Potresena onim jučer
(pogledajte prethodni post)
imala sam burnu noć.
nisam se strašila ili slično,
znam samo da sam sanjala, sanjala, sanjala,
osjećaj kao kad gledaš puno televizije,
recimo praznici su i danima ležiš na kauču,
jedeš i buljiš u tv
a onda nemaš pojma kaj si u stvari i kada gledao,
imaš fragmente,
al ti je glava kao košnica....
Uglavnom,
imam fotku
jednu
koju nosim sa sobom
suprugovu,
od dana kad je umro , uza mene je
već sam neki dan
pomislila kao ću sad izabrati jednu novu
a jer se ova sva pogužvala, ispucala i izbljedila
od poljubaca
držanja u rukama
džepovima
stajanja u torbi,
stajanja uz nas dok jedemo
i poglavito
jer je rukom držim na prsima dok spavam
i kad se probudim noću,
ako nije uz mene
pipam uokolo
dok je ne nađem.
I noćas tako,
pipam
i napipam je SASVIM MOKRU
(nešto novo!)
jel od suza
(ne sjećam se plakanja)
jesam li je ljubila?
Potpuno mokra,
ako je slina
valjda sam je lizala!?
I sigurno je nisam lizala
imala sam pred koji mjesec i epizode kvaziveksla,
menopauze,
plivala bih u znoju,
i to je slika bila preživjela,
da je zaljepljena na mene.
Ovo je bilo drugačije
ja suha
slika mokra,
kao da sam je umočila u vodu i položila uza se.
Posušila sam je na majici,
a jutros vidim da je više pola nema
otišao sloj boje, mjestimice je bijeli papir, u mrljama.
Satrla sam je.
A probudila sam se sasvim natečena,
pa zaključujem da je valjda bilo plakanja
za koje ne znam.
..........................................................
Šaljive teme:
Imam sto godina DM karticu
ono skupljanje bodova
pa neki račun njima smanjiš
i iznova skupljaš
ali sam bila lijena logirati se i prijaviti sebe/karticu online,
da to aktiviram.
I jučer mi kažu da to učinim,
da iskoristim te novce na kartici,
i iz zaje*****je
napišem da mi je titula
prof
a da želim da me se oslovljava sa gospođo
I smjesta mi dođe mail sa
'Poštovana Gospođo Prof, B.'
i smijem se tome ko luda,
kćer me odobrovoljeno promatra,
znam da to drugima nije nešto smiješno
ali moje percepcije su pomaknute na senzibilno
i reakcije su naglašene
i u tom silnom smijanju
dobijem Flashback
(what a feeling)
kako je moj dragi mužić prije više godina
iz puste zajebancije
a to je bilo onomad poslije rata kad su vraćali titule i whatnot
tražio da mu na kartici, a i na poslu u obavijesnim dokumentima
piše PL. uz prezime.
Plemeniti.
Smijali smo se kao luđaci,
a najviše smo se smijali na uozbiljenje u očima stranaca,
a i nekih kolega
kada bi naišli na titulu.
Uglavnom nije rekao da se zajebava.
Poslije je to samo od sebe jenjalo,
al neki su živjeli u uvjerenju da je V. plemenitog roda,
i ono što je zanimljivo
gledali su ga drugačije,
gledali su nas drugačije.
Ajoj. :)))
Svakakvih stvar se prisjećam u zadnje vrijeme.
Jednom,
ravno godinu prije nego smo počeli skupa
još potpuno naivno, a znakovito,
ideja još ni u primozgu što će biti uskoro
bio je fašnik i kod nas na poslu je običaj tu večer
doći kostimiran (ako hoćeš).
Mi smo sjedili taj program skupa,
i došli smo do zaključka,
ne znam moja ili njegova ideja,
da je za nas jedino prihvatljivo i razumno
da dođemo kao - mladenci.
On nek nabavi odijelo, ja ću vjenčanicu.
To je tako nekako bilo prihvaćeno kao samorazumljivo i prihvatljivo.
To je ipak otpalo, ja sam bila vila sa zlatnom kapom
i dalje što je bilo nema veze,
al evo, i to sam se sjetila jučer-prekjučer...
Za sada dosta.
Suđe-veš-ručak-sortiranje fotki,
čeka me zadnja četvrtina tog preslagivanja
i onda mogu na novi projekt .
Ovaj vikend mogu birati između:
a)
Pranje ormarića u kuhinji onim jakim sredstvom za odmašćivanje
b)
konačno rješavanje gljivica na stropu kupaone
c)
šišanje živice u vrtu, pakiranje i odvoz iste
Uz to bonus pride,
sa tavana spustiti kistove i registratore firme
osmisliti popravak kuke za ulaz na tavan
Do viđenja.
Post je objavljen 22.02.2019. u 09:09 sati.