Dodir u prolazu – Košljun i Biserujka
Ponekad nam se dogodi nešto poput neočekivane kemijske reakcije – prolazimo putem, dobro poznatim i više puta prijeđenim, ne razmišljajući previše o onome što nas okružuje, kadli nam se iznenada ponudi mogućnost, pojavi se putokaz u prostoru pred nama, sjetimo se nečega što smo davno čuli ili pročitali i obuzme nas velika želja da to nešto svojim očima vidimo, koracima odmjerimo, prstima dodirnemo. Ostavljamo poznati put i krećemo onim nepoznatim kako bi nešto o čemu imamo tek nejasno saznanje postalo dio naše stvarnosti.
Mjesta o kojima pišem i koja sam posjetila na kraju ovog ljetovanja mogla su već davno postati dio moje poznate stvarnosti. Ali nisu. Želja nije bila dovoljno snažna i putokazi su ostali tek zapaženi, nedovoljno jaki da me usmjere i udalje od uhodanih staza.
Pas u automobilu i djeca koja požuruju da se što prije stigne do odredišta bili su nam posljednjih godina uobičajeni izgovor da se ne zaustavimo na Krku, otoku preko kojega prolazimo svake godine na putu za Lošinj. Tek sam jednom prije nekoliko godina imala prilike sama posjetiti grad Krk i Bašku. Sad smo, bez psa i starijeg djeteta, nadobudno planirali posjetiti Košljun, razgledati grad Krk i konačno se uputiti do špilje Biserujke prema kojoj se odvaja lokalna cesta nešto prije Omišlja. Dok smo čekali trajekt koji nas je iz Meraga na Cresu trebao prebaciti do Valbiske na Krku, postalo nam je jasno da je naš plan preambiciozan pa smo odustali od grada Krka koji ionako možemo posjetiti i s našim neposlušnim lajavim psićem na uzici. No kako psima nije dopušten pristup na otočić Košljun, a nije uobičajeno ni da četveronožni ljubimci zajedno s vlasnicima razgledavaju speleološke objekte poput Biserujke, odlučili smo iskoristiti ovu osobitu priliku i ne odustati od ta dva posjeta.
Nakon iskrcavanja u Valbiski krenuli smo cestom prema Krku i produžili nekoliko kilometara do obližnjeg Punta koji u svom zaštićenom zaljevu čuva veliku marinu. Nakon kraćeg traženja puta spustili smo se do mora i pronašli parkiralište. No kad je trebalo platiti, ispostavilo se da automat prima samo kovanice kojih nismo imali dovoljno. Kupili smo kartu za jedan sat po pristojnoj cijeni od četiri kune i uputili se u potragu za kovanicama, budući da nam je za izlet na otočić Košljun koji se nalazi nepuni kilometar od obale ipak bilo potrebno više vremena. Izvadila sam novčanicu od deset kuna i odlučno krenula rješavati problem. Navikla na činjenicu da se na ljubazno pitanje obično dobiva sličan odgovor, uputila sam se u restoran preko puta parkirališta. Konobar kojeg sam zamolila da mi zamijeni novac nije me ni pogledao nego mi je leđima okrenut promrmljao da nema sitnoga. Pomislivši da je čovjek slučajno ustao na lijevu nogu i da je zapravo nerealno očekivati da se u lokalu koji uglavnom ima goste nakon podneva može naći višak sitniša oko 11 sati prijepodne, uputila sam se prema slijedećem lokalu. Nakon sličnog doživljaja pokušala sam i u trećem. Obeshrabrena i već malo ljuta četvrti pokušaj sam prepustila svom životnom drugu koji se u takvim situacijama lijepo snalazi. No ni njegov šarm nije djelovao usred tog razvikanog turističkog središta u koje se očito ne treba uputiti bez zalihe kovanica. Na kraju smo došli do kioska u kojem smo kupili novine koje nismo namjeravali kupiti, dobili nekoliko kovanica, a na molbu da nam razmijeni još deset kuna ljubazna prodavačica je odgovorila da sitnog nema. U blizini se nalazi pošta i tamo smo, konačno, kupivši razglednicu, dobili željeni sitniš. U tom traženju prošlo je više od pola sata. Vratili smo se do parkirališta i slavodobitno ubacili 12 kuna za tri sata parkiranja. Krenuli smo uz marinu prema mjestu gdje na posjetitelje poput nas čekaju taksisti sa svojim čamcima. Na internetu sam bila pročitala da se prijevoz u oba smjera naplaćuje 20kn za odrasle, dok se djeca voze besplatno ili u pola cijene. Kad smo naišli na prvi taxi-boat, ljubazni vlasnik nam je ponudio prijevoz za 60kn. Premda dvanaestogodišnjak, sin mi je krupan i približava se visini od 170 cm pa nismo ni pitali za povlasticu za djecu, tim više što smo u barci koja može prevesti 15-20 osoba bili jedini putnici. Nadam se da naš ljubazni taksist ima i boljih dana.
