16:44

Danas je ludi dan.
Danas dolazi na naplatu zadnja rata kredita,
pa se veselim ko dijete da će taj segment sranja otpasti s mene.
Već je debelo unaprijed dogovoren Vincek
da proslavimo tu sretnu zgodu,
no,
danas sam i registrirala auto.
Jučer mi je sinulo (auto je Nonotov)
da je auto Nonotov :-P
I da možda nije dovoljna kopija njegove osobne
nebudi lijena i nazovem
Da, gospođo, trebate osobnu kartu ko takvu
ali ja radim navečer, već je bilo pet kod te spoznaje,
ukratko, Nono je išao ajati prije nego je meni posao završio.
I što mi je preostalo nego
ustati u šest
smjesta otići k starcima pred garažu posaugati i oprati auto
u pola osam projezditi na drugi kraj grada po tu osobnu
projezditi na drugi kraj grada gdje sam imala dogovor za registraciju
Djevojče mi se, da bude Srećonoša, pridružilo sa prespavavanja
obavili smo to, začudno brzo i uspješno
gospođa mi je rekla da je i ona udovica, i bila je superturboljubaznaidragaidobra prema meni
(uopće ne bi došlo do takvih razgovora
da se Nono ne preziva jednim prezimenom,
Vedran koji je potpisnik prošle police drugim,
a ja trećim.........)
i onda je pao Vincek
ali,
navodno,
ledena kava je BOLJA
u Tihoj suzi,
no,
danas je i uletila
ostavinska broj dva kod javnog bilježnika.
To je zaista uletilo od jučer
(idioti)
a i odvjetnik naše opozicije je idiot,
kao i oni koje predstavlja
pa idemo na sud.
Tako je i to konstatirano danas,
a i time određen slijed nekih akcija koje imam obaviti.
A i treba malo ić raditi.
danas je tako neki dan za privođenje stvari do kraja,
do konačnih ukazivanja u kojem smjeru će se ići
i to.

Da rezimiram,
pita od maka je jako dobra,al nijansu preslatka
a štrudl od jabuke je odličan
i kava je odlična
i mislim da ću večeras ići još jednom, jer kad je bal - je bal.



Bonus
I ima još;
definitivno je skontano
da se neka misteriozna voda
koja se pojavljuje oko kade s obje njezine strane koje nisu naslonjene na zid
ne izljeva kad se pušta voda u kadu
pa si misliš da si nepažnjom pošpricao
nego izlazi , izvire, IZ PODA!?!?
kad radi veš mašina na suprotnom kraju kupaone.

Da rezimiram:
voda (cijeli centimetar dubine pa putuje uokolo)
NEizvire iz poda kupaone
kad se pušta voda u kadu,
kad se pušta voda u lavabo,
kad se pušta voda u wc-u,
ni iz sifona nasred kupaone,
nego SAMO kad radi veš mašina,
koja stoji na suprotnoj strani kupaone
i ima vlastiti dovod i odvod vode.


Jasno je, naravno, da slijedi razbijanje kupaone, jelda. :D

Zar ne zaslužuje to još i treće tješenje/slavlje u Vinceku?

22:52

Sama sam.
Djevojče spava kod frendice.
Svjesno ne mislim o sveukupnoj situaciji,
samo me rastužuje,
samo me ruši.
Ne razmišljam, ne mislim, ne znam, ne osjećam.
Odabirem i ne baviti se samosažaljenjem.
Nisam navikla biti sama.
Bolje da se počnem navikavati,
jer je to moja em sadašnjost, em budućnost.




Čudno mi je to,
imam neke boljke,
(nisu one sad bitne)
al u dosadašnjem životu,
spomenula bih to samo mužu
ne mami, ne sestri, ne prijateljicama
(osim ako se vremenom ne ispostavi da je bitno)
one male, sitne svakodnevne stvari
koje uglavnom čine život
to kad nemaš s kime dijeliti
kad nemaš kome reći da si gladan ko vuk kad dođeš navečer doma
ili da te bole noge od umora
ili da ti lupa srce dosta često ovih dana
i da se sjećaš zadnjeg sistematskog pregleda pred tri godine
kad je doktor rekao da imaš šum na srcu
al da nije bitno
jer nisi košarkašica,
jako ti je nemilo,
dođe ti jako zaglušujuća tišina u kući.


