, zaboravila sam: snažan glas.... Je, je... I to!!| posoljeni zrak | 09.01.2007. u 15:06
Vau...ma sve čestitke.......puuuno pozdrava.....
| *VanVer* | 09.01.2007. u 15:09
ČESTITAM - svako dobro i bebi i roditeljima..........................naravno i TEBI!!!
| SONATA O LJUBAVI | 09.01.2007. u 15:39
ono što si očekivala s nestrpljenjem i neizmjernom ljubavlju koja jedva čeka pustit korjenje ostvarilo se! :) čestitke tebi i roditeljima! :)
| brlje | 09.01.2007. u 15:44
I ja se pridružujem čestitkama. Mihovil je baš rijetko ime, meni je lijepo. Znam jednog dječaka s takvim imenom.
| šumarKA | 09.01.2007. u 15:49
ma super, čestitke svima, najviše mami koja je to napokon dočekala :)))))
| tita | 09.01.2007. u 17:14
Čestitke :)
A sad me brzo posjeti jer imam tamo nešto za tebe| playera | 09.01.2007. u 19:49
Čestitam!!
Dobrodošao, Mihovile, na stazu života. Ponekad tešku i bolnu... Ali, uvijek veselu i sretnu.
Čestitam mami te ponosnoj teti...:)))))
Osmijeh Mihovilu!!| Festina lente! | 09.01.2007. u 20:57
o, čestitke! :))) nadam se da ćeš mu biti najbolja teta na svijetu! veliki pozdrav...
| aibreann | 09.01.2007. u 21:06
Krasno, neka bude zdrav i veseo ;-) Čestitam! :-)
| Big Blue | 09.01.2007. u 21:07
Čestitam, pogotovo mami!
| zgdnevnik | 09.01.2007. u 21:40
KRŠTENJE KRISTOVO
Sjećam se crveno ukoričene Biblije za mlade koju sam dobila na poklon u prvom ili drugom razredu. Voljela sam je zbog prekrasnih slika kojima je bila ilustrirana. Isprva su me privukle uzbudljive starozavjetne priče, a tek sam kasnije češće zavirivala u novozavjetni dio koji mi nije bio tako lako razumljiv. Jedna od najdražih priča bila mi je ona o Isusovom dolasku Ivanu Krstitelju i krštenju u rijeci Jordan, događaju kojemu je u liturgiji posvećen današnji dan.
S mog stanovišta Isus je bio u žalosnoj situaciji – otac mu je umro, majka ostala kod kuće, a on sam uputio se u daleki svijet pun neizvjesnosti. Bila sam uvjerena da Isus do tog časa nije znao ništa o svom porijeklu. Zatim se sve mijenja i svjetlost dolazi na mjesto tame.
Mojim odrastanjem mijenjali su se stavovi i znanja o mnogim stvarima. No jedno je ostalo – za mene je to još uvijek jedan od najljepših odlomaka iz priče nad pričama...
Dodatak za Rusalku, ali i za mene: Leonardovo djelo nije se uklopilo u priču o mojoj staroj Bibliji za mlade s crvenim koricama, više mi je odgovarala Ona Blochova slika. No eto i Leonarda, za gušt
07.01.2007. u 11:09 | K | 37 | P | # | ^
istu isto dobila na poklon u skoro pa isto vrijeme :- ). jako sam voljela ilustracije u toj knjizi
| oceana | 07.01.2007. u 12:10
Neke stvari koje su nam onda bile mistične još i danas jesu i mislim da tako treba i ostati, da čovjeku nije dano da sazna sve...
| idesbeba | 07.01.2007. u 12:52
Meni je kao djetetu uvijek bila najdraža Božićna priča, valjda radi jaslica koje smo doma imali i koje su mi rođenje Isusa još više približile. Sada je svaka priča lijepa, jer nosi neku pouku koju ipak možemo malo bolje razumijeti nego onda kad smo bili djeca.
| pegy | 07.01.2007. u 15:27
:)))
Svi znamo tu Bibliju s crvenim koricama... A što se tiče priče.... mislim da ću narednih dana ponešto o tome pisati, ne znam još, ali se nadam....
Ugodan ostatak nedjeljnog poslijepodneva...
I sve dobro :))| posoljeni zrak | 07.01.2007. u 16:16
Bibliju i danas često uzmem u ruke. Ona je jedna od prvih stvari koju sam uzela kad sam se selila iz bivšeg stana. Moja ima crne korice. Nasmijala si me sa prethodnim postom..jahahu..he he
| Mima | 07.01.2007. u 16:39
biblija je zaista priča iz koje izviru sve druge priče. a motiv je kristova krštenja i ivana krstitelja prekrasno obrađen u slikarstvu. imala sam prilike vidjeti da vincieva, u lovreu, prekrasan je.
a rijeka jordan u crnačkim duhovnim pjesmama ...
bibliju koju je pred kraj tako često čitala moja mama, sve češće uzmem sa police.
