KOPANJE
Odlomak iz knjige V. I. Safonova: Arijadnina nit
Autor slikovito uspoređuje učenjake s kopačima, a istraživanja u ovoj ili onoj oblasti s dubinom iskopane jame. Evo kako on o tome govori:
«Direktno mišljenje – to je dublje kopanje jedne te iste jame; zaobilazno – to je pokušaj kopanja na nekom drugom mjestu»
«Sigurno je da je najviše napora usmjereno na logičko širenje i produbljivanje jednom izabrane i određene jame. Većina učenjaka, zavisno od njihovih sposobnosti, predstavlja umove koji pomalo grebu po zidovima jame ili pak otkidaju komade.»
«Ipak velike naučne ideje i velike naučne korake naprijed postižu ljudi koji su odbacili iskopanu jamu i koji su počeli kopati novu.»
«Svaka napola iskopana jama daje smjer u kojem se može trošiti energija. Jer snaga i energija moraju biti nekamo usmjerene, a osim toga, uvijek postoje važniji poslovi nego što je traženje novog pravca. Povećanje jame koju već kopaju pretpostavlja stvaran progres i garanciju za daljnja dostignuća. I na kraju, stara odlično razrađena jama, tako je dobro poznata da ne stvara nikakve probleme i osigurava miran život. Odreći se jame, koja već ima odgovarajuće razmjere, a da nemamo predstave gdje će se kopati nova, vrlo je riskantno.»
I dalje: «Upravo zbog toga stručnjaci obično nikad ne napuštaju prvi tu jamu koja im je dala status stručnjaka-eksperta da bi započeli novu na drugom mjestu. I još je manje zamislivo za stručnjaka da izađe iz jame samo zato da bi se odmorio i pogledao naokolo gdje da započne kopanje nove. Nijedan stručnjak ne gori od želje da pokaže svoju erudiciju u obliku nezadovoljstva jamom koju ima.»
Kopajući po svojoj arhivi izvukla sam gornji šaljivi citat izvučen iz privatnog dnevnika nekog znanstvenika koji je tog jutra ustao na lijevu nogu i odlučila ga staviti u post. Ispisala sam ga još 2002. kad sam čitala tu knjigu, a sad mi se zgodno poklopio s pojavom novog bloga najavljenog na naslovnici, pogledajte linkove, da ne duljim.
U jednom kratkom periodu života razmišljala sam o mogućnosti da se na neki način posvetim doživotnom studiju i znanstvenom radu. Davno sam odustala i u potpunosti se predala praksi. U slobodno vrijeme uživam u svaštarenju, u najpozitivnijem smislu te riječi. Kad čitam gornji citat, jasno mi je da zbog velike znatiželje i nemira ne bih bila uspješna u kopanju, proširivanju i uređivanju jedne jedine jame. Ili nekoliko međusobno sličnih.
Otkrila sam da puno više volim zavirivati u mnogobrojne raznovrsne jame. I tražiti nove, naravno. I kopati, kopati, kopati...
A vi?
15.01.2007. u 21:20 | K | 55 | P | # | ^
zanimljivo zboriš :-) Možda bih i mogla kopati samo jednu jamu,ako bih nekako znala da je to ona prava ;-) U suprotnom mislim da je najbolje kopati više jama,ali svaku dovoljno duboko
| Kao da je važno... | 15.01.2007. u 23:10
I ja sam više tip koji voli iskapati više jama. Doduše, postoje trenuci kada se više usmjerim na jednu ili dvije, ali me uglavnom zanima i više od toga. Teško mi je shvatiti da ljude u životu može zanimati samo jedna jedina stvar kad je svijet oko nas toliko bogat svim i svačim da jednostavno mami na to da se zainteresiramo.
| pegy | 15.01.2007. u 23:27
Ne znam, nisam o tome nikad na ta način razmišljala, ali sam vidjela večeras najave dva nova bloga... na naslovnici koju navodiš :)) Nisam ih čitala, malo sam počela, teško mi to štivo za večer pa odustah do neke nove prilike.
Što ja radim ili volim raditi? Vjerojatno ne kopam samo jednu jamu, definitivno ne... Kopam li mnoge? Ma, valjda nisam takav svaštar, ali one koje kopam pokušavam kopati a ne samo malo zagrebati, čini se...