Ništa se neće promijeniti,
kamo god pogledam,
niti dogoditi,
ako ja to sama ne iniciram, napravim.




Ako me želite kazniti,
ostavite me samu.
Nekoć, moj um je bludio
I bila sam dosta labilna,
i biti samoj bilo je izrazito opasno za mene.
Al sada nakon svega,
više nisam to.
Sad sam najviše - tupa.
Tupa od sveg užasa koji se događao,
koji smo gutali u sebe.
I koji je skončao strašno.
I od ove užasne situacije.
I od stvari koje ti daju krivnju
koje osjećaš, i ne možeš promijeniti, a nisu poželjne
I ne možeš iz svoje kože
I u užasnoj si poziciji da nemaš kuda pobjeći
nego moraš biti hrabra
ne smaknuti pogled
i gledati iznova u svaki dan
iako se on sastoji od svih onih stvari koje NE želiš gledati
a vrlo malo onih koje želiš
a sve skupa nema više neki značaj.




...........................................................



Da samu sebe potapšam po leđima;
danas oko podne sam smogla hrabrost
nakon onog prošlotjednog šizoidnog fijaska
(vidi ono tamo neki post)
ponovo doći na groblje.
Računam da peć radi popodne
jer se kroz jutro i oko podneva vrše sprovodi,
pa valjda nema .......ma dobro,
neću pisati, morbidne stvari su mi na umu.
Pa sam prvo doma posadila u posudu neke lukovice
i odnjela na grob,.
Pa s groba donjela doma posudu što živih, a što posušenih biljčica,
i zamijenila posušene drugim biljem
i opet išla na grob, da s tim poslom danas završim.
U drugoj turi,
Djevojče se priključilo,
radije je išla samnom do groblja autom,
nego tramvajem doma iz škole.

Ona je u potpunom nijekanju situacije, to sam sad ziher.
Na grobu je izvježbavala nekli plesni pokret i korak,
pjevušila,
i općenito ignorirala mjesto bivanja.
Čim sam odložila to cvijeće,
inzistirala je da odmah idemo.

I naravno,
morale smo na kavu,
jer je u grobnoj birtiji
navodno najbolja ledena kava u gradu.
:-O
To je trenutna furka, ledena kava.

A birtiju od milja zovem/o 'Tiha suza',
Iako sam danas pogledala, pa vidim da se birc zove 'Duga'.
Što je bilo dosta neobično,
jer smo na grobovima danas primjetili puno duga,
što smo začuđeno komentirale....
Nismo dokučile, kroz što se to svjetlost lomi
I zašto danas na tako puno mjesta,
A inače - nikada.

(ne moram reći čega su duge simbol, inače)


...................................................



Uglavnom,
danas sam uz to bila dva put na poslu,
i skuhala ručak
i sad me noge bole da je to preužasno,
jer sam se nahodala ko sivonja,
al to nema veze jer je sutra JEDAN NEOBIČAN dan.


I o tom ću sutra,
ili možda kasnije.
Uopće ne znam što da počnem sada.
Tv?
Hranjenje?
Spavanje?
Suđe?

9:02

15:45

8:16

09:09

Potresena onim jučer
(pogledajte prethodni post)
imala sam burnu noć.
nisam se strašila ili slično,
znam samo da sam sanjala, sanjala, sanjala,
osjećaj kao kad gledaš puno televizije,
recimo praznici su i danima ležiš na kauču,
jedeš i buljiš u tv
a onda nemaš pojma kaj si u stvari i kada gledao,
imaš fragmente,
al ti je glava kao košnica....