volim posebno priču o josipu i braći, i dakako psalme ...| rU | 07.01.2007. u 17:04
nisam voljela čitati bibliju kao klinka, ali sada su neke stvari sjele na svoje mjesto pa mi je postala zanimljiva i na drugačiji način shvaćam neke stvari...
lijepi pozdrav ostavljam :)| Brunhilda | 07.01.2007. u 18:01
u zurbi ostavljam trag i najljepsi pozdrav....ugodnu vecer zelim...
| mirisdunje | 07.01.2007. u 18:42
da... lijepa prica
| glojgel | 07.01.2007. u 18:44
ja sam odrastanjem shvatio da je sve to izmisljena prica i da tako mozemo vjerovati i u djevojcicu sa sibicama ili trnoruzicu...ali, eto, tradicija je - tradicija i drzimo se toga...a price, price ce trajati.....
| sewen | 07.01.2007. u 19:12
Hvala za navraćanje. Zahvaljujem na dobrodošlici i nadam se da boravak biti ugodan.
Iskren pozdrav!| Put do dječjeg srca | 07.01.2007. u 19:26
bibliju možemo čitati na različite načine. za mene je ona prvenstveno umjetničko djelo i svjedočanstvo o kulturi, povijesti i ljudskome duhu.
bez obzira jesmo li ili nismo vjernici, biblija je jedno od ishodišta zapadne kulture, pa bez njezina poznavanja teško razumijevamo literaturu, slikarstvo, filozofiju.
meni je samo žao što tako površno poznajem druge velike knjige koje su ishodišta i svjedočanstva ljudske kulture - Koran, Talmud, Vede ... no, namjeravam to nadoknaditi ... vremenom.| rU | 07.01.2007. u 19:35
Biblija je zaista neiscrpan izvor pouka za život, ali i umjetničkog nadahnuća...
| Big Blue | 07.01.2007. u 19:45
Pozdrav u tihu nedjeljnu noć.
Mislim da ću poći u dugu, tihu šetnju sada.
Hvala na lijepim mislenim porukama.| Vladimir Ordanić | 07.01.2007. u 20:23
sram me priznati, ali necu ni lagati. Bibliju nisam citala, ma ono na vjeronauku kad su nas tjerali to citati, meni se nije dalo nego mi to tjeranje proizvelo suprotni efekt (ono kad nesto MORAS onda ti se javi inat pa NECES). No vjerujem da je to nedvojbeno knjiga nad knjigama samo sto eto nikako da se "sretnem" s njom. A ono jahahu me nasmijalo bas posteno hahaha ha, sta ces, svi smo ko djeca imali svoje "bisere"! Mah-mah i pusa!
| MENTINA | 07.01.2007. u 20:34
I ja se sjećam te Biblije za mlade :) Uvijek bi nakon sata vjeronauka zamolila kapelana da mi posudi, i ja bi ostajala nakon što svi odu, listala i gledala slike. Tada smo bili u teškoj materijalnoj situaciji pa nisam ni pokušavala tražiti roditelje da mi kupe tu Bibliju. Poslije, kada sam diplomirala i počela raditi, kupila sam Jeruzalemsku Bibliju u tamnoplavoj kutiji ... :)
Hvala ti na ovom postu :) Budi blagoslovljena!| mirta | 07.01.2007. u 20:47
samo da ti odgovorim na pitanje koje si mi postavila na blogu o tome da li negdje izlažem svoje fotke. ne jer em nisam još na toj razini da bih se usudio to učiniti em od posla koji je osnov moje egzistencije, a koji mi ni ostavlja puno prostora za slobodno vrijeme! laku noć, aquaria! ;)
| brlje | 07.01.2007. u 21:07
Ja sam pročitao cijeli stari zavjet i priče su stvarno fenomenaln,nemoj mislit da sam neki vjerski fanatik,ali čisto iz znatiželje odlučio sam bacit oko na najtiskaniju knjigu ikada.Priča o Isusovu krštenju je jako lijepa,ali ja više volim stari zavjet
| robi | 07.01.2007. u 21:15
hvala za dodatak, draga aquria.
| rU | 07.01.2007. u 21:33
Vrijeme tame... vrijeme odrastanja ... vrijeme svjetla ...
Svijetli i dalje tim lijepim mislima ...
Neće me biti neko vrijeme... do tada ... moj najljepši pozdrav| melody | 08.01.2007. u 00:05
dva dana prije mamine smrti, čitala sam joj u bolnici odlomke iz biblije...slušala je zatvorenih očiju (i gledanje ju je umaralo)...u jednom trenutku ih je otvorila i razgovjetno rekla, to je neka druga biblija, nešto je drugačije u pročitanom, drugačije negoli ona pamti...nasmiješila sam joj se bez objašnjavanja, jer je ona stariji prijevod znala skoro napamet, a mnoge stvari u novijem prijevodu su je zbunjivale...a sve je stvar interpretacije...i slažem s s Rusalkom....treba pročitati sve Velike Knjige...pusa!