Nije loše ni kopanje samo jedne jame, ali možda čovjek širi vidike kad osim onog svog temeljnog probijanja :)) uzme vremena i snage za još ponešto. I opet se tu vraćam na svoju, ne nije moja, ali tako to kažem :)) misao da je ipak najveća mudrost biti dobar i mudar čovjek :))
Filozofija na kraju dana....
Dobra ti noć, draga :))))
I hvala za mail... dužnosti me spriječiše da se pozabavim odgovorom.. nadam se da razumiješ....
Sve dobro :))| posoljeni zrak | 15.01.2007. u 23:32
Pusu ti ostavljam, a čitam te sutra:))
Što se fotke tiče... nema žurbe...| atlantida | 16.01.2007. u 01:19
i ja sam isto jako znatiželjna osoba i ne mogu se smiriti na jednom mjestu. možda čak i preznatiželjna... :) sva sreća da je život jedna duga škola. jako lijep odlomak iz knjige... veliki pozdrav!
| aibreann | 16.01.2007. u 02:11
samo da kažem laku noć pa brišem da te ne budim,pozdrav ostavljam.
| prorokk | 16.01.2007. u 02:14
Zanimljivo...
Ostavljam ti lijep pozdrav, a ovom malenom anđelu od srca sve najljepše u životu i snovima ...| melody | 16.01.2007. u 02:39
i ja sam od onih koji kopaju na više mjesta, pa onda i zaborave zašto su, gdje, s kojim ciljem i do koje dubine kopali. ja sam ko i vjeverice, nakupe lješnjaka i oraha, sakriju u neku duplju tak da imaju zanimaciju, al su senilne pa zaborave gdje su ih stavile :)))
| mama sepia | 16.01.2007. u 06:44
ja pararelno čitam po nekoliko knjiga naizmjence, pa ne znam kako bi se natjerala na kopanje samo jedne jame...mislim da je ovo šaljivo mišljeno jer postoji jedna ideja vodilja, ali nas ona u pravilu odvede na mnogo različitih mjesta....samo crv uporno buši jednu te istu rupu...pusaaaa!
| Irida | 16.01.2007. u 08:25
Uvijek kopam na više strana, negdje rujem duboko, negdje samo grebem po površini
| champs-elysees | 16.01.2007. u 09:02
ponekad se dogodi da kopamo jednu, malo zastranimo (iz znatiželje) u dubini i iskopamo drugu rupu da bi izašli ponovno na površinu, daleko od one prve koju smo počeli kopati ;- )
| oceana | 16.01.2007. u 09:08
mislim da kopam na previše mjesta i da sam još rastresenija od toga, moram se malo bolje organizirati u kopanju ;D
| tita | 16.01.2007. u 09:31
hm... volim istrazivati, a sad.. ne znam, tesko je to reci
| bullying | 16.01.2007. u 10:23
a ja kopam po svojem vrtu. pa rupe punim vodom i naseljavam zlatnim ribicama i žabama.
sjedim na obali jezeraca i zurim u vodu. ponekad mi vilin konjic sleti na glavu.
rujem i po svojem "području od znanstvenog interesa". male hodnike između velikih rupa, koje su prije mene iskopali "veliki kopači".| rU | 16.01.2007. u 10:41
Zanimljivo je to kopanje, vodi nas do neočekivanih iskopina, koje nas ponovo nagone na kopanje...dobar dan...oblačni.
| misko | 16.01.2007. u 12:01
uvijek treba prosirivati interese i znatizelju... zamisli koji bi to tuzan zivot bio da imas samo jedan cilj i tezis samo njegovom ispunjavanju. i sto kad ga ispunis? onda nemas pravog razloga za raditi dalje na sebi ili objektu tvoje pozornosti.
zato ja imam tisucu ciljeva. tisucu rupa za kopanje. ali ona najinteresantnija i najteza sam ja sama. to je nesto cime cu se baviti cijeli zivot. i moram priznati... bas me veseli!
pusa| majta | 16.01.2007. u 12:56
ni meni nije draga pomisao na kopanje samo jedne jame. svaštarenje me čini sretnim ;)
| Vinci | 16.01.2007. u 13:34
zato se vjerovatno mladi nemogu odlučiti kamo se žele usmjeriti jer nas previše toga zanima.mene zanimaju mnoge stvari i nikad mi nije jasno kako se netko može fokusirati na jedno i cijeli se život baviti tim jednim. svijet je velik u puno je prostora gdje se može iskopati nova jama...
