Nemar
CITAT:
Malo manje vremena provodim ovih dana u blogosferi stoga kasnim s komentarom. Naravno, podržavam Danielu i sve one kojima je blog izbrisan u nastojanjima da im se bar donekle pomogne i pokaže razumijevanje za situaciju u kojoj su se našli. Svi mi znamo što znači izgubiti blog - nešto što je postalo dragocjenim dijelom našega života, ne zato što nam nešto nedostaje u stvarnom svijetu kao što mnogi misle, nego zato što smo našli veliko zadovoljstvo i poticaj u ovom svojevrsnom spoju stvaranja i komuniciranja.
Da budem do kraja poštena moram reći da meni jesu odgovorili kad sam imala problema sa sinovim blogom, poslali su mi novu lozinku kojom smo mogli ući u blog i nastaviti pisati. Istovremeno sam postavila pitanje help desku mailom i stavila ga na podforum blog.hr na forum.hr-u. Možda je to, kao i činjenica da sam molbu poslala sa svog osobnog maila potpisanu imenom i prezimenom (nisam nikakva poznata faca, da ne bi netko pomislio da je to razlog), pomoglo da dođem do pomoći na kojoj sam bila iskreno zahvalna i to napisala na oba mjesta gdje sam je tražila.
Mislim da bi blogeri morali imati servis koji bi pomagao u rješavanju njihovih problema, barem onih većih za koje nije dovoljna podrška raznih tutorial blogova i foruma. Također smatram da bi uza sve razumijevanje koje imam za servis zatrpan bezbrojnim pitanjima i zahtjevima blogerske populacije taj isti servis trebao napraviti selekciju pitanja i svakako odgovoriti na ona uistinu važna. A koje pitanje može biti hitnije od onoga da se blogeru barem pokuša vratiti nestali blog? Ili, ako to nije moguće kao u slučaju hakiranja, da mu se uputi nekoliko riječi objašnjenja, utjehe i podrške koje bi ga možda ohrabrile u namjeri da nastavi objavljivati, čak i ukoliko se sadržaj dotičnog bloga uredništvu iz nekih razloga učini više ili manje nevažnim. Svakom blogeru je njegov blog dragocjen i za to bi trebalo svjesno pokazati više razumijevanja i poštovanja.
Neću se prijetiti zatvaranjem svog bloga i odlaskom na drugi servis jer to ne namjeravam učiniti. No pridružujem se Danieli i svima koji su podržali akciju u opravdanim zahtjevima da se problem helpdeska riješi i da se na taj način ukloni vrlo neugodan dojam koji uredništvo bloga ostavlja kao posljedicu svog ne-djelovanja u kritičnim situacijama.
U nedostatku vremena kopipejstala sam komentar koji sam prije dva dana objavila na "pobunjeničkom blogu". Čini mi se da sam ukratko napisala sve što mislim i zasad na tome ostajem.
30.11.2007. u 00:31 | K | 31 | P | # | ^
Više zbilja ne znam što o ovome pisat osim da podržavam i da bi trebali nešto poduzet da se u nekom razumnom roku odgovori na mail.
| slatko grko | 30.11.2007. u 00:49
Slažem se potpuno sa ovime. Mogla bi neka pitanja postavljati i izravno na stranicu blog.hr. Blogova je puno i vjerojatno ima i puno raznih zahtjeva, ali za ovakve slučajeve bi morali bar odgovoriti.
| gogoo | 30.11.2007. u 02:04
Nama uvijek fali točka na i! I to je problem odgoja. Nikad ne radi na sebi ali laj na druge ili šuti na druge.
| ljelja | 30.11.2007. u 06:37
U potpunosti se slažem!
| misko | 30.11.2007. u 07:15
ljudi svašta pitaju i glupo je očekivati odgovor na svaki upit, ali ne obratiti na pozornost na blogera kojemu je nestao blog, apsurdna je situacija. pa zbog bloga smo tu, zar ne?
znam da od hakera nema apsolutne zaštite, ali malo više profesionalnosti na blog.hr ne bi škodilo.
pozdrav :)| Tri Pojma | 30.11.2007. u 08:44
Izrekla si ono što i ja mislim, s tim da ja ipak nikada nisam dobila odgovore na alarme i molbe kad mi je ono blog hakiran. Akciju podržavam, lijepo mi je vidjeti blogersku slogu, ali za mijenjanje kuće ipak nisam.
| trill | 30.11.2007. u 09:01
Nekakav bonton bi za sve trebao vrijediti.
| chablis | 30.11.2007. u 17:15
Hvala ti na podršci, da vidiš da nije sve uzaludno prilažem ti link :)) uspijeli smo :))
zajedničkim snagama dakako :)))
http://www.tportal.hr/tehnologija/internet/fset.html| Uranova Pikula | 30.11.2007. u 17:27
tako treba, idemo do kraja...do uspostavljanja normalne (dvosmjerne) komunikacije sa servisom...
| Irida | 30.11.2007. u 20:36
koliko sam ja shvatila cijelu ovu priču...nitko više (al ni manje) ne traži :-))
| Elyca | 30.11.2007. u 21:25
Sasvim lijepo rečeno, poštovana susjedo. Da, ono je moja fotografija na "jubilarnom" postu. Uz lijep pozdrav, želim i ugodan weekend!
| vedjak | 30.11.2007. u 23:51
nestalo je još nekoliko blogova!
jebem til ed
Dragi blogeru ako mislis da ces nas s time uplasiti onda si pogrijesio hm da krenemo uskoro ocekuj hacked by.