| Irida | 08.01.2007. u 00:10
istu Bibliju sam dobila za prvu pricest... jos uvijek mi je na polici, jos uvijek znam posvetu napamet... jos uvijek me podsjeti kako sam bila dijete i kako je bilo jednostavno i divno.
neke stvari ne treba nikad mijenjati...
svako ti dobro u Novoj i novoj godini zelim...| majta | 08.01.2007. u 01:50
Ja sam volio gledati slike, a također mi je bio zanimljiviji stari zavjet. Pozdraw
| gogoo | 08.01.2007. u 02:06
ja sam na toj, crvenoj Bibliji, naučila čitati. i to je jedina stvar koju sam uzela i kuće djeda i bake kad su umrli, buući da je bila njihovo vlasništvo.
uvijek taknješ gdje boli, draga :)))| mama sepia | 08.01.2007. u 08:16
sviđa mi se rečenica oko Kristova krštenja po kojoj se on nije došao krstiti, nego vodu posvetiti i postaviti ovaj sakrament kao najvažniji
| Goldeneye | 08.01.2007. u 08:37
p
| povjesničar2 | 08.01.2007. u 10:10
Samo isprobavam. Konačno sam uspio komentirati. Lijep post, pročitao sam ga.
| povjesničar2 | 08.01.2007. u 10:10
Čestitam nakon svih blagdana, ali kako još uvijek nemam svoje računalo (u kvaru je) nadam se da mi nećeš zamjeriti. Sad sam se jednog dokopala, ali svima kojima pokušavam ostavit komentar ne mogu jer na ovom računalu nema registriranog korisnika! Da vidim kako je kod tebe :))
| chablis | 08.01.2007. u 10:38
Onaj recept, hmm, ne moras ako ne mozes naci, ionako sumnjam da cu ih ja ikad skuhat jer ne znam. :)
| xiola bleu | 08.01.2007. u 13:09
neke se stvari ipak ne zaboravljaju :-))
| Kao da je važno... | 08.01.2007. u 15:58
I ja sam daaaaaavno dobila Ilustriranu Bibliju za mlade, i iako je već sva u "salati" još uvijek ju koristim u nastavi....
| zrno gorušice | 08.01.2007. u 18:37
Ne znam..nisam pročitala Bibliju...sada mi nije zanimljiva ne želim se još zaokupirati tim svojim teološkim razmišljanjem...
Mislim da bi sada mogla kupiti tu Dječju bibliju
Pozdrav| Insomnia | 08.01.2007. u 20:07
Ostavljam samo veliki pozdrav nakon povratka s putovanja!
| detalj | 08.01.2007. u 20:20
Iskreno, još uvijek nisam pročitala Bibliju. Sjećam se dana kada sam tu knjigu po prvi puta otvorila... Bješe mi tako tajanstvena, zagonetna... Biblija je nešto posebno...
Osmijeh...| Festina lente! | 08.01.2007. u 20:54
Ej,evo stavile smo te u linkove.......pozdravi....
| *VanVer* | 08.01.2007. u 21:32
Sve Velike knjige su posebne..netko napisa prije mene.Nisam vjernik,ali sam davno nabavio i Bibliju.Kao ljubitelj povijesti ona mi je bila posebni gušt.I još k tome puna ilustracija.
Osmjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 08.01.2007. u 21:53
Dopada mi se poezija poznatog,popularnog i slavnog pjesnika Stojan Simica Krpice(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak),evo jedne njegove pjesme.
Ti si
moja boginja
iako ne znas
direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
sta je
i sta nije
zivota:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta jeste
ni sta nije
Bog:
ti si moja boginja!
Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"
Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)| fani | 06.02.2007. u 12:36
TRI KRALJA JAHAHU
Tri kralja jahahu
S onih sunčanih stran,
tri dara nošahu,
mir, zlato, tamijan.
Tri kralja dođoše
pred grad Jeruzalem
pitajuć za mjesto
gdje se rodi Isus.
Mariji rekoše:
Zdravo, oj Djevice,
zdravo, oj Majčice,
nebeska Kraljice.
Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obećaše.
Kad sam bila mala, imali smo gramofonsku ploču „singlicu“ s četiri božićne pjesme. Ova mi je bila najmilija. Jedino me je naslov malo zbunjivao – mislila sam da je jahahu neki uzvik, nešto kao juhu ili jupi. U međuvremenu sam se upoznala i sprijateljila s imperfektom, no do deana današnjeg mi je smiješna ta dugogodišnja zabluda. A trebala sam samo nekoga pitati.
Sveta tri kralja su došla i prolaze, a ja još uvijek očekujem. Koga? Pa nećaka, naravno!
06.01.2007. u 13:31 | K | 13 | P | # | ^
pjevušimo istu pjesmicu danas, katrida.
a ja sam se kao mala pitala što to znači u Ave Marija - plod utrobe tvoje ...
jer meni se činilo kao da govore - plod u trobe, tvoje.
zamišljala sam neku egzotičnu tropsku voćku ... dok mi mama nije objasnila.| rU | 06.01.2007. u 13:41
oprosti aquaria, upravo sam bila kod katride, pa mi se učinilo da sam još tamo.
jednako ste mi drage, pa mi nećeš zamjeriti, draga aquaria| rU | 06.01.2007. u 13:44
jos nije stigao??? onda ce sutra, na malo ljepsi datum.
| Juliere | 06.01.2007. u 14:08
He he...isto i kod Rusalke...