| ..::Marry::.. | 16.01.2007. u 13:56
krešimir je uistinu poseban... i ja sam jedan od onih koji voli kopati, definitivno! ;) pozdrav, aquaria! :)
| brlje | 16.01.2007. u 18:59
i ja, isto tako...volim kpati po vise jama, heheh, jer, vise cu stvari spoznati...ne volim inace neko usko opredjeljenje odnosno usmjerenje....lijepu i ugodnu vecer ti zelim...
| mirisdunje | 16.01.2007. u 19:09
.bez znatiželje - čovjek bi bio mrtav...:)))
| SONATA O LJUBAVI | 16.01.2007. u 20:11
a da, to sam ja... :) hvala u svakom slucaju :)
| bullying | 16.01.2007. u 20:20
Zanimljiva pričica. Iskreno rečeno, ja još ne znam što volim. Možda želim kopati malo više jama, ali nikada ne napuštajući onu prvu... Ne znam...
Puno pusa, moja Prijateljice..
Osmijeh...| Festina lente! | 16.01.2007. u 21:20
sigurno tokom života iskopamo puno različitih jama;široke, duboke , plitke sve zavisi od naše znatiželje ili od rezultata koje smo dobili pri iskapanju....nadam se da se ne ljutiš što ti prije nisam rekla za citat na mom blogu iz knjige " Derviš i smrt " Meše Selimovića lijep pozdrav
| otkucaj | 16.01.2007. u 21:24
I ja sam jedan od kopača raznovrsnih jama.Ali,nijedna nije bila lijepa,pa odoh kopati novu..i danas kopam.Koliko bi mi vremena trebalo da se vratim istim putom i zatrpam sve te jame?
Kao Don Kihot s vjetrenjačama.Da,ponekad mislim da sam to ja!
Osmjeh ti ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 16.01.2007. u 22:04
Nisam nikad razmišljala o tome ali mislim da bi rađe zagledala puno jama nego kopala u jednoj, ustvari vjerovatno bi donekle kopala u jednoj pa bi onda pobjegla.
| slatko grko | 16.01.2007. u 23:45
joj i ja sam apsolutni i tipicni "svastarac" pa kao takav ne bih nikako mogla kopati samo jednu jamu nego tisuce razno raznih sirina i dubina. Katkad mi je zao sto nije fizicki moguce zaviriti u sve ono sto me zanima pa stoga mozda masu zanimljivih stvari u stvari samo zagrebem malo pod povrsinu (bez nekog dubljeg kopanja) i odem na nesto drugo pa opet tako....i stalno imam osjecaj da mi masu stvari sipi kroz ruke, odlazi u nepovrat a ja ne stignem sve to iskopavati....zivot je tako kratak da bi uspjeli nauciti/saznati barem mali dio onoga sto nas zanima. Smrc!
| MENTINA | 17.01.2007. u 00:21
Vidiš kako je to zanimljivo: baš jučer na večer uzela sam neki blokić od male i na jednoj stranici našla tekst na engleskom jeziku koji bi preveden otprilike išao ovako: ne možeš upoznati ocean, ako se ne usudiš izgubiti obalu iz vidika. Možda mi je to neki znak?
| Mima | 17.01.2007. u 08:54
Za sebe bih rekla da kopam u širinu, ali neke od tih rupa zatrpam odmah pošto se uvjerim da je površna slika bila varljiva ili pokvarljiva.
| carla | 17.01.2007. u 11:09
Sve u pjesmi je dozvoljeno,a pjesnički izrazi su ponekad neshvatljivi,pozdrav ostavljam.
| prorokk | 17.01.2007. u 11:15
I ja volim kopati nove jame i upoznavati nove stvari zapravo to je samo uživanje u životu da volim uživati u životu...
Pozdrav| Insomnia | 17.01.2007. u 14:09
Svaki put me obraduješ svojom posjetom...
Nebeski pozdrav!!
Osmijeh...| Festina lente! | 17.01.2007. u 19:05
kopanje-nikad ne znaš hoćeš li iskopati nešto vrijedno..
evo mene u prolazu| tajchi(ca) | 17.01.2007. u 19:10
Pozdrav kasni, izaponoćni
u doba kad štošta u nama gubi svoje
jasne obrise, osim obrisa umora,
snova i željom malog privrmenog nestanka.
Neka Vas u snu čuvaju bijeli letači.| Vladimir Ordanić | 18.01.2007. u 01:17
i ja uvijek kopam :)
i uvijek nešto novo nađem!