I svi tvoji prijatelji koji te podrzavaju ce najebati mislis da si faca jel...
I da jebem ti mater kretenu jedan a ovaj TEHNO MATIJA CE NAJEBATI....
30.11.2007. (15:49) -
jebem til ed
haked uskoro majku vam
tko su ove budalae, zar im sa servisa nitko ne može ući u trag?| Irida | 01.12.2007. u 14:05
kad pročitam statistiku koliko je blogera, koliko postova ...koliko svega ... ne znam jel moguće sva pitanja pročitati i na sva odgovoriti.... no, treba svakako ići k rješenju.pozdrav
| odgoj s osmijehom | 01.12.2007. u 15:00
Lijepo si napisala. I mislim da treba potaknuti uredništvo da osmisle način kako brže i učinkovitije pomoći blogerima kad se pojave problemi. Čini se da se neki pomaci događaju. Vidim na naslovnici da će postojati osoba (osobe?) čije će posebno zaduženje biti rješavanje problema koji se dogode korisnicima. :-) Svašta se događa, ali da budem iskrena - ne bih se selila, prekomplicirano je, a problemi se ionako moraju riješiti, a moja selidba to sigurno ne bi ubrzala. ;-)
| Big Blue | 01.12.2007. u 18:52
Pozdrav šaljem iz moga Splita - show must go on
| sewen2 | 01.12.2007. u 20:25
problem kod svakog servisa je u tome što se postavlja iznad usluge koju treba i mora omogućiti. zašto? zato što time daje sebi na važnosti. jedini način je da se postaviš iznad njega je vladanje terminologijom koju svatko poznaje, "preživljavanje". žalosno ali istinito, dok nekome ne potpališ pod nogama zaboravlja kako to izgleda kada se kao dijete opekao na vreloj ploći štednjaka, i zato ga treba uporno podsijećati.
svidio mi se tvoj prethodni post.| prirodno_celav | 01.12.2007. u 20:32
skroz se slazem s tobom i nadam se da ce se stvar nekako uspjeti rijesiti na sveopce zadovoljstvo. :)))))))))))))))
| MENTINA | 02.12.2007. u 00:38
pozdravljam u prolazu, mislim da na naslovnici piše nešto što je na tragu ovih tvojih razmišljanja
| Mima | 02.12.2007. u 18:01
ostavljam pozdrav...
a o temi, odn. problemu, ovih se dana mnogo piše. čini se da se nešto radi i u pozitivnom smjeru i da su data neka obrazloženja.
sve dobro, draga :))| posoljeni zrak | 02.12.2007. u 18:23
Slažem se s tobom!
Sada je situacija takva kakva je. Izgleda da je ipak nešto doprijelo do uredništva!
Lijepi pozdrav!| Brunx | 03.12.2007. u 11:21
Promatram..šutim ...i razmišljam!Da,baš sam u toj fazi.Mnogo toga i željenog i neželjenog sabilo se u Didinu glavu,u didino srce,u Didinu dušu.. i da mi je,a nije..napraviti ravnotežu u samome sebi i stati već jednom na pravo mjesto,reči sebi-to je to i nastaviti živjeti mrvicu po mrvicu zadovoljstva.Promatram,šutim i razmišljam...ne,nije to odlazak..prije će biti neko novo putovanje.A tebi za sve što smo potpisivali jedno drugom ispod postova,a najviše u njima...veliki osmjeh zahvalnosti!
| Sa dva prsta po tipkovnici | 03.12.2007. u 13:54
ljudiiiiiiii......., štrajk je prestao, ali odsada ćemo zauvjek znati da se oko nekog problema možemo okupiti i zajednički ga rješavati.... pišite angažirane tekstove kadgod se za to ukaže potreba....vi koji se dopisujete s blogerima u svijetu, prevedite BLOGERSKI MANIFEST i raširite ga po svijetu....više nikada nećemo šutjeti u svojim malim zakutcima!
pisanjem daj smisao svemu što se događalo!!!!!!!!!!!!!!| Irida | 03.12.2007. u 14:00
vesna
imali smo problema, obratili se "urednistvu" i zaista su nam odmah izasli u susret. Nemamo lose iskustvo. Mozda, je danas drugacije. Tada nije bilo toliko puno blogova???| borut | 03.12.2007. u 16:51
IMAS NASU PODRSKU
pozz| svaasta. | 03.12.2007. u 17:41
Koliko mogu, pratim i
čini mi se da se ipak kreće,
ide pozitivnom rješenju ...