Mnogo pozdrava!| misko | 06.01.2007. u 14:21
Slatko mi je to što sam kao klinka znala molitve ali ne i značenje nekih riječi u njima pa sam odrastajući shvaćala njihov smisao i bila sama sebi smiješna kad se sjetim svojih interpretacija iz tih dana :)
| idesbeba | 06.01.2007. u 14:35
Jahahu, kažeš :)))))) Uh, ima tih zabluda... Nema veze s ovom pjesmom, ali pjesma Sve ptičice iz gore spustile se na more, a ja donedavno mislila kako izgore pa se spuste na more.... Neću o drugim svojim biserima i zabludama.....
A što se tiče nećaka... Ja? Opet ja, jesam li sebična: kasnila sam oko 15 dana :))))))))) Ma, neš ti ovog hladnog svijeta gdje sve moraš sam, a tamo si zaštićen, mama ti daje sve što ti treba, nemaš ni grčeva ni bolova, niti te uznemiruju....
Eto, toliko o čekanju....
Nekako sam danas nasmijana, ne toliko na van koliko unutra pa zato ovakav komentar...
Sve dobro i pozdrav :))| posoljeni zrak | 06.01.2007. u 16:45
Imam doma takvu neku ploču o gusjenici :D :D
pozdrav!| smisaozivota42 | 06.01.2007. u 17:41
I mi čekamo nećaka, ili se nešto odužilo ili si nam ga prerano najavila?
| Majstorica s mora | 06.01.2007. u 18:25
tko čeka, dočeka! ;) super su ti fotke u postu ispod! ;)
| brlje | 06.01.2007. u 20:37
Ne ću ti govoriti o svim svojim zabludama... :)
Nadam se da će napokon doći nećak. Sigurno mu je lijepo i ne želi van...:))
Osmijeh...| Festina lente! | 06.01.2007. u 21:15
zgode sa zabludama nam na dražestan način vraćaju komadiće djetinjstva......, a nećaku se baš ne žuri u ovaj okrutni svijet...
| Irida | 06.01.2007. u 21:58
Nečak je pri dolasku.Pusti ostalo,nek bude tamo gdi je.
Osmjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 06.01.2007. u 22:25
nadam se da ce ti se zelja ubrzo ispuniti, pozdrav! :)
| finding myself | 07.01.2007. u 00:42
ČESTITKA
Naučio si me voljeti šumu, planine, rijeke, jezera, špilje, more... U nekim davnim vremenima kad je škola započinjala nešto iza sedam sati, a završavala oko jedanaest, svakog lijepog poslijepodneva sjedali bismo u žutu bubu i tražili svoje mjesto u zelenilu poput ovog...
A kad bi došla jesen, na ovakvim smo mjestima tražili gljive i brali kestenje...
Za ovo brdo si pričao da je nekoć bilo vulkan i ja sam se nerado zadržavala u njegovom travom obraslom ždrijelu, u strahu da ne provali i da nas potoci lave kakve sam gledala na tada crno-bijelom televizoru ne odnesu prije nego što stignemo do auta parkiranog uz brdsku cestu negdje na padini...
Preko puta vulkana izvire potok uz čiji smo tok ponekad na jednom proplanku pekli ražnjiće od kobasica i luka, dobro prodimljene i ukusnije od najboljeg jela spravljenog u kuhinji...
Po ovoj smo ledeno hladnoj vodi gacali dok nas nije uhvatio grč u stopalima, a nešto niže smo se i kupali s prijateljima, čeličeći tijelo za more koje je nakon ovih vježbi djelovalo kao kada tople vode...
Ponekad smo usput zavirili u špilje o kojima si nam pričao neobične priče kako bismo u njih ulazili s osjećajem strahopoštovanja i lagane jeze...
Iznad te špilje nalazi se planina na koju smo često navraćali. Jednom smo na Badnjak otišli onamo po mahovinu. Vozio si nas zaleđenim dijelom ceste kao da je ljeto. Ponekad je pod kotače trebalo staviti granja ili nasuti pijeska, no to nas nije plašilo, nego zabavljalo. Iza crkvice pod vrhom našli smo bujnu zelenu mahovinu, ali i cvijeće,
bijeli kukurijek
i visibabe koje su se svojim nježnim glavicama probile kroz snijeg...
Na povratku kući u autu smo pjevali božićne pjesme, a kod kuće nas je dočekala mama s prostrtim stolom i mirisnom jelkom spremnom za ukrašavanje.
Ne, nisam se bojala na zaleđenoj planinskoj cesti, a još manje na ovoj koja se penje nebu pod oblake. No ipak dobro da mama nije bila s nama na tom izletu...
