Kockavica

ponedjeljak, 01.08.2022.

One plave oči još me prate.

Sad im se pridružilo još pet pari.

Plavih, smeđih, velikih, uplakanih...


Krš i lom.

Nepovjerljiva,
sitna,
krhka,
stisnuta masa.

Zgurena u ćošku.

Jedno tijelo,
pet pari očiju.


Spuštam se,
oči u oči,
na istoj razini.

Čini se kao vječnost.

I tu negdje,
pomalo,
dok se vozimo,
povjerenje otvara vrata.

I odjednom dok čekamo preglede,
igramo se lišćem,
proučavamo uskolisni i širokolisni trputac,
drobimo suho lišće uz uho,
i čudimo se čudesnom zvuku,
ona voli paradajze s vrhnjem,
on radi zvijezdu,
ona špagu,
on se otvara zadnji,
ona mi radi ukras od lišća za kosu,
(koji skinem satima kasnije u wc-u dječjeg doma).


Mala svjetalca koja ne znaju za bolje,
a ipak nešto u njima tako brzo stvara vezu sa nekim
potpuno nepoznatim ženama koje su im upale u kuću,
i negdje u svemu tome osjećaju, nadaju se da zaslužuju bolje.

I lomim se...
Je li to bila ispravna odluka?
Zar nema boljih mehanizama?
Zar sustav nije uspio stoljećima pronaći neko bolje rješenje?

Jer ja se ne zavaravam.
Ja sam ta koja je ušla nekome u kuću i uzela mu djecu.

Zakon to ljepše opisuje,
zaštita prava i interesa djeteta,
procjena ugroženosti,
žurno izdvajanje...

U stvarnosti?
Tko ima želudac za stvarnost?
Tko je spreman pogledati joj u oči?
Čija stvarnost uopće?
Moja?
Stvarnost te djece?
Ili onih koje kasnije susrećem na cesti?
Kako žustro poskakuju i bježe od kiše,
dok joj ja pružam lice u nadi da me opere?

Pričao mi je otac kako bi ostao u čudu kad bi s prve linije došao u unutrašnjost,
i vidio ljude kako piju kavu na suncu, kao da rata nema.
Kako mu se sve činilo nestvarnim, kao san,
u kojem je on uljez, i kvari ga samom svojom pojavom.



Na nedjeljnoj kavi kod prijatelja,
iznosimo što nedostaje našem gradu,
ubacujem se i kažem:

- Dječji dom.

U početku im nije jasno na što mislim.

Objašnjavam kako su kapaciteti puni, kako su domovi daleko...

- Dobro, ali govorimo sada o onome što treba običnim sugrađanima.

- Ta djeca jesu naši sugrađani.

Pogledao me bistrije.

Shvatio je.




01.08.2022. u 09:28 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2022 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (3)
Listopad 2023 (2)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (4)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (17)
Veljača 2023 (13)
Siječanj 2023 (8)
Prosinac 2022 (24)
Studeni 2022 (16)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (8)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (13)
Lipanj 2022 (13)
Travanj 2022 (10)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (12)
Siječanj 2022 (16)
Prosinac 2021 (28)
Studeni 2021 (6)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (30)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (21)
Travanj 2021 (26)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (21)
Studeni 2020 (19)
Listopad 2020 (50)
Rujan 2020 (32)
Kolovoz 2020 (30)
Srpanj 2020 (26)
Lipanj 2020 (13)
Svibanj 2020 (7)
Travanj 2020 (48)
Ožujak 2020 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.

:)

Linkovi

Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))