Kako se udaljavamo od obale, bura sve jače udara i veselo mreška površinu zaljeva po kojem jure brojni daskaši. Ovome je brza vožnja bila prekinuta padom i osvježavajućim kupanjem u hladnom moru, srećom blizu obale.
Stariji gospodin vrijeme vožnje krati pričajući o životu na otoku koji traje dvanaest mjeseci na godinu, a ne samo ona dva do tri koja i mi kao turisti poznajemo. Pritom budno pazi na smjer plovidbe.
Taksiji poput našeg i nešto veći brodići za prijevoz izletničkih skupina ne zaustavljaju se u košljunskoj lučici. Prije izlaska dogovaramo vrijeme povratka. Pretpostavljamo da će nam nepuna dva sata biti dovoljna za razgledavanje, a za svaki slučaj uzimamo i broj mobitela našeg taksista, ukoliko bi po nas trebalo doći ranije ili kasnije. U luci je usidren tek jedan čamac, vjerojatno u vlasništvu samostana, na što ukazuje i ime – Sv. Anton.
Na podnevnim suncem obasjanoj rivi dočekuje nas kip Sv. Franje, velikog poštovatelja i ljubitelja prirode i svih Božjih stvorenja:
Na obližnjem zidu lijepa karta s popisom svega što se na otoku može vidjeti:
Dok muž čeka u redu za kupovinu ulaznica, mali i ja prilazimo kapelici s jaslicama – božićni prizor djeluje nestvarno pod jarkim suncem usred ljetne žege koju tek povremeno ublažavaju udari sve slabije bure. U Kapelici Porođenja iz 1651. nalaze se jaslice iz 17. stoljeća – govori natpis na zidu kapelice. Uz Svetu obitelj iz slame izviruju i vol i magarac.
Prolazimo pored vrta i ulazimo u zgradu muzeja u kojoj je zabranjeno slikanje:
U muzeju se nalaze mnogi predmeti i dokumenti o povijesti Košljuna i franjevačkog samostana, ali i o životu cijelog tog kraja nekoć i u novije doba. Uz etnografsku zbirku nalazi se zbirka leptira, a izložene su i vrijedne knjige i rukopisi iz samostanske zbirke. Osobitu pažnju mog djeteta privukao je primjerak nedavno izdane najmanje knjige na svijetu s molitvom očenaša na nekoliko jezika.
Izlazimo iz muzeja i ulazimo dublje među samostanske zidove
Ulazimo u klaustar, najljepši dio svakog samostana koji sam dosad posjetila:
Odande se ulazi u crkvu u kojoj nisam našla znak zabrane fotografiranja. Posebno mi se sviđaju oslikane stropne grede.
Nešto dalje, u muzeju u kojem se čuvaju sakralni predmeti, fotografiranje je ponovo zabranjeno. Najviše pažnje privlači poznato jerusolimsko raspelo i pisane izjave trojice svećenika koji su svjedočili čudu kad je lik raspetog Isusa plakao i znojio se.