Na ovom prekrasnom mjestu bili smo dva ili tri puta. Dio staze koji vodi do ove udoline i planinarskog doma zbog velike ljepote prozvala sam Vilinskom dolinom. Sjećam se kako smo ti i ja naizmjenično nosili sestru u ruksaku, dok je brat strpljivo hodao uz nas. Dobro, ja sam je nosila samo na ravnijim dijelovima...
U Vilinskoj dolini ljeti je bilo puno cvijeća koje sam najviše voljela. Samo zagasito plavo jesenje nebo ponekad ima boju kakvu posjeduje skromni encijanov cvijet...
Neka s encijanom završi i moje pisanje koje bi moglo potrajati dugo, dugo... Preostaje mi još samo da ti čestitam, i nešto poželim. Unuka, petog po redu. Zdravlje i zadovoljstvo da u godinama koje se danas obično smatraju poznima nađeš još puno izazova i kreativnih poticaja. I sve ostalo što se može poželjeti za rođendan. Pusa...
04.01.2007. u 16:52 | K | 34 | P | # | ^
Predivna čestitka... Možda neuobičajena, ali predivna....
Svaka čast tvojoj domišljatosti....
Pridružujem se svim tim lijepim željama... Uživala sam u tvojim prisjećanjima i zahvalama...
Iskreno :)))| posoljeni zrak | 04.01.2007. u 17:25
sretan rođendan i od mene :)))
ja, doduše, nemam lijepih uspomena na svog oca, ne sjećam se ugode ili sretnih događaja, ali i dalje vjerujem da prava ljubav roditelja i djeteta ipak i stvarno negdje postoji. budući da je ja nisam dobila od svog oca, nadam se da ću je znati prenjeti svom djetetu, kao ono, preskočilo generaciju...
uf, kvarim ovaj lijepi post. bolje da šutim ;)))| mama sepia | 04.01.2007. u 17:33
Ovo je bilo za moju dušu.
Bože dragi, priroda i uspomene...| playera | 04.01.2007. u 17:46
jedinstveno i prekrasno! Ove slike i sjećanja koja si izrekla savršeno se nadopunjuju i čine osobnu i prelijepu čestitku.Pridružujem se željama :-) (jednog unuka :-)))
| Kao da je važno... | 04.01.2007. u 18:04
Prekrasne slike.
Obozavam prirodu i sa ovim slika u vecini nas se probudi nesta sto u nama izaziva osjecaj njeznosti, ljubavi, nostalgije....
Lijepo da smo opet skupa na blogu :)| Kenguur | 04.01.2007. u 18:37
jako lijepa foto priča,sviđa mi se čestitka :)
| robi | 04.01.2007. u 19:05
bez komentara...i bez daha
| oceana | 04.01.2007. u 19:13
kao oceana - bez daha!!!
svaki tvoj post me svaki put sve više oduševi...
pridružujem se čestitkama i lijepim željama| Brunhilda | 04.01.2007. u 20:00
Gorski Kotar? Lika?
| xiola bleu | 04.01.2007. u 21:02
Koga bi ovakva čestitka ostavila ravnodušnim? Nadam se da mu se svidjela. Ne zamaraj se stavljanjem linka na moju sliku, nek to bude moj doprinos. ;-)
| šumarKA | 04.01.2007. u 21:13
Odlično ... Pridružujem se čestitkama
Pozdrav| melody | 04.01.2007. u 22:23
ke lijepo
| 5@k XIII. | 04.01.2007. u 22:29
mogu se samo pridružiti čestitkama..., ovoj ljepoti se nema šta dodati...možemo samo nakon ovog tvog putopisa/slikopisa kroz djetinjstvo, s čežnjom oživjeti neke vlastite slike...
| Irida | 04.01.2007. u 23:12
Mislim da mu ništa ljepše od ovog posta nisi mogla poklonit, osjeća se ljubav i toplina, poživio ti još puno , puno godina i ti mu pisala ovakve postove.
Sretan mu rođendan.| slatko grko | 04.01.2007. u 23:57
jako mastovito, lijepo i toplo uz prekrasne fotografije prirode! Prekrasna cestitka! Pridruzujem se!
| MENTINA | 05.01.2007. u 00:13
Ah, najdraži tatica...e pa neka mu je sretan rođendan:))
| ledena | 05.01.2007. u 00:18
dakle o tati je riječ. odlična čestitka, zato jer je samo njemu primjenjiva i sadržava sjećanja. jako lijepo. encijan je najžešći. :)
| Sadako's apprentice | 05.01.2007. u 01:16
Prekrasne slike i prekrasna sjecanja!
| Frederika | 05.01.2007. u 02:57
Ovo je jako lijepo!
I opis i slike! Zbilja predivno!
Čestitke!| misko | 05.01.2007. u 07:41
Sve mi je jasno ali onaj procenat za LOTTO nije :))
Kolikiono meni ide ?? :))))
A da dobijes lotto dali bi i onda pisala Blog ???