Uglavnom,
imam fotku
jednu
koju nosim sa sobom
suprugovu,
od dana kad je umro , uza mene je
već sam neki dan
pomislila kao ću sad izabrati jednu novu
a jer se ova sva pogužvala, ispucala i izbljedila
od poljubaca
držanja u rukama
džepovima
stajanja u torbi,
stajanja uz nas dok jedemo
i poglavito
jer je rukom držim na prsima dok spavam
i kad se probudim noću,
ako nije uz mene
pipam uokolo
dok je ne nađem.

I noćas tako,
pipam
i napipam je SASVIM MOKRU
(nešto novo!)
jel od suza
(ne sjećam se plakanja)
jesam li je ljubila?
Potpuno mokra,
ako je slina
valjda sam je lizala!?
I sigurno je nisam lizala
imala sam pred koji mjesec i epizode kvaziveksla,
menopauze,
plivala bih u znoju,
i to je slika bila preživjela,
da je zaljepljena na mene.

Ovo je bilo drugačije
ja suha
slika mokra,
kao da sam je umočila u vodu i položila uza se.
Posušila sam je na majici,
a jutros vidim da je više pola nema
otišao sloj boje, mjestimice je bijeli papir, u mrljama.

Satrla sam je.

A probudila sam se sasvim natečena,
pa zaključujem da je valjda bilo plakanja
za koje ne znam.




..........................................................



Šaljive teme:
Imam sto godina DM karticu
ono skupljanje bodova
pa neki račun njima smanjiš
i iznova skupljaš
ali sam bila lijena logirati se i prijaviti sebe/karticu online,
da to aktiviram.
I jučer mi kažu da to učinim,
da iskoristim te novce na kartici,
i iz zaje*****je
napišem da mi je titula
prof
a da želim da me se oslovljava sa gospođo
I smjesta mi dođe mail sa
'Poštovana Gospođo Prof, B.'
i smijem se tome ko luda,
kćer me odobrovoljeno promatra,
znam da to drugima nije nešto smiješno
ali moje percepcije su pomaknute na senzibilno
i reakcije su naglašene
i u tom silnom smijanju
dobijem Flashback
(what a feeling)
kako je moj dragi mužić prije više godina
iz puste zajebancije
a to je bilo onomad poslije rata kad su vraćali titule i whatnot
tražio da mu na kartici, a i na poslu u obavijesnim dokumentima
piše PL. uz prezime.
Plemeniti.
Smijali smo se kao luđaci,
a najviše smo se smijali na uozbiljenje u očima stranaca,
a i nekih kolega
kada bi naišli na titulu.
Uglavnom nije rekao da se zajebava.
Poslije je to samo od sebe jenjalo,
al neki su živjeli u uvjerenju da je V. plemenitog roda,
i ono što je zanimljivo
gledali su ga drugačije,
gledali su nas drugačije.
Ajoj. :)))

Svakakvih stvar se prisjećam u zadnje vrijeme.


Jednom,
ravno godinu prije nego smo počeli skupa
još potpuno naivno, a znakovito,
ideja još ni u primozgu što će biti uskoro
bio je fašnik i kod nas na poslu je običaj tu večer
doći kostimiran (ako hoćeš).
Mi smo sjedili taj program skupa,
i došli smo do zaključka,
ne znam moja ili njegova ideja,
da je za nas jedino prihvatljivo i razumno
da dođemo kao - mladenci.
On nek nabavi odijelo, ja ću vjenčanicu.
To je tako nekako bilo prihvaćeno kao samorazumljivo i prihvatljivo.

To je ipak otpalo, ja sam bila vila sa zlatnom kapom
i dalje što je bilo nema veze,
al evo, i to sam se sjetila jučer-prekjučer...


Za sada dosta.
Suđe-veš-ručak-sortiranje fotki,
čeka me zadnja četvrtina tog preslagivanja
i onda mogu na novi projekt .
Ovaj vikend mogu birati između:

a)
Pranje ormarića u kuhinji onim jakim sredstvom za odmašćivanje
b)
konačno rješavanje gljivica na stropu kupaone
c)
šišanje živice u vrtu, pakiranje i odvoz iste

Uz to bonus pride,
sa tavana spustiti kistove i registratore firme
osmisliti popravak kuke za ulaz na tavan

Do viđenja.

