Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/la-bruja

Marketing

21:38

Nakon onog sna
kvadrat-krug -točka u centru koja postaje krug
pa videa koji opisuje tu točku koja postaje krug
danas mi je frendica
(naravno, ne znajuć za ovo prije navedeno) poslala OVO.
U osnovi, zanemarivo je ovo o čemu je poslani članak
ali opet taj simbol!!!

Morat ću ga izguglati malo.


O dvije stvari još moram pisati,
prvo o današnjem posjetu groblju
koji je prvi put ikada
imao elemente horora za mene


i o drugoj stvari
potpuno bedasto, al me nasmijalo.

Samo kad legnem.




EDIT U 23:24;
Danas je na grobu bilo jezivo
Stvarno, kakvi smo takvo navlačimo na sebe
Što odašiljemo
To se na nas lijepi.
A samosažaljenje
I nevoljkost da se makar mikron popravimo
Mogu činiti nebo i zemlju razlike
U našem doživljaju svijeta,
U viđenju kakav svijet jest.



Došla sam jako potonula
Više nego inače
Obično ne plačem već od auta
(Ovih dana stalno sam na rubu plača
A suvislo funkcioniranje u svijetu
Tek je vrlo vrlo tanka maska).

Bilo je već kasno
I sitno iza pet
A zatvara se u šest.

Gotovo prazno....

Jako me obuzeo umor i plač.
Vrlo beznadežno.
Ima nekih klupa na prilasku
S njih se već vidi u daljini
Pozicija groba
I nekako sam se sručila na klupu
Groblje nikako nije bilo ovaj puta
Neutralno mjesto
U daljini, u neposrednoj blizini
Groba kamo sam išla,
Najednom sam opazila ženu
Koja je sjedila na jednom od grobova.
Razgovarala je,
Znam, to i sama radim
Iako nikad ne sjedim na grobu
Tek čučim pokraj
I polažem lijevu ruku
Kroz plač nisam bila niti sigurna što vidim
Bila je dugo nepomična
Da sam posumnjala da je to čovjek
Otirem suze da bolje vidim
Onda je ustala
Žarkocrvena kosa
Dugačka siva vesta
Nije još odlazila
Pa sam joj odlučila dati prostora
I krenula skroz uokolo
Da ona završi i ode
Ali kad sam tako uokolila
Nje više nigdje na vidiku nije bilo.
Ni sa jedne strane.

Malo čudno,
Kao da je otrčala
Dok sam ja bila iza ugla,
no hajde.

Stalno sam se osvrtala
Da mi nije u blizini iza leđa...

Bila sam tiha na grobu
Al onda sam se 'zapričala'
Al odjednom je dan promjenio ton u suton
Nije igra riječi
I hladno je zapuhalo
I shvatila sam da moja desna noga pocupkuje
Nesvjesno
Ko da želi zbrisati odatle
I krenem prestrašena
Odlučim se uzbrdo
I shvatim
Na svoj totalni užas
Da gore iz zgrade
Vrlo vrlo vrlo u blizini mene
Kulja crni dim
Krematorij radi.
Čuje se i potmuli huk peći.

Iz nekog razloga
To mi je uvijek jezivo
Sa našeg brda (iz kuće)
puca pogled na to brdo
I kad vidim dim
NE GLEDAM.
Okrećem glavu.

Ovo je bilo hiperjezivo
U ova četiri mjeseca
Intenzivnog boravljenja na groblju
Niti jednom nije pogon bio u pogonu
Kuljao je crni dim, išao u visinu
I širio se nad inače spokojnom dolinom.
Iz nekog razloga
Osim straha i panike
Smučilo mi se
Od pomisli na sve
Ne moram pisati do kraja o tom svemu, ne?
Umjesto da stanem
I kažem 'okej, očito ovo ne mogu izbjeći
Blagoslivljam situaciju
I nek je sve u Božjim rukama'
I idem doma u miru
Moji prenapeti živci gube mogućnost racionalnog sagledavanja
I ja obezglavljeno trčim uzbrdo
Pod mračnim oblakom rastočenog dima
Nastojeći navući hoodicu preko nosa
Da ne udišem mrtvace
Više je to bilo jezivo u mojoj glavi
Nego zaista,
Pretpostavljam.
Na sve strane
Nigdje ama baš nikoga.
A gore u daljini
Časna riječ vidim frajera kako
Zatvara ulaz u groblje!!!

Onda,
Na sreću prije krajnjeg izbezumljavanja
Neki tata s dvije cure
Ulazi u groblje !
I vidim da su bočna vrata otvorena
I prilazim zatvaraču vrata
On vidi moju uplakanu užasnutost
I tješi me da su UVIJEK
Ova bočna vrata otvorena
A i cesta za aute koja vodi u groblje
Uvijek je otključana
I skužim da ima još oko dvajst minuta
I još neke bake stižu.....


Uglavnom
Vođena unutarnjim porivom
S V E skidam sa sebe
Vičem Djevojčetu pri ulasku u kuću
Puštaj vodu smjesta
Idem u tuš
Ona ništa ne pita
Blažena okupiranost dečkom
Pušta vodu
Prvo
Bacam prvu turu veša u mašinu
Perem kosu
Špange
Sebe
Drugu turu stvari
I na kraju
Jer čizme ne mogu
Ni u vešmašinu ni u kadu
Njih mažem onom kremom
Samo da smaknem čestice crnila
Ah da,
Istresam sve iz torbe,
Torba je namočena
u škafu u sapunici preko noći.

Zgadio mi se život, eto.
U svakom smislu, pa se to manifestiralo
Oko mene. Jebote.

Kako bi rekao Grunf
'Ako ne želiš biti tužan
Moraš biti veseo'.
Ili tako nekako.


O onom drugom pisat ću sutra,
Sad više ne mogu
Neda mi se.
Iscrpilo me ovo.






Post je objavljen 21.02.2019. u 21:38 sati.