Moja zena nebi stigla od kupovine. I ovako trosi kao da ce nestati :)))))))))))| Kenguur | 05.01.2007. u 08:07
heheheh nisi ti ni tako losa :))))
Moja zena kaze zna da dobijem na LOTTO da bi prvo kupio naj bolji computer koji postoji iako mi je i ovaj sada odlican. Dosta love bi spuco na obicna seljacka jela: janjetinu, prasetinu, ribe, cevape.....iako to i sada jedem. Jedino sto nebi trosio na ljubavnicu. Nemam je :))))))))))))| Kenguur | 05.01.2007. u 08:49
Predivno, predivno.... hvala ti za ovo divno putovanje kroz prirodu i tvome tati želim blagoslovljen rođendan! :)
| mirta | 05.01.2007. u 15:11
Jako lijepa čestitka. Nadam se da će ju tata ako ne vidjeti, onda osjetiti na razne načine. Sretan mu rođendan. :)
| pegy | 05.01.2007. u 15:48
Prekrasne slike, i tvoje i pouđene...
| zgdnevnik | 05.01.2007. u 17:15
predivne fotke! bravo!
| avangarda | 05.01.2007. u 19:57
voljela bi ovo doživjeti jednog dana od svoje djece. sretno vam bilo. pusa i pozdrav
| u ime... | 05.01.2007. u 20:02
Ostadoh dirnut i zadivljen.
Vi ste Dijete Iskrene Ljubavi.
Sad vidim jednu od tajni Vaše dobrote.
Hvala Vam što ste to podijelili s nama.| Vladimir Ordanić | 05.01.2007. u 21:27
Predivno, jedinstveno. Ovo je jedna posebna čestitka, za posebnu osobu. Zar ne?
Pridružujem se čestitkama!
Osmijeh...:)))))))))| Festina lente! | 05.01.2007. u 21:29
Krasna čestitka! Uživajte u rođendanskom druženju! :-)
| Big Blue | 05.01.2007. u 22:29
Ljubav svakoj pjesmi daje draž čarolije, jako lijep i dirljiv susret sa čovjekom, prirodom i sobom :)
| amarcord | 05.01.2007. u 23:21
Jako lijepo. A neke od ovih slika pri dnu se cine jaaako poznate...
| Starcatcher | 06.01.2007. u 04:28
...i sva ta ljepota i ti divni trenuci ostaju u nama i čine nas još boljim ljudima....hvala ti što si i ovo podijelila sa svima nama.
| greentea | 06.01.2007. u 09:47
Boja encijana mi je jedna od najljepših, a uspon biciklom na Mangart već sanjam. Pridružujem se rođendanskim čestitkama.
| gogoo | 06.01.2007. u 11:36
sad sam tek stigla zaviriti. kakva ljepota!
no, najljepše su lijepe emocije koje izviru iz teksta. toliko ljubavi, nježnosti, zahvalnosti.
i moje čestitke onom tko ti je pokazao svu tu ljepotu. prirode i duše.| rU | 07.01.2007. u 07:44
BLOGERI PIŠU

Je li za pisanje potrebna hrabrost? Ne znam, možda je potrebna određena hrabrost za početak kreativnog pisanja. No to je većina uglavnom pregrmjela pišući sastavke u osnovnoj i srednjoj školi. Potrebno je zadovoljiti neke uvjete, ali u fazi stvaranja smo još uvijek jedini čitatelji i ponosni vlasnici napisanog.
Stvari se mijenjaju kad treba napisano nekome pokazati. Ili pročitati. Sjećam se kako sam pobjegla sa sastanka literarne grupe u prvom srednje kad sam shvatila da se ondje čitaju vlastiti radovi. Nisam se nikad vratila, iako sam u gotovo svim izašlim brojevima školskog časopisa imala prilog ili dva kao vanjska suradnica.
Pisala sam već i o Iskonovom natječaju za kratku priču i svom razočaranju – ne toliko činjenicom što nisam prošla, nego kriterijima koje sam iščitala iz radova koji jesu prošli. Kratke priče zapravo nisu područje koje me jako privlači, iako ih volim čitati. Teško se mogu u potpunosti izraziti na samo nekoliko stranica. Volim pisati duge stvari.
Da skratim. Jučer sam naišla na natječaj za kratku priču ovdje. Svidjelo mi se što su natječaj raspisali blogeri. I to što nema nagrada, samo mogućnost da se priča objavi kao prava knjiga.
Odmah sam se sjetila Miška koji piše odlične kratke priče. Proslijedila sam link. Zatim sam se sjetila Majstorice i Atlantide za koje znam da aktivno pišu. Proslijedila link. Dok sam gledala popis blogova u boksu sjetila sam se da sam i kod Pantere nailazila na odlične kratke priče. Poslala link. I Sepia se jednom na blogu okušala SF pričicom u dva dijela, a kako spominje pisanje na listi prioriteta za ovu godinu (šaljivo intoniranoj, doduše), proslijedila sam link u komentarima. Zatim su se tu našle Chablis, Big blue, Bugenvilija, Brunhilda, Oceana, Plejadablue, Rusalka,... mislim da sam i njima svima poslala link. I kad sam na kraju ponovo pogledala popis u boksu, shvatila sam da bi zapravo svi, od prvog do zadnjeg, bili u stanju napisati dobru ili barem prihvatljivu priču. Zato sam obišla još neke koji lijepo pišu, iako kod njih nisam naletjela na priče. Na kraju sam odustala i odlučila objaviti link na svom blogu.