Život je neiscrpan rudnik!| avangarda | 18.01.2007. u 08:54
Dobro jutro i srdačan pozdrav ti ostavljam.
| prorokk | 18.01.2007. u 08:55
Ja sam baš taj kopač, ali (bar se nadam) nisam od onih koje je strah tražiti novu jamu za kopanje...odnedavno mislim da sam naišla na zlatnu žilu i to je veliko zadovoljstvo...
| Majstorica s mora | 18.01.2007. u 10:38
i ja volim kopati, kopati, kopati....a hoću li se baviti znanstvenim radom ili nečim drugim još ne znam pa ne znam točno u koju kategoriju kopača spadam... :):)
lijepi pozdrav| Brunhilda | 18.01.2007. u 10:53
bas kak velis i ja vise volim ici od jame do jame ... mozda se tu i tamo zadrzim malo duze kopajuci koju ali uskoro nadjem neki novi teren i ajmo isponova ... da li je to dobro ili nije ne bih znao ...
| okeco | 19.01.2007. u 08:27
Ma nije ovo anegdota. To je prava istina o znanosti i radu u njoj. Zna čovjek o čemu govori. Što se rupa tiče, kopam jednu dok se u njoj to isplati.
| Um | 19.01.2007. u 10:13
ja sam iskopala novu jamu.... pored njih još nekoliko i znam... u svakoj je lijepo, ponekada malo tamno, ali se isplati. svaki put zbog nečeg novog.... hvala ti što si otvorila put za još jednu...
| P A N T E R A | 19.01.2007. u 10:23
........meni često bude žaj što me ne interesira samo jedno područje i da ga znam izvrsno, ovako svašta znam, previše toga mi je interesantno, a opet o pojedinim temama ne bi mogla održat govor....sve mi je nešto poznato........
| katrida | 19.01.2007. u 12:23
;) novi blog mi se sviđa, a ti samo nastavti kopati kad stigneš... ;) ;) ;)
| 4pištolja | 19.01.2007. u 13:21
primi puno svjetlosti,čuvaj toplinu vatre topaza...
ćao| natan z | 19.01.2007. u 14:36
Hej!!
Puno pozdrava!!!
Osmijeh...| Festina lente! | 19.01.2007. u 19:18
Još kopaš????
:)))
Ostavljam pozdrav... mislim da znaš zašto.....
Sve dobro, uživaj u vikendu, u nećaku, u... tisuću malih stvari....
Pusa i pozdrav :))| posoljeni zrak | 19.01.2007. u 20:11
Hej! Prvi put sam ovdje...Moram pohvaliti tvoje posteve. Definitivno te stavljam u linkove
| Ništa mi neće ovi dan pokvarit... | 19.01.2007. u 20:31
lijepu i ugodnu vecer i isti takav vikend ti zelim....
| mirisdunje | 19.01.2007. u 21:21
ja obožavam znanost i želim se jednog dana baviti istraživačkim radom,laboratotoriji i takve stavr,to mi je od djetinjstva bila želj,nikad nije kasno da se vratiš znanosti,bar unutar svoj 4 zida :)
| robi | 20.01.2007. u 00:08
Jama? Hm, kao bivšem pioniru i aktivnom pripadniku dramske (sekcije! - kojeg li naziva), odmah mi pade na pamet I.G. Kovačić. Ili ona narodna: tko pod drugim jamu kopa...
Ja nekako više volim gledati u zvijezde:))| atlantida | 20.01.2007. u 01:43
Ja sam suprotnost sama, pa se znanost bavi samnom.
Kad bih se ja bavila njome, razgrtala bih, a razgrtanje nije kopanje.
Pozdravljam te| playera | 20.01.2007. u 08:59
Kopam ja kopam,možda svaku jamu i preduboko:)Pozdrav draga veliki ostavljam i lijep ti vikend želim
| ANONIMAC | 20.01.2007. u 10:37
Apsolutno se slažem - potom si i ti moj tip (ja tvoj)! :)) Rujem li ga rujem kao mala krtica!
| svjetioničarka | 20.01.2007. u 13:59
Odličan je citat! Nažalost, čini mi se da u našim znanstvenim krugovima još uvijek prevladava taj sindrom "jedne jame koja se ne napušta". Što se mene tiče, uvijek volim tragati dalje... :-)
| Big Blue | 20.01.2007. u 14:40
