Kockavica

četvrtak, 24.08.2023.

O dobru i zlu

Bila sam na uzv dojke.

U trudnoći se on ne radi,
bar ne kao redovan pregled,
u trudnoći su promjene na dojkama velike,
i uzv nije najpouzdaniji.

Ipak sam otišla.
Jer je prošla godina od prošlog pregleda.
Jer sam napipala nešto čega prije nije bilo.

Nalaz je uredan.
I ja opet dišem.

Čovjek se nada najboljem,
ali priprema se na najgore.
Nisam ni bila svjesna
kako me neizvjesnost zadnjih mjesec dana
pritisnula kao mlinski kamen.

Čovjek mora od nečeg umrijeti,
može i od raka,
nemam neke specijalne preference,
ni po pitanju kako ni kada.
Možda jedino da ne budem ko moj djed,
nepokretna u 96. godini,
(da, još je živ i žilav).
I možda ne baš sad dok ne rodim
i bar godinu dojim
i utisnem novom djetetu dovoljno ljubavi u obraze,
u stopala
u svaki pregib kože.

Smrt nije negdje daleko,
naučila sam da je tu,
jako blizu,
stalno,
i nije zla,
nije podmukla,
ona je samo tu,
tiha,
i nenametljiva,
i radi svoj posao,
nepodmitljivo.

Obično mislim kako je moj otac kriv
što očekujem zlo iza svakog ugla,
pa se iznenadim kad dobro promoli glavu,
ali možda je to u ljudskoj prirodi,
još od davnina,
mehanizam preživljavanja,
utkan u gene,
vidjeti zlo,
prepoznati zlo,
pobjeći od zla.

Ipak, htjela bih očekivati dobro,
a ne biti iznenađena kad se pojavi,
htjela bih vjerovati da je ono tu,
jednako tiho i nenametljivo,
jednako nepodmitljivo
kao i smrt.

24.08.2023. u 17:26 • 20 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.08.2023.

Muško brstenje

Muško brstenje ( od glagola brstiti, obrstiti),
je zanimljiva pojava.

Počet ćemo sa definicijom pa ukazati na njenu korisnost.

Muško brstenje je ponašanje muškarca u kući koje se karakteristično svodi na trpanje u sebe ostataka hrane koje nađe na bilo kojoj površini u kući, ili u frižideru ( na onoj jednoj polici u razini očiju, jer opće poznata je činjenica da ostale police ne postoje), bez osjetilnog povezivanja sa vrstom hrane, a odvija se u pravilu izvan vremena redovnih obroka, dok uzroci takvog ponašanja mogu biti različiti, od živčanosti zbog razmišljanja o poslu, do dosade uzrokovane nepovoljnim vremenskim uvjetima koji onemogućuju uobičajeno prčkanje po strojevima u dvorištu.

Žena koja se susretne s tom pošasti može ju okrenuti u svoju korist. Naime, tijekom dana često ostaju veće ili manje količine hrane koja niti je za čuvati niti je za baciti. Bilo da je riječ o ostatku hrane kojem ide treći dan, ili su u pitanju tri zalogaja zbog kojih se ne isplati prljati plastičnu posudicu, ili dva keksa i tri kiki bonbona koja ti već idu na živce. Dovoljno ju je strateški ostaviti na radnoj plohi, ili u zdjelici na stolu, čak i u poklopljenoj tavi hrana će bit pronađena, a osobito na onoj jednoj jedinoj postojećoj polici u frižideru.

Nažalost, pojava ima i lošu stranu. Naime, ponekad se dogodi da ostataka nema. Bilo da ste procjenili da je hrana već toliko stara da nije za ljude pa ste ju pripremili za odnijeti mački u dvorište, ili ste baš tu jednu mrkvu i preostalu papriku isplanirali sutra iskoristi za kuhanje ručka.Ta činjenica ne sprječava brstenje. Hrana će nestati.

Nuđenje pravih grickalica, ili sendviča, ne rađa plodom. Bivaju odbijeni jer muškarac nije gladan.

17.08.2023. u 08:00 • 10 Komentara • Print • #

petak, 11.08.2023.

Lokvarsko jezero

Lokvarsko jezero se zeleni.
Novi život buja i preuzima vlast.
Pitam se odkuda sjeme na dnu,
koje nije vidjelo ni sunca ni zraka tako dugo?

Čudesno je hodati kroz ostatke građevina,
gledati kroz kameni prozor,
dodirivati drvene grede,
ili ostatke vrba što su nekad rasle uz rječicu.