Drago mi je zbog svih ...
Lijep ti pozdrav ...| mirjam | 03.12.2007. u 21:11
slažem se sa svime
| *Mala_Chi* | 04.12.2007. u 17:01
ne mogu nista dodat ovom. slazem se sa svakom rjecju.
| catcher | 05.12.2007. u 09:19
I ovakve akcije imaju odjeka. Krečemo se pomalo... ka boljem nadam se :-)))
| Nemam pojma - slike | 06.12.2007. u 12:15
Vidim, svašta sam propustila, ali očito i bez mene stvari idu naprijed (haha)
| atlantida | 06.12.2007. u 16:04
prije svega, za pocetak, veliki pozdrav od mene tebi, nije me bilo dosta, falila mi ova sfera, među njome i ti! :) što se tiče ovog posta, i sam imam problema, ne mogu više ući u arhivu, a do bloga mi je itekako stalo! kontaktirao sam admina meilom, još uvijek čekam odgovor. i ja razumijem uredništvo jer moj meil nije jedini u moru tih meilova, pa ću se naoružati strpljenjem. ako mi nitko ne odgovori u skoro vrijeme, opet cu nekome poslati meil. više sam na strani upornosti, prijetnje ovakve ili onakve su mi strane.
| brlje | 11.12.2007. u 21:53
O SVEMU POMALO I – JEDNA ŠETNJA
Eto, vraćam se i ja u ovaj svoj dragi zeleni svijet i donosim malo novosti i isprika. Ne želim se ispričavati zbog izostanka – svi znamo da nam ponekad dođe razdoblje u kojem nam se naprosto ne da pisati, a još smo manje u stanju obilaziti i čitati druge blogove, ma koliko nam dragi oni bili. Ja sam upravo prošla kroz jedno takvo frustrirajuće razdoblje u kojem je bilo svega i svačega što me psihički i fizički sputavalo. Pokvario mi se i kompjutor pa sam se danima snalazila na razne načine, a na Internet sam uglavnom ulazila kao promatrač u krajnje lošim uvjetima koje mi je pružao safe mode, jedina verzija koja je radila nakon što mi se nepovratno pokvario driver za grafičku karticu i povukao za sobom niz problema koji su na kraju doveli do generalke. Sad opet mogu normalno pisati, čitati, raditi s fotografijama, pogledati poneki youtube filmić… Nisam ni znala do koje mjere te stvari mogu čovjeku nedostajati.
Bila sam prije nekoliko tjedana u Vukovaru i vratila se sa slikama i puna utisaka koje sam namjeravala zapisati ovih dana. No kako čovjek snuje, a Bog odlučuje - tome su me naučili u najmlađim danima – do slika nisam mogla na vrijeme, a prošla me i volja za pisanjem u otežanim uvjetima pa ću se na to vratiti kad ne bude godišnjica, ali kad ja budem željela i mogla o tome pisati. Sve u svoje vrijeme.
Dužna sam još jedno malo pojašnjenje, ako ne drugima, onda samoj sebi. Dan nakon što sam objavila prethodni post zastala sam pred velikim predizbornim plakatom i gotovo se počela smijati na sav glas. Budimo svoji, pozivali su nasmiješeni političari dviju stranaka koje su koalirale za potrebe izbora. Nije bitno koje su to stranke, niti sam poželjela izbrisati post koji je originalan i samo moj, ali sam se još jednom uvjerila u moć propagande da izazove u nama igru neurona koja nas zatim podsvjesno navede da razmišljamo o stvarima o kojima inače ne bismo. Kad sam pisala prethodni post bilo mi je neobično kako mi se intenzivno nametnula ona izreka koja nije dio mog uobičajenog razmišljanja. Zapravo sam oduvijek bila svoja i to se nekako podrazumijevalo, nije mi bila jasna potreba da o tome pišem, kao ni lakoća s kojom sam se sjetila Šenoine pjesme. I zato sam ipak osjetila potrebu da naglasim da sam pišući taj post bila uistinu svoja i samo i jedino svoja.
Dosta je bilo o meni, sad ću još malo prošetati. No bit ću pristojna i pozvati sa sobom sve koji me budu željeli pratiti. To je šetnja Zagrebom. Malim dijelom Zagreba koji poznajem točno četiri desetljeća i koji mi je oduvijek bio drag, iako ga mnogi smatraju ružnim i neuglednim. No što je zapravo ružno? Sve može biti ružno jednako kao što i sve stvari koje pogledom dodirujemo mogu biti lijepe i veseliti nas.