21:38

Nakon onog sna
kvadrat-krug -točka u centru koja postaje krug
pa videa koji opisuje tu točku koja postaje krug
danas mi je frendica
(naravno, ne znajuć za ovo prije navedeno) poslala OVO.
U osnovi, zanemarivo je ovo o čemu je poslani članak
ali opet taj simbol!!!

Morat ću ga izguglati malo.


O dvije stvari još moram pisati,
prvo o današnjem posjetu groblju
koji je prvi put ikada
imao elemente horora za mene


i o drugoj stvari
potpuno bedasto, al me nasmijalo.

Samo kad legnem.




EDIT U 23:24;
Danas je na grobu bilo jezivo
Stvarno, kakvi smo takvo navlačimo na sebe
Što odašiljemo
To se na nas lijepi.
A samosažaljenje
I nevoljkost da se makar mikron popravimo
Mogu činiti nebo i zemlju razlike
U našem doživljaju svijeta,
U viđenju kakav svijet jest.



Došla sam jako potonula
Više nego inače
Obično ne plačem već od auta
(Ovih dana stalno sam na rubu plača
A suvislo funkcioniranje u svijetu
Tek je vrlo vrlo tanka maska).

Bilo je već kasno
I sitno iza pet
A zatvara se u šest.

Gotovo prazno....

Jako me obuzeo umor i plač.
Vrlo beznadežno.
Ima nekih klupa na prilasku
S njih se već vidi u daljini
Pozicija groba
I nekako sam se sručila na klupu
Groblje nikako nije bilo ovaj puta
Neutralno mjesto
U daljini, u neposrednoj blizini
Groba kamo sam išla,
Najednom sam opazila ženu
Koja je sjedila na jednom od grobova.
Razgovarala je,
Znam, to i sama radim
Iako nikad ne sjedim na grobu
Tek čučim pokraj
I polažem lijevu ruku
Kroz plač nisam bila niti sigurna što vidim
Bila je dugo nepomična
Da sam posumnjala da je to čovjek
Otirem suze da bolje vidim
Onda je ustala
Žarkocrvena kosa
Dugačka siva vesta
Nije još odlazila
Pa sam joj odlučila dati prostora
I krenula skroz uokolo
Da ona završi i ode
Ali kad sam tako uokolila
Nje više nigdje na vidiku nije bilo.
Ni sa jedne strane.

Malo čudno,
Kao da je otrčala
Dok sam ja bila iza ugla,
no hajde.

Stalno sam se osvrtala
Da mi nije u blizini iza leđa...

Bila sam tiha na grobu
Al onda sam se 'zapričala'
Al odjednom je dan promjenio ton u suton
Nije igra riječi
I hladno je zapuhalo
I shvatila sam da moja desna noga pocupkuje
Nesvjesno
Ko da želi zbrisati odatle
I krenem prestrašena
Odlučim se uzbrdo
I shvatim
Na svoj totalni užas
Da gore iz zgrade
Vrlo vrlo vrlo u blizini mene
Kulja crni dim
Krematorij radi.
Čuje se i potmuli huk peći.

Iz nekog razloga
To mi je uvijek jezivo
Sa našeg brda (iz kuće)
puca pogled na to brdo
I kad vidim dim
NE GLEDAM.
Okrećem glavu.

