Dobitnici nagrade 'Grigor Vitez'

subota , 28.02.2009.




Dobitnici književne nagrade »Grigor Vitez« za 2008. godinu su književnik Stanislav Marijanović za tekst i ilustracije u knjizi »Enciklopedija čudovišta«, koju je objavila naklada Sipar, te ilustrator Zdenko Bašić za ilustracije u knjigama »Priče iz davnine« i »Novela od Stanca«, objavljene u nakladi zagrebačkoga Profila, obznanjeno je na tiskovnoj konferenciji održanoj u utorak u prostorima Zagrebačkoga kazališta lutaka.

Opširnije na ovome linku





Talk show 'Kava i kolači'

petak , 27.02.2009.




Pozvani ste na
talk show 'Kava i kolači'

u nedjelju, 1. ožujka u 18 sati,
u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića
.

Gost je novinar, pisac i gastronom Siniša Pavić, a domaćin Ivica Prtenjača.

Njih će dvojica pokušati dati odgovore ili malo snažnije propitati sljedeće teme:

- muškarci - jači ili slabiji spol
- novinarstvo - istina ili laž
- kuhinja - ljubav ili nužda
- kit - u Sloveniji ili Hrvatskoj
- plač - muško ili žensko oružje
- književnost - hir ili potreba
- televizijske zvijezde - hir ili potreba
- kava ili kolači

Siniša Pavić autor je knjige 'Kužini s ljubavlju', melankolične kuharice koja je objavljena 2005. godine. U pripremi mu je i prva knjiga kratkih priča pod naslovom 'Plačeš li?' Novinar je Novog lista, a živi u trokutu Split - Zagreb - Mrkopalj. Suprug Bojane i otac Tonke.



'Kutija slova'




Hrvatski radio 1.program
27.02.2009. 16:05


KUTIJA SLOVA - emisija o književnosti

Je li samo mrtav pisac dobar klasik?
Tko su zapravo istinski klasici i kako se stječe taj status?
Što o položaju poezije misli ovogodišnji dobitnik "Goranova vijenca" za ukupan doprinos pjesničkoj umjetnosti Branimir Bošnjak, te tko su laureati nagrade "Grigor Vitez"?

Sve to saznat ćete u emisiji koja počinje danas, u 16:05 na 1.programu Hrvatskog radija




Predstavljanje novih knjiga Zdravka Kordića




Predstavljanje novih knjiga
Zdravka Kordića

'Unutarnji svemir'
'Šumovi vremena'


Sudjeluju:
Nevenka Nekić
Božidar Prosenjak
Vlado Vladić
Zdravko Kordić


u čitaonici Knjižnice Sesvete
petak 27. 02. 2009. u 18,30 sati



Novo 'Zagrijavanje'




U knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, 27. veljače dogodit će se ono što se trebalo dogoditi u siječnju.

Doći će Marinko Koščec, Jadranka Pintarić, Ivica Prtenjača i Damir Markulj..., dođite i vi!

Predstavit će se knjige i autori:
- 'Centimetar do sreće' Marinka Koščeca
- 'Masculfiber' – nova knjiga autora 'PMS-a', Damira Markulja
- 'Kamate na ljubavne uzdahe – ogledi o tankoćutnosti', zbirka eseja Jadranke Pintarić
- 'Okrutnost' – još neobjavljenu, a već nagradom D. Cesarić ovjenčanu - knjigu pjesama Ivice Prtenjače


Dođite i dovedite najmilije!
Sviraju i pjevaju Olovni ples, a moderira, koliko zna i umije Roman Simić Bodrožić

Izvor: Net.hr


Još da su na Net.hr objavili u koliko sati 'Zagrijavanje' počinje...

PROMOCIJA nove knjige Igora Mandića

četvrtak , 26.02.2009.



Poštovane kolege, naoštrite olovke, pregledajte diktafone, kupite baterije za fotoaparate i pripremite kamere...zgoda je više nego dobra :



Profil nas poziva
na predstavljanje nove knjige

Igora Mandića
'U zadnji čas'


Novinarski dom, petak 27. veljače u 18 sati.

O knjizi će uz autora govoriti Milana Vuković Runjić, Marko Grčić i Velimir Visković.

Odabrane ulomke čitat će Rade Šerbedžija

Promociju vodi Ivica Prtenjača

Ulaz je slobodan , a popust na knjigu 20%



Roman 'Spavaš li?' Aleksandre Kardum objavljen u Sloveniji



Roman "Spavaš li?" hrvatske spisateljice Aleksandre Kardum koji je ovjenčan nagradom Fran Galović za 2008, preveden je na slovenski jezik (prijevod Barica Smole) i upravo objavljen u izdavačkoj kući Goga iz Novog mesta.

Prva autoričina knjiga "Ono što sam prešutjela" (izd. Goga, 2007, prijevod Damijan Šinigoj) u Sloveniji je proglašena jednom od deset najboljih knjiga po izboru slovenskih knjižničara.

Tim povodom, moja kritika romana 'Spavaš li?' :



KRITIKA: Aleksandra Kardum 'Spavaš li?' (Disput, Zagreb, 2007.)

Svojim prvim, prije dvije godine objavljenim romanom 'Ono što sam prešutjela' Aleksandra Kardum pokazala se kao samosvojna pripovjedačica, sklona introspekciji i ozbiljnu pristupu temi i njezinoj razradi i oblikovanju, a novi je roman 'Spavaš li?' čini jednom od najzanimljivijih autorica najnovije hrvatske književnosti. Za razliku od prvoga romana, gdje je artikulirala intimu i iskustvo jednoga, ženskog, lika, u novome romanu autorica širi pripovjedni spektar na više protagonista i vremenski i prostorno odijeljenih fabularnih tokova, koji se na koncu svi stapaju u skladno zaokruženo, vrlo ganutljivo romaneskno tkanje.
U romanu 'Spavaš li?' Aleksandra Kardum dojmljivo ponire u psihu većeg broja karaktera, koje osim spola, nacionalnosti i profesije razdvajaju i generacijske razlike. Tako tu imamo sredovječnoga stranca, vjerojatno s britanskom putovnicom u džepu, na diplomatskoj misiji u Bosni, oženjena trideset godina mlađom Bosankom, te ga nakon prometne nesreće zatječemo na liječenju u bolnici. Poliperspektivnost i pripovjedno višeglasje romanu osiguravaju lik liječnika koji se u bolnici skrbi o unesrećenome strancu te lik mlade majke koja od ratnog vihora spašava dvogodišnjeg sinčića, sklanjajući ga u špilju u šumi. Iskaze ta tri lika povremeno prekidaju i dnevnički zapisi djevojčice s kraja Drugoga svjetskog rata, a naizmjeničnim nizanjem tih četiriju fabularnih tokova autorica vješto gradi napetost, pazeći (i uspijevajući u tome) da se konačna isprepletenost sudbina tih ljudi ne ispostavi izvještačenom i neuvjerljivom. Poveznica između likova jest traumatičnost iskustava kojima su zbog ratnih događanja obilježeni, no iako roman sadrži i nekoliko sekvenci izvanjske manifestacije rata, autorica naglasak ipak stavlja na posljedične infernalne utjecaje koje rat ostavlja na nutrinu likova, a koji se manifestiraju s odgodom, u potisnutom stresu koji eruptira naknadno, u obliku duševne rastrojenosti, nemira i tjeskobe. Dnevnički zapisi djevojčice, s kraja Drugoga svjetskog rata, koja piše o utamničenome ocu koji se borio na pogrešnoj strani i o majci koja se podaje političkom moćniku kako bi supruga izbavila iz zatvora, u početku se – ponajviše zbog vremenske udaljenosti – čine suviškom i stranim tijelom u rukopisnom tkivu da bi se na koncu skladno uklopili u arhitektoniku priče, otkrivši svoju važnu fabularnu ulogu, ali i višestrukost svojih značenja – osim teze o cikličnosti rata, zla i zločina, ti dnevnički zapisi posreduju žensko iskustvo ratne traume, koje, iako bez oružja u ruci, nije ništa manje bolno.
No, iako posreduje i iskustva više ženskih likova, Kardum okosnicu romana temelji na psihičkim proživljavanjima dvojice muškaraca, liječnika i stranoga pacijenta na bolničkom liječenju, možda i svjesno na taj način praveći odmak od svoga prvog romana, kako bi izbjegla svrstavanje u ladicu tzv. ženskog pisma. Ipak, iako to nije imanentno isključivo autoricama (što dokazuju i recentni prozni radovi mnogokojeg muškarca – od Prtenjače, preko Vadanjela, pa sve do Pintarića i Simića), izrazita emocionalnost, uz vrlo istančanu i suptilnu psihologizaciju, osnovno je obilježje rukopisa Aleksandre Kardum. S tim u vezi valja istaknuti da je spisateljica magistrica pedagogije koja se bavi glazbenom terapijom za djecu s autizmom, a kako u bilješci o piscu za sebe veli, ona je »strastveni tragač za sitnicama: prikuplja nehotične geste, namjerne poglede, duge i kratke šutnje, riječi koje su daleko više od toga, osmijehe koji to nisu, i razne druge stvari«, a njezin je roman arhiv prepun upravo građe te vrste, čime autorica postiže nesvakidašnju intimizaciju i emotivnost te iznimnu uvjerljivost karakterizacije i duboku uronjenost u psihu likova. Uz provodne teze o povezanosti i isprepletenosti ljudi i sudbina te neizmjerne važnosti naizgled nebitnih sitnica, najčešće ponavljan motiv u romanu miješanje je stvarnog i nestvarnog, u obliku likova koji kao da izlaze iz sebe. Promatrajući pritom sebe kao nekoga drugoga oni samospoznajnost dovode do krajnjih granica, osvješćujući svoje postupke i njihovu motivaciju, uz istovremeno spoznavanje grešaka u koracima u odnosima spram drugih i s drugima. Likovi tako ekvilibriraju između zbilje i privida, ali i između sadašnjosti i sjećanja, a upravo čestim uvidom u iskustva u prošlosti proživljena autorica čitatelju omogućava bolje spoznavanje njihove situacije i identiteta, suptilno nas tako uvodeći u privatni pakao svakoga od njih.
»Riječi su važne. Samo ih treba pronaći, one prave«, tvrdnja je jednog od likova koje se autorica drži od prve do posljednje stranice; njezine su rečenice bujne, guste i snažne, a dijalozi posjeduju rijetko viđenu životnost i uvjerljivost – svaka je riječ pomno odabrana i odvagnuta, a nepažljivo bi čitanje i trčanje tekstom značilo neoprostivu uvredu trudu s kojim Aleksandra Kardum pristupa pisanju. Intimna proživljavanja više likova autorica posreduje iz pozicije tzv. sveznajućeg pripovjedača, pri čemu treće lice jednine vrlo vješto rabi u ulozi prvoga lica. To je rjeđe zastupljen, a u ovom slučaju vrlo efektno iskorišten postupak, baš kao i imenovanje likova jednim početnim slovom, čime individualizacija, zbog vrlo dobro provedene karakterizacije likova, nimalo nije dovedena u pitanje. 'Spavaš li?' dvjesto je stranica duga gradacija tjeskobe, nesreće, tuge i sivila, uz nagovještaj nade u posljednjim recima pomno strukturirana i pažljivo pisana romana, prepuna ganutljivih i dojmljivih scena (poput one gdje liječnik potajice promatra nježnu igru majke i djeteta, ili dirljive sekvence zanemarivanja starije žene od strane medicinske sestre), ali i vrlo zanimljivih kontemplacija iz horizontale bolničke postelje, na tragu Desničina Ivana Galeba (intrigantno pacijentovo razmatranje života kao pokretne trake ili ideja o zapakiranosti čovjeka u tijelo kao u kutiju).

Napisao Božidar Alajbegović
objvaljneo u 'Vijencu', broj 363, siječnja 2008.



RADIO DRAMA: Ludwig Bauer: "Tako je divanila Nena Ediba"




Hrvatski radio 3.program
26.02.2009. 18:00


RADIO DRAMA: Ludwig Bauer: "Tako je divanila Nena Ediba"

Poznati hrvatski prozaik vlastitim je dramskim tekstovima čest gost na Dramskom programu HR-a; sad je riječ o monodrami stare žene, ratne stradalnice u nedavnom Domovinskom ratu na bosansko-hercegovačkom području. Pripadnici neprijateljske vojske drugog sukobljenog naroda u krvavom ratnom metežu zlostavljaju zarobljene Muslimanke... U ratnom kaosu kad osvojeni teritorij brzo prelazi iz ruke u ruku, žene u očaju zazivlju muževe na osvetu. Mudra starica Ediba međutim zna da zlo valja načelno zaustaviti kako bi se mir i sigurnost ponovno vratili u te stanovništvom izmiješane krajeve.

UREDNIK: BRANKO MALEŠ
Režija: Dejan Šorak





Moja kritika knjige Woodyja Allena u novom 'Vijencu'




Na kioscima je novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn)
a u njemu, između ostaloga
i moja kritika
knjige priča
Woodyja Allena
'Puka anarhija'


*******

Novi 'Vijenac' još donosi:

- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi priča Josipa Cvenića 'I sve pustiš niz rijeku'
- tekst Zvonimira Mrkonjića o poeziji Marka Pogačara
- kritika knjige Ljerke Car Matutinović, iz pera Davora Šalata
- tekst Strahimira Primorca o romanu 'Rod avetnjaka' Slađane Bukovac
- kolumne Nives Opačić i Milana Rakovca
- razgovor s glavnim ravnateljem Nacionalne i sveučulišne knjižnice u Zagrebu, Tihomilom Maštrovićem
- poezija Vigora Vukotića i Darka Juke

te još mnoštvo tekstova o likovnoj umjetnosti, teatru, glazbi, plesu, filmu, itd.




INTERVJU: Antonija Novaković

srijeda , 25.02.2009.





Antonija Novaković (1979), rođena je u Zagrebu, gdje živi i radi. Za rukopis prve pjesničke zbirke 'Lako mi je biti lošija' dobila nagradu Goran 2008. i nagradu Mostovi Struge na Struškim večerima poezije 2008. Iste godine pobjednica natječaja za kratku priču Vijenca i nakladničke kuće Algoritam, Prozac.

Razgovor s autoricom objavljen na portalu Moderna Vremena Info pročitajte posredstvom ovoga linka



Viktor Ivančić o 'aferi Kiklop'





Odluka da se ustanovi nagrada za knjižarski „hit godine” prije svega je neizmjerno glupa, jer je ista zamišljena takvom da joj temeljni kriterij bude tržište (pisana riječ u svome punom trgovačkom sjaju), pa je sam čin nagrađivanja nedvojbeno groteskan, a kada tržište, prirodno, izbaci neželjene rezultate, slijede reakcije pune gnušanja. Zašto se tržište ne ponaša onako kako to od njega očekujemo? Gdje je tu trunčica milosti prema konstitutivnim elementima nacionalne kulture? Zbog čega ne možemo manipulirati stihijom?

Nije, međutim, Nives Celzijus bila ta koja je instalirala „tržišnost” kao kulturno dobro i vrijednost kojoj će se iskazati počast, nego je to učinila uprava pulskoga sajma, te upriličila svoje svečano ranjavanje od metka što ga je sama ispalila. To nije razlog da je žalimo: ukidanje nagrade, zato jer je došla u nepoćudne ruke, izraz je staljiniziranog duha koji se krije pod parolom širenja kulturnih vrednota i pratećih liberalnih zakletvi.

Proizvodnja tzv. književne scene ionako već duže vrijeme ima sasvim estradni karakter – kao što Sudac i Celzijus, svaki na svoj način, plivaju u estradnim vodama – i upravo je poučno promatrati vrstu panike koja nastaje kod suočavanja s krajnjim konzekvencama takvih pregnuća. Uostalom, nema dokaza da je „literatura” Nives Celzijus i Zlatka Sudca, kao ekstrakt tiskanoga smeća, bogzna koliko trivijalnija od strukture samih književnih sajmovanja.
Medijski napumpani „utorkaši” koji zagrljeni pjevaju na kavanskoj sceni, pred kamerama, izvjestiteljima kulturnih rubrika i polupijanim brucošicama književnosti, teatralni dolazak bibliobusom na glavni gradski trg, karnevalizacija svakog sajamskog detalja, plaćena putovanja i hotelske sobe za kritičarski pogon, pompozni rituali dodjele nagrada, s Dorom u predlošku i Bookerom u primisli, čitavo to brižljivo građenje medijskog spektakla u osnovi nije manji šund od televizijskoga spota u kojem se Nives Celzijus udarnički drpa s dvojicom golih mužjaka namazanih maslinovim uljem.

Druga je stvar što glavni akteri književnih okupljanja vjeruju da njihovi nastupi predstavljaju prvorazredan prosvjetiteljski čin – jer će tako „približiti knjigu puku” – a zapravo se, iza te kamuflaže, obično radi o sparivanju egzibicionizma, želje za slavom i komercijalnih aspiracija, inače posve legitimnih. Naposljetku, i Zlatko Sudac, sa svojim somnambulnim porukama raspoređenim po poglavljima unutar knjiških korica, vjerojatno ne voli misliti o sebi kao šarlatanu i trgovcu biblijskom mistikom, nego kroči zemljom s gardom proroka iz uvjerenja. Sva je prilika da jedino gospođa Drpić tu ne drži figu u džepu, istinabog, zato što najčešće na sebi i nema džep.



Cijeli tekst dostupan ovdje


PROMOCIJA: Helena Sablić Tomić i Davor Šarić - 'Dnevnik nevidljivoga'




Naklada Ljevak
poziva
na predstavljanje knjige

'Dnevnik nevidljivoga'
Helena Sablić Tomić i Davor Šarić


u četvrtak, 26. veljače 2009. u 19 satiGalerija Kranjčar, Kaptol 26, Zagreb.

