TORTA OD ORAHA
Sjećam se jedne male crno bijele slike koja se vjerojatno nalazi u gomili starih obiteljskih slika kod mojih roditelja. Djevojčica sjedi za stolom, pred njom torta s jednom svijećom, ili možda dvije. Na sebi ima tamnu haljinicu s bijelim čipkastim ovratnikom. Haljina je bila tamno crvena ili bordo. A možda i nije. No ne vjerujem da su me sjećanja prevarila. Imala sam jednu takvu bordo haljinicu i jako bi me začudilo kad bi mi netko rekao da je bila, recimo, plava. Možda se i varam u boji haljinice, ali se nikako ne mogu prevariti u pogledu torte koja na staroj slici sliči na panj sa zapaljenom svijećom.
Moja baka je uvijek pekla tortu od žutog biskvita nadjevenu mljevenim orasima koje je pofurila vrućim mlijekom uz dodatak šećera i kasnije dodala malo margarina koji je stvar držao na okupu. Da, i vaniliju, kasnije vanilin i puno limunove korice koja je tako fino mirisala... I debeli sloj čokoladne glazure. Sve lijepo ukrašeno šlagom i svjećicama. Neke od tih torti bile su na kat. Većina je prije ukrašavanja sličila ovom prekrasnom primjerku gore koji sam pronašla na Google-u.
Dobila sam ukupno dvadeset i devet takvih torti. Sjećam se da me je baka nazvala uoči tridesetog rođendana i ispričavala se što ne može napraviti tridesetu tortu, nema snage u rukama, teško stoji... Uzalud sam je uvjeravala da to nije bitno, da ću donijeti svoju i da ćemo sve lijepo proslaviti kao inače, s malom razlikom – tromjesečnim bebačem koji nam se nedavno pridružio. Te sam godine dobila od tete na poklon čokoladnu parfait tortu kakvu samo ona zna napraviti, a našla se tu i moja torta, jer već odavno nije bila stvar u tome da ja ne bih znala napraviti tortu, orahovu ili neku drugu. No onu pravu, jedinu i jedinstvenu više nisam jela, iako je baka živjela još deset godina. S tortama je bilo gotovo. Sve u svoje vrijeme...
Kako mi je pala na pamet torta od oraha? Ništa neobično. Za svoj sutrašnji rođendan ispekla sam tortu od žutog biskvita s nadjevom od čokolade, prema dječjim željama. Napravila sam i kolač neobičnog imena rigo janči. Kolegica od koje sam dobila recept kaže da ga je upoznala u okolici Rijeke i tek dosta kasnije dobila taj recept. Budući da je kolač relativno jednostavan i ukusan, dodat ću na kraju recept. Navali narode, raj za šlagoljupce! 
Dakle, jasno je da sutra imam rođendan. Navršavam šest puta po sedam godina. Proteklo je 15 340 dana od one siječanjske večeri kad su na Zagreb i bolnicu u Vinogradskoj padale krpe mokrog snijega, a ja sam nešto prije devet sati zaurlala pozdrav svijetu. Svijetu kojeg unatoč stalnim mijenama volim i čija bezbrojna lica otad upoznajem.
Recept:
Tijesto:
Istući 4 žutanjka sa 6 dag šećera, umiješati 6 dag otopljene čokolade i 3 dag maslaca, limunovu koricu, 6 dag brašna, vanilin šećer i snijeg od 4 bjelanjka. Peći u tankom sloju na back papiru (papiru za pečenje). Ne peći predugo, jer je tanko!
Krema:
Rastopiti 20 dag čokolade. Miksati 5 dl slatkog vrhnja s vanilin šećerom i kremfix-om. U šlag postepeno umiješati (umiksati) rastopljenu čokoladu. Namazati na ohlađeno tijesto.
Gornji sloj:
Sve premazati tučenim slatkim vrhnjem (cca 2.5 dl) i posipati čokoladnim mrvicama.
Staviti u hladnjak da se stisne. Zatim rezati na kocke.
P. S. Moram dodati još jednu rečenicu. Kad sam objavila ovaj post ustanovila sam da je ni više ni manje nego stoti po redu!
22.01.2007. u 22:39 | K | 39 | P | # | ^