Ovo je bilo hiperjezivo
U ova četiri mjeseca
Intenzivnog boravljenja na groblju
Niti jednom nije pogon bio u pogonu
Kuljao je crni dim, išao u visinu
I širio se nad inače spokojnom dolinom.
Iz nekog razloga
Osim straha i panike
Smučilo mi se
Od pomisli na sve
Ne moram pisati do kraja o tom svemu, ne?
Umjesto da stanem
I kažem 'okej, očito ovo ne mogu izbjeći
Blagoslivljam situaciju
I nek je sve u Božjim rukama'
I idem doma u miru
Moji prenapeti živci gube mogućnost racionalnog sagledavanja
I ja obezglavljeno trčim uzbrdo
Pod mračnim oblakom rastočenog dima
Nastojeći navući hoodicu preko nosa
Da ne udišem mrtvace
Više je to bilo jezivo u mojoj glavi
Nego zaista,
Pretpostavljam.
Na sve strane
Nigdje ama baš nikoga.
A gore u daljini
Časna riječ vidim frajera kako
Zatvara ulaz u groblje!!!

Onda,
Na sreću prije krajnjeg izbezumljavanja
Neki tata s dvije cure
Ulazi u groblje !
I vidim da su bočna vrata otvorena
I prilazim zatvaraču vrata
On vidi moju uplakanu užasnutost
I tješi me da su UVIJEK
Ova bočna vrata otvorena
A i cesta za aute koja vodi u groblje
Uvijek je otključana
I skužim da ima još oko dvajst minuta
I još neke bake stižu.....


Uglavnom
Vođena unutarnjim porivom
S V E skidam sa sebe
Vičem Djevojčetu pri ulasku u kuću
Puštaj vodu smjesta
Idem u tuš
Ona ništa ne pita
Blažena okupiranost dečkom
Pušta vodu
Prvo
Bacam prvu turu veša u mašinu
Perem kosu
Špange
Sebe
Drugu turu stvari
I na kraju
Jer čizme ne mogu
Ni u vešmašinu ni u kadu
Njih mažem onom kremom
Samo da smaknem čestice crnila
Ah da,
Istresam sve iz torbe,
Torba je namočena
u škafu u sapunici preko noći.

Zgadio mi se život, eto.
U svakom smislu, pa se to manifestiralo
Oko mene. Jebote.

Kako bi rekao Grunf
'Ako ne želiš biti tužan
Moraš biti veseo'.
Ili tako nekako.


O onom drugom pisat ću sutra,
Sad više ne mogu
Neda mi se.
Iscrpilo me ovo.

19:10

Video o dimenzijama

U svjetlu sinkroniciteta,
zar nije zanimljivo
da sam baš noćas sanjala točno tu sliku,
o kojoj se govori od 5:55 do 6:16 pa i dalje.............

O simbolu;
kvadrat ,
unutar njega krug
i točka koja se pojavljuje u centru
i povećava/raste kao prsten/krug
do ovog već postojećeg kruga, pa nestane.
I opet iznova, i opet iznova......

10:10

The ability to love the unlovable is next step in evolution.









Popodnevni ispravak navoda u prošlom postu;
Kazete nisu nabacane.
One su uredno posložene,
uz njih je kontejner/kućica (prazna)
i na njoj piše
da je objekt pod videonadzorom.
Čovjek se pita,
koji objekt? :-P

16:01

Isuse bože.
previše stvari će morat
kroz samo moje ruke proći.



.........................


Jučer sam predala molbu za grob.
(It's a first!)


'Jednu novu kazetu
(jebo ga patak, 'kazetu'!
jebo nas tko nas sastavi, dragi hrvati, jelda!?
pa tko je, pri zdravoj pameti,
nazvao betonski blok/grobek za urne - kazetom?
Kaj taj ne zna što kazeta je?
I kako su pristali na tu debilnost????????????
mora da su neki sa livade,
gdje nije bilo jebenih kazeta)')
sa šest mjesta, molim!'
'To možete samo ako imate smrtni slučaj.'
'Imam, imam......(bla, objašnjavanje)'
'Javit ćemo vam se, dakle, kroz jednu petoljetku,
pa ćete znati može li to,
imate li pravo kupiti grob da bude obiteljski,
i unutra smjestiti muža,
da i vas k njemu pridruže u blagoslovljeni trenutak,
kad se taj desi.
Jer imamo, znate, ogromnu listu čekanja,
i bilijun urni u zajedničkoj grobnici,
i svi vi čekate ovu kilavu nakupinu zvanu država,
da iskopa rupe na brdu,
posadi u svaku unaprijed zbetonirani blok
(eto ih tamo ,nabacane na hrpu blizu našeg privremenog smještaja)
i naplati vam masno dotičnu kazetu.
Za 4 pokojnika oko 10.000kn do 12.000kn,
za šest 12.500kn do 15.500kn,
osim ako ,
naravno,
cijene ne odu gore.
Ne brinite, možete otplatiti kazetu
sa čak dvanaest!!! rata.