Uz autore knjigu će predstaviti Andrea Zlatar i Tonko Maroević, te urednica Nives Tomašević,Promociju će likovnim oblikovanjem Saše Došen uz plesno-scensku interpretaciju teksta uveličati Ilijana Lončar, Petra Blašković i Katarina Baban pod mentorstvom Maje Đurinović i Roberta Raponje s Umjetničke akademije Osijek

Književna znanstvenica, sveučilišna profesorica, vrsna kritičarka Helena Sablić Tomić i snimatelj, producent, a nadasve sjajan fotograf Davor Šarić, autori su posve neobične i čudesne knjige 'Dnevnik nevidljivoga'. Ovo prelijepo i u našoj književnoj kulturi posve raritetno izdanje, senzibilnim zapisima autorice i fascinantnim fotografijama Davora Šarića ostavlja trajan trag na (ne)vidljivu stvarnost u kojoj su živjeli 365 dana protekle godine. Doživljaj svijeta u sebi, i onoga koji ih okružuje, skrivene intime osobnih uspomena, emocionalna stanja kroz koja su svaki od njih posebno u toj godini prolazili, otkrit ćemo u ovoj višeslojnoj knjizi, ili bolje rečeno u ovome umjetničkom djelu. Dnevnički zapisi Helene Sablić Tomić, smješteni uz fascinantne Šarićeve fotografije, samostalne su i visokoestetizirane refleksije poniranja u privatnost ali i poosobljene tekstove drugih. Spoj riječi i slike, boje i rečenice stvara čaroliju i nevidljivo čitatelju postaje vidljivo pružajući mu dvostruki užitak čitanja tekstova i promatranja fotografija. „



Seljačka politika knjige





O trenutnom stanju u hrvatskom izdavaštvu,
o politici Ministarstva kulture RH prema knjizi,
o jazu između 'velikih','srednjih' i 'malih' izdavača,
piše Kruno Zaharija na ovome linku


PROMOCIJA+KRITIKA: Jurica Pavičić - 'Patrola na cesti' (V.B.Z., 2008.)

utorak , 24.02.2009.


U četvrtak, 26. veljače u 20 sati u Booksi će svoju zbirku priča 'Patrola na cesti' predstaviti novinar, kolumnist, filmski kritičar i pisac Jurica Pavičić. Uz autora, o knjizi će govoriti Zoran Ferić i Borivoj Radaković.

Tim povodom, moja kritika Pavičićeve 'Patrole na cesti' :



KRITIKA: Jurica Pavičić - 'Patrola na cesti' (V.B.Z., 2008.)

Uz redovitu novinsku kolumnu u kojoj dugi niz godina iz tjedna u tjedan secira anomalije aktualne hrvatske socijalno-društvene zbilje, Jurica Pavičić je u zadnjih desetak godina autorski iznjedrio i jednu dramu te pet romana. Ta su djela uglavnom bila nastavak njegova novinarskog rada literarnim sredstvima jer se u njima također bavio kritikom deevolucijskih procesa domaćega svagdana, no nova knjiga u kojoj je sakupio deset kratkih priča nastalih u zadnjih desetak godina (od kojih je većina dosad neobjavljena, a tek nam je nekoliko njih poznato iz pojedinih zbornika nove domaće proze) svojevrsni je korak naprijed u slučaju ovog vrlo produktivnog splitskog pisca.

U pričama iz zbirke ''Patrola na cesti'' Pavičić napušta žanr trilera (kojemu pripada većina njegovih romana baš kao i drama ''Trovačica'') i fabule svojih kratkih proza smješta u obiteljski intimitet, prvenstveno se koncentrirajući na odnose među ljudima unutar obiteljske zajednice. Njegovi likovi više nisu puke marionete u svojstvu medijatora zbilje kojima je uloga ukazati na manjkavosti i boljke hrvatske svakodnevice, i to kao žrtve istih, te pomoću kojih autor svagdanu upućuje kritičke strelice, već se sad radi o punokrvnim akterima od krvi i mesa koje Pavičić vidno simpatizira i voli te s kojima suosjeća, a u kojima se čitatelj nerijetko prepoznaje. I u ovim je pričama, baš kao i u svojim romanima, Pavičić vrlo uvjerljiv u društveno-socijalnoj kontekstualizaciji i prikazu zbilje. No za razliku od npr. romana ''Kuća njene majke'' kojega je začinio mnogokojim izravnim, kritički intoniranim žurnalističko-esejističkim ekskursom, priče iz zbirke ''Patrola na cesti'' lišene su takvog direktnog angažmana, jer se autor suzdržava od dociranja i moraliziranja i pušta čitatelju da sam izvlači zaključke. Dodatni je razvojni pomak uočljiv u vidljivu trudu (i uspjehu) kod transparentnosti motivacije postupaka protagonista, što je također bila jedna od manjkavosti primijećenih u pojedinim Pavičićevim romanima.

Pojedine priče Pavičić posvećuje nekim dragim mu umjetnicima poput Joycea, Hustona, Carvera, Borgesa, Tarra ili Olmija te premda atmosferom ili ponekom scenom, sekvencom ili rečenicom uspijeva upaliti onu recipijentovu referencijsku lampicu prepoznavanja, takve se posvete ipak čine pomalo preuzetnima. Naslovnu, vrlo uspjelu priču autor u cijelosti piše na temelju Springsteenove pjesme ''Highway patrolman'' , a upravo se stih ''If man turns his back on his family, he just ain't no good'' može detektirati kao provodni leitmotiv čitave Pavičićeve zbirke. Većina se priča naime tematski vrti oko obitelji i veza između njezinih članova, s autorom fokusiranim na propitivanje čvrstoće povezanosti između bliskih srodnika, čvrstoće koja postaje upitna u kriznim situacijama koje generiraju bolest, smrt, razvod. Suprotno većini autora tzv. neorealističke hrvatske proze koji svoje tekstove urbano ambijentiraju, Pavičić svoje kratke proze smješta u dalmatinsku provinciju, što ga donekle čini bliskim Karakašu i njegovim u Liku situiranim pričama, iako Pavičić ne poseže za grotesknim motivima koje Karakaš rabi u svrhu atraktivizacije i privlačenja pažnje. Pavičić se ne trudi biti ''cool'' tematiziranjem većem dijelu publike stranog narkomanskog ili navijačkog miljea već su njegove proze locirane u manje atraktivno, ali publici vrlo blisko, okruženje obiteljska četiri zida. U prozama iz ove zbirke autor beletrizira teme lišene spektakularnosti poput odlaska na sprovod u zavičaj ili situacije tridesetogodišnjaka koji i dalje žive s roditeljima, teme iz crne kronike kojima se bavio u svojim romanima ovoga puta ostavljajući po strani, što je također hvalevrijedan potez jer dokazuje da se ne radi o autoru-štanceru već piscu sposobnom za promjenu žanra i tematike.

Iako zbirku ''Patrola na cesti'' čine kvalitativno ujednačene, uglavnom vrlo dobre priče, najuspjelijima se ispostavljaju dvije najopsežnije proze: naslovna koju autor gradi na opoziciji dva karakterno posve različita brata, koji se usto nalaze i na suprotnim stranama zakona, te na oglasu iz Slobodne Dalmacije temeljena priča ''Žena koja je nestala''. Ta priča (kao i većina ostalih) svojom na filmskoj montaži temeljenoj strukturi zaziva (a zanimljivošću svakako i zaslužuje) ekranizaciju, a u njoj autor uspješno sažima motive prisutne u većini ostalih kratkih proza: od zavičajnosti i malomišćanske mediteranske atmosfere, preko skrbi o onemoćalom srodniku, do generacijskog jaza, patrijarhalnosti i konzervativizma, te neostvarenih snova, gašenja ljubavi i popucalih obiteljskih spona. Vrlo je dobra svakako i priča ''Drugi kat, nebo'' koja otvara zbirku, a u kojoj je na malom prostoru autoru uspjelo karakterizacijski vrlo uvjerljivima i psihološki iznijansiranima učiniti velik broj likova jedne obitelji, uvelike obilježene konzervativnošću patera familiasa, istovremeno se dotaknuvši i pokoje mediteranske ''rak-rane'' poput devastacije ambijenta i apartmanizacije, dok je odlična, vrlo dirljiva i slojevita priča ''Južni sprovod'' mudro odabrana za zatvaranje i fino zaokruženje ove koherentne i dojmljive zbirke priča. Vrlo povoljan dojam o zbirci tek donekle umanjuju dvije proze: nedovoljno dorađenom i pomalo zbrzanom mogla bi se proglasiti tek priča ''Subotnji derbi'', dok je u slučaju priče "Opća povijest nogometa" (otprije nam poznate iz Frakturine zbirke nogometnih priča ''Slobodni udarac'') previše primjetna iskonstruiranost i shematizam.

Uglavnom, knjiga ''Patrola na cesti'' zbirka je kvalitativno ujednačenih, fino zaokruženih i na filmskom iskustvu baziranih kratkih priča u kojima Pavičić beletrizira neke u domaćoj književnosti rjeđe zastupljene teme i motive ali i uspješno izbjegava ponoviti neke manjkavosti svojih romana, dokazujući da se ipak bolje snalazi u kraćim formama.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno na portalu Kupus.net




NOVO: Feđa Šehović - 'Prokleta ergela' (V.B.Z., 2009.)


Feđa Šehović
'Prokleta ergela'

roman
izd. V.B.Z.
broj stranica: 176
uvez : tvrdi
cijena: 145,00 kn

Riječ izdavača



Nakon sage o Ilijasbegovićima, svojevrsnom hommageu franjevačko-muslimanskim vezama i Bosni uopće, Feđa Šehović - uz Fabrija i Aralicu zacijelo naš najznačajniji pisac povijesnih romana - vodi nas ponovno u svijet bosanskih franjevaca i bosanskih muslimana s kraja 16. i prve polovice 17. stoljeća.

Na podlozi stvarnog događaja, oslobađanja kliške tvđave od Turaka, Šehović sugestivno fikcionalizira jedan svijet, dekonstruirajući ovodobne mitove i uobičajene predodžbe o tiranima i žrtvama ili, kako bismo pomodarski rekli – "sukobu civilizacija". U dvjema, vremenskim razmaknutim, a sudbinom bezmalo ponovljenim životnim pričama, autor nam portretira intimne svjetove fra Ilije i fra Andrije i golgotu koju su prošli, te onu bimbaše Ali-age, pišući o njihovu mučeništvu i hipokriziji tadanje crkvene i svjetovne vlasti.

Ponajprije, riječ je testamentarnoj prozi o davnim vremenima, o povijesnim susretanjima različitih kultura i civilizacija, o njihovu približavanju i udaljavanju. Konačno, o zagovaru međuljudske i duhovne solidarnost te pravde i pravednosti usprkos različitim vjerskim, narodnosnim i političkim šiframa koje nas određuju. Utoliko je Šehovićev roman svojom idejno-tematskom ideologijom nedvojbeno mjesto razlike unutar suvremene hrvatske prozne prakse. Sržna piščeva preokupacija, život onodobnih bosanskih franjevaca, međutim, život je koji se događa između rimskog nakovnja i turskog čekića, doba kada se za kritičko mišljenje gubila glava. Stoga ne čudi da riječi jednog od likova Šehovićeva romana, mučenika fra Ilije: "Najružniji je onaj svijet u kojemu nema pravde i pravednosti", premda davno zapisane, svojom istinom zvone i dandanas.







Književni skup o Ranku Marinkoviću




25. veljače, u srijedu u 12 sati u
prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu

održat će se

književni skup o Ranku Marinkoviću.

Govorit će književnica Morana Čale , književnik Jakša Fiamengo i režiser Antun Vrdoljak.


U predvorju će biti izložba fotografija koju je postavila Anči Fabijanović.

Tribinu će voditi Hrvoje Kovačević.




PROMOCIJA: Kristina Despot - 'Odjel babinjače' (Profil, 2008.)

ponedjeljak , 23.02.2009.



PROFIL poziva na
promociju knjige

Kristine Despot
'Odjel babinjače'

Profil Megastore,
utorak, 24. veljače u 19 sati.


O knjizi uz autoricu govore spisateljica Julijana Matanović, urednica knjige Alica Gracin i Ivica Prtenjača.

******

'Odjel Babinjače' druga je prozna knjiga mlade spisateljice, znanstvenice na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Kristine Despot. U svojem se prvom romanu, 'Težina', autorica bavi zabranjenom ljubavlju između studentice i svećenika, a u ovoj se pripovijetci okreće jednako teškoj i ne preveć ispisanoj temi  porođaju. Autorica je u svojem pristupu temi iskrena i snažna, a njezin je stil dotjeran i promišljen. U ovome tekstu ona istražuje jezik boli (a i radosti) i ne ostavlja skrivenim ni jedan pokušaj da joj dođe što bliže, da je ucrta u papir, a i u sjećanje. Druga prevažna okosnica ovog djela je i samo preispitivanje pojma ženstvenosti koji je odjednom iščašen, ogoljen i nevažan u trenucima rađanja novog života. 'Odjel Babinjače' tematski je snažna, emotivno nabijena proza koja se čita u jednome dahu ili zadržavajući ga.

Kristina Despot rođena je 1978. godine u Jajcu. Osnovnu školu i jezičnu gimnaziju završila je u Splitu. Diplomirala je kroatistiku 2002. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je 2007. godine na Poslijediplomskome studiju lingvistike, na istome fakultetu. Znanstvena je suradnica na projektu Starohrvatski rječnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Književnoj se publici predstavila 2004. godine romanesknim prvijencem 'Težina', koji je 2008. godine objavljen i u Srbiji



Nagrada Dušanu Gojkovu i Lauri Barni


Car među entuzijastima, Dušan Gojkov, napokon je nagrađen za pokretanje i uređivanje Balkanskog književnog glasnika:



Fond "Ars Longa" za očuvanje lijepih umjetnosti dodjelio je nagradu "DIMITRIJE MITRINOVIĆ" za 2008. godinu Lauri Barni za roman "Moja poslednja glavobolja" (Zavod za udžbenike, Beograd, 2008) i Dušanu Gojkovu za pokretanje međunarodnog projekta Balkanski književni glasnik Dnevni glasnik i – Internet časopisa za književnost i umjetnost Balkanskog poluostrva...

Žiri koji je odlučivao o nagradi : Radivoj Šajtinac, Zoran Bognar i Uglješa
Rajčević.



Više o tome na ovome linku

Predstavljanje knjige 'Korov je samo biljka na krivom mjestu' Stele Jelinčić




BOOKSA poziva na promociju prvijenca 'Korov je samo biljka na krivom mjestu' Stele Jelinčić u izdanju nakladničke kuće Konzor

24.02.2009. u 21:00.

Prva knjiga Stele Jelinčić, urednice Konzorove biblioteke Godine nove, može se opisati kao 'kvartovska proza' koja pripada novoj generaciji pisaca a koja "donekle demontira dominantne obrasce narativizacije prve polovice devedesetih." Na pozadini promašaja dviju frendica iscrtavaju se postupno samosvojnost i odlučnost glavne junakinje da ne živi zadane obrasce ženskosti po pravilima igre patrijarhalnog društva. Knjiga progovara svježim ženskim glasom i provokativnim jezikom o generaciji koju je oblikovala tranzicija.

Roman Korov je samo biljka na krivom mjestu predstavit će nakladnik Milan Šarac i književna kritičarka Jagna Pogačnik, a Zvonimir Marčić pripremio je kratki film Laste kojim će započeti predstavljanje.

Svi posjetitelji nakon promocije pozvani su na tulum u klubu Gjuro II.



Tribina HDP-a : Viktor Ivančić



U utorak, 24. 2.2009. u 19 sati ,
u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb,

Razgovarat će se o književnom i publicističkom radu Viktora Ivančića,

posebno o njegovoj posljednjoj knjizi 'Animal croatica, ogledi o domoljublju' (u izdanju Fabrike knjiga iz Beograda) o kojoj će govoriti Boris Perić i Darija Žilić



Moja kritika Ivančićeva romana 'Vita activa' dostupna na ovome linku

NOVO: Igor Mandić - 'U zadnji čas : 1947/57. - 2007. : Autobiografski reality show' (Profil, 2009.)


Igor Mandić
''U zadnji čas : 1947/57. - 2007. : Autobiografski reality show ''

Izd. Profil International
394 str. , meki uvez s klapnama
cijena: 129,00 kn

Riječ izdavača


"U zadnji čas" nastavak je hvaljenog i nagrađivanog hita "Sebi pod kožu". Mandić ponovo spretno prepleće aktualna zbivanja s prisjećanjima na davna vremena: odrastanje u Dalmaciji, studiranje u Zagrebu, novinarske početke, velike polemike s uglednim protivnicima iz kulture i politike.

Nema milosti prema svojim protivnicima, ali ni prema sebi samome; ironičan je i na račun svoje mladenačke pregrijanosti, bahatosti, pretjeranih stavova; nerijetko se ruga samome sebi, a donosi i tuđe tekstove koji ga ironiziraju, ne koristeći se "naknadnom pameću" kako bi sebe predstavio pametnijim i ljepšim.

Svojim kritičkim skalpelom Mandić prodire do srži otkrivajući i najintimnije sfere vlastite osobnosti. Dramatično je to i osobno svođenje računa koje se odvija pred očima publike kojoj je posvetio ne samo svoje autorsko djelovanje već je pred njom rastvorio hrabro i cijeli svoj život.



Izvor: Moderna Vremena Info



Uskoro Jarkova 'Crna svila'

nedjelja , 22.02.2009.




Kao najavu skorašnjeg izlaska svoje nove knjige pripovijetki 'Crna svila', koja bi trebala uskoro izaći u nakladi Profila, Rade Jarak je na Knjigomat.com-u objavio ulomak iz pripovijetke Mračna godina.

Knjiga je drugi dio 'Enciklopedije očaja', a sastoji se od pet pripovijetki:
Ljolja (Rusija 1927.); Put na jug (Kalabrija 1936.); Mračna godina (Staljingrad 1942.); Zaklonjeno sunce (Budimpešta 1945.); Izgubljeni krajevi (Langhe kod Torina 1947.) - te na neki način obrađuje razdoblje europske povijesti od 1927. - do 47. kroz niz ljubavnih priča.