Nemojte se ljutiti ako sam nekoga izostavila, upravo zato sam se odlučila na ovaj post. Svi mi pišemo. Nitko od nas to ne čini loše. Pitanje je jedino koliko to cijenimo i koliko se bojimo pokazati drugima. Jer ono što napišemo nama je uglavnom vrlo dragocjeno, iako to često ne želimo priznati. Meni svakako jest. Zato se i pojavljuju pitanja: što će drugi o tome misliti, kako će doživjeti, na koji način osjetiti ono što je izašlo iz dubine našeg bića. Ne poznajem nikoga tko bi na to bio sasvim ravnodušan. Pritom ne mislim na sujetu i uvrijeđene veličine kojima se ljudi često podsmjehuju, iako vjerujem da se radi o istom osjećaju pretjeranom do granice smiješnoga.
Od prvih početaka mog bloga u trećem boksu se nalaze stihovi koji govore o tome:
Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.
Halil Džubran
I na kraju nešto lijepo što sam jučer pronašla, a donekle se nadovezuje i na ovo o čemu sam pisala. Ako imate vremena i volje, pročitajte ovdje.
03.01.2007. u 08:24 | K | 22 | P | # | ^
Neka te Sveta Obitelj uzme pod svoju zaštitu u 2007.
| zarsipozvaomene | 03.01.2007. u 09:05
evo, draga moja, već oštrim pero:)))
pozdrav seki, još je u jednom komadu?| mama sepia | 03.01.2007. u 09:48
istina je da uvijek mislimo o tome kakve će biti reakcije o nečemu napisanom i istina je da nas negativne reakcije bole baš zato jer ono napisano je dio nas,našeg bića.Teško je smoći hrabrosti za objavljivanje nečega zato jer jednoj će osobi taj isti tekst biti predobar,dok će nekome to biti tako loše da se neće ni usuditi reći što zaista misli.Ja ne pišem pričice,rijetko se okušam u tome,ali mislim da nisam baš za to.Ali nikad ne znaš,vjerujem da ću kad tad probat češće pisati takve stvari pa vjerujem da se i to može razviti.
Slažem se u potpunosti da ima toliko blogera koji fenomenalno pišu,bilo priče ili što god.Koliko sam se puta zapitala imaju li oni kakvu knjigu ili pišu li za kakve novine i sl.
p.s.onaj link ne radi(za natječaj),barem privremeno...| Kao da je važno... | 03.01.2007. u 10:46
Hvala na informaciji, ali LINK je jučer normalno radio, vjerojatno su u pitanju smetnje .
| aquaria | 03.01.2007. u 11:09
Baš mi je jučer jedna blogerica poslala priču o Sjemenkama hrabrosti... Nisam je stigla pročitati... Kad mi po drugi put netko tako nešto kaže ili postavi isto pitanje uvijek mi klikne: to nešto znači...
Je, ja sam se odmah ogradila od pisanja, ali sam smislila pseudonim :))))))) Možeš li to zamisliti... I zapravo razmišljam o tome.... Ali.... Imam problem: meni ne bi smjeli znati da sam se pokušala u tome okušati....
Žanr? Ah, da, bit će to nešto od čega će se svi rušiti u nesvijest.. I ja ću pobjeći sa sata literarne grupe... definitivno...
Pusa....
Jesi opet teta, ili seka još nije rodila???| posoljeni zrak | 03.01.2007. u 11:10
jako dobro draga, a i mogućnost da ljudi koji dobro pišu stvarno uđu u korice je sjajna, konkurencija je velika i selekcija će biti oštra (sjećam se prošlogodišnjeg natječaja za kratku blogersku priču, mnogi dobri nisu ušli u uži izbor, za neke od izabranih priča sam se pitala u čemu je kvaka, ali to je valjda pomalo i stvar osobne sreće, onako, pomalo lutrijski)...no važno je da ljudi dobiju priliku...hvala za ovaj post i sve obavijesti...
| Irida | 03.01.2007. u 11:49
Draga Aquaria, kako ti na sve misliš. Hvala da si nas obavijestila o tome. Jučer kad sam dobila tvoj komentar s linkom nisam ni pomišljala da bih nešto objavila, ali sad nakon ovog posta shvaćam da je to zato jer nemam hrabrosti....možda se ipak okuražim i pošaljem nešto.