Postoji univerzalna ljepota koju svi shvaćamo i osjećamo. Ne poznajem nikoga tko bi rekao da je blistava duga na nebu neugledna, da je prekrasan pogled koji puca s vrha visoke planine odvratan, da su šarena leptirova krila ili vijenac nježnih cvjetnih latica ružni. No postoji i ona posebna, pojedincu svojstvena ljepota koja izvire iz nas i uljepšava stvari koje su nam drage. Nemojmo ih oduzimati jedni drugima govoreći da ne vrijede spomena. To naprosto nije točno. Provest ću one koji to žele ulicama o kojima sam već više puta pisala, mjestima na kojima sam ostavila mnoge pečate svog postojanja. Ta su mjesta toliko obična da se samo malobrojni stanovnici grada mogu prisjetiti da su ondje bili, ukoliko ne stanuju upravo u tom kvartu.
Nedavno sam guglala u potrazi za slikom Ljubljanice i našla sam samo jednu, gotovo neupotrebljivu fotografiju. Ulice kroz koje ćemo proći na ovogodišnji dan Svih Svetih kad sam se konačno sjetila ponijeti fotografski aparat i na vrijeme ga izvaditi kako bih slikala ta mjesta, nisam ni pokušala naći. Odsad će putnici namjernici u virtuali moći pronaći ove slike koje poklanjam, no ne vjerujem da će ih se itko sjetiti tražiti. Ima takvih mjesta posvuda oko nas, mnogo više nego što obično mislimo.
Ulica Srednjaci
Stara ulica koja je dala ime cijelom naselju. No zgrade koje se vide s lijeve strane novije su, postepeno dovršavane prije pet do deset godina. Nekad su na njihovom mjestu bile male skromne kućice kakvih ima puno na Trešnjevci, no sad se čini da polako gube bitku s novogradnjama koje posvuda niču kao gljive poslije kiše nudeći platežno ili kreditno sposobnima rješenje stambenog pitanja. Uz rub ulice nekad je bila mala kuća s velikim vrtom koji se protezao gotovo do autoputa. Zvali su je Bugarinova kuća, a u nju smo baka i ja dvaput ušle kako bismo kupile marelice koje su obilno rađale u sada nepostojećem voćnjaku. Baka me uvijek upozoravala da ne nazivam vlasnika Bugarinom, no nije znala kako se ljudi prezivaju. I tako je za mene ostala Bugarinova kuća i Bugarinov vrt, pa ako netko zna nešto o tome neka me ispravi. Kulisa se davno promijenila, došli su novi glumci i unijeli život u parkove pred velikim ulazima u visoke zgrade. Život teče dalje, lijep i zanimljiv kao i uvijek. A ja sam sretna jer mi je još uvijek dopušteno prolaziti drvoredom javora i spajati staro s novim. Tko zna koliko nas takvih ima i dokad ćemo se sjećati, onako lijepo, bez žaljenja za prošlim vremenima. Jer lijepo je i ovo sadašnje i prisjećam se ja i novijih stvari – mirisa pijeska sakrivenog u krupnom šljunku oko vrtuljaka i penjalica na kojima su se nedavno igrali moji dječaci, gospodina koji svakoga jutra izvodi psa obučen u odijelo s kravatom i očito spreman za posao, klupe u hladu na kojoj sam sjedila na povratku iz vrtića kad bih sa zahvalnošću odložila pored sebe vreću s posteljinom za pranje, u kojoj su tete uporno ostavljale jastuk, unatoč molbama da ostane kod njih jer mi otežava vrećicu koja se zajedno s vrećicom koju sam donijela s posla i vrećicom s namirnicama koje sam usput kupila, nalazila u jednoj mojoj ruci, dok je druga osiguravala potomstvu siguran hod. No sad je i to prošlost. I dobro je tako…
Križanje ulice Srednjaci sa Zagrebačkom avenijom
Na tom se mjestu nalazi mala zelena površina preko koje sam bezbroj puta pretrčavala kako bih stigla na zeleno svjetlo nakon što sam dijete ostavila u obližnjem vrtiću. Sad se najviše divim velikom starom drvetu i gledam pse koji se ondje često igraju kad izlaze u šetnju sa svojim gospodarima. A kad sam bila mala, ovdje negdje su se nalazile stepenice koje su vodile do autoputa koji je bio uzdignut na svojevrsnom nasipu, što se kasnije djelomično poravnalo s okolnim površinama. Jednom sam se s djedom onuda vraćala s ritmike na koju sam za vrijeme zimskih praznika išla nekamo na ugao Končareve i Selske ulice. I dok se ritmike jedva mogu prisjetiti (zapravo se sjećam samo presvlačenja u garderobi i nemam pojma što smo na ritmici radili), jasno mi se urezao u pamćenje taj događaj. Kad smo došli do stepenica, vidjeli smo da su prekrivene jako debelim slojem živog leda koji je plavičasto sjao u zamagljenom zimskom prijepodnevu. Neki gospodin, djed i ja stajali smo tako i gledali što ćemo – bilo je potpuno nemoguće sići po tom ledu, a okolna padina bila je prestrma. Pomislila sam kako ćemo sad krenuti zaobilaznim putem i nije mi baš bilo drago. No djed je hrabro sjeo na najvišu stepenicu, posjeo i mene i lijepo smo se, stepenicu po stepenicu, na stražnjicama spustili dolje. Onaj gospodin otišao je okolnim putem i ja sam slavodobitno gledala kako se udaljava. Nikad nisam pomislila da bi se moj djed u zimskom kaputu, šeširu i tamnim sunčanim naočalama koje je običavao nositi mogao odlučiti na takav poduhvat. No odlučio se je i tako zauvijek u mom sjećanju obilježio taj davni dan prije trideset sedam ili trideset osam godina. Sitnica, pomislio bi netko. Sitnica? Zar uistinu?