Ulomak pročitajte na ovome linku



Moja kritika Jarkove 'Enciklopedije očaja' dostupna na ovome linku



Tribina: Monty Python i teorija




Poziv na Tribinu:

MONTY PYTHON I TEORIJA
40 godina Letećeg cirkusa


Sudjeluju: dr. sc. NIKICA GILIĆ, teoretičar filma i mr. sc. BRANKO KOSTELNIK, teoretičar popularne kulture.

Voditelj i urednik: KRISTIJAN VUJIČIĆ

Tribina će se održati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5) u ponedjeljak, 23. veljače, s početkom u 19,30 h.

Godine 1969. četvorica engleskih džentlmena, jedan Velšanin i jedan Amerikanac našli su se kako bi stvorili televizijsku emisiju Leteći cirkus Montyja Pythona, koja je promijenila televizijski humor. Iza Pajtonovaca i njihova neobičnog pogleda na svijet ostale su četiri sezone Letećeg cirkusa, mnoštvo skečeva, pjesama i nekoliko filmova ('Sveti gral', 'Brianov život' i 'Smisao života') – što je iscrpno prikazano u knjizi Monty Python: Autobiografija.

Na Tribini će teoretičar filma Nikica Gilić (predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) i teoretičar popularne kulture Branko Kostelnik pokušati odgovoriti na pitanja zašto je humor Pajtonovaca još uvijek jednako provokativan te zašto pojedini suvremeni teoretičari (Slavoj Žižek, Terry Eagleton) u svojim djelima citiraju njihove skečeve. Zanima nas kako to da su britanski sveučilišni profesori napisali djelo o Montyju Pythonu i filozofiji, ali i kakav je utjecaj Pajtonovaca na filmsku umjetnost, popularnu kulturu i društvo općenito. Na kraju, neizostavno, razmislit ćemo i o tome – potaknuti skečom «Nogometna utakmica filozofa» - tko bi u srazu nogometnih momčadi sastavljenih od filozofskih imena dobio utakmicu: Grčka ili Njemačka? S jedne strane Sokrat, Platon, Aristotel i Arhimed, a s druge Leibniz, Hegel, Schopenhauer, Nietzsche...



Branimir Bošnjak dobitnik nagrade "Goranov vijenac" za 2009.

subota , 21.02.2009.




Pjesnik Branimir Bošnjak dobitnik je nagrade "Goranov vijenac" za ukupan prinos pjesničkoj umjetnosti, a nagrade "Goran" za mlade pjesnike Irma Velić za rukopis "Iza tuge", izvijestilo je Studentsko kulturno-umjetničko društvo "Ivan Goran Kovačić".

Nagrade će im biti uručene 21. ožujka u Lukovdolu, na svečanosti otvorenja 46. "Goranova proljeća". Program te pjesničke manifestacije zatim će se nastaviti na Hvaru i u Zagrebu.

O dobitniku nagrade "Goranov vijenac" odlučivala je prosudbena komisija (Miloš Đurđević, Zvonko Kovač, Miroslav Mićanović, Cvjetko Milanja i Ivica Prtenjača), a o dobitnici nagrade "Goran" za mlade pjesnike, između 54 rukopisa prijavljenih na natječaju, prosudbena komisija u kojoj su bili Branko Čegec, Branislav Oblučar i Delimir Rešicki.



Više o laureatima ovdje



Pobjednici Istrakonovog natječaja





Davor Šišović, jedan od članova natječajne komisije osmog Istrakonovog natječaja za kratku SF&F priču na svom blogu je objavio popis 35 priča koje će se naći u novoj Istrakonovoj zbirci.

Je li i vaša priča među njima saznajte na Šišovićevom blogu


Književna večer Đermana Senjanovića




Ponedjeljak, 23. veljače 2009. u 19 sati
u HDP-u, u Basaričekovoj 24, Zagreb

Književna večer
Đ E R M A N O S E N J A N O V I Ć


uz autora, o knjizi "Evo me u posteju", Durieux, 2007.
govorit će urednica
N A D A G A Š I Ć

Voditeljica tribine DORTA JAGIĆ




Moja kritika Ćićine knjige 'Evo me u posteju' dostupna na ovome linku








NOVO: Antonio Šiber - 'Problem promatrača' (Jesenski i Turk, 2008.)

petak , 20.02.2009.


Antonio Šiber
'PROBLEM PROMATRAČA'

uvez: 165 stranica, meki, 21 cm
izdavač: JESENSKI I TURK
Cijena: 120,00 kn

Riječ izdavača




Znanstvenofantastični roman, ili možda esej s viškom fikcije? Kako god, 'Problem promatrača' je tekst o bliskoj budućnosti - tako bliskoj da je tehnologija sluškinja korporacija a filozofiranje sinonim za čavrljanje. Ali tada, znanstveno super-računalo neobjašnjivo odbija poslušnost...
Knjiga Antonija Šibera izuzetno je djelo kakvih posve nedostaje na hrvatskom književnom obzoru. Radi se o popularnoznanstvenom tekstu, dijelom napisanom u maniri najboljih klasika znanstvenofantastičnog žanra, a dijelom kao esej o modernoj fizici i biofizici. Šiber je znanstvenik s više desetaka znanstvenih radova objavljenih u prestižnim svjetskim časopisima (o temama bliskim onima koje se diskutiraju u knjizi), i autor više popularnih članaka, predavanja, te po jedne knjige i filma. Bez pretjerivanja se može reći da je u pitanju jedan od vodećih hrvatskih fizičara na polju popularizacije znanosti, što se potvrđuje i ovom knjigom - tekst se čita "u dahu", ideje su izložene jasno i precizno, a poticaja za promišljanje znanosti i etike općenito je mnogo.






Štijem, štiješ, štije...




Znate li što je “štijenje”, “škritor”, “likaruša”?

Saznajte na ovome linku






KRITIKA: Drago Glamuzina – ''Tri'' (Profil, Zagreb, 2008.)





KRITIKA: Drago Glamuzina – ''Tri'' (Profil, Zagreb, 2008.)

Domaćoj književnosti sklona publika već je gotovo 10 godina u prilici pratiti kako se neorealistička, tzv.stvarnosna književnost proširuje prema poeziji, čije osnovne značajke posljedično postaju simplifikacija i narativizacija. Tome trendu domaći su pjesnici - pomalo čak i defetistički, usudio bih se reći - odgovorili masovnom preorijentacijom na prozni izričaj, čemu je vjerovatno dodatno kumovala i medijska pažnja što su je posljednjih godina osvojili prozaici i njihovi romani, nauštrb poezije koja je gurnuta u zapećak medijskog prostora i tavori još samo u rijetkim izdancima poeziji usmjerene časopisne periodike. (Pritom nikako ne bih volio pomisliti kako pjesnike na ovaj transfer nagoni sumnja u moć poezije...) No, također je vrlo važno primjetiti da i većina tih dotadašnjih pjesnika u svojim proznim pokušajima preuzima značajke koje krase glavninu domaćeg suvremenog proznog korpusa. Odnosno, kao što znamo, proza nam je već duže vrijeme inficirana trivijalizacijom, autorskim porivom za prijemčivošću i žurnalističkim, pojednostavljenim diskursom, a pjesnici koji poetski slog zamijene za prozni takvu situaciju izbjegavaju promijeniti pa isporučuju tekstove slične vrste, a koji, što je posebno razočaravajuće, ne dostižu kakvosnu razinu njihovih poetskih uradaka. (Čast rijetkim iznimkama poput Gromače, Rešickog ili Vadanjela). Korpusu pisaca koji su poetsko stvaranje zamijenili proznim pridružio se i Drago Glamuzina, autor vrlo hvaljene poetske zbirke ''Mesari'' iz 2001. g. koju velik dio kritike, uz zbirku ''Nešto nije u redu'' Tatjane Gromače, smatra vrhuncem domaće tzv. stvarnosne poezije.

Glamuzina je nedavno objavio svoj prvi roman naslovljen ''Tri'' u kojemu je svijet iz svoje poezije objavljene u knjizi ''Mesari'' nastojao prenijeti u prozni oblik, što nije trebao biti težak zadatak s obzirom da Glamuzininu poeziju karakterizira narativnost, odnosno da gotovo svaka njegova pjesma ima neku priču i da su pjesme napisane u obliku svojevrsne proze u stihovima. U većini pjesama iz rečene zbirke Glamuzina tematizira ljubavni trokut odnosno opisuje određene događaje i situacije vezane uz ljubavni život protagonista, a u knjizi ''Tri'' iste te prizore prethodno već iznesene u poetskom obliku on pretočava u prozu, u romanesknom obliku. Poetsko se podrijetlo u romanu pritom prepoznaje u njegovoj fragmentarnosti i nelinearnosti, uz to što roman završava s dva ciklusa pjesama – što novonapisanih, što otprije nam poznatih iz zbirke ''Mesari'' – a koje su prisutne u svrhu nadopune i zaokruživanja slike o protagonistima i njihovim međusobnim odnosima. Radi se o odnosima obilježenima brojkom iz naslova jer se autor tematski fokusira na ljubavni trokut što ga čine novinar Goran, njegova supruga Sandra i ljubavnica mu Hana. Glamuzina naglasak stavlja na beletrizaciju ljubomore kao patološkog oblika ljubavi koja u slučaju Gorana i Hane ide tako daleko da oni oboje iz života onoga drugog nastoje istisnuti sve što nije povezano s njima - Hana se boji svih žena s kojima Goran dolazi ili bi mogao doći u dodir na bilo koji način, a Goran svoju ljubomoru fokusira na sve ljude iz Hanine prošlosti. Rukopis je prepun scena njihovog međusobnog verbalnog mučenja, upornog ispitivanja i neprestanog sumnjičenja i uhođenja, što postupno poprima iracionalne oblike, čega su oboje svjesni ali si nisu u stanju pomoći, pa uporno i dalje ustrajavaju na histeričnim, iscrpljujućim ljubomornim ispadima.

S druge strane Goranov odnos sa suprugom Sandrom temelji se na međusobnom razumijevanju, toleranciji i iskrenosti. No premda Sandra zna za suprugovu vezu s Hanom te je nastoji tolerirati, taj preljubnički odnos s vremenom ipak počinje razarati i njihov bračni život. S tim u vezi autoru valja zamjeriti manjak pažnje koju pridaje Goranovu odnosu sa suprugom (uz gotovo potpuno izostavljanje njihova djeteta iz priče) uslijed čega Sandrino toleriranje suprugove nevjere ostaje neuvjerljivo, a njihov odnos nedovoljno elaboriran i nejasan. Naravno, i inkviziciji slično uporno međusobno ispitivanje i sumnjičenje između Gorana i Hane – a na opise čega Glamuzina troši najviše prostora – s vremenom poprima značajke nerealnog (osobito s obzirom da svoje junake Glamuzina predstavlja kao izrazito inteligentne osobe) a svojom prekobrojnošću i repetitivnošću ti prizori neizostvano počinju i iritirati. Vjerovatno i sam svjestan svega toga Glamuzina svoj rukopis nadograđuje metaliterarnim dionicama kojima sugerira kako cijelo vrijeme ustvari čitamo o iskustvima likova iz romana kojega Goran piše. Na taj način, osim što iznalazi izliku za neuvjerljivost, Glamuzina svoj rukopis želi obogatiti dodatnim slojem kojega će, kako se nada, znati cijeniti tzv.zahtjevnija publika. Pritom zaboravlja kako takva publika ima (groznu) osobinu da zna prozreti razloge takvim autorskim nastojanjima.

Nažalost, roman ''Tri'' ispostavlja se još jednim u nizu nepotrebnih romana – kakvi su primjerice bili Pintarićev roman ''U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo'' ili ''Šibajući mrtvoga konja'' Milana Fošnera – u kojima autori ne dosežu kakvosnu razinu svojih prethodnih poetskih ostvarenja; roman ''Tri'' naime nema snagu Glamuzinine poezije a situacije i prizori koji su pri posredovanju u poetskom slogu osvajali izrazitom dojmljivošću, u proznome se obliku čine banalnim i već viđenim derivacijama, s ponavljanjem istih ili sličnih fabularnih obrazaca kao izrazitim balastom. Paradoksalno, ali upravo se poezija – kojom je, smjestivši je na kraj romana, autor želio obogatiti i nadograditi svoj romaneskni rukopis – naposljetku ispostavila potvrdom nepotrebnosti ove proze, odnosno svojevrsnim corpusom delicti njezine redundancije.

Napisao Božidar Alajbegović,
objvaljeno u Bibliovizoru trećeg programa Hrvatskog radija



PROMOCIJA: Nenad Popović - 'Svijet u sjeni'

četvrtak , 19.02.2009.




U četvrtak, 19. veljače, u 19 sati, u Knjižnici Bogdana Ogrizovića,

održat će se razgovor o knjizi
'Svijet u sjeni' Nenada Popovića

(u izdanju Naklade Pelago).

Uz autora, o knjizi će govoriti Igor Mandić, Slobodan Šnajder i Dušanka Profeta.



Predstavljanje nakladničke djelatnosti DHK- Ogranka u Rijeci




U četvrtak 19. veljače 2009. u 12 sati, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, predstavit će se nakladnička djelatnost DHK- Ogranka u Rijeci.

Predstavit će se knjige:

Diana Rosandić: "Golubica mira / Colomba di pace" ( zbirka pjesama),
Giacomo Scotti: "La nave sulle secche / Nasukani brod" (zbirka pjesama) i
Alessandro Damiani: "Hipoteze" (drama).


O knjigama će govoriti predsjednik Ogranka Bože Mimica, prevoditeljica Margherita Gilić te autori Diana Rosandić, Giacomo Scotti i Alessandro Damiani.

Tribinu će voditi Hrvoje Kovačević.



Izvor: Moderna Vremena Info

Samo mrtav pisac dobar je klasik?



«Grički dijalog» u Profilu,
u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca,
ove sezone održava se u Profil Megastoreu

"Samo mrtav pisac dobar je klasik?"

u ponedjeljak, 23. 02. 2009. u 19 sati,
u knjižari Profila Megastore, Bogovićeva 7, Zagreb
,

raspravljat će
moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik

i njihovi gosti
Zoran Ferić, budući klasik
Mirko Kovač, živući klasik
Andrea Zlatar, p(r)oučavateljica klasika

— Je li termin klasik 'rezerviran' samo za mrtve pisce?
— Tko su, zapravo, istinski klasici? Je li lista neprijeporna ili se mijenja ovisno o književnim stilovima i duhu doba?
— Postoji li danas precizno određen književni kanon i njegovi pripadnici?
— Kako se postaje klasikom: uvrštavanjem u školsku lektiru, izborom u Akademiju, vrednovanjem od strane književnih znanstvenika? Je li dovoljno imati jedno vrijedno djelo ili pozamašan opus?
— Zašto se u nas često rabi sintagma 'suvremeni klasik' i je li ona doista oksimoron?
— Šteti li piscu i njegovu djelu ako mu se prerano prišije pridjev 'klasik' i kada je pravo vrijeme za to?
— Može li termin klasik imati i pejorativno značenje i u kojim slučajevima?
— Pišu li uopće danas pisci djela za vječnost ili žele stvoriti hit za jednu sezonu koji će ih proslaviti i na kojem će zaraditi?
— Hoće li doista vrijeme ispraviti sve nepravde: u današnjoj hiperprodukciji uvijek postoji opasnost da izvorno djelo i jedinstven genij ostanu neprepoznati samo zato što nisu imali dobar marketing?
— Možemo li procijeniti koja će današnja djela za sto godina imati status klasika i zašto?


Auferstanden aus Ruinen




Desetak novih pjesama
Mile Stojića
pročitajte
na ovome linku


Tribina HDP-a : Razgovor s Jasminkom Domaš

srijeda , 18.02.2009.



U četvrtak, 19.02.2009. u 19 sati,
u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb
,

održat će se razgovor s Jasminkom Domaš,

a sudjelovat će Sead Muhamedagić, pjesnik i prevoditelj,
i Darija Žilić, književna kritičarka.

Više o autorici na ovome linku

INTERVJU: Valerio Orlić, predsjednik Hrvatskog književnog društva




Krajem 2007. godine u Rijeci je osnovano Hrvatsko književno društvo, koje je u međuvremenu objavilo prvi broj novog književnog časopisa ''Književno pero'', izdalo nekoliko knjiga svojih članova u vlastitoj novopokrenutoj ediciji te organiziralo cijeli niz književnih večeri i predstavljanja knjiga i autora.

O dosadašnjim i budućim aktivnostima HKD-a razgovarao sam s njegovim predsjednikom, pjesnikom Valeriom Orlićem.

Intervju pročitajte na ovome linku

FANTASTIKA U RADIO DRAMI: Irena Lukšić: "Mobitel Myriam Lana"



FANTASTIKA U RADIO DRAMI: Irena Lukšić: "Mobitel Myriam Lana"

Hrvatski radio 3.program 18.02.2009. 18:00 h

Nova radio-igra Irene Lukšić je fantazmagorija o potrošačkom društvu skore budućnosti, a zapravo satira na trendove sadašnjosti. U potpuno globaliziranom svjetskom društvu prevladala je industrija zabave, potrošnje iza koje se krije potpuna kontrola pojedinca koju vrše multinacionalne kompanije. Prijenos nogometne utakmice postaje globalni problem jer u pitanje dolazi upotreba zabranjene marke mobitela. Autorica se dotiče i samog radijskog medija i njegove budućnosti. U svijetu koji je pred nama jedina svrha medija jest služiti sponzorima, a vijesti iz svijeta zabave postaju jedine vijesti.

Režija: Petar Vujačić
Urednica: Nada Zoričić


Novi dvobroj časopisa '15 dana' posvećen novom valu

utorak , 17.02.2009.




Izašao je novi dvobroj ilustriranog časopisa za umjetnost i kulturu '15 dana' , u potpunosti posvećen fenomenu novog vala, kako na prostorima bivše Jugoslavije tako i globalno.

Časopis donosi tekstove Davida Albaharija, Gregora Tomca, Momčila Rajina, Ivice Prtenjače, Branka Kostelnika, Denisa Leskovara, Ive Korelčića, i dr.