Obula sam čizme,
prošetala s velikim djetetom kroz vodu,
prošla ispod mostova,
dotakla hladni kamen svoda,
grabila rukama sitan pijesak po sprudovima,
trljala crvenu željeznu boju s kamenja,
drobila suhu zemlju,
pomirisala,
udahnula.

Dan je bio vedar i prohladan,
zaustavili smo se kraj žuboreće vode,
sjela sam na sred rječice u rasklopni stolac,
dok se dijete, sad već golo,
(u prvom dodiru s vodom kod prvog mosta
skinula je čarape i čizme,
u drugom haljinu i potkošulju,
a gaće smočila)
igralo se u blatnom sprudu,
radilo kolače,
ukrašavalo ih ružičastim cvijećem,
a onda je s tatom gradila branu,
stvaranje izgrađujućih sjećanja.

Sunce se presijavalo na površini,
klokotanje i bučkanje hladne vode onemogućavao je razgovor,
buka je stvorila tišinu postojanja,
bivanje,
vrijeme je stalo.

Bilo je drugih ljudi,
šetača,
fotografa,
ali svi su se držali stare ceste,
nitko nije nogom ugazio u kapilaru Zemlje,
gledali su nas u prolazu,
iz daljine.
Trudna žena u bijeloj haljini sjedi usred rječice,
golo dijete gacka naokolo,
muškarac gol do pasa podiže hrge kamenja i gradi branu.

Bili smo najljepši dio veličanstvene zelene doline.
Mjerilo svih stvari.

11.08.2023. u 08:02 • 13 Komentara • Print • #

utorak, 08.08.2023.

Jutro

Noći su bolne.

Probudi me bol u kuku,
a kad se pomaknem bol se trostruko poveća,
traje koju minutu pa popusti,
tek se onda mogu okrenuti na drugi bok,
do idućeg bolnog preokretanja.

Stoga izlazak sunca dočekujem radosno.
Ustajem dok moji još spavaju,
pijem kavu na terasi,
u narančastom ogrtaču,
dok se hladni jesensko ljetni zrak probija do mene.

Vodeni val je prošao,
dva dana nevjerojatnih prizora,
i blatni tragovi poslije.
Čička Poljana je pošteđena,
Kuče je opet u potrebi sanacije mosta,
al sve u svemu dobro je.
Možda skoknemo do Odranskog polja,
provozamo se čamcem.
Možda skoknemo do Lokvarskog jezera ovih dana,
ipak je to rijetka prilika za hodanje po dnu.

Veliko dijete je dobro istreniralo babu i didu,
iako kažu da je bila dobra i poslušna.
Ne sumnjam,
al znam da joj petarda u riti nije nestala,
a usta joj nitko ne može zatvoriti.

Malo dijete se rita na veliko,
struže po mojim organima ko da nema sutra.
Prijateljica je rodila i zavidim joj što je gotova s tim dijelom,
što opet ima svoje tijelo za sebe,
koliko god rastureno trenutno bilo.

Iza mojih leđa rastu dva sunokreta,
iz teglice sa pelargonijom,
moje veliko dijete popikalo je sjemenke u sve teglice.
To mi je rekla tek kasnije,
nakon što sam se čudom čudila zašto mi iz svih teglica rastu suncokreti.

Danas ću do posla,
potpisati novi ugovor,
konačno su ih osmislili ovi iz Zavoda,
iako koliko čujem,
nisu baš precizni u pisanju prezimena i adresa stanovanja,
pa ga moram dobro pregledati prije nego potpišem,
da ne zaposlim nekog drugog umjesto sebe.

Godina promjene.

Veliko dijete kreće u školu,
malo će se roditi.
Mama je u mirovini od 1.8.
Šogor je preselio u Zagreb,
dok su sinovi na moru,
nova žena,
novi stan,
što dalje od svekrve,
ne zamjeram,
i moja sestra je od nje bježala,
pa će nećaci morat za njim,
promjena škole,
okruženja,
prijatelja...
Njih mi je žao.
Toj djeci ne trebaju nove promjene.
Stariji svira u bendu,
taman je stvorio škulju u kojoj može disati,
mlađi ima asistenta u nastavi,
teško je naći drugog s kojim dijete klikne.
Al ja im nisam ni otac ni majka,
samo teta,
koja će imati otvorena vrata,
i mjesto za prespavati,
i frižider koji se smije otvoriti bez pitanja,
čak i kad mene nema doma.

Gladna sam,
idem peć plačinke.

08.08.2023. u 08:01 • 15 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	kolovoz, 2023					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31