lijepi pozdrav| Brunhilda | 03.01.2007. u 12:26
ma blog je bas zato idealan medij da se ljudi opuste i izgube strah od pisanja, bilo cega. Naravno ako pises kojestarije kao ja, onda te i nije strah sta ce drugi reci, no ako pises sa izvjesnim pretenzijama i malo smislenije stvari onda razumijem da sa zebnjom ocekujes feedback od drugih. No, upravo blog je mjesto gdje ama bas svatko moze pisati sta i kako zeli i zna! Zato PISCI zbor....i pisite i objavljujte bez straha! Pusa
| MENTINA | 03.01.2007. u 12:31
hvala :)
... neka ti je sretna ova nova :)| Spuky | 03.01.2007. u 14:44
hvala na linku. ne znam je li baš strah kod mene u pitanju.
više nalazim sebe u dužoj formi, pa zato i pričam Roseinu priču koje je već više od 100 str. nisam baš dobar sprinter, čini mi se. a feedback mi je, naravno važan.
većinu sam pomenutih ljudi čitala. i volim njihove priče, duge il kratke.
mentina veli - "koještarije". a često su postovi koje njihovi autori smatraju koještarijama vrijedniji od nekih postova s visokim literarnim pretnzijama.| rU | 03.01.2007. u 15:58
Pozdrav u lijepi siječanjski sumrak.
Kao vjetrova karta za povratak bajkama.
Gotovo nečujan. Nevidljiv, a srcu nimalo stran.
Eto, takav je moj pozdrav Vama.| Vladimir Ordanić | 03.01.2007. u 16:03
Hvala ti na informaciji:))))
Odoh malo bliže tebi, možda se i nađemo na kavi:)), bilo bi mi drago,
a po povratku, razmislit ću malo o priči, iako mi je malo teže napisati nešto smisleno i kratko, a k tome nema ni teme. U kratkim pričama milija mi je zadana tematika, jer ovako se izgubim, ali tko zna, možda mi baš u Zagrebu sine sjajna ideja...| atlantida | 03.01.2007. u 19:31
Eto, kako nam dobro dođe blog... Na kraju, tu smo jer osjećamo potrebu za pisanjem, za povratnom informacijom, komunikacijom, a kad smo već odlučili pisati, onda će se, korak po korak, neki sigurno okušati i u pisanju kratke priče. U svakom slučaju, prvi je korak učinjen. Tu smo, komuniciramo, ugodno je i dok je tako...neka traje... Pozdrav, hvala ti na informaciji! :-)
| Big Blue | 03.01.2007. u 21:25
Obožavam pisati, ali jednostavno uvijek pišem vrlo intimno. Izbacujem na list papira svoje najdublje osjećaje. Svoje sastave ne volim nikom davati. Želim to zadražti za sebe. Jedino ih moj Učitelj Fletcher čita. Još nikada nisam napisala priču. Ne znam, nikada to nisam željela pisati. Ali jednom ću pokušati...:)
Slažem se s tobom da je potrebna posebna hrabrost za početak pisanja.
Osmijeh...| Festina lente! | 03.01.2007. u 21:47
Pisanje je kao disanje ... Možeš li ti zamisliti život bez njega?
Pozdrav ti šaljem| melody | 03.01.2007. u 22:21
Ne znam kolika je moja potreba za pisanjem a kolika potreba za druženjem, mislim da kod mene ova druga pobjeđuje pa ću se ja orjentirat na vaše priče i davat podršku, volim čitat ali mislim da ipak nisam neki znalac u pisanju.
| slatko grko | 03.01.2007. u 23:43
znam što misliš pod tim što kažeš da ne možeš pisati kratko. meni se događalo da dulje vrijeme ništa ne pišem, a odjednom inspiracija.
kad je došao blog, to se raspodjelilo na svakih par dana po malo.| Sadako's apprentice | 04.01.2007. u 00:53
dobro si napisala, jer je istina da oni jako lijepo pišu!
inače volim čitati zanimljiva štiva!
a sada da ti kažem što sa htjela, želim ti sve najbolje u ovoj godini :))| zajebanamala | 04.01.2007. u 01:04
prvo i tebi sretna nova, a pisanje, meni je poput vode i zraka. Uvjek ono o čemu mislim, tek napisano ili pišući prihvatim, shvatim, odlučim se postaviti ovako ili onako... i oduvjek pišem, bilo što, pjesmuljak, stih, dnevnik dug skoro 30 godina, nekada sam i napisala pokoju priču, ukratko pisati i čitati, za mene znači živjeti. I kao odgovor na prvu rečenicu ovog posta, počela sam dnevnik pretakati u blog i tako ga napravila javnim upravo zato da bi zbacila maske, skupila snagu i rekla- ok, to sam ja! :)
| zgbaba | 04.01.2007. u 02:58
Zahvaljujem što si me se sjetila! Učestvovati ću, naravno.
Jučer sam dobio poziv od Porta da učestvujem.
A zašto ne bi i ti pokušala?| misko | 04.01.2007. u 07:00
Draga moja, pravo zboriš kao i uvik.
Hvratih da poželim sve natoplije iz mog srca u novoj.
Pusa.| serafina | 04.01.2007. u 16:55
Jako lijepa čestitka (još) jednom Jarcu
| champs-elysees | 05.01.2007. u 15:17