Više o časopisu na ovome linku



NOVO: Ivan Dimoski - ''Nježne usluge terenskog komercijalista' (V.B.Z., 2009.)

Ivan Dimoski
'Nježne usluge terenskog komercijalista'

proza
Izdavač: V.B.Z.
Cijena: 110,00
Broj stranica: 124
Uvez: tvrdi

Riječ izdavača



'Nježne usluge terenskog komercijalista' književnog debitanta Ivana Dimoskog monotematska je zbirka – sedam 'ljubavnih priča' koje zbog muškog lika i jedinstvenog mjesta zbivanja djeluju kao labavije koncipiran roman.

Mladić Luka radi u knjižari na nekom otoku. U knjižaru svraćaju žene koje upoznaje i u koje se zaljubljuje, a svaka od njih ima svoju priču, ponekad lagašnu, ponekad dramatičnu, jednom je u pitanju putnica u prolazu, drugi put se ljubav razvija preko interneta. Vrlo šturim rečenicama Dimoski uspijeva uspostaviti ozračje čistote ljubavi koja proizlazi iz srdačnosti, ponekad prostodušnosti, uvijek daleko od bilo kakva koristoljublja.

Istodobno, 'Nježne usluge terenskog komercijalista' jesu knjiga o samoći i želji za društvom. Glavni junak samoću rješava čekanjem, ženski likovi najčešće potragom. Susreti redovito završavaju rastankom, a Dimoski kao da poručuje da je najvažnije da jedni drugima ostanemo lijepe uspomene. Posljednja priča završava brakom, a poslije nje slijedi dijalog o ljubavi u kojem Dimoski spretno i nenametljivo iznosi misli iz svog svjetonazora koji slijedi učenje Sai Babe. Ipak, na samom kraju iznenađenje – u epilogu koji završava poletnim očekivanjem novog ljeta i novih ljubavi sugerira se – ne mačistički projekt, nego projekt čiste ljubavi prema svima.

'Nježne usluge terenskog komercijalista' kreću se na rubu ljubića, ali i uporno ostaju s ovu stranu literature.






Kako preživjeti ljubav?






Kako preživjeti ljubav?


Saznajte ovdje





PROMOCIJA tri nove knjige Algoritmove edicije KaLibar



Promocija tri nove knjige biblioteke Kalibar nakladničke kuće Algoritam: 'S pogrebnom povorkom nizbrdo' Nebojše Lujanovića, 'Cyber ZOO' Sonje Gašparov i 'O roštilju i raznim smetnjama (ili kako rat ne zaboravlja svoje đake)' Nihada Hasanovića.

BOOKSA, 17.02. od 19 sati

Sudjeluju : autori, Kruno Lokotar, Ivica Đikić, Hrvoje Jurić, Vladimir Šagadin


INTERVJU: Dražan Gunjača

ponedjeljak , 16.02.2009.




Pod teškim bremenom iskušenja mnoga prijateljstva nisu izdržala. Kad je rat prošao i strah malo splasnuo, ljudi su se okrenuli oko sebe i prestravili od emotivne pustoši kojom su okruženi. Ja ih svojim knjigama podsjećam da su postojali i prije te pustoši. Vodim ih u svijet koji (pre)poznaju, svijet u kojem je čovjek bio čovjek, a vuk je bio vuk…

Intervju s pulskim piscem Dražanom Gunjačom pročitajte na ovome linku



Uspješan pisac je onaj koji piše iz sebe i za sebe




Dugo sam vjerovala da je uspješan pisac onaj koji čitateljima zna prenijeti poruku. Kako sam ja to shvaćala, potvrda piščevoga glasa morala je doći izvana. Sada ne mislim tako. Uspješan pisac je onaj koji piše iz sebe i za sebe. Njegov se glas rađa iz tišine, a ne iz očekivanja izdavača i popularnih trendova. On jedva čeka te napade panike koji ga vraćaju onom divljem djetetu koje voli pričati priče.

Cjelovitu kolumnu Andree Pisac - izvorno objavljenu na njezinom engleskom blogu u kolovozu 2008., a prijevod koje je prenesen na portalu Moderna Vremena Info- pročitajte na ovome linku

NOVO: Ivana Šojat Kuči - 'Sofija plaštevima mete samoću' (V.B.Z., 2009.)


Ivana Šojat Kuči
'Sofija plaštevima mete samoću'

poezija
Izdavač: V.B.Z. d.o.o.
Broj stranica: 104
Format: 12*20
Cijena: 110,00 kn

Riječ izdavača



Knjiga pjesama Ivane Šojat-Kuči "Sofija plaštevima mete samoću" poetski razlaže stanja ženskoga subjekta situiranog uglavnom u prostor jake dominacije nenaklone mu zbilje. Utoliko se ti poetizirani "portreti žena" mogu čitati i kao iskazi o oštricama svijeta, gdje se "duše žena" klate pokušavajući održati emotivnu i egzistencijalnu ravnotežu usuprot padu u besmisao i potpuno ništavilo.

Mimo vazda agilnih feminističkih pregnuća, autorica uglavnom poharane, ponižene, isprane i ranjene ženske intime pokušava "lirski sanirati" katalogom emotivnih registracija ili ispovjednim zagovorom, kadšto i izgovorom.

Iako "stvarnosno čitke" – rekli bismo, u gotovo linearnoj putanji – pjesme okupljene u knjizi "Sofija plaštevima mete samoću" izmiču poetičkom redukcionizmu takvog tipa pjevanja u hrvatskom pjesništvu i računaju s čestim diskursivnim obratima i iznenađenjima, nekada se nudeći kao izvješće o stanju, a nekada naprosto kao kumulirajući poetski "obrazac". Kako bilo, autoričina knjiga-koncept samosvojan je i osviješten prilog recentnom trenutku mlade/mlađe hrvatske poezije. Štoviše, ohrabrujući signal da rješenja "krize jezika" kao "krize viška stvarnosnosti" možda leže u preformuliranju statusa lirskog subjekta.

Šojat-Kuči ne piše o sebi iz sebe, već iz drugih. Točnije, njezine pjesme pišu "Druge".




NOVO: György Dragomán - 'Bijeli kralj' (Fraktura, 2009.)


György Dragomán
'Bijeli kralj'

roman
izd. Fraktura
Prevela s mađarskog Xenia Detoni
Cijena: 139,00 kn
Broj stranica: 268
Uvez: tvrdi s ovitkom
Visina: 205 mm

Riječ izdavača



Roman 'Bijeli kralj' suvremenoga mađarskog pisca Györgya Dragomána jedna je od najsugestivnijih priča o odrastanju. Ispripovijedan u osamnaest poglavlja, koja se mogu čitati i kao pojedinačne priče, iz perspektive jedanaestogodišnjaka koji iščekuje očev povratak s prisilnog rada 'Bijeli kralj' moćan je roman o djetinjstvu u diktatorskom režimu u Istočnoj Europi. Kroz priču o dječaku i njegovu buntu ispričana je povijest unutarnje pobune i nezadovoljstva u Istočnoj Europi osamdesetih. 'Bijeli kralj', prepun humora, ironije i melankolije, roman je koji stilskim i pripovjednim postupcima odaje romanopisca velika zamaha, jednog od najboljih suvremenih mladih europskih pisaca. Do sada je preveden na dvadesetak svjetskih jezika.

Veličanstven pjev mržnje čijoj se potresnoj ljepoti nemoguće othrvati. Bi­jeli kralj velika je, moćna literatura.
Frankurter Allgemeine Sonntagszeitung

U svijetu Györgya Dragomána teško je odrediti trenutak u kojem humor počinje klizati u užas (...) U svome prvijencu Dragomán uranja u tmurni Istočni blok svoga djetinjstva i pojavljuje se s djelom duboko iskrenim, is­todobno očara­va­jućim i razornim.
The Barnes and Noble Review

Dječjem protagonistu nije zajamčen lagodan put: kod Twaina i Dickensa opip­ljiva je napetost između djetinjeg svijeta slobodne mašte i mračnoga, nasilnog, nepravednog i pohlepnog svijeta odraslih. U Bijelom kralju napetost je rastegnuta do pucanja.
The Times

György Dragomán bez sumnje je književno otkriće, njegova knjiga odmah će opčiniti čitatelja. Rečenice se bez daha i bez točke nižu stranicama kao u panici, kao da dječak strahuje da ga nećemo saslušati. Pritom ima mnogo toga is­pričati, a iako pripovijedanje dočarava tje­skobno-apsurdnu atmosferu koja često podsjeća na Kafku, istodobno otvara vrlo konkretan svijet prepun slikovitih detalja.
Westdeutsche Zeitung

György Dragomán, rođen 1973. u Rumunjskoj, mađarski je romanopisac i prevoditelj. Dosad je objavio dva ro­mana i niz kratkih priča. Njegov prvi roman A pusztítás könyve, objavljen 2002., vrlo je mračna i surova knjiga koja opisuje tri dana u životu mladoga vojnog arhitekta koji je izbjegao u za­biti zatvorski grad gdje se spremaju događa­ji slični genocidu. Roman je 2003. nagrađen prestižnom nagradom Bródy za najbolji prozni prvijenac. Drugi roman Bijeli kralj, objavljen 2005., osvojio je nagra­de Déry Tibor, Sándor Márai i Attila József te priskrbio autoru stipen­di­ju Artisjus. Napisan iz perspektive je­da­­naestogodišnjeg dječaka, pripovijeda o djetinjstvu u to­ta­litarnoj komunističkoj diktaturi koja nalikuje na Rumunjsku 80-ih godina 20. stoljeća. U tijeku je priprema dvadeset inozemnih izdanja tog romana. György Dragomán preveo je s engle­skoga djela Sa­muela Becketta, Jamesa Joycea, Iana McEwana, Irvinea Welsha i Mickeyja Donnellyja. Završava doktorsku disertaciju o Beckettu. U proljeće 2006. sudjelovao je na Festivalu mladih pisaca u Seulu, a u jesen 2006. proveo je tri mjeseca u Berlinu kao stipendist Njemačke akademije umjetnosti.



Prvih 18 stranica romana besplatno pročitajte na ovome linku



Nova knjiga Nevena Ušumovića




Neven Ušumović, autor zbirke priča '7 mladih' (Naklada MD, 1997) i “romana kratkog daha” 'Ekskurzija' (Naklada MD, 2001) te prevoditelj s mađarskog jezika, objavio je novu knjigu priča 'Makovo zrno', u izdanju zagrebačkog Profila.

Snažne i razorne, njegove proze istodobno zastrašuju i tjeraju na smijeh!Treća prozna knjiga Nevena Ušumovića (rođen u Zagrebu, 1972., odrastao u Subotici) dokazuje da je riječ o autoru koji na hrvatskoj proznoj sceni zauzima osobito mjesto. Prevoditelj i vrstan poznavatelj suvremene mađarske književnosti, Ušumović je i u svojim dosadašnjim prozama vodio živ i zreo književni dijalog s nizom velikih mađarskih/europskih pisaca, razgovor čiji je vrhunac upravo zbirka pripovijedaka Makovo zrno – svojevrsno svjetotvorno prevođenje djela još jednog Subotičanina, po mnogima i prvog mađarskog proznog modernista, Géze Csátha (1887. – 1919.). No ovdje nije riječ ni o zavičajnom „jednačenju po mjestu tvorbe“, ni o autorskom „jednačenju po zvučnosti“: ispisujući nove tekstove nadahnute razornim Csáthovim motivima, Ušumović ih smješta u Suboticu rata i neposrednog poraća, u vlastitu povijest, jezik i književnu tradiciju, stvarajući novo dijaloško raskrižje (Zagreb – Budimpešta – Beograd, a sve via Subotica) i pripovjedne svjetove u kojima bi se Csáthovi junaci mogli osjećati kao kod kuće, iako je od njihova dolaska na svijet prošlo već ravno stotinu godina.

Naslovnu priču pročitajte na ovome linku





INTERVJU: Ivica Prtenjača

nedjelja , 15.02.2009.




Ivica Prtenjača ovogodišnji je dobitnik nagrade 'Dobriša Cesarić', za neobjavljeni poetski rukopis 'Okrutnost'.

Intervju s Ivicom Prtenjačom pročitajte ovdje




Štrige i štriguni u Rijeci





PREDSTAVLJANJE KNJIGE
'ŠTORICE OD ŠTRIG I ŠTRIGUNI'


autora Drage Orlića, u izdanju Naklade ZORO

u ponedjeljak 16. veljače u 19 sati

u knjižari RIBOOK u Rijeci


uz autora Dragu Orlića o knjizi će govoriti moderator večeri Boris Perić, urednik Davor Šišović te etnolog Tomislav Pletenac




Izvor: Bookaleta

NOVO: Joannis van Loon i Hendrik van Loon - 'Moj prijatelj Rembrandt' (Šareni dućan, 2008.)


Joannis van Loon i Hendrik van Loon
MOJ PRIJATELJ REMBRANDT

izd. Šareni dućan
Prijevod: SLAVKO BATUŠIĆ
Cijena 79 kn

Riječ izdavača



»Općinstvo nikako ne razumije moje namjere... smiju se porugljivo i govore: 'On nije umjetnik od zanata, on svoju umjetnost ne shvaća ozbiljno i ne slika stvari onako kako ih mi vidimo.'
Neka me Bog očuva da bih stvari gledao njihovim očima. Oni me mogu i oni će me pustiti da izgladnim, ali oni neće oteti moje uvjerenje da ja imam pravo, a oni krivo. Svatko može slikati stvari onako kakve jesu. Ali slikati stvari onako, kako one postoje samo u pretpostavci – to je, dragi doktore, zadatak koji čini život zanimljivim.... jer ne radi se toliko o tome što netko vidi, već kako vidi. Dobar umjetnik može osjetiti dublji poriv pogledavši zaklanog vola u kakvoj običnoj mesnici, negoli loš umjetnik vidjevši tucet crkvi u sa¬mom rodnom mjestu Rafaela.
Ja ne mogu slikati drugačije no što slikam. Ostajem kod svog načina slikanja i kod njega ću ostati, dok ne odem u ubožnicu ili ne legnem u grob. Tada mi možete staviti nadgrobni kamen s natpisom: 'Ovdje počiva luđak'.«


Spomenuti je Rembrandtov citat tek natuknica koja daje naslutiti koliko se zanimljivih slikarevih razmišljanja i detalja iz njegova života nalazi u ovoj knjizi. Jer, napisao ju je njegov suvremenik, Joannis van Loon, liječnik i prijatelj s kojim se posljednjih tridesetak godina života intenzivno družio. Ovo svjedočanstvo »iz prve ruke« za tisak je priredio ugledni povjesničar i pisac Hendrik van Loon, liječnikov, kako navodi, »potomak u devetom koljenu«.

O samom Rembrandtu ovdje kažimo samo da je živio u zemlji vjetrenjača, teškim i nezavidnim životom, bez novaca, priznanja i razumijevanja, cijeli se život boreći s vjetrenjačama u ljudskim glavama. A danas? Slika »Noćna straža«, primjerice, koja je nekad bila odbijena i predmetom sprdnje, sad je predmetom proučavanja i divljenja, i jedna je od najvećih holandskih kulturnih i turističkih vrednota, a njen je autor općepriznat kao jedan od najvećih, najutjecajnijih, najosebujnijih, najvažnijih, najgenijalnijih, naj... slikara u povijesti umjetnosti i uopće jedan od najvećih ljudi u povijesti čovječanstva. Što još dodati? Možda još jedno mišljenje o Rembrandtu iz ove odlične biografije: »Kad se prepustio svojim snovima, izgubio je sve što je imao – a pritom je i sve dobio.«



Preko bloga do bestselera

subota , 14.02.2009.




Iako knjige hrvatskih blogera nisu polučile neki divljenja vrijedan uspjeh, u istočnom nam susjedstvu to nije tako.

Na ovome linku možete pročitati članak o knjizi tekstova s bloga koja je u Srbiji doživjela već četiri izdanja i u nepunih 5 mjeseci je prodano čak 5.000 primjeraka




KRITIKA: Sanja Lovrenčić – 'Martinove strune'', (izd. Leykam International, Zagreb, 2008.)



KRITIKA: Sanja Lovrenčić – 'Martinove strune'', (izd. Leykam International, Zagreb, 2008.)

Sanja Lovrenčić 47-godišnja je spisateljica rođena u Kninu; autorica četiriju knjiga pjesama, dviju proznih zbirki, šest romana i cijelog niza radio-drama i knjiga za djecu te velikog broja prijevoda s engleskog, francuskog i njemačkog. No, i unatoč obimnoj bibliografiji te brojnim primljenim nagradama Sanja Lovrenčić je medijski nedovoljno eksponirana pripadnica tzv. nevidljivih autora, koji nezasluženo ostaju u sjeni nekih razvikanijih, premda oskudnije darovitih i puno manje produktivnih pisaca. Loš medijski tretman njezinog rada vjerojatno je uvjetovan činjenicom što je njezino stvaralaštvo svjesno lišeno vulgarnosti, psovki, žargona i tematizacije seksa, nasilja i kriminalnog polusvijeta, pa je čak u svoj roman 'Klizalište' iz 2003.godine Sanja Lovrenčić uvrstila naputak u kojemu čitatelju ironično savjetuje da, ako rukopis smatra nedovoljno realističnim, neka slobodno sam na određena mjesta pridoda psovke, žargon i opise seksa. Premda se u nekoliko novijih romana ('Dvostruki dnevnik žene sa zmajem', 'Klizalište') autorica sve više odmiče od hermetičnosti svoga ranog opusa te napušta svojstvenu joj sklonost bajkovitosti i fantastici okrečući se realističnijim prosedeima i fabulama čvršće usidrenima u stvarnost, ona i dalje ustrajava na suptilnom, toplom, nježnom i rafiniranom izričaju, ne mareći za trendove i izbjegavajući podilaženje publici.