Nakon izlaska iz muzeja upućujemo se stazom u obližnji šumarak. Ubrzo dolazimo do odvojka koji lijepo uređen i ograđen vodi do Križnoga puta koji je sagrađen oko kapelice Sv. Križa iz 1579. godine. U kapelici je nekoć bilo smješteno čudesno raspelo, a danas se na njegovom mjestu nalazi Isusov grob, budući da je kapelica istovremeno i 14. postaja Križnoga puta.
Glavna staza vodi do maslinika na obali uz koju se može putem vratiti do samostana,
a ako se skrene jednom od sporednih staza, nailazi se na ovaj prizor napola skriven bujnim raslinjem:
Na povratku zavirujemo još u kapelicu Sv Franje iz 1654. Posvećena je preminuću skromnog čovjeka i velikog sveca.
Malo prije dogovorenog termina vraćamo se u luku. Plava boja u svim nijansama djeluje umirujuće u tišini koja je zavladala nakon odlaska veće skupine posjetitelja. Sjedimo u hladu i čekamo našeg taksista koji stiže s nekoliko minuta zakašnjenja zbog kojih se još izdaleka ispričava. Pravi profesionalac. Prohladni vjetar u zaljevu sad mi je pomalo neugodan - zbog boravka na suncu i zbog gladi hvata me glavobolja. Slično se osjeća i ostatak obitelji pa tako odmah nakon povratka u Punat odlazimo u potragu za okrepom. Juha, lignje i ćevapi s puno pomfrita vraćaju nam dobro raspoloženje. Nakon još jedne kratke šetnje rivom do parkirališta krećemo prema slijedećem odredištu – špilji Biserujki.
Malo prije Omišlja nailazimo na tablu koja označava skretanje prema željenoj destinaciji. Nešto uža i mjestimice zavojita ali dobra cesta vodi nas oko 10 km kroz makiju do naselja blizu obale. Oštro skretanje lijevo prema špilji pri kraju dobro je označeno i tako nakon kraće vožnje uz obalu na kojoj se vide tek malobrojni kupači, vjerojatno zbog bure i prohladnoga mora, dolazimo do parkirališta. Lagani zadah koji nas dočekuje na izlasku iz automobila dolazi od bezbrojnih kozjih brabonjaka koji se nalaze posvuda na tlu. No on ubrzo nestaje kad puhne vjetar, a prizor koji nas dočekuje privlači svu našu pozornost. Bura je raščistila vlagu i obala se potpuno jasno ocrtava pred nama – prepoznajem Crikvenicu i Dramalj, nešto dalje mora biti Novi Vinodolski.
Velika ploča uz obližnju ogradu na nekoliko jezika poziva namjernike da posjete špilju:
Put nas vodi do kuće usred kamenjara:
Ispostavilo se da je to ulaz u špilju. Nakon kupnje ulaznica sjedamo na klupu u ograđenom dvorištu. Iz prijatnog hlada pruža se pogled prema moru:
Kad nakon desetak minuta izlazi prethodna skupina posjetitelja, pozivaju nas da uđemo. Posebno upozoravaju da je zabranjeno slikanje blicom, stoga poslušno spremam fotoaparat. Spuštamo se za vodičkom strmim stepenicama u podzemlje. Da nas je u grupi bilo manje, imala bih osjećaj da se spuštam u začarani svijet patuljaka i vilenjaka. Lijepo uređena špilja u svojih 110 metara obiluje stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima (to su oni stupovi koji nastaju kad se stalaktiti i stalagmiti nakon višetisućljetnog rasta spoje). Špiljskih ukrasa ima jako puno, mjestimice me ugođaj podsjetio na puno veću i poznatiju Postojnsku špilju u Sloveniji. U špilji žive šišmiši za koje su u kući iznad ulaza ostavljeni prolazi za izlijetanje, a tu se može naći i jedna vrsta endemskog račića, slijepog zbog nedostatka svjetla. Najveća neobičnost špilje je u vrlo tankom sloju tla koje se nalazi između stropa špilje i površine, tako da voda koja otapa vapnenac i stvara sige kaplje samo povremeno, nakon oborina, što usporava nastanak špiljskih ukrasa. Nažalost mogu se vidjeti i mjesta na kojima su ukrasi oštećeni. Ljudi su nekoć vjerovali da se u špilji nalazi skriveno blago pa su ponešto uništili tražeći ga, a znali su vaditi ukrase i kako bi ih prodali ili za nešto upotrijebili. Vide se i tragovi dima baklji koje su koristili stariji istraživači. Osim ljudi, špilju su u nekoliko navrata oštetili i potresi. Prolazila sam kroz tu ljepotu i divila se odsjaju ne prejakog osvjetljenja na glatkim površinama podzemne građevine kakvu ljudi ne bi mogli sagraditi. Bilo mi je pomalo žao kad sam iz prohladnog sumraka morala izaći na suncem obasjani kamenjar. Vratila sam se još jednom do ulaza i slikala obavijest o vremenu kad je špilja otvorena za posjetitelje. Netko je očito došao izvan termina i dodao svoj komentar.