....................................




A o Mirovinskom,
o Regosu,
o Ostavinama,
o tome idu li sredstva
u masu za nasljeđivanje
ili ne idu
i može li se zatražiti izračun mirovine
po količini sredstava u tom stupu,
a potom ih ipak podići osobno,
i što piše na papiru,
a što se događa u praksi
i kako se svaka teta računalica
i svaka pravnica
KUNU
ali u različite stvari
i kako je zakon sjebano debilno napisan
i NE obuhvaće sve moduse
koji se mogu pojaviti u praksi
pa ti tvoju sudbinu
sa više pouzdanja može potrefiti baba gatara
nego državni službenik.....
o tome,
drugi put.


..............................

8:33

Sretno vam svima Valentinovo.
Jer smo živi
A kad smo već živi,
živimo onda sa svrhom,
čak i kad se čini da je nema,
pretpostavimo da ćemo je kasnije uočiti.
I kad onda već živimo sa svrhom.
a budući da radimo samo unutar samozadanog vremenskog okvira,
nemojmo ljenčariti.
Zato sretno aktivno Valentinovo.
Ne mislim da morate sad odmah do devet vrt preštihati,
nego budite aktivni u svojim odnosima,
osjetite svaki,
i zadržite one koji su značajni za vas,
i pokažite to, ili mentalno označite, kako god.
Ima malo ljudi koji mi znače puno. :)))
Znam da bi bez njih život bio još veće neprožvakljivo sranje,
koje ipak žvačem, ipak jedem.
pa dakle zato,
a ne iz neke zaljubljenosti,
želim se sjetiti svih tih malo
koji mi znače puno
i jednostavno kažem - hvala. :))








------------------------------

Sinoć je Djevojče plakalo
'zašto joj se tata ne javlja?'
Imala je već nekih doživljaja,
ali prije koji mjesec.
A baš su me pitali
I baš samu sebe pitam
I baš sam pomalo zabrinuta i na stand by
kako je, jer malo ili ništa pokazuje na van.

I onda me ta njezina jučerašnja opaska,
i to nakon puuuno vremena kroz suze
(kategorički ne želi plakati ni pred kim)
informirala.
Ona se, kao i ja,
zakačila na to
tijelo mu je umrlo,
duh mu je živ,
javljat će nam se u znacima
i tako to.
Hoda tankom linijom,
nema (svjesnih) znanja, nema iskustva da si pomogne,
drži se za mene energetski.....


------------------------------------

ja sam (za razliku od nje)
u prilično dobrom kontaktu
počinjem razlikovati unutarnju konverzaciju
i vanjske (njegove) impute koji bi neiskusnom oku mogli proći kao unutarnja konverzacija,
poneke poteze (pokreti, djela, riječi) koji su njegovi kroz mene (da, zaista)
i njegovu energiju kad je prisutan,
najčešće u jakom osjećaju zahvalnosti
(upravo jučer jedan takav,
doslovno kao da stoji uz mene,
jer rješavamo neka pitanja
i on zna koliko je to meni, tužno, mučno i naporno,
delikatne teme),
ili u jakom osjećaju da me voli.

teško je to opisati,
ali ima specifičan energetski otisak.
Svatko ga ima,
i to se zadržava, gdje god bili,
kroz kakav god medij komunicirali,
prepoznatljivi smo.