Aktualni roman 'Martinove strune', ovjenčan međunarodnom nagradom Steiermaerkische Sparkasse za 2008. godinu, nova je potvrda takvoga autorskog opredijeljenja Sanje Lovrenčić. Radi se o rafiniranoj psihološkoj studiji jedne gastarbajterske obitelji u kojoj autorica vrlo dojmljivo dočarava probleme s kojima se susreću ljudi pri prilagođavanju životu u novoj, nepoznatoj sredini. Mladen je arhitekt koji sredinom devedesetih u Hrvatskoj ne vidi nikakvu perspektivu te sa suprugom Tanjom i osmogodišnjim sinom Martinom odlazi u Njemačku, gdje pronalazi dobro plaćen posao i vješto se prilagođava životu u tuđini, ali se i sve više otuđuje od supruge i sina, kojima novonastala situacija puno teže pada. Dok je suprug usmjeren na posao i egzistencijalne ciljeve kojima teži, Tanja gubi čvrsto životno uporište; ne uspijevajući se otrgnuti vrtlogu samosažaljenja i osjećaju posvemašnje osobne nedostatnosti i beskorisnosti ona postupno tone u egzistencijalni ponor i depresiju, zanemarujući pritom sina i od supruga se sve više udaljavajući. S druge strane osmogodišnji se Martin ne uspijeva zbližiti sa školskim vršnjacima i sve se više osamljuje, od ljudi se braneći šutnjom i bježeći u svijet glazbe i mašte kojom ublažava obrise stvarnosti.

U dionicama Martinovih skitnji mentalnim prostorima igre i mašte do izražaja dolazi autoričina sklonost fantastici i bajkovitosti te iskustvo pisanja književnosti za djecu, no premda su otkloni u fantastiku vrlo blagi i ne pretjerano brojni, optimizam nespoznatljivosti je uspješno inauguriran, uz posljedično, iako tek kratkotrajno, ublažavanje turobnosti. Najdojmljivije stranice autorica ostvaruje uvjerljivo i psihološki iznijansirano oslikavajući rastuće Tanjino nezadovoljstvo i gubitak njezine egzistencijalne ravnoteže, suptilno dočaravajući postupan raspad njezina identitetnog ustrojstva i stupnjevito postepeno otuđenje od supruga, gradacija kojeg se kreće od zatomljivanja osjećaja, preko rastućeg zida neizgovorenih riječi pa sve do posvemašnje šutnje i alijenacije. Metaliterarne digresije i autorefercijalnost, elementi u značajnoj mjeri zastupljeni u nekim prethodnim autoričinim romanima ('Klizalište' i 'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem') u novome su romanu u potpunosti izostali, no tematizacije umjetnosti i samoostvarenja kroz umjetničku kreaciju i ovoga su puta bitnim sastavnicama djela. Štoviše, ljubav prema glazbi i sviranje violončela osmišljeni kao utočište i sredstvo Martinova bijega od stvarnosti, ali i kao povezujući faktor sa životom u zavičaju i voljenim djedom, te kao sredstvo autorskog propitivanja artificijelnosti zbilje, rukopisnu slojevitost svakako bitno obogaćuju.

Autorica se uglavnom zadržava u zatvorenom, obiteljskom svijetu, dok pojedini drugi likovi ostaju po strani, neiskorištenog dramatskog potencijala. Fokusirajući se isključivo na psihološka proživljavanja majke i sina, očeva perspektiva biva potpuno zanemarena, dok bi njegov doživljaj situacije priču učinio potpunijom. Izostankom očeve perspektive ostaje dvojba oko njegove moguće krivice (u smislu eventualne bračne nevjere), temeljene na Tanjinim nepotvrđenim slutnjama. No, iako se takav postupak možda čini nepravednim prema njegovom liku, autentičnost i uvjerljivost ipak nisu umanjene niti je narušena logika fabularne i rukopisne koncepcije, posebice s obzirom na otvoren kraj priče.

Sve u svemu, radi se o ozbiljnoj i dojmljivoj beletrizaciji u nas začuđujuće rijetko obrađivane teme, osobito u kontekstu toliko velikog broja gastarbajterske populacije, te novoj potvrdi Sanje Lovrenčić kao spisateljice s kvalitetnim i ujednačenim, te vrlo raznolikim i samosvojnim ali i nezasluženo zanemarenim opusom, revalorizacija kojega se svakako čini jednim od imperativnih zadataka.

Napisao Božidar Alajbegović
objvaljeno u Bibliovizoru 3.programa Hrv.radija, veljača 2009.



NOVO: Olivier Razac - 'Politička povijest bodljikave žice' (Naklada Ljevak, 2009.)

Olivier Razac
POLITIČKA POVIJEST BODLJIKAVE ŽICE

Područje: politika
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 139
Format: 14,2 x 21 cm
Uvez: meki
Cijena: 99,00 kn

Riječ izdavača



Knjiga Politička povijest bodljikave žice ocrtava filozofsku pozadinu uporabe ovog proizvoda te pokazuje kako je tijekom nešto više od jednog stoljeća bodljikava žica postala univerzalnim simbolom tlačenja, tiranije i nasilja. Nakon što se pojavila u Sjevernoj Americi kao dispozitiv namijenjen ograničavanju kretanja stoke i isključenju Indijanaca, masovno se počela rabiti u rovovima Prvog svjetog rata, a zatim u koncentracijskim logorima te diljem svijeta, kroz cijelo dvadeseto stoljeće. Pa ipak, radi se o nesofisticiranom, štoviše primarnom tehničkom predmetu, na najnižem stupnju mehaničkog genija.

Francuski filozof Olivier Razac u ovom djelu pokušava izdvojiti slučajeve povezane s bodljikavom žicom koji imaju najvažnije i najjasnije političke implikacije. U tom pogledu, smatra on, «tri povijesne manifestacije mogu se smatrati paradigmatskim: američka prerija, rov Velikog rata i nacistički koncentracijski logor». Knjiga Politička povijest bodljikave žice ujedno je i prvi prijevod nekog Razacova djela na hrvatski jezik.

"Jednostavnost i jasnoća Razacova pripovijedanja pojačava golemu snagu i izvornost njegovih ideja... To je vitalno djelo kulturalne kritike."
Publishers Weekly

"Razac piše s hladnom preciznošću koja odgovara bodljikama njegove teme."
The Christian Science Monitor

Olivier Razac, francuski filozof koji živi u Lyonu. Politička povijest bodljikave žice (Histoire politique du barbelé, 2000.) njegovo je prvo djelo. Napisao je još tri knjige: L'écran et le zoo (2002.), La grande santé (2006.) i Avec Foucault, aprčs Foucault (2008.). Doktorirao je na temi genealogije moći.



Glazbeno-poetska večer na Gornjem gradu!




U subotu, 14. veljače 2009.
s početkom u 20 sati


POD STARIM KROVOVIMA
(Basaričekova 9)


predstavlja:

flautisticu Moranu Živković
i pjesnikinju Maju Klarić


koje će u zajedničkoj izvedbi
začiniti vaše Valentinovo
putopisno-ljubavnom poezijom
i prigodnim glazbenim djelima.


NOVO: Ivo Runtić - 'Refleksna zona' (AGM, Zagreb, 2009.)

petak , 13.02.2009.

Ivo Runtić
'REFLEKSNA ZONA'

priče
izd. AGM, Zagreb
str.224, meki uvez, format 14 x 20
Cijena 180.00 kn

Riječ izdavača


Pripovjednu zbirku «Refleksna zona» sačinjava dvadeset osam zgoda, osebujnih i duplicitetnih u tranzicijskom vremenu, gdje se one sve opiru jednoznačnosti, pune neobičnih stanja i raspleta, skoro sve proistekle iz autorove kolumne «Pobirci» u «Vijencu» između 1995. i 2005. To su novele ushodane po razbojima malog, ali velikog svijeta, pa uslijed svega – reklo bi se – zapinje stopalo kojim se napeto hodi. A u medicinskom smislu tabani i jesu baš onaj ključ bola za sve što čovjekovo tijelo nosi. Odatle razložni naslov svega, nosiv i kao jezični znak preglednog reda, a isto tako i odaziva na ratni i poratni nered hrvatske zbilje.
Jer upravo jezično upinjanje unutra artistički je, hotimičan odgovor na stanja kaosa, koja već dugo svojim nanosima zatiru i normu i formu domaće zadaće oko proznog stila. – Promjenjiva autorova pripovjedačka pozicija zato i jest tu različita: gipka poput svakog drugog uporišta, o kojem ovisi zahvat, kojim se i ovdje od slučaja do slučaja nadvladava puka stvarnost.
Ivo Runtić po zvanju je sveučilišni profesor njemačke književnosti, po unutarnjem porivu književni prevodilaca, pasijom pisac. Tiskao je prozu zapravo oduvijek: u vodećim književnim časopisima kao i u novinskim podliscima, u periodicima kao i u zbornicima – novelističku, putopisnu, esejistiku, publicističku u širem smislu, te polemike, političke i kulturološke oglede, književna pisma kao i kronike. Član je hrvatskog PEN-a; u nekoliko politički teških godina bio u rukovodećoj ulozi kod te književničke udruge.



RADIO ATELIER: Ivor Martinić: 'Drama o Mirjani i ovima oko nje'



RADIO ATELIER: Ivor Martinić: 'Drama o Mirjani i ovima oko nje'

Hrvatski radio 3.program, 13.02.2009., 18 sati

Jedan od najzanimljivijih dramatičara najmlađe generacije Ivor Martinić napisao je iznimno zreo dramski tekst koji priziva utjecaje suvremene dramaturgije na tragu, primjerice, dramskog pisma Biljane Srbljanović. Martinić svojim psihološki istančanim dramskim licima pristupa sa simpatijom i s blagim ironijskim odmakom, te kroz priče takozvanih malih ljudi, duboko zadire u prepoznatljivo stanje našeg tranzicijskog sada i ovdje. Malo novaca, puno mladenačkih snova i apatičnog prihvaćanja življenja kao pukog trajanja onih u srednjim godinama ono je što karakterizira ovaj tekst u kojem se, dramaturškim postupcima spajanja dokumentarističkog i poetskog stila, razgranato isprepliću priče svih generacija. Redatelj Mislav Brečić obogatio je tekst brojnim radiofonijskim finesama, te kao lajt-motiv proveo pjevanje karaoka majke Mirjane i kćeri kojoj je san otići u Ameriku i postati slavna pjevačica. Osim toga, dramskim je situacijama pridodao poznate, pomno odabrane glazbene citate (glazbena urednica: Adriana Kramarić) čime je, paradoksalno, istovremeno podcrtao ironijski odmak od dramskih situacija, kao i naglasio njihovu emotivnu obojanost.
U glavnim ulogama majke Mirjane i kćeri nastupaju Jelena Miholjević i Anica Tomić.

Ostale uloge: Elizabeta Kukić, Darko Milas, Matija Prskalo, Zoran Čubrilo, Slavica Knežević, Krešimir Mikić.
Režija: Mislav Brečić
Urednica: Tajana Gašparović.



NOVO: Zinaida Linden - 'U očekivanju potresa' (Hrv.filološko društvo/Disput, 2009.)

Zinaida Lindén
U OČEKIVANJU POTRESA
Roman
izd. Hrvatsko filološko društvo/Disput
Sa švedskoga prevela Željka Černok
/232 str, 12,5 x 20 cm, meki uvez/
Knjižarska cijena: 120,00 kn

Riječ izdavača



"Godine 1923. potres Veliki Kanto uzeo je sto četrdeset tisuća ljudskih života u Tokiu i Yokohami. Ubrzo nakon što sam došao u Japan, saznao sam da se takvi potresi događaju otprilike svakih sedamdeset godina. Znači, bilo je vrijeme."
"Kad se moja žena pripremala za porođaj, imala je zapakiranu putnu torbu u spavaćoj sobi. Sličnu sam torbu sada imao i ja, iako se nisam pripremao ni za kakav porođaj. U torbi se nalazila hrana i piće za tri dana, prijenosni radio, par platnenih rukavica – za raskrčivanje razbijenog stakla, i zviždaljka – kako bismo zviždali iz ruševina kada smo preumorni da zovemo upomoć. U slučaju jakog potresa treba "mirno čekati naredbe". A zatim, s torbom u ustima, mirno otpuzati do najbližega groblja."


Priča ruskog dizača utega Ivana Demidova utkana je u neobično dojmljiv roman U očekivanju potresa suvremene spisateljice Zinaide Lindén, koja piše na švedskom (i ruskom), a živi u Finskoj. Lindén se inače smatra jednim od najistaknutijih imena švedske književnosti u toj dalekoj skandinavskoj zemlji, što potvrđuju i prestižna priznanja: u dva navrata dobila je Nagradu društva književnika (1997. i 2005) te nagradu Runeberg 2005. godine (za spomenuti roman). Iako je desetak godina prisutna na finskoj literarnoj sceni, ova je Ruskinja pravi proboj i velik uspjeh doživjela tek s romanom o Ivanu Demidovu i njegovu "hodu po trnju". Putujući s njime u vlaku za Moskvu, autorica je zabilježila sve što joj je taj neobični čovjek ispripovijedao: od djetinjstva i fascinacije vatrom do karijere dizača utega i potpunoga psihičkog sloma. Istodobno se dogodio još veći slom ili "potres": raspao se SSSR. U situaciji potpunog kaosa Ivan pokušava učiniti nešto za sebe, ali mu se čini da nakon propasti zemlje, karijere i braka nema puno izgleda. Međutim ispuni se vidovnjakinjino proročanstvo i on dobije novu priliku na vrlo čudnome mjestu – u Japanu. Za njega to nije samo početak nove karijere u sumo hrvanju, već i novog života u zemlji čiji jezik i običaje ne poznaje. Demidov je zapravo fantastična kreacija – trodimenzionalni lik koji intrigira čitatelja ljudskošću, vrlinama i manama, otvorenošću i predrasudama. On je dobrodušan piroman, ljubitelj žena "nelijepa stasa i teških pokreta", domoljub i mrzitelj svoje zemlje, dijete sa sela fascinirano kazalištem kabuki. Autorica majstorski barata tehnikom pripovijedanja povezujući likove koje simpatiziramo s dramatičnim ili duhovito-apsurdnim situacijama i daje uvjerljivu sliku života zemlje u previranju, u zoni potresa, i malog-velikog čovjeka koji sve to može nadvladati. Priča o nevjerojatnom Demidovu toliko je oduševila čitatelje da je spisateljica 2007. objavila i nastavak romana pod naslovom Takakirves – Tokio.

Zinaida Lindén rođena je u Lenjingradu 1963. godine, gdje je magistrirala švedski jezik i književnost, a od 1995. živi u Finskoj. Objavila je dvije zbirke priča, Pukovnikova žena i sintetizator (Överstinnan och syntetisatorn, 1996) i Šeherezadine istinite priče (Scheherzades sanna historier, 2000), te dva romana, U očekivanju potresa (I väntan pĺ en jordbävning, 2004) i njegov nastavak u epistolarnoj formi Takakirves – Tokio (2007). Piše i za novine te prevodi švedsko-finsku prozu na ruski.



Dosta mi je te 'stvarnosne' proze!

četvrtak , 12.02.2009.





Dosta mi je te 'stvarnosne' proze.

Ne mogu više izdržati šutke kraj svih tih Perišića, Pilića, Bulića, Karakaša, Rudanice, Popovića, Šalkovića i gomile drugih koji misle da se već samo prepričavanjem nekakvih anegdota i zajebancija te nabrajanjem kemijskih sredstava koje su isprobali, izduvali, posnifali ili nekuda utaknuli može napisati dobra priča.

Jer to se naravno može (i neki od njih su to i uspjeli), samo što me sve to u kombinaciji s opisom pičaka koje su poševili i opskurnih mjesta na kojima su gurali svoje penise, svoje pimpije limpije, svoje 'alatke' u male, velike, mirišljave i smrdljive, smežurane i svilenkaste vagine te opisima nesretnih sudbina ratnika koji su prvo ostavili svoje novce lokalnoj kladionici da bi poslije svi ostavili njih i natjerali ih da si uglačanu cijev pištolja zabiju u nepce i kvrcnu prstom po obaraču, sve me to izluđuje.

Tjeraju me da uz opetovano preklinjanje života, sudbine i svih crkvenih velikodostojnika sjednem u svoju trinaest godina staru škodu i najvećom se brzinom (120 na sat ako imam povoljan vjetar u leđa i kvalitetno gorivo) zabijem u prvo veće drvo na koje naiđem...


Cjelovitu kolumnu stanovitog Zeca objavljenu na booksinom portalu, iz kojes ste upravo pročitali nekoliko početnih pasus, a koju potpisujem od riječi do riječi, možete pročitati na ovome linku .

No, ma koliko se slagao sa svime što je Zec napisao, njegova je kolumna nepotpuna bez ukazivanja na štiva umnogome apartna od 'stvarnosne' proze, a koja se mogu podičiti kvalitetom i svakako zaslužuju vaše vrijeme i pažnju.

Stoga vas upućujem na nekoliko takvih domaćih knjiga :

- klikaj po ovome ili po ovome , ili klikaj po ovome ili pak po ovome i po ovome




Moja nova kritika u 'Vijencu'



Na kioscima je novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn)
a u njemu, između ostaloga
i moja kritika knjige
'Putovanje po mojoj sobi'
Xaviera de Maistrea


*******

Novi 'Vijenac' još donosi:

- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Kašmira Huseinovića 'Bućevi, plongovi i žabice'
- tekst Zvonimira Mrkonjića o poeziji Josipa Severa
- kritika romana 'Grand hotel' Renata Baretića, iz pera Strahimira Primorca
- tekst Ante Stamaća o Josipu Šantiji
- tekst Ante Stamaća 'Nove književnopovijesne freske'
- opširan tekst Denisa Peričića o percepciji hrvatske književnosti u svijetu
- kolumne Nives Opačić i Milana Rakovca
- nova poezija Mile Stojića
- proza Maje Gregl
- opširan tekst Mirka Kovača o Borisu Tadiću, predsjedniku Srbije
- opširan tekst Sanje Nikčević o knjizi Mire Gavrana 'Književnost i kazalište'

te još mnoštvo tekstova o likovnoj umjetnosti, teatru, glazbi, plesu, filmu, itd.





