O ČEMU SANJAJU NOVOROĐENE BEBE?
Znate onu behaviorističku teoriju po kojoj se čovjek rađa kao tabula rasa – prazna ploča, a zatim se razvija isključivo pod utjecajem okoline. Ne želim sad pisati o njoj i pokušati je pobiti argumentima – preumorna sam i ne poznajem dovoljno psihologiju. No rodila sam dvoje djece i znam da ta dragocjena mala bića na svijet dolaze s određenim karakteristikama koje ih već tada razlikuju od svih ostalih, dakle sa svojom ličnošću.
Ne znaju govoriti, ali znaju se glasati na nekoliko različitih načina. Mimikom koja nije nimalo oskudna i intenzitetom micanja dijelova tijela u okvirima trenutnih mogućnosti pokazuju svoj stav prema stvarima koje ih okružuju. Ne vjerujem da im je život u početku jako lijep. Možda zato toliko spavaju.
Možda i sanjaju. Zapravo, sigurno sanjaju, to znaju sve majke. I mnoge se, kao i moja mama, pitaju – o čemu. O čemu može sanjati takav mali stvor gotovo bez ikakvog životnog iskustva? O vremenu koje je proveo plutajući u toploj i udobnoj sigurnosti iz koje je nedavno bio tako okrutno protjeran? Ili plovi nestvarnim predjelima, nedostupnima nama okorjelim stanovnicima svijeta tako sklonog skrutnjavanju?
Što god bilo to o čemu sanja, malom mudracu poklanjam još jednu sličicu njegovog zaštitnika na ovozemaljskom putu...
12.01.2007. u 22:37 | K | 47 | P | # | ^