Ja mogu reći samo jedno – ako vas put nanese na Krk, nećete požaliti ukoliko odvojite malo vremena za posjet ovoj uistinu lijepoj i zanimljivoj špilji. A mi smo se sretni i zadovoljni, obogaćeni dodirom prelijepih mjesta, u večernjim satima vratili u Zagreb.
18.08.2010. u 21:40 | K | 41 | P | # | ^
Predivno, uz malo "namćorast" početak, ipak je sve ostalo proteklo savršeno! Doista se izlet isplatio - fotografije su predivne, a vi prepuni utisaka - sigurna sam...Baš lijepo!
Druženja (moja u Medvedgradu) isto su savršeno protekla! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie| luki 2 | 18.08.2010. u 23:22
Prekrasan izlet, baš nam je drago da ste proveli lijepe trenutke
Svaki naš otok je priča za sebe i trebalo bi puno više vremena provoditi i istraživati
zanimljivosti na svakom kantunu.
Kada zahladi vjerujem da če se prevrtati slike s ljetovanja.-))
Hvala na tvom dolasku obradovala nas je tvoja čestitka , zato ti se Boco zahvalčjuje i šalje veliki ssmokić.-)))| boco san | 18.08.2010. u 23:24
Doista lijep izlet. Mene oduševljavaju ove stare građevine koje su rađene s ljubavlju, dušu
koja se krije u svakom kamenu podastiru nam u radosnom gostoprimstvu. Lijepo.:)| fra gavun | 18.08.2010. u 23:52
Daleke 1979 sam ove iste znamenitosti obilazio. Sv. Franje se ne sjećam, mislim da onda još nije bio postavljen mu kip.
Hvala na lijepom podsjećanju. :):):)| misko | 19.08.2010. u 07:59
Kod tebe uvijek lijepe fotografije.
A to kako kroz ili pokraj nekih mjesta prolazimo, bez da se zaustavimo i razgledamo svim čulim je na žalost uobičajeno. Evo, ja već godinama odlazim u Vela Luku a nikako da odem pogledati Velu spilu, jednu od najpoznatijih znamenosti tog područja. Tja.| champs-elysees | 19.08.2010. u 09:54
Mi smo u lipnju bili s našim pesom na Košljunu i nije bilo nikakvih problema. Doduše on je mala pasmina (4 kg). Kad smo došli na taxi brod pitali smo može li pes na brod i na otok i rekli su nam da može i da nema nikavih zabrana. Eto.. Mislim da je to korisna informacija za sve peso vlasnike
| pes | 19.08.2010. u 14:23
Hvala, pes :)) Samo, gledala sam znakove tamo - posvuda prekriženi psi :(( Možda su tvog pustili kad je džepnog formata, moja nije velika, 10 kg, ali znam da je kolegica s dakl jazavčarem koji je slične veličine imala prije koju godinu problema...
| aquaria | 19.08.2010. u 15:24
sv. franjo je vuka oslovio s brate ...
a mi ni psima ne dozvoljavamo pristup ...
eh, draga aquaria, uživala sam čitajući te, kao i uvijek.
vizualno si predočila i ono što nisi pokazala slikama, slike ti pričaju tisuću riječi ...
i, nasmijala se, do suza, rukom pisanom dodatku o radnom vremenu ...
p.s. sigurno ću još navraćati, u tvojim riječima i sličicama uživati ...