Čuvaj se senjske ruke!



U petak 13. veljače, od 18 h, u Domu kulture „Milutin Cihlar Nehajev“ u Senju,

bit će predstavljena knjiga
Nenad Stipanića
"Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)“ (Algoritam, 2008.)


Knjigu će, uz autora, predstaviti urednik Kruno Lokotar.



Moja kritika Stipanićeve knjige dostupna na ovome linku


Čitanje kratkih priča polaznika Prvog Katapultovog tečaja kreativnog pisanja



Zanima Vas tko će biti najveće face na riječkoj književnoj sceni za deset godina? Zanima Vas tko će uzimati Kiklope (ako ih do tada uopće bude bilo) ili neke druge hrvatske Oscare za književnost? Želite naslutiti riječku književnu budućnost?

Mjesto na kojem će te utažiti znatiželju je zgrada IVEXA, Delta 5, popularna riječka Molekula gdje će se održati:

Čitanje kratkih priča polaznika Prvog Katapultovog tečaja kreativnog pisanja

Nastupaju: Andrea Cvečić, Anja Cuculić, Davorka Lukić, Enver Krivac, Tea Tulić, Nikola Leskovar i Alen Kapidžić.

Voditeljica je Hana Dagostin, a djeliteljica diploma, voditeljica Prvog Katapultovog tečaja kreativnog pisanja, Daša Drndić.

Nakon podjele diploma i čitanja kratkih proza, vaše kukove će do neba rasplesati legendarni knijževno-večeraški DJ dr. Heywood R. Floyd.

A sve to u točno 19:30 na petak trinaesti ljeta Gospodnjeg 2009.



Natječaj za zbirku poezije autora/ica iznad 50 godina




Webstilus klub i Webstulus portal
raspisuju anonimni književni natječaj

za najbolju zbirku poezije 2009. godine

1. U natječaju mogu sudjelovati isključivo autori i autorice sa 50 ili više godina
2. Poetska zbirka mora imati 50 (ili više) pjesama
3. Na natječaju mogu konkurirati isključivo pjesme koje dosad nisu bile objavljene u tiskanom obliku
4. Zbirka pjesama mora biti potpisana šifrom i poslana kao prilog na E-mail: info@webstilus.net uz naznaku Za književni natječaj Webstilus 50 plus
5. Zadnji rok za slanje zbirke na natječaj je 31. prosinca 2009. godine
6. Rezultat književnog natječaja (naslov nagrađene zbirke) bit će objavljen na Webstilus.net portalu 31. siječnja 2010. godine.
7. Nagrađeni autor dužan je u roku od 7 dana od objave rezultata natječaja (do 7. veljače 2010. god.) dostaviti sljedeće podatke:
- šifru pod kojom je poslao svoju zbirku na natječaj (kao dokaz autorstva)
- puno ime i prezime
- adresu- kontakt informacije: E-mail, telefon
- dokaz da je star najmanje 50 godina
8. Ako se nagrađeni autor ne javi u roku od 7 dana, povjerenstvo za dodjelu nagrade proglasit će pobjednikom natječaja sljedećeg autora koji je po bodovima najbliži prvonagrađenom autoru
9. Najboljem autoru bit će objavljena pjesnička zbirka te priređena promocija knjige
10. Nagrađeni autor dobit će 50 besplatnih primjeraka svoje zbirke.



PROMOCIJA knjige 'Zagrebačke razglednice' Josipa Sanka Rabara

srijeda , 11.02.2009.



Knjižnica Sesvete
u sklopu svog programa
'Kulturni četvrtak u Sesvetama'
organizira

Predstavljanje knjige eseja/duhovne proze o Zagrebu
'Zagrebačke razgledanice'
Josipa Sanka Rabara


Sudjeluju:
Sonja Tomić
Sead Muhamedagić
J. S. Rabar
Lidija Kovač – nakladnik «Karista»
Ivan Babić



u čitaonici Knjižnice Sesvete
Trg D. Domjanića 6
četvrtak 12. 02. 2009. u 18,30 sati



NOVO: Stefano Benni - 'Baol: Mirna noć režimska' (Sysrint, 2009.)

Stefano Benni
'Baol : Mirna noć režimska'

roman
prijevod: Snježana Husić
izd.SysPrint
144 str. , meki uvez s klapnama
cijena: 89,00 kn

Riječ izdavača



"Baol" objedinjuje glavne odlike Bennijeva pisma: grotesku, crni humor, igre riječima, fantastične likove u karikiranom svijetu koji je satirična preoblika suvremenog.

Protagonisti romana - alkoholu skloni čarobnjak i ocvali komičar, otimaju se rezignaciji i kreću u potragu za istinom sukobljavajući se s diktaturom Velikog Glavara. Bennijeva stilska čarolija pritom iz jezika izvlači gotovo više od zamislivog; izvrsno zabavlja, britko podbada i pred čitateljevim očima uobličuje košmare virtualne zbilje i medijskih manipulacija.


Stefano Benni rođen je 1947., a od 1970-ih je u Italiji najčitaniji domaći autor. Pripovjedač, pjesnik, dramski pisac i oštar polemičar, dosad je objavio dvadesetak knjiga. O njegovoj popularnosti svjedoči i 'Luisona Day', inicijativa pokrenuta povodom 30. obljetnice izlaska prvijenca "Bar Sport"; diljem svijeta tada se čitaju Bennijevi ulomci.

Nakon Bennijeva nastupa na Festivalu europske kratke priče u Zagrebu 2008. i gdjekoje stranice u časopisima i antologijama, roman "Baol : Mirna noć režimska" (1990) je prvi hrvatski prijevod cjelovita djela talijanskog majstora satire i jezične zafrkancije.



Izvor: Moderna Vremena Info


Čovik od soli




Rubrika u kojoj na portalu Moderna Vremena Info bivaju predstavljeni zanimljivi internetski sajtovi posvećeni književnosti, osvježen je mojim novim tekstom.

Na koje vas internetsko odredište upućujem provjerite na ovome linku




Darko Macan : Mala smo zemlja pa ne možeš nego jebat' rodicu




Serija mojih razgovora s uglednim akterima književne scene ide dalje; nakon intervjua s Irenom Lukšić, Darijom Žilić i Vanjom Pavlović Bjelić, na portalu Moderna Vremena Info objavljen je i moj razgovor s guruom stripovske i SF scene u Hrvata, Darkom Macanom, koji uistinu ima što za reći o mnogim temama, a čini to vrlo lucidno i duhovito.

Razgovor čitajte na ovome linku


PROMOCIJA knjige Zvonimira Baloga 'Dijete koje se nije htjelo roditi'





PROFIL
nas poziva
na predstavljanje nove knjige
klasika hrvatske literature

Zvonimira Baloga
'Dijete koje se nije htjelo roditi'


u srijedu, 11. veljače 2009. u 16 sati
u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7


O knjizi će, uz autora, govoriti urednice Ivana Žderić i Ranka Javor, a promociju moderirati Ivica Prtenjača

Više o knjizi ovdje



PROMOCIJA romana Filipa Šovagovića 'Život je gluh'




DURIEUX nas poziva na promociju romana «Život je gluh» Filipa Šovagovića koja se održava se u četvrtak, 12. 2. u 19 sati u knjižari Profil Megastore u Zagrebu.

Uz autora, o knjizi će govoriti Dalibor Šimpraga i Nenad Popović.

Više o knjizi ovdje




Predstavljanje najzapaženijih 'pariških' knjiga koje su prošle godine objavljene u biblioteci 'Na tragu klasika'

utorak , 10.02.2009.



Francuski institut u Zagrebu u suradnji s Hrvatskim filološkim društvom i Disputom poziva vas na predstavljanje najzapaženijih 'pariških' knjiga koje su prošle godine objavljene u biblioteci 'Na tragu klasika':

"Alabama Song" Gillesa Leroya,
"Laku noć, mili prinče" Pierrea Charrasa i
"Povijest jednog putovanja" Gajta Gazdanova
,

u srijedu, 11. veljače 2009. u 18 sati u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu (Preradovićeva 5).

O knjigama će govoriti književni kritičar Adrian Cvitanović, prevoditeljica Sanja Šoštarić, urednica biblioteke 'Na tragu klasika' Irena Lukšić i direktor Disputa Josip Pandurić.

"Alabama Song" djelo je o životu kultne američke dame i prve književne celebrity Zelde Fitzgerald, koje je dobio prestižnu nagradu Goncourt kao najbolji roman 2007. godine u Francuskoj.

"Laku noć, mili prinče" topla je priča o odnosu oca i sina, o povijesnom vremenu nakon Drugog svjetskog rata koje je prelomljeno kroz emocije jedne naoko obične obitelji.

"Povijest jednog putovanja" roman je ruskog emigrantskog pisca (inače pariškog taksista) Gajta Gazdanova prema čijim je motivima ugledni cineast Patrice Leconte 2004. snimio film Confidences trop intimes. Roman govori o ruskom emigrantskom Parizu 30-ih godina.

Na Pulskom sajmu knjige biblioteka 'Na tragu klasika' dvaput zaredom osvojila je nagradu 'Kiklop' kao najbolja biblioteka u Hrvatskoj (2007. i 2008.).



Izvor: Moderna Vremena Info

SURFAJ do Kojotice




Duhovite anegdote iz života hrvatske obitelji nastanjene ne preveć duboko unutar neprijateljskog teritorija (pogađate, Dežela), ali i još mnogoštošta možete čitati na blogu Kojotice kojega vam predstavljam u rubrici SURFAJ na ovome portalu

Ukratko, ako volite Lucy Fair , nema šansone Kojotica da vam se ne svidi...



INTERVJU: Silvija Šesto Stipančić




Razgovor sa Silvijom Šesto Stipančić,
spisateljicom dječje književnosti čije se knjige, poput romana “Debela” te “Bum Tomica”, nalaze na popisu obvezne lektire
pročitajte na ovome linku .



Nakladnici i izdavači



No, načelo “kruha i igara” na televizijama i u novinama oduvijek je ostavljalo u mraku zahtjev: “knjige i kulture”. Štoviše, kulturu i knjigu kao da treba sasvim zatrti. Naročito, kreatore kulturnih vrijednosti ne treba dovoditi pred kamere. Knjiški urednici ionako su za “nakladnike” tek “reklamni plaćenici”. A, kao što znamo, televizije i novine zanima isključivo veliki događaj. Izdavaštvo, kao što se zna, i nije događaj!
No, naše “nakladništvo” oduvijek je bilo podrepaštvo u odnosu na političku moć te podilaženje najnižem ukusu i najnižim strastima...


Tekst Krune Zakarije 'Nakladnici i izdavači' iz kojega ste upravo pročitali ulomak nalazi se na ovome linku



Natječaj za zbornik kratkih priča



Detalj.org , u suradnji s izdavačkom kućom "Besjeda" iz Banje Luke, raspisuje konkurs za objavljivanje proznih radova ("trajanje" 1800 karaktera, 30 redova) koji će biti uvršteni u zbornik kratkih priča tokom prve polovice 2009. godine. Konkurs traje od 1.februara do 25. marta 2009. godine.


- šalje se do 5 (pet) neobjavljenih priča (do 1800 karaktera i 30 redova);
- pravo usudjelovanja imaju pisci (do 35 godina) iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore;
- autori iz Slovenije i Makedonije mogu sudjelovati ako svoje pričč dostave prevedene na jedan od jezika gore navedenih država;
- autori iz dijaspore također mogu sudjelovati na konkursu;
- nema tematskih ili žanrovskih ograničenja;
- autori su dužni dostaviti osobne podatke, kraću biografiju i fotografiju;
- nema honorara za priče;
- konkurs nema takmičarski karakter.

Radove slati na adresi:

konkurs@detalj.org

ili na adresu

"Besjeda"
Kralja Petra I Karađorđevića 103
Banja Luka, 78000


Konkurs je otvoren od 1.februara do 25. marta 2009. godine.

Izbor radova izvršit će autori projekta detalj.org. Sve informacije o konkursu bit će objavljene na web sajtu detalj.org.



NOVO: Jennifer Johnston - 'Milost i istina' (Hrv.filološko društvo/Disput, 2009.)

ponedjeljak , 09.02.2009.

Jennifer Johnston
'MILOST I ISTINA'

roman
izd. Hrvatsko filološko društvo/Disput
S engleskoga preveo Damjan Lalović
/200 str, 12,5 x 20 cm, meki uvez, 2009/
Knjižarska cijena: 100,00 kn

Riječ izdavača



"Sada znaš što sam ti htio reći. Možda je to napokon istina. Možda nisam trebao napisati ovo pismo. Možda bi bilo bolje da su sve te stvari ostale neizrečene ... uostalom, što je, dovraga, istina? Cijeli moj život bio je velika neistina i sada, došavši do njegova kraja, želim popraviti stvari. Samo što bi, naravno, istina mogla uzrokovati više patnje nego što ikome od nas treba. Kako da znamo?"

Milost i istina (Grace and Truth, 2005) priča je o uspješnoj glumici Sally, koja se u određenom trenutku suočava s emocionalnom pustoši svih svojih međuljudskih odnosa: muž je ostavlja, a obiteljski su korijeni pokidani. U želji da razriješi tajnu svog oca, o kojem nikad ništa nije doznala, nastoji se približiti suzdržanom djedu, koji je biskup, i kao u svojevrsnoj kriminalističkoj priči postupno napreduje stazom unutarnjeg i vanjskog raščišćavanja. Pomalo šokantan rasplet besprijekorno je uklopljen u dubok psihološki uvid u motivacije i razmišljanja dvoje glavnih likova, te nimalo ne djeluje kao jeftina senzacija. Upravo je ocrtavanje psiholoških nijansi likova najistaknutiji aspekt autoričina spisateljskog umijeća.
Priča se, što je u Johnston uobičajeno, u svojim brojnim "podtokovima" naoko usput dotiče mnogih tema: mondenog svijeta glumaca/glumica i njihovih menadžera, roditeljstva/majčinstva, sraza duhovnih težnji i zemaljskih nesavršenosti u životu svećenika, (ne)autentičnosti medijskog izvješćivanja o događajima poput rata u Iraku itd. Iz supostavljenih priča pripadnika dviju različitih generacija razabire se još jedan snažan naglasak, naime osjetan pomak irskog mentaliteta i načina života prema slobodnijem, "europskijem" i "svjetskijem" svjetonazoru naspram negdašnje jače sputanosti društvenim i vjerskim konvencijama. Autorica je izrazila taj kontrast i na formalnoj razini, uklopivši u diskurs glavne junakinje u prvom licu, koji je satkan od kratkih, odsječnih rečenica, "priču unutar priče" drugoga protagonista iz bitno drukčijega vremena i miljea.

Jennifer Johnston (Dublin, 1930), jedna od najcjenjenijih suvremenih irskih spisateljica, dosad je objavila 15 romana i 4 drame. Karijeru je započela romanom Zapovjednici i kraljevi (The Captains and the Kings, 1972), roman Sjene na našoj koži (Shadows on Our Skin, 1977) ušao je u uži izbor za nagradu Booker, a za roman Stara šala (The Old Jest) 1979. Dobila je književnu nagradu Whitbread.



Mishonja





Znate li kako radi strelica miša?


Pogledajte ovdje





Vedrana Rudan predstavlja Ivanku Glogović Klarić



U večeri punog mjeseca, 9. veljače s početkom u 19 sati, u sklopu programa Luda luna Vedrana Rudan predstaviti će Ivanku Glogović Klarić, pjesnikinju, spisateljicu za djecu i odrasle, kolumnisticu i scenaristicu.
U bogatoj biografiji te iznimne Opatijke ističe se i stvaralaštvo na čakavskom jeziku, a vjerojatno je mnogi pamte kao autoricu uglazbljenih pjesama. U više od pola stoljeća bavljenja književnim radom, nastao je raznovrstan opus koji plijeni osebujnim izričajem.
Doznajte zašto je Vedrana Rudan štovateljica djela Ivanke Glogović Klarić, poslušajte izvornu čakavsku besedu i očudite se drugačijim svijetom umjetnosti.

Voditeljica Jadranka Pintarić.

Riječka knjižara RIBOOK, 09.02. od 19 h.



Izvor: Katapult blog

Mudologija u književnosti





Referirajući se na tekstove Slavenke Drakulić 'Mitologija mudologije', 'Tko je tko u mudologiji?' i 'Mudofilija kao disciplina' Asja Bakić na svom blogu piše o mudologiji u književnosti trudeći se pokazati kako je ona od znanosti o mudima prerasla u svjetonazor koji uništava čitavu književnu produkciju južnoslavenskih naroda, posebice Bosne i Hercegovine.

Tekst pročitajte ovdje


Prisjetimo se zaboravljenih asova

nedjelja , 08.02.2009.



Sjećate se Igora Kokoruša, a.k.a. dr.Lebowskog, prve a možda i jedine 'zvijezde' blogosfere čiji je sjaj zgasnuo nakon što je objavio, nažalost, prilično nezanimljivu knjigu priča 'Muškarci su iz birtije, žene su s placa'?

Ako niste znali, dr.Lebowski još uvijek piše blog, ali puno manjom dinamikom nego prije, a iskreno se nadam da je u pripremi i nova knjiga.

Njegov ogorčen tekst u kojemu piše o raznim prokletstvima koja prate pisce (prokletstvo druge knjige, prokletstvo bloga, prokletstvo definicije pisca, prokletstvo kritike, p.publike, p.egoizma, p.novinara, p.distribucije, itd.) možete pročitati na njegovom blogu








INTERVJU: Stela Jelinčić




Roman Stele Jelinčić "Korov je samo biljka na krivom mjestu" govori o generaciji koja je raspadom ex-Jugoslavije izgubila ono što još nije bila niti iskusila – normalno odrastanje i ulazak u život. Jer, traumatično odrastanje tijekom 90-ih, u tek rođenoj državi, sukobljavanje mladih formativnih godina kako pojedinca tako i države same, nagla promjena perspektive, društvenih vrijednosti, podobnosti... ostavilo je podjednak pečat kako na mnogima koji su tada živjeli svoje tinejdžersko doba, ali i onima starijima od kojih su mnogi bili prekinuti, i na najdrastičniji način, u najkreativnijoj fazi svoga života.