Sad vidim da ću, budem li uvrstila svih osam slika koje sam odabrala, prevršiti svaku mjeru i otjerati i najotpornije čitatelje šetače. Zato zasad odustajem i obećavam sebi nastavak u slijedećem postu, pa kome se nije zamjerilo, može slobodno sa mnom dalje, sve do Ljubljanice.
20.11.2007. u 23:52 | K | 50 | P | # | ^
iskren ti pozdrav, tebi koja si svoja :))
hvala na šetnji! bila je brzinska! kasno je pa da me umor ne sruši moram odustati od hodanja. inače, navraćala sam ovamo ali te nije bilo. sad vidim zašto.
sve dobro, draga!| posoljeni zrak | 21.11.2007. u 00:02
Drago mi je da si bila u Vukovaru... Kad nas budeš vodila u šetnju mojim Gradom, sjeti se da i u njemu ulice čuvaju i lijepih uspomena :)
| Tri Pojma | 21.11.2007. u 00:05
pozdrav draga, i hvala na virtualnoj šetnji...drago mi je bilo prošetati s tobom...
| mama sepia | 21.11.2007. u 08:50
vjerujem da će neki u ovom postu pronaći i svoje uspomene na djetinstvo, a kako je meni Zagreb manje-više nepoznanica, rado ću ti se pridružiti i u nastavku šetnje ;)
| Vinci | 21.11.2007. u 12:51
I vidiš šta se desilo ? Šetajući s tobom Zagrebom, odnosno Srednjacima, sjetih se svoje zaboravljene tete koja je tu živjela, mog posjeta njoj...svega se sjećam , a bilo mi je samo deset godina i bio je to moj prvi posjet velegradu...vidiš da tebe nije i ovog pisanja ja se ne bih sjetila na nju. . .hvala ti i pozdrav ti ostavljam
| otkucaj | 21.11.2007. u 20:04
Mene nikako ne bi otjerala, taman da si uvrstila 18 slika, ne samo 8. Jako volim Zagreb, za njega me vežu predivne uspomene, da ne pričam kako i danas vrlo rado dođem u taj grad. Kvart koji mi je u srcu je Črnomerec, ostale dijelove slabije poznam, ali rado ih upoznajem. I neću stati. Nakon mog grada to je sigurno prvi grad u kojem bih rado živjela. I mislim da bih se dobro snašla.
Lijepo si nas provela ulicama, popratila to s uspomenama iz djetinjstva. Kako naizgled nebitne sitnice ostaju u sjećanju zauvijek, baš interesantno.
Odlazim s tvog bloga sa smiješkom. A danas i nisam od neke volje. Znači opet čista petica.| kora-kri | 21.11.2007. u 20:47
Lijepa šetnja. I ja u zadnje vrijeme gledam stare slike, možda ih i stavim jednom na blog. Pozdraw sa ponovo toplog Kvarnera
| gogoo | 22.11.2007. u 02:37
Draga Aquaria, tako je lijepo čitati te opet!!
Ova šetnja je predivna, pogotovo onaj dio o spuštanju po stepenicama.
Taj kvart ne poznajem dobro, ali s ove tvoje dvije slike i tvojim tekstom izgleda prekrasno!!
I rado bih pogledala još fotki!
Pusa| Brunhilda | 22.11.2007. u 10:34
Kako su lijepa ta naša sjećanja, raznježila si me i nasmijala s djedom.