:-)| rU | 19.08.2010. u 15:58
Nedavno sam u Hrv.podmorju gledala prilog o Krku i Košljunu, i pomislila kako bi tamo valjalo otići. Sad si mi to dodatno obogatila i utvrdila nakanu da posjetim ta mjesta. :-)
Ipak, ono radno vrijeme ću trebati prepisati na neki šalabahter, jer zaista je onako kako je dopisano, ne da se tek lako zapamtiti :-)))| gustirna | 19.08.2010. u 17:12
Ovaj samostanski ugođaj koji si opisala sličan je ugođaju iz starih dvoraca, a oba mi se oduvijek sviđaju, odišu nekim mirom, skrovitošću i toplinom. I sama volim obilaziti takve objekte koji tko zna koliko tajni i minulih događaja kriju iza svojih zidina te koliko životnih sudbina, zar ne? A priča o špilji podsjetila me na moj posjet špilji Baredine pored Poreča. Spustili smo se, čini mi se, nekih 60-tak metara pod zemlju, što ću zauvijek pamtiti i zato što mi je već na prvoj stepenici pukla japanka pa sam do dolje balansirala na jednoj nozi, dok sam s drugom držala ostatak japanke da se skroz ne raspadne. :)) Uspinjanje nazad gore bilo je još tragikomičnije. :) U svakom slučaju, vidim da volite aktivan odmor pa stoga šaljem jedan veliki plus od mene. :)
| Kinky Kolumnistica | 19.08.2010. u 20:13
I ja sam nekoliko puta (davno) prosarao Krkom, ali nikad da se ovako zaustavim i zabiljezim vrijedne detalje. Hvala!
| borut | 19.08.2010. u 20:41
Lijepa reportaža sa otoka Krka, Košljun i Biserujku se isplati posjetiti, kao i druga mjesta u okolici. Konobari ko konobari, moraš sjesti i nešto popiti, ali u pošti i banci moraju promijeniti.
Imam jedan stariji post o Biserujki.| gogoo | 20.08.2010. u 13:09
uživao sam draga Aquaria u tvojim izletima.... i da, oba bi rado napravio... za prvi - malo će pričekati, ali ovaj izlet u špilju mogao bi se i brzo ostvariti......
hvala ti na ovoj predivnoj uvertiri i drago mi je da nije bilo ljubimca s vama da si mogla vidjeti ove ljepote...... i, napunjenih baterija krenuti u nove radne pobjede ;)
dobro, one dogodovštine s početka zaboravi - to ti je kad smo mi naučili mobitelima plaćati parking ;)))
topli ti pozdrav draga Aquaria ;)| smotani | 22.08.2010. u 22:58
na Košljunu bio .sjećam se izložene zmijske kože u muzeju
u Biserujki nisam, a Omišalj mi je jedan od najzanimljivijih gradova| pametni zub | 23.08.2010. u 14:41
nikad nisam bila na Krku :-((
al sad znam zašto bi rado išla :-)))| Elyca | 25.08.2010. u 20:06
Idem na put u Grčku i Tursku i vraćam se 5. rujna, nadam se s puno slika i utisaka za podijeliti. Pozdrav svima :))
| aquaria | 26.08.2010. u 23:19
Kako te lijepo ovdje pronaći i ponovno uživati u tvojim riječima i slikama
Draga Aquaria veselim se tvojim očima pogledati Grčku i Tursku:)| Nisa | 06.09.2010. u 11:33
Uvijek mi je lijepo kada dođem na Košljun!
| mirta | 11.09.2010. u 10:41
Hvala draga aquaria na prelijepom opisu dragoga mi otoka, a osobito srcu mi miloga Košljuna ...
