Noći su bolne.
Probudi me bol u kuku,
a kad se pomaknem bol se trostruko poveća,
traje koju minutu pa popusti,
tek se onda mogu okrenuti na drugi bok,
do idućeg bolnog preokretanja.
Stoga izlazak sunca dočekujem radosno.
Ustajem dok moji još spavaju,
pijem kavu na terasi,
u narančastom ogrtaču,
dok se hladni jesensko ljetni zrak probija do mene.
Vodeni val je prošao,
dva dana nevjerojatnih prizora,
i blatni tragovi poslije.
Čička Poljana je pošteđena,
Kuče je opet u potrebi sanacije mosta,
al sve u svemu dobro je.
Možda skoknemo do Odranskog polja,
provozamo se čamcem.
Možda skoknemo do Lokvarskog jezera ovih dana,
ipak je to rijetka prilika za hodanje po dnu.
Veliko dijete je dobro istreniralo babu i didu,
iako kažu da je bila dobra i poslušna.
Ne sumnjam,
al znam da joj petarda u riti nije nestala,
a usta joj nitko ne može zatvoriti.
Malo dijete se rita na veliko,
struže po mojim organima ko da nema sutra.
Prijateljica je rodila i zavidim joj što je gotova s tim dijelom,
što opet ima svoje tijelo za sebe,
koliko god rastureno trenutno bilo.
Iza mojih leđa rastu dva sunokreta,
iz teglice sa pelargonijom,
moje veliko dijete popikalo je sjemenke u sve teglice.
To mi je rekla tek kasnije,
nakon što sam se čudom čudila zašto mi iz svih teglica rastu suncokreti.
Danas ću do posla,
potpisati novi ugovor,
konačno su ih osmislili ovi iz Zavoda,
iako koliko čujem,
nisu baš precizni u pisanju prezimena i adresa stanovanja,
pa ga moram dobro pregledati prije nego potpišem,
da ne zaposlim nekog drugog umjesto sebe.
Godina promjene.
Veliko dijete kreće u školu,
malo će se roditi.
Mama je u mirovini od 1.8.
Šogor je preselio u Zagreb,
dok su sinovi na moru,
nova žena,
novi stan,
što dalje od svekrve,
ne zamjeram,
i moja sestra je od nje bježala,
pa će nećaci morat za njim,
promjena škole,
okruženja,
prijatelja...
Njih mi je žao.
Toj djeci ne trebaju nove promjene.
Stariji svira u bendu,
taman je stvorio škulju u kojoj može disati,
mlađi ima asistenta u nastavi,
teško je naći drugog s kojim dijete klikne.
Al ja im nisam ni otac ni majka,
samo teta,
koja će imati otvorena vrata,
i mjesto za prespavati,
i frižider koji se smije otvoriti bez pitanja,
čak i kad mene nema doma.
Gladna sam,
idem peć plačinke.
< | kolovoz, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))