Zagreb slabo poznam ali mi je drago prošetat tvojim uspomenama.| slatko grko | 22.11.2007. u 14:04
ja bi se rado zapravo prošetala...volim kad je lišće na cesti...samo me sad brine da se ovo nije već zabijelilo?
| Elyca | 22.11.2007. u 21:35
Baš je lijepa šetnja. :-) I neka tih uspomena. I zbog njih ostajemo - svoji! ;-) Pozdrav.
| Big Blue | 22.11.2007. u 22:17
Nekome se ne da, drugi su za poslom treći vole malo i prošetati, i tako do u nedogled. Važno je da se malo družimo i da sebi ne namećemo obaveze koje nas maltretiraju... :))) I da, svi mi imamo svoje "mjesto" sjećanja i sreće proživljenih dana... :)))
| alkion | 22.11.2007. u 22:29
Dida je faca, to bi i ja zapamtila :)))))))
| Bugenvilija | 23.11.2007. u 00:22
Sad bar znam gdje sam bila:)
| ljelja | 23.11.2007. u 02:16
pridružila sam se tvojoj šetnji, a ti si me šetajući zagrebom odvela i u ulice moje mladosti :))) pusa
| odgoj s osmijehom | 23.11.2007. u 06:16
Treba obići sve te ulice.
A zbilja te nije poprilično vremena bilo.
Pozdrav!| misko | 23.11.2007. u 08:16
Hvala ti na ovoj lijepoj šetnji. Čini se da ni tebe nije neko vrijeme bilo, a znam još neke blogere koji su na neko vrijeme prestali pisati a sada se premišljaju o povratku..jednostavno dođe takvo vrijeme..vrijeme odlazaka i vrijeme povrataka. Lijep podrav iz danas vrlo tmurne Rijeke
| Mima | 23.11.2007. u 08:48
....JAKO LIJEPO PIŠEŠ.
pozdrav ti.................| daj SANJAJ | 23.11.2007. u 09:02
Baš mi je drago da si opet tu :) Bude to tako s vremena na vrijeme. Neke objektivne okolnosti se poklope, neke subjektivne, pa manje budemo na blogu. Tako i meni dođe, prilično često :)
Lijepo je što se kad opet dođem osjećam dobrodošla i kao da nisam nikada niti izbivala. Nadam se da i ti tako :))
Lijepe su ti slike, a i tekst. Ne znam zašto, ali ja sam oduvijek mislila da si ti odnekud iz Slavonije...a ne iz Zagreba :)| trill | 23.11.2007. u 12:04
volim setat s tobom
| catcher | 23.11.2007. u 13:02
lijepo,lijepo...i slike su prekrasne..pozdrav
| MNP | 23.11.2007. u 15:56
Točno razumijem o čemu govoriš. Tražeći stan i pričajući baš mi je svježe to da pojedini kvartovi na ljude kao individue ostavljaju različite dojomove. Tako je uglavnom onaj kvart u kojem smo proveli djetinjstvo nekako prihvatljiviji od nekog tamo na drugom kraju grada. Čak i onda kada objektivno govoreći nije ljepši, čišći, prozračniji. Mislim da to jednim dijelom ima veze i s onim kakvo smo djetinjstvo imali. Ako je bilo lijepo, onda je tako. Ako su se pak u njemu događale ružne stvari, sasvim vjerojatno čovjek u odraslim danima od toga dijela grada želi pobjeći. Tvoje je djetinjstvo očigledno bilo lijepo. :)
| pegy | 24.11.2007. u 12:42
..........svima su nam najdraža mjesta našeg djetinstva, i najlipša.............i ja se smijem, valjda od muke, na ove naše izbore-kad se uspiju progurat do mene.........
| katrida | 24.11.2007. u 13:17
...koje ugodno iznenađenje,tvoj komentar,drago mi je
da si opet tu...ja sam pisao o Vukovaru i Hiroshimi u
kojoj je prošlu nedjelju održana misa za Vukovar...
pa navrati ak' ti se da,
prekrasne su ti slike,daj stavi još,pliz
nekad smo bili susjedi,davno,stanovao sam na knežiji, i
išao u školu,2.razred...
srdačan pozdrav| mushin munen | 25.11.2007. u 00:47
Koračam za tobom ulicama kvatra u kojem stanujem.Od Srednjaka do Knežije pa sve tamo do Savske,a onda natrag po Končarevoj kraj placa i starog parka pa sve do Ljubljanice ili Mitnice kak su naši stari govorili za spremište tramvajaŠetaj samo dalje sa svojim fotićem,ak se Ljubljanskom odlučiš s fotićem pešačiti bum te morti s prozora vide,sad sam u penziji pa škicam dame u šetnji peseka,hehehe!aš si me razveselila svojim postom.Radi informacije..na ritmiku si išla na uglu Selske i Končareve...još postoji ta zgrada...tam je fitnes centar.
Osmjehom te pozdravljam i samo dalje šetaj s fotićem..| Sa dva prsta po tipkovnici | 25.11.2007. u 09:49
Fala ti dragas na upozorenju i ja sam to viđela a ne znam kako dignit, znam da ne smijem kliknit na nju, moram pitat Naučenjaka zna li on ili nekoga ko zna, nikome ja na mom blogu ništa ne dozvoljavam.
| slatko grko | 25.11.2007. u 10:39
Svi bismo bili sretniji kad bismo se tako prosjećali ulica našeg djetinjstva, kutaka i zakutaka, prijatelja i rodbine, događaja iz tih dana, jednostavno se sjećali, a ne vukli paralele sa današnjim danima. Svako vrijeme treba ostati za sebe i u njemu uživati koliko se može. Lijep pozdrav :)
| chablis | 25.11.2007. u 11:40
Uvijek mi je lijepo navratiti kof tebe : )
Sitnice...sitnice najviše oblikuju naš život!