Divno je bilo uz tvoj tekst prošetati njime.
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 12.09.2010. u 20:48
Kao i uvijek kod tebe-sve je predivno..i tekst i fotografije...Osmjeh ti ostavljam onako u prolazu i šetnji meni dragim blogovima :-)))))
| Dida | 13.09.2010. u 09:04
Baš je lijepo bar ovako proputovati divnim krajevima lijepe naše... Kad gledam fotografije, uživam kao da sam tamo, a podsjete me i na lijepe trenutke putovanja drugim dijelovima naš obale... Hvala ti na trudu koji nama donosi taj lijepi osjećaj!
| Julijana | 25.09.2010. u 11:49
ponovo prošetah s tobom ...
:-)| rU | 02.10.2010. u 08:28
Obogaćen prelijepim dodirima tvojih slikopisa sa zadovoljstvom ti osmjeh ostavljam :-))))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 29.10.2010. u 20:31
ti dodir u prolazu...a ja u tom dodiru ostavljam pozdrav ;)))))
| smotani | 03.11.2010. u 19:17
pozdrav s jezeraca ...
dugo te nema, nadam se da si dobro ...| rU | 03.12.2010. u 19:15
sretan i blagoslovljen božić!
zdravlja, zadovoljstva, ljubavi i svega dobra u obilju, draga aquaria.
:-)| rU | 26.12.2010. u 09:14
Sretno ti Novo lito .-)))
| boco san | 30.12.2010. u 12:39
svega dobra u Novoj ...
:-)| rU | 01.01.2011. u 15:16
Skoro će i sljedeće ljeto, a ja tek sada čitam o tvom lijepom iskustvu. :) Sva sreća da imamo prirodne ljepote, jer sudeći po ovim turističkim djelatnicima koje si srela, ne bismo baš napunili državne blagajne o kojima se tako puno priča.
| pegy | 13.02.2011. u 22:38
Blog je fenomenalan.
Veliki pozz od mene.| marijicin blog | 24.03.2011. u 13:49
Gdje god bila mogla bi se Didi i javiti...Eto mene sa izmijenjene adrese u šetnjama od bloga do bloga iako je preostalo malo blogera iz starog dragog mi društva.Pozdravljam te i osmjeh ostavljam :-))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 28.03.2011. u 10:57
pozdrav s jezeraca ...
| rU | 18.04.2011. u 15:44
Vratila sam se blogu! Ostavljam ti pozdrave i nadam se da ćeš se i ti vratiti da zajedno pišemo i komnetiramo. Pozdrav tebi i obitelji.
| MaSanYa | 22.04.2011. u 09:41
sretan ti uskrs.
još uvijek se novom postu nadam.| rU | 24.04.2011. u 02:05
i ja ostavljam kratki dodir.... dodir slova.... u prolazu
lijep ti pozdrav.....;)| smotani | 25.06.2011. u 13:06
nema te dugo..jako dugo... nadam se da si dobro....
Tebi, obitelji, najmilijima želim sretan i blagoslovljen Božić i svako dobro....
topli ti pozdrav ...| smotani | 23.12.2011. u 19:04
sretan božić, draga prijateljice!
:-)| rU | 25.12.2011. u 12:43
Čestit i blagoslovljen Božić !!!
.............. od srca .......................
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 25.12.2011. u 22:42
Sretna i blagoslovljena nova 2012. !!!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 01.01.2012. u 22:10
Nakon toliko vremena,eto mene,i ma gdje bila,Dida će ti poželjeti sve dobro za Božić i Novu godinu i osmjeh iz dubina svoje malenkosti sa zadovoljstvom ostaviti :)
| Sa dva prsta po tipkovnic | 25.12.2012. u 14:01
puno je vremena prošlo..navraćao sam...ali tebe i dalje nema...nadam se da je sve u redu....
tebi, obitelji, najmilijima želim svako dobro u (N)Ovoj ;)| smotani | 01.01.2013. u 19:52