O svemu tome, i još o koječemu, možete pročitati u podužem razgovoru s autoricom koja se u svojim odgovorima ne ustručava biti i prilično oštra. Ne bez razloga.

Intervju čitajte na ovome linku





Predstavljanje Izabranih djela Petra Selema



Predstavljanje Izabranih djela PETRA SELEMA u povodu Dana Matice hrvatske

Utorak, 10. veljače 2009. u 12 sati u Palači Matice hrvatske, Zagreb, Strossmayerov trg 4

Sudjeluju
IGOR ZIDIĆ
ANTE STAMAĆ
MARINA MILIĆEVIĆ-BRADAČ
MILAN BEŠLIĆ
TONKO MAROEVIĆ
PETAR SELEM


Glazbeni program
MARTINA TOMČIĆ



KRITIKA: Gilles Leroy - 'Alabama song' (Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb, 2008.)

subota , 07.02.2009.




KRITIKA: Gilles Leroy - 'Alabama song' (Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb, 2008.)

Prošlogodišnji dobitnik Goncourtove nagrade, roman Alabama song, romansirana je biografija Zelde Sayre Fitzgerald (1900–1948), žene znamenitog pisca Francisa Scotta Fitzgeralda, autora klasičnih djela američke književnosti, romana 'Veliki Gatsby', 'Lijepi i prokleti' i 'Blaga je noć'. U svome nagrađenom romanu pedesetogodišnji francuski pisac Gilles Leroy piše iz perspektive žene koja je sa svojim mužem izmislila i utjelovila pojam celebrity, a pogotovo komercijalnost toga pojma, da bi skončala tragično u 48. godini, izgorijevši u požaru koji je zahvatio umobolnicu u kojoj se liječila. Njih dvoje bili su glavna tema svih novina, plaćali su im bogatstvo za reklame i pojavljivanje na svakojakim događajima i ceremonijama, a takav su status stekli raskalašenim, intenzivnim životom, uživajući u zabavama, jazzu, alkoholu, opasnim pustolovinama i raznim vrstama mondenih okupljanja, od New Yorka, preko Rima i Pariza do francuske rivijere; bili su »dvoje djece starijih roditelja, dva razmažena, nepodnošljiva derišta, dva mondena plesača, dva nezasitna bića osuđena na razočaranje«; žrtve ambicije, plesa i alkohola, ali ponajviše pomamne želje za isticanjem. No, osim oslikavanja vrtloga šminkerskih zabava i evokacije atmosfere ludih dvadesetih, ali i depresivnih tridesetih i ratnih četrdesetih Gilles Leroy se u romanu ponajviše usredotočuje na Zeldinu duševnu nestabilnost, majstorski ulazeći pod kožu žene iz druge klase, druge zemlje i drugog vremena i vrlo vješto pišući iz prvoga lica ženskog spola.

Knjiga započinje Zeldinom dnevničkom bilješkom iz 1918. u kojoj opisuje svoj prvi susret s Francisom Scottom Fitzgeraldom, 21-godišnjim poručnikom koji »savršeno pleše sve plesove koji su u modi, piše pripovijetke koje će uskoro izići u novinama, čist je, elegantan, zna francuski, a odijevanje mu je kicoško, gotovo dendijevsko«. I, kako kaže, otkako ga je ugledala, »nije ga prestala čekati«. Ali i trpjeti, za njega, s njim, protiv njega. Naime upravo se nezadovoljstvo, patnja, tuga i trpljenje ispostavljaju okosnicama njezinih dana, te »šik-kloake«, kako je svoj život Zelda sama nazivala. Unatoč bogatstvu njezine obitelji, podrijetlom iz grada u kojem je jedna od dvije ulice nosila njezino prezime, a ona bila toliko općeobljubljena da su lokalni studenti utemeljili bratstvo u njezinu čast, Zelda nije bila sretna. Ni u mladosti, ni u braku; u djetinjstvu zapostavljana od roditelja, posebice od oca, južnjačkoga suca i »pljesnivog činovnika«, u braku nevoljena i seksualno nezadovoljena, a u umjetnosti neostvarena, unatoč darovitosti. Zelda je naime bila darovita slikarica i spisateljica koja je žudjela za umjetničkom karijerom još i prije nego što se udala, ali svoje potencijale nije uspjela realizirati, što je jedan od okidača njezina duševnog rastrojstva. Osim što joj je »ukrao život« posluživši se njezinom osobom kao predloškom za sve njegove književne junakinje, Francis Scott Fitzgerald je, prema Gillesu Leroyu (ali i prema podacima iz Zeldinih biografija) krao iz Zeldinih dnevnika i pisama i svojim imenom potpisivao novine i članke koje je ona napisala, ne dopuštajući joj da leti vlastitim krilima. Kako sama u dijalogu s psihijatrom kaže, »ukrao je moju umjetnost i uvjerio me da je uopće ne posjedujem. Što hoćete da osjećam? Okradena, zloupotrebljena, lišena tijela i duše, takvom ja sebe vidim. To se ne zove postojati«. Zbog nezadovoljstva, ali i suprugova uznapredovala alkoholizma, Zelda se priklanja ljubavniku, avijatičaru Edouardu Jozanu, ali joj zbog te kratkotrajne afere Scott zabranjuje viđanje njihove kćeri Patricie Frances i emocionalno je mrcvari. Njihov se brak raspada, a Zeldino se mentalno ustrojstvo urušava te između 1930. i 1948. ona u više navrata boravi u psihijatrijskim klinikama da bi u jednoj od njih 1948. i preminula, izgorjevši u požaru, u zaključanoj sobi s rešetkama na prozoru, osam godina nakon muža, koji je umro u 44. godini od srčanog udara uzrokovana alkoholizmom.

U svojoj pogovornoj bilješci Gilles Leroy naglašava da knjigu ne valja čitati kao biografiju stvarne slavne osobe, nego kao roman. Riječ je o fikcionalnom djelu u kojemu autor imaginira i ponovno kreira život stvarne osobe na osnovi podataka iz različitih izvora, a knjigu konstruira mozaično, od različitih proznih fragmenata. Dnevničke i djevojačke leksikonske i spomenarske bilješke i dijalozi s psihijatrom, ali i opisi raskalašenih tuluma i druženja s mnogim slavnim osobama – Gertrude Stein, Lillian Gish, Ernest Hemigway – smjenjuju se s kronološki ispremiješanim reminiscencijama, evokacijama i refleksijama te brojnim kulturološkim esejističkim digresijama i dionicama vrlo dojmljive poezije u prozi, u knjizi uvjerljiva, potresna i vrlo dotjerana, rafinirana i snažnim lirizmom obilježena izričaja. 'Alabama song' je istodobno i potresna priča o životu neshvaćene feminističke ikone i psihološka geneza slavnoga para koji je s vremenom postao simbolom jednoga vremena, ali i kulturološki važna evokacija intelektualne i društveno-socijalne atmosfere čak tri desetljeća duga razdoblja, no ponajprije ipak ganutljiva, uzbudljiva i vrlo poetična priča o neobuzdanosti, ljubomori, strasti, mentalnoj bolesti, ljubavi i – umjetnosti, te njezinoj neizmjernoj važnosti u životu pojedinca.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 389, siječanj 2009.



TRIBINA o položaju poezije i književnosti u Rijeci



8.2. s početkom u 18 sati, u K.U.N.S.,
(iznad hotela Continental u Rijeci, niz ulicu prema Lujzi)


književna tribina:
o današnjem položaju poezije i književnosti u Rijeci
,

te prigodno predstavljanje knjige "Rijeka za radoznale 1" i časopisa za kulturu i književnost "Književno pero".

Voditelj: Ernie Gigante Dešković, pisac i kulturolog

Sudjeluju:
Valerio Orlić, pjesnik i predsjednik Hrvatskog književnog društva koje izdaje časopis "Književno pero"
Zlatko Moranjak, autor knjige "Rijeka nogometa" i jedan od autora uvrštenih u knjigu "Rijeka za radoznale 1"





NOVO: Mark Slouka - 'Vidljivi svijet' (Naklada Ljevak, 2009.)

petak , 06.02.2009.


Mark Slouka
'VIDLJIVI SVIJET'

roman
Izdavač: Naklada LJEVAK
Broj stranica: 283
Format: 13,5 x 20,4 cm
Uvez: meki
Cijena: 129,00 kn

Riječ izdavača



Majka protagonista romana Vidljivi svijet za vrijeme drugoga svjetskog rata u Srednjoj Europi upoznaje tajanstvenog muškarca, i to postaje ljubavnom pričom, koja, kao i svaka ozbiljna ljubav, za sobom ostavlja krv i olupinu emocija. Za dječaka koji odrasta u New Yorku roditeljska sjećanja na domovinu pripadaju nekom drugom svijetu, udaljenom i nestvarnom poput bajki koje mu pripovijeda otac, no tek kad kao odrasla osoba krene na putovanje u Prag, uspjet će složiti komadiće istine o roditeljskoj prošlosti: što su zapravo radili za vrijeme okupacije, koga je majka voljela i zašto ga nikada nisu mogli zaboraviti, te o njihovoj ulozi u atentatu na Reinharda Heydricha, tvorca tzv. "konačnog rješenja“.

“U 'Vidljivom svijetu' Mark Slouka spretno je isprepleo elemente pustolovine, zagonetke i ljubavi, te napisao iznimno sofisticiranu varijantu obiteljskog i ljubavnog romana, na krhotinama povijesne noćne more. Čista ljepota romaneskne proze Marka Slouke može se usporediti s Engleskim pacijentom Michaela Ondaatjea.”
GARY SHTEYNGART

“Roman vješto spaja ironiju ratnih ljubavnih priča s obratom iz kojega izvire čista ljubav u stilu Milana Kundere ili Michaela Ondaatjea. Roman 'Vidljiv svijet' vješta je kombinacija povijesti, memoara i fikcije.”
SUNDAY TELEGRAPH


Kratke priče Marka Slouke objavljene su u zborniku Best American Short Stories, dok je njegova kratka priča The Woodcarver's Tale dobila nagradu National Magazina. Uz roman Vidljivi svijet (2007.) Slouka je dosada napisao još dvije knjige proze – roman God's Fool, kojeg je San Francisco Chronicle proglasio najboljim romanom 2003. godine, i knjigu priča Lost Lake and Other Stories (New York Times Notable Book 1998. godine) te knjigu eseja War of the Worlds (1996.) Slouka je danas profesor na University of Chicago te urednik u magazinu Harper's.



KUTIJA SLOVA




Hrvatski radio 1. program 06.02.2009. 16:05

KUTIJA SLOVA - emisija o književnosti

Dijele li se hrvatski književnici na lijeve i desne. Postoji li generacijski sukob i tko želi podjele?
Što se krije iza zbirke priča 'Mjesečari' Ivane Šojat Kuči, a što ćete pronaći u prvom romanu Ljube Pauzina, poslušajte u emisiji o književnosti KUTIJA SLOVA od 16.05.sati na 1. programu Hrvatskog radija


U čast Josipa Severa



Prvo multimedijalno događanja iz ciklusa Zagrebačke posvete bit će održano u Muzeju za umjetnost i obrt u petak, 6. veljače u 20 sati, a bit će posvećeno liku i djelu Josipa Severa.

Povodom 20. obljetnice smrti kultnog hrvatskog pjesnika Josipa Severa pod egidom Josip Sever - Atonalni kristal, njemu u čast govorit će Goran Matović, Zvonimir Mrkonjić, Sanja Pilić, Tonko Maroević i Branko Maleš.

Bit će prikazan i film Adija Imamovića 'Nema povratka' u kojem se kao protagonist pojavljuje Josip Sever.

Josip Sever kao autentični pjesnik kretao se po liniji civilizacijskog nomadizma. Izbrisao je granice između svojih i tuđih lica. Granice između poezije i života. Ako se kulture mogu mjeriti lakoćom i poletom stiha onda je zasigurno Josip Sever oslobodivši riječi stvorio zvukovne obrede koji ga svrstavaju u vrhove hrvatskog i svjetskog pjesništva.



Izvor: Net.hr

Tribina: 'Pop glazba i rock biografije'

četvrtak , 05.02.2009.




'Pop glazba i rock biografije' naziv je tribine s kojom kreće nova sezona Književnih petaka.
Tribina se održava 6. veljače, s početkom u 20 sati, u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola.
Gostuju Darko Glavan i Aleksandar Dragaš, voditelj tribine je Boris Perić.

Posvećena glazbi, nekim njenim fenomenima i ikonama, koji su svoja mjesta našli unutar recentnih domaćih izdanja, na tribini će tako biti govora o reizdanju knjige Darka Glavana 'Punk: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike', prvi put objavljene 'davne' 1980. Slijede dva biografska zapisa - prvi 'Dodir iz daljine', knjiga posvećena kultnom Ian Curtisu i Joy Divisionu, te drugi, autobiografija jednog od najvećih imena u povijesti rocka - Erica Claptona. Naposljetku, tu je još i izdanje vezano uz fenomen heavy metala – 'Urlik zvijeri', knjiga koja donosi cjelokupan pregled ovog glazbenog žanra i koju neki od kritičara nazivaju biblijom heavy metala.




NOVO: Filip Šovagović - 'Život je gluh' (Durieux, 2009.)

Filip Šovagović
'Život je gluh'

izd. Durieux
145 str. , meki uvez
cijena: 120,00 kn

Riječ izdavača




"Već sam i prije 23 h jednom prošao pored Gvaša, ali, ispostavilo se kasnije, bilo je dobro što nisam ušao, možda si i bila tamo, ali vjerojatno ipak ne... Sada si bila tamo, naravno, došao sam zbog tebe, to je bitno za priču, ali, morao sam imati neke druge, izmišljene razloge da prikriju stvarne namjere, morao sam kao s nekim komentirati snove, to je bio taj alibi, nije se dalo na brzinu smisliti ništa bolje...
Iako posve nebitno, glavnom liku iz sna to će biti drago, sasvim sigurno. Bil je kriterij da se smjestim što dalje od tebe, da ne ispadne kao da ja nekaj kojim slučajem nedajbože želim, sjećam se dobro - odbijen sam bezočno već jednom prije pet godina, kao, bil sam prestar, al kajsad, sad sam još stariji, još i više nego tada, morao sam znat da su šanse na nuli, još manje nego tada, ali bacio sam se naglavce."
(Iz knjige)

Filip Šovagović rođen je u Zagrebu 1966. godine. Apsolvirao je studij glume i televizijske i filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao kazališni, tv i filmski glumac, kao novinski kolumnist te kao filmski, kazališni, video i internet redatelj, scenarist i producent. Objavljuje kazališne i radijske drame. Filmskom, tv i internet produkcijom profesionalno se bavi od 2006.g. Živi u Zagrebu.

Drame: Zvonimir Zajc (1994), Hrvatski radio. Cigla" (1999) , RTV Eurovision Grand Prix 2001; nagrada Udruženja dramskih umjetnika 1999. Ptičice (2001), Festivali (2003), Jazz, 2004. Drame su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, slovački, francuski, španjolski, maharaštra, a postavljane u Splitu, Sarajevu, Zagrebu, Subotici, Županji , Beču, Osnabrücku, Konstanzu, Bonnu, Santiago de Chileu i Bombayu.

Filmovi: Autor je (scenarist i redatelj) dugometražnog igranog filma filma Pušća Bistra (2005). 2006-2007. bio je producent i autor dvadesetak kratkih filmova za www. T- portal, max zona, među kojima: Putnici potonulog broda, Žena popularnog pokojnika, i Nemoj snimat.



Izvor: Moderna Vremena Info


Reketarenje autora




Adriana Piteša u Jutarnjem listu na primjeru Valtera Lisice (koji je, btw, v.d. predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara) piše o specifičnostima rvackog književnog izdavaštva koje uključuju naplaćivanje od autora troškova izdavanje knjige.

Tekst čitajte na ovome linku

Uglavnom, zaključak koji se nameće : Valter Lisica je kao izdavač poslovao po ovome načelu - objavit ću bilo što, bez obzira na (ne)kvalitetu štiva, ako autor sam snosi troškove izdavanja knjige.

Blago nama s takvim izdavačima, i takvim v.d.predsjednicima raznoraznih zajednica...





Predstavljanje 'Hrvatskog književnog društva' u Puli




U sklopu svog kontinuiranog kulturološko književnog djelovanja, ovoga petka, 06. 02. 2009., s početkom u 19:30 sati, „Hrvatsko književno društvo“, predstavit će se kroz književnu večer i pulskoj publici, u kaffe galeriji Cvajner, na Forumu.

Osim književnog druženja u Cvajneru, društvo će promovirati i svoj prvi broj časopisa za kulturu i književnost „Književno pero“, koji je, s čak četrdeset zastupljenih autora, iz Hrvatske, Italije, Bugarske, Poljske, SAD-a, Makedonije, Kosova, Srbije i BIH, zasigurno jedan od najprestižnijih takvih časopisa na ovim prostorima. Časopis će izlaziti četiri puta godišnje, po godišnjim dobima, te će obrađivat književne forme, ne samo članova HKD-a i međunarodno priznatih autora, već će nastojati biti odskočnom daskom i onim mladim, kvalitetnim, a još uvijek neafirmiranim.
Uz urednika časopisa i potpredsjednika društva Ernia Gigante Deškovića, predsjednika Valeria Orlića, u književnoj prigodi će učestvovati: Vesna Miculinić Prešnjak, Josip Eugen Šeta, dr. Vasil Tocinovski i Daniel Radočaj.

„Hrvatsko književno društvo“ sa sjedištem u Rijeci, jedno je od tri udruženja na nacionalnoj razini, te kao takvo broji preko sedamdeset članova iz Hrvatske ali i šire, te još uvijek radi na širenju baze članova, ali i međunarodne suradnje.