Želim ti lijepo nedjeljno poslijepodne.| mirta | 25.11.2007. u 13:18
Nekak mi Srednjaci ne spadaju pod Ljubljanicu..
| zgdnevnik | 25.11.2007. u 14:12
draga aquaria,puno ti hvala na tvom komentaru i što si
uopće pročitala post sa takvom pažnjom,
na žalost učitelja Kapleau nisam osobno upoznao,
jer je on pod stare dane provodio u Rochesteru,a ja sam
ipak malo malđi od njega,u SAD-u nisam bio,ali u Japanu jesam,
nekoliko puta,i ne prakticiram zen,ako si to mislila i ne propagiram
ga kao religiju;ja sam ipak običan hrvat katolik,domestica vulgaris,
koji je zavoljevši japan,još više zavolio svoju domovinu,Lijepu Našu;
i meni njegova žena više liči na kanađanku,a i klinki su dali indijsko ime,
interesantno...
"više nego diletantski interes" je citat Kapleauov,ne moj,ali ne mislim da
je nelogičan,upravo je to htio on i reći,da je u to vrijeme bio diletant što se
tiče zena,ali gorljivo zainteresiran,samo to,
jedva čekam tvoje slike koje ćeš nadam se staviti na blog
srdačan pozdrav i još jednom hvala,
ako imaš još kakvu primjedbu,nelogičnost,bilo što
rado bih da podjeliš sa mnom,tako da mogu ispraviti,
ili konstriktivnu kritiku,da pače....| mushin munen | 25.11.2007. u 14:26
dakako da mi ne smeta dug komentar,da pače...da kokoš,
budem još jednom pročitao,pa ću ispraviti ako budem smatrao
da treba,još jednom hvala,volio bih da mi više ljudi ostavljaju ovakve
konstruktivne kritike,a ne super ti je blog,posjeti moj,razmišljao sam
čak da ukinem komentare,al' onda ne bih mogao pročitati komentar
kao tvoj na pr.,a to mi treba,da znam gdje sam otprilike,i da li dobro
radim to što radim...inače citat je iz srpskog prijevoda,a ove posljednje
slike su sa stranice zen centra u Rochesteru,link sam dao u prvoj
rečenici teksta,to što si hrvatica,okrenuta raznolikosti i bez predrasuda
čini te vrlo rijetkim bićem u nas,jer i sama znaš kakva smo ksenofobična
sredina,sam sam se u to uvjerio kada sam se oubilnije počeo baviti
japanom,kada sam upisao tečaj japanskog,i svake godine godišnji
odmor od dva tjedna provedem u japanu,štedeći cijele godine svaku kunu,
jer imam prosječnu hrvatsku plaću
hvala ti na interesu za moj mali blog| mushin munen | 25.11.2007. u 15:19
Koliko je u nama razglednica i ulica...
koliko nemirnih i lijepih slika duše.
Lijepo ih je listati i razlistati ovdje.| Vladimir Ordanić | 25.11.2007. u 16:42
Lijepo slikovito pišeš.
Upravo si me podsjetila na neke moje slike koje sam ovih dana snimila šetajući uz obali.
Cestica koja nas vodi gdje ona hoće, lišćem posuta kako bi nam stvorila lijepši ugođaj
Pozdrav!| Tup...aaa | 25.11.2007. u 16:55
Ćao niti mene nije bilo jer me kompa zezal no nadam se da će sad bit sasvim ok, prijatno veče i slatke snove ti želim.
| prorok | 25.11.2007. u 17:26
Ma svi smo po malo ovih dana u nekim guzvama pa i nije (barem meni) puno do pisanja bloga
nego ubacim bilo sta samo da se vidi kako sam tu :))
Steta sto nisi postavila slike iz Vukovara to bi volio vidjeti.
I ja sam bio za Sve Svete u Vukovaru ali na zalost samo na 3 dana sto mi je bilo jako malo vremena.
Nadam se da cu sljedeci puta biti malo duze, a uz to uvijek nadjem vremena upoznati nove blogere.