--------------------------------------

Jutros je Djevojče zaspalo na svoj randevu
(ah, i ja sam jednom,
nisam sama mogla vjerovati da je to moguće,
zaspati na sastanak s nekim
koga žarko želiš čim prije vidjeti :-O :))) )
koji se imao zbiti u cik zore
(ftičeki se ženiju, ne?) ,prije škole.
I tko je onda navrat-nanos vozio?

Drago mi je nekako zbog svih tih njezinih društveno - ljubavnih aktivnosti
čije se jako povećanje počelo zbivati
točno poslije tatine smrti....
taman su počeli svi
(djeca u razredu, djeca u susjedstvu) ulaziti u tu fazu,
i odjednom se dogodio Bum! izlazaka
i landranja uokolo, kvartom, gradom.....


-----------------------------------------

za sada dosta,
8 i 33 je!!!! već!!!

21:54

Današnja poruka

12:38

00:40

Noćas je ravno četiri mjeseca
Kako je moj ljubljeni mužić prešao.

Stalno razgovaramo.

Ponekad je to vrlo intenzivno
Ili smiješno
Ponekad uzastopce dobivam znakove
Do šašavosti
Danas se sparkiram pred bankom,
Mobitelom platim
I dođe poruka
'Platili ste parkiranje blabla.......do 13:13
Nasmijem se
Uđem u banku i automatizmom pogledam na sat
12:12
Rekoh, dobro :)))) znam da si tu samnom :))
Pa 15:51, 21:12 i još dva-tri put ne znam više u koliko.......



Bilježim sebi jučerašnji dan
Jer sam dobila znatno različitu energiju
U velikoj dozi
Od njega.
Ljubav/nježnost/kao sažaljenje/potreba da me zbrine
- teško je to pravilno opisati
I najavio je da mi sprema
Nešto što će me jako razveseliti.
Iznenađenje.
Hm.

A onda u noći sa jučer na danas
Sanjam da su ga u potpunosti izlječili
I skupa smo konačno
Ljubljenje, grljenje, razgovaranje
Stišćem ga i govorim mu
'ovako čvrsto ću te svaku noć držati'
Al onda se zbunim
'Ali čekaj,
Meni ipak nije jasno.
Pa ti si četiri mjeseca mrtav
(Opaska sa jave:
Uopće mi to nije palo na um
Da su već četiri mjeseca prošla,
nego sam to shvatila
kad sam se prisjetila sna...)
I četiri mjeseca si u grobu
Vjeruj mi, znam da imaš grob,
Sigurna sam jer sam stalno tamo,
Kako su te ozdravili
Nakon četiri mjeseca smrti!?!?'
On mi mirno tumači
Da jednostavno jesu.......


I danas je cijeli dan neka olakšana energija.
Padnu mi na pamet
Svi oni opisi Druge strane.
Možda su sa njega
Konačno sprane sve teškoće, muke i bolest
Koje je nosio iz ove inkarnacije
Palo mi je na pamet
Da je proces čišćenja i ozdravljivanja
Uspješno gotov...........
Jer danas je sve nekako novo, lakše i drugačije.



.....
Htjela sam kupiti
Stolčić, neki posebniji, da bude
Kao oltarić, odnosno mjesto na kojem palim dušice za Vedrana
A da nije usput odlagalište čaša i tanjura
I višenamjenska površina za sve.
Nisam našla ništa
Što bi zadovoljilo,
A da je pristupačno,
Pa sam sama oslikala
Jedan drveni stolčić.
Trajalo je više dana,
Kako sam stizala
I kako sam uspijevala nabaviti materijal......
A večeras sam završila.
Tempiralo se samo od sebe
Da bude spremno za prvu upotrebu sutra -
Tj. Danas ujutro.



................








..................

18:10

12:08

0:25

Ona je prvi medij kojeg vidim da plače sa svojim klijentima.......





















Bonus video
da pogledam u primjereno vrijeme

14:40

Od 19:07nadalje (a i sve prije)