PROMOCIJA: Darija Žilić - 'Pisati mlijekom' (Altagama, 2008.)



BOOKSA poziva na promociju knjige književnokritičkih tekstova i ogleda o zbirkama poezije suvremenih pjesnikinja koje je napisala Darija Žilić, a objavila izdavačka kuća Altagama.

BOOKSA, 05.02.2009. u 19 sati

Darija Žilić sustavno proučava i piše o suvremenom pjesništvu. Uz to, bavi se i feminističkom kritikom koja je, kako kaže, sasvim legitiman pristup književnom tekstu koji joj je pomogao da pronađe neki svoj teorijski 'pogled' koji naziva antropološkim, nekad čak i psihoanalitičkim. Književnokritički tekstovi i ogledi o radovima suvremenih pjesnikinja Darije Žilić objavljeni su u knjizi 'Pisati mlijekom' u izdanju izdavačke kuće Altagama.

Na promociji u Booksi knjigu će predstaviti Hrvoje Jurić, Branko Maleš, urednica Višnja Bošnjak i autorica Darija Žilić.



PROMOCIJA knjige poezije Hrvoja Tuteka

srijeda , 04.02.2009.



Izdavačka kuća Aora poziva nas na
promociju zbirke poezije
„Cirkular"
Hrvoja Tuteka


u petak, 6.2.2009.,
u CroArt Photo Clubu u Zagrebu,
Gajeva 25, s početkom u 20:00.


Knjigu će predstavljati pjesnikinja Dorta Jagić, a stihove će, uz autora, čitati članovi kazališta Punkošipak.

Povedite prijatelje i pridružite se u (od)gonetanju što je to podkapčani surf, kako izgleda obezjednokriljeni vrabac i što se krije iza naslova ja smo kreten!

I dok svi budemo u slast nastavili gonetati jal je to knjiga, jal torta, jal labudovi, iz sve će nas snage zabavljati Tarsier Quartet.


Hrvoje Tutek rođen je 1984. godine u Karlovcu. Piše poeziju, prozu, esejistiku i teoretske tekstove, a bavio se i filmskim, tj. videostvaralaštvom. Pjesme objavljivao u časopisima Tema, Zarez, Poezija, Ka/Os, Knjigomat i u zborniku poezije i kratke proze mladih autora sa prostora bivše Jugoslavije „Rukopisi 31". „Cirkular" mu je prva objavljena knjiga.



Dubravka Ugrešić: U zemlji laži sve je istina




Fini ljudi bore se za prava životinja, za prava homoseksualaca, za čisti zrak i zdravu hranu, protiv pokušaja komercijalizacije starih gradskih jezgri, na primjer. Fini ljudi usvajaju pse iz psećih sirotišta. Fini ljudi ne usvajaju djecu bez roditelja, niti starce bez djece. Psi su jeftiniji.

Esej Dubravke Ugrešić koji započinje prethodnim citatom pročitajte na ovome linku





Opet ja na HRT-u!!! (vol.44.)






HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: DAMIR RADIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, MARKO POGAČAR,
TEMA: NOVE KNJIGE IZ DOMAĆE LITERARNE PRODUKCIJE
UREDNICA: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA:. 7.2.2009.
OD: 16 SATI

NAJAVA

«Hotel Grand» treći je u nizu vrlo solidnih romana Renata Baretića, jednog od najintrigantnijih pisaca hrvatskog mainstreama, tvrdi Damir Radić. Novi Baretićev roman objavljen je u izdanju Algoritma.

O romanu «Martinove strune» Sanje Lovrenčić u izdanju kuće Leykam international piše Božidar Alajbegović.

Marko Pogačar prikazuje pjesničku knjigu «lako mi je biti lošija» Antonije Novaković u izdanju SKUD-a Ivan Goran Kovačić. Za početak emisije tekst Damira Radića o romanu «Hotel grand» Renata Baretića.

Uredila Gordana Crnković







KNJIŽEVNA VEČER HDP-a : Tomica Bajsić





Hrvatsko društvo pisaca
Basaričekova 24, Zagreb
poziva

U srijedu, 04. 02. 2009. u 19 sati
u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb

na

R A Z G O V O R S T O M I C O M B A J S I Ć EM

o njegovoj nedavno objavljenoj knjizi
„Pobuna obješenih“, pjesme, Fraktura, Zagreb 2008.

Uz autora na tribini sudjeluje književna kritičarka DARIJA ŽILIĆ

Voditeljica tribine D O R T A J A G I Ć










Profil objavio autobiografiju Carverove supruge

utorak , 03.02.2009.

Profil je u svojoj biblioteci Biografije i dnevnici upravo objavio:

Maryann Burk Carver :
'Kako je to bilo, Portret mog braka s Raymondom Carverom'

preveo Borivoj Radaković
Format: 14,5x 20,5 cm
Uvez: meki
Broj stranica: 380
cijena: 119 kuna

Riječ izdavača



Potresna i nevjerojatno dramatična priča o borbi dvoje ljudi da sačuvaju svoju ljubav, priča puna bolnih intimnih detalja, ali i nevjerojatna priča o talentu koji je bio veći od života. Kako je doista izgledao život o kojem je Carver pisao do same svoje prerane smrti, saznajte u ovoj iznimnoj knjizi koja otkriva sve uspone i lomove velikog američkog pisca, ali i njegovu manje poznatu stranu, onu očinsku i supružničku!

Ova knjiga prevedena je na desetak svjetskih jezika, a autoričina je prva i jedina biografska ispovijest. Maryann Burk Carver radi kao nastavnica u državi Washington.

Maryann Burk Carver udala se za Raymonda Carvera 1957. kada je imala samo 16 godina a on 19. Već za dvije godine imali su dvoje djece, ali ni jedno ni drugo nisu odustali od studija. Radili su često najteže fizičke poslove (ona kao konobarica, on u pilani), brinuli se za djecu i studirali književnost. Carver je uza sve to i pisao, a Maryann je činila sve što je bilo u njenoj moći da mu to omogući. U 25 godina njihova braka Carverova je slava rasla (on je postao jednim od najvećih američkih pisaca), ali težak život i alkohol razorili su njegovu obitelj. Nomadski život (svake godine Carverovi su selili u novi grad, u novu školu) nekoliko bankrota, nekoliko alkoholnih delirija, slomljena srca – sve su to priče koje poznajemo iz Carverovih knjiga, ali ovdje možete pročitati kako je to doista izgledalo, kako je izgledao život koji je nadahnuo jednog od najvećih američkih pisaca i omogućio mu da stvori opus koji je promijenio sliku suvremene svjetske književnosti.
Raymond Carver je jedan od najznačajnijih američkih suvremenih pisaca koji je jako utjecao na cijelu generaciju suvremenih hrvatskih pisaca (Jergovića, Ferića, Perišića, Gromaču, Tomića, Pavičića) i zadobio gotovo kultni status u Hrvatskoj. Umro je 1988. od raka pluća.

U izdanju Profila objavljene su i Carverove izabrane priče pod naslovom Odakle zovem i sabrane pjesme naslovljene Svi mi



INTERVJU: Jean-Marie Gustave Le Clézio




U svom aktualnom broju magazin za umjetnost, kulturu, nauku i društvena pitanja 'Odjek' između ostaloga donosi i intervju s prošlogodišnjim dobitnikom Nobelove nagrade za književnost.

Što veli Jean-Marie Gustave Le Clézio čitajte na ovome linku




Btw, uskoro u izdanju Hrvatsog filološkog društva i Disputa izlazi hrvatski prijevod Le Clezioovog romana 'Afrikanac'




Moj razgovor s voditeljicom 'Bookse' Vanjom Bjelić Pavlović




Zagrebački književni klub Booksa ovih dana slavi prvu petogodišnjicu postojanja. O osnivanju kluba i njegovim počecima, o sadašnjem programu ali i o budućim planovima kluba koji se u međuvremenu pretvorio u svojevrsnu zagrebačku kulturnu instituciju razgovarao sam s jednom od osnivačica kluba Vanjom Bjelić Pavlović.

Elem, moj razgovor s voditeljicom Bookse pročitajte na ovome linku







Kako se dijele hrvatski književnici?





4. veljače, točno u podne
u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu

održat će se Tribina : 'Kako se dijele hrvatski književnici'?

Dijele li se hrvatski književnici na lijeve i desne?
Dijele li se književnici na one koji pišu za djecu i na one koji pišu za odrasle?
Postoji li generacijski sukob?
Tko želi podjele?
Kako se književnik može izvući iz ladice u koju su ga pospremili?

To su samo neka od pitanja o kojima će se raspravljati.S
vi ste pozvani i na sudjelovanje u raspravi

Sudjeluju : književnici Sjepan Čuić i Robert Mlinarec.
Tribinu će voditi Hrvoje Kovačević.



Književni natječaj Radija SC

ponedjeljak , 02.02.2009.



Potražujemo sve vaše književne, tradicionalne i novokomponirane, kreativne oblike.

Šaljite na radio@sczg.hr najbolje od proze za novu emisiju Radio čita vaše priče, prijavite svoj ili tuđi genijalni blog za Blogotron te nikako ne zanemarite ideju za radiodramu – ispišite ju, oblikujte i pošaljite nam – mi ćemo najbolje, najinovativnije, najneočekivanije postaviti u dostojan eterski signal, režiran i emitiran.

Ne isključujemo naravno nikako ni glumce i redatelje koji možda jednostavno imaju samo neodoljivu potrebu biti dijelom procesa snimanja radiodrame.

Radiofonično Vaš Radio SC...



Izvor: Knjizevnost.org

Robert Musil




Povodom skorašnjeg Frakturinog izdanja novog (ili čak i prvog?) hrvatskog prijevoda glasovitog romana Roberta Musila 'Čovjek bez svojstava' , pročitajte što o stvaralaštvu tog austrijskog maga pisane riječi piše nobelovac J.M.Coetzee.

Čitajte na ovome linku


Uskoro od Disputa




Na svojim internetskim stranicama zagrebačka nakladnička kuća Disput objavila je cjelovit izdavački program za 2009., koji sadrži pregršt uistinu zanimljivih naslova.

Uostalom, uvjerite se sami :

- Eric Hobsbawm: Zanimljiva vremena. Život kroz XX. stoljeće
- Hans Magnus Enzensberger: Hammerstein ili svojeglavost
- Marija-Vica Balen: Bili smo idealisti... Uspomene jedne revolucionarke
- Vladimir Anić: Naličje kalupa. Sabrani spisi
- Ivan Marković: Uvod u pridjev
- Ida Raffaelli: Značenje kroz vrijeme
- Mladen Dolar: Glas i ništa više
- Marin Držić – svjetionik dubrovačke renesanse (zbornik)
- Leo Rafolt: Drugo lice drugosti
- Divna Mrdeža Antonina: Drukčiji od drugih?
- Pierre Clastres: Društvo protiv države
- Kultura sjećanja: 1945. (zbornik)
- Dean Duda: Hrvatski književni bajkomat
- Oscar Wilde: Intencije
- Zbigniew Herbert: Moć ukusa (izbor iz djela)
- Dacia Maraini: Vlak posljednje noći
- Vladimir Vidrić: Pjesme
- Josip Užarević: Vidrić i njegove "Pjesme"

Biblioteka "Na tragu klasika"

- Jennifer Johnston: Milost i istina
- Zinaida Linden: U očekivanju potresa
- Clarice Lispector: Obiteljske veze
- Pier Paulo Pasolini: Besprizorni
- Agneta Pleijel: Jedna zima u Stockholmu
- Mihail Arcibašev: Sanjin
- Jacques Poulin: Velike plime
- Jean-Marie Gustave Le Clezio: Afrikanac




Bankarstvo na rvacki način

nedjelja , 01.02.2009.

Dragi moji, oprostite mi zbog skretanja s knjiških tema, ali možda vam tekst koji slijedi bude od koristi :



Ako, nekim nesretnim slučajem, spadate među komitente Erste banke, uskoro vas očekuje ovakvo iskustvo : u poštanskom sandučiću naći ćete onaj žuti papirić koji vas obavještava da vas na pošti čeka preporučena pošiljka. S upitnikom u glavi uputit ćete se do poštanskog ureda. (Za one koji ne žive u Rijeci slijedi pojašnjenje : riječki poštari naime bez obzira na veličinu pošiljke, preporučene pošiljke ne nose na kućne adrese. U Rijeci se sve preporučene pošiljke podižu na jednom jedinom šalteru u za tu svrhu namijenjenom poštanskom uredu u centru grada - dragi moji izdavači, eto razloga zašto mi recenzentske primjerke knjiga šaljete na lovransku adresu gdje žive moji roditelji, iako sam ja već 7 godina nastanjen u Rijeci – lovranski poštari naime čak i velike pakete knjiga isporučuju na adresu (hvala im!), a riječki, ponavljam, ne isporučuju niti preporučene pošiljke veličine jedne obične koverte. Iskreno se nadam da tako ipak nije u drugim većim gradovima. U suprotnom suosjećam sa vama).

Dakle, nakon primitka obavijesti osuđeni ste na vožnju u centar grada, mukotrpno traganje za (naravno, ne besplatnim) parkirnim mjestom koje će - u najboljem slučaju - biti 500 m udaljeno od dotičnog poštanskog ureda; zatim ste primorani na šetnjicu do tog šaltera te na vjerojatno prilično dugo čekanje u redu (jer je šalter, ponavljam, samo jedan, a Rijeka ima više stotina tisuća stanovnika). Kad napokon stignete na red i službeniku/ici predate onaj žuti papirić, bit će vam uručena pošiljka koju vam, kako ćete iznenađeno saznati, udruženim snagama šalju Erste banka i Diners, a u pošiljci, gle čuda, Diners kartica. Koju naravno niste zatražili niti naručili, niti je želite koristiti, niti je imate namjeru peglati. Ali su vam je oni ipak poslali, a vi ste za njeno podizanje na pošti utrošili svoje vrijeme, benzin, novac, živce... A uz karticu poslaše vam oni i porukicu kako biste karticu do xy datuma trebali aktvirati jer ćete u tom slučaju uštedjeti iznos od 345 kn. Toliko naime ukupno stoji upisnina (120 kn) + godišnja članarina (225 kn), ali taj teško stečeni iznos nećete morati platiti ako do naznačenog roka karticu aktivirate, odnosno na njihovu adresu pošaljete potpisanu pristupnicu.

No, sad slijedi ono bitno : vrativši se u svoj topli dom, Erste banku (i Diners, pride) poslali ste u onu stvar (i u još dvije, pride) te ste karticu bijesno šiknuli u ponor neke ladice. Iz neke druge ladice drhtavim ste prstićima izvukli tri Valiuma i dva Xanaxa te ste uz njihovu pomoć napokon zaboravili na utrošak vremena, živaca, benzina i novca (parking), (a tabane i da ne spominjemo).
No, vrijeme nezaustavljivo leti, i dan-po-dan, eto nama i nove 2010. godine, početkom koje ćete iznenađeno ustvrditi kako je Diners, na vaše veliko iznenađenje, olakšao vaš tekući račun kod Erste banke, za, pogađate, godišnju članarinu u iznosu od 225 kn.

Od bankarske službenice na šalteru Erste banke u Rijeci saznao sam naime da bi me upravo takva sudbina mogla zadesiti ako nekorištenu i neaktiviranu, prerezanu Diners karticu ne pošaljem na adresu Dinersa, ili je ne predam na šalteru Erste banke.

Zamislite bezobrazluka : naplatit će vam članarinu za karticu koju niste tražili da vam je pošalju, niti ste je aktivirali, niti ste je uopće koristili. Sva sreća da sam se ja prilikom nedavnog kurtoaznog posjeta bankovnom šalteru uopće sjetio službenicu priupitati u vezi toga, i sva sreća da je ona bila dovoljno naivna (ili ipak poštena) pa me upozorila na takav scenarij. Jer, to je naravno mogla i prešutjeti. U tom bi slučaju kartica ostala zaturena u ladici, a članarina bi nakon isteka godinu dana bila naplaćena. Iako, ponavljam, nisam tražio da mi karticu dostave, niti sam potpisao pristupnicu, niti sam karticu aktivirao, niti sam je koristio.

Što je idući potez Erste banke?
Možda će u suradnji s Durexom na adresu Biskupskog ordinarijata poslati 50 pakiranja kondoma i nakon mjesec dana sa njihovog računa skinuti iznos cijene istih tih (pretpostavljam ipak neiskorištenih) gumica?

Ili će staračkim domovima naplatiti članarinu u klubu trkača maratona, a sa računa Udruge slijepih skinuti iznos za kistove, boje i pribor za slikanje ili za filmove za fotografske aparate?

Možda u suradnji s kakvim mesarom Udrugi vegetarijanaca naplate nekoliko svinjskih polovica i 5-6 kila čvaraka, a sa računa političke stranke Hrvatska ljevica skinu iznos za desetogodišnju pretplatu na ''Hrvatsko slovo''?

Ništa me više ne može začuditi, kad je u pitanju rvacko bankarstvo...



P.S. Zaboravih vas upozoriti da će vam, desetak dana nakon što ste primili karticu, zazvoniti telefon, a iz slušalice će vas, prijekornim tonom, službenica (koja se naravno neće predstaviti niti će vam reći zove li iz Dinersa ili iz Erste banke) podsjetiti da još niste aktivirali karticu. Na vaš odgovor da je ni ne namjeravate aktivirati, ona će vam reći da je onda pošaljete na adresu Dinersa ili da je predate na šalteru Erste banke. MEĐUTIM, ONA VAS NEĆE UPOZORITI DA ĆE VAM U PROTIVNOM NAKON GODINU DANA NAPLATITI ČLANARINU! Za karticu koju niste aktivirali, niti ste je koristili, niti ste ispunili pristupnicu, niti ste uopće zatražili da vam je pošalju...

INTERVJU: Irena Matijašević




O pretvaranju književnih likova u osobe i stvarnih osoba u književne likove na prostoru stiha Irena Matijašević priča s Markom Pogačarom.

Razgovor objavljen na Booksinom portalu pročitajte posredstvom ovoga linka




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>