Sad sam bio sa Fizikalcom i divan skitnje :))| Kenguur | 25.11.2007. u 18:29
grrrrrrr nema mog komentara sto ti ostavih prije grrrrrrrr dakle da ponovim mi smo ocito povezane sjecanjima na isti dio Zagreba. Moja je baka imala kucicu sa velikim vrtom u ulici Vurovcice sto je spadalo pod Kneziju a njen vrt je zavrsavao na danasnjoj ulici Srednjaci. Kao dijete proboravila bih cijelo ljeto kod bake u igri u njenom vrtu sa svojim sestricnama i braticima i taj kvart mi je strasno prirasao srcu. Djetinjstvo provedeno tamo se ne zaboravlja lako. Ah kojih li krasnih sjecanja!!!! Znaci nasi su korjeni vrlo blizu hahaha pusa :)))))
| MENTINA | 25.11.2007. u 23:58
hvala na šetnji... sad sam u mislima u mom Sigetu, s onim "mojim" stablima...
| oceana | 26.11.2007. u 00:45
vesna
tvoj je jedan od rijetkih blogova, ciji mi se dugi postovi cine prekratki.| borut | 26.11.2007. u 06:49
Ti si meni genijalna! Poslao sam ti poooduži mail! Nadam se da te neće razočarati i obeshrabriti ono što piše u njemu, jer nije mu to ni cilj, već da baš zato pokušaš!
| vampir tibor | 26.11.2007. u 20:44
Prošetala sam sa tobom ...
I hvala ti,
baš mi je trebalo malo ovih divnih redaka i ovoga lijepoga kraja.
"No što je zapravo ružno? Sve može biti ružno jednako kao što i sve stvari koje pogledom dodirujemo mogu biti lijepe i veseliti nas. "
Koliko ljepote u našim krajevima, u djelićima naših života se kriju
i čine nam ga bogatim, osmišljenim, toplim ..
Lijep pozdrav Sursum corda ....| mirjam | 26.11.2007. u 21:07
ti još uvijek šećeš :))
u ovo hladno sunčano jutro ostavljam pozdrav!| posoljeni zrak | 27.11.2007. u 09:11
puno ti hvala :)))))))))) ako uslikas Vurovcice broj je 38. Znam da je sad taj cijeli nekadasnji grunt podijeljen na dva dijela, Naime stara bakina kuca je preuredjena i nadogradjena a do nje je jedna manja kuca malo uvucena unutra od ceste gdje zivi moja sestricna. Naravno vise taj dio nimalo ne lici na bivsi grunt !!!!!! Na zalost, no isto tako ne moze sve uvijek ostati zauvijek kakvo je bilo. Hahaha mislila si da sam iz Dalmacije? hahaha pa ja bar cesto koristim kajkavski u mojim postovima. Pusa ex sugradjanko moja :)))))))))))))
| MENTINA | 27.11.2007. u 15:30
ovo se tiče i tebe, već par blogera je zaskočio haker
i blogovi su samo nestali, a help desk nije želio pomoći
molim te to se sutra može i tebi dogoditi
dođi na ovaj link i samo daj svoj potpis
treba minuta vremena a doći će do odjeka
Hvala
Prava na očuvanje bloga| Uranova Pikula | 27.11.2007. u 15:48
Čekam nastavak šetnje
| Mima | 28.11.2007. u 12:24
U solidarnosti sa štrajkom blogera donstina.blog ne objavljuje postove, do daljnjeg !!!
Svi smo MI SEWEN
U ovoj akciji sudjeluju i poznati blogeri, s coool liste i almost cool liste
Svi potpisi se nalaze na blog adresi http://pobuna u magli.blog.hr
Bilo bi vrijeme da nešto poduzmete!!!
Mi smo otvorili zajednički blog, jer više NEĆEMO TAKO !
BLOGERSKI MANIFEST
1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!
3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.
4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.
5. Gosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!
6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.
7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.
8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.
9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.
10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.
11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?
12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.
14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.
15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.
16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.
17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.
18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!
19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam, makar to morao biti i negativan odgovor!!!
Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!
MI STVARAMO BLOG !!!| slatko grko | 29.11.2007. u 00:14
BLOGERSKI MANIFEST
1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!
3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.
4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.
5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!
6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.
7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.
8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.
9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.
10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.
11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?
12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.
14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.
15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.
16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.
17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.
18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!
19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!
Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!
MI STVARAMO BLOG!!!| misko | 29.11.2007. u 07:22
u komentarima na jučerašnjoj naslovnici blog.hr, ispod teksta o blogerima s almost cool liste, manifest je nekoliko puta napisan umjesto komentara, a danas je to sve obrisano...uredništvo ignorira manifest potpuno...., ništa novo na blog.hr!
oprosti što ne komentiram tvoj post.....| Irida | 29.11.2007. u 11:41
hvala ti na ovoj predivnoj šetnji... napokon napustih svoju dobro poznatu, staru, zagrebačku rutu :)
| P A N T E R A | 29.11.2007. u 14:26
Hvala na čestitci! :) Lijepo nam predočiš ono što tvoje (foto) oko vidi...
| idesbeba | 29.11.2007. u 18:41
Stanujem u blizini. Tko zna, možda se i znamo ili smo se već negdje vidjeli? U svakom slučaju, lijepa šetnja...Pozdrav s Knežije!
| vedjak | 29.11.2007. u 23:38
