Pripovjednu zbirku «Refleksna zona» sačinjava dvadeset osam zgoda, osebujnih i duplicitetnih u tranzicijskom vremenu, gdje se one sve opiru jednoznačnosti, pune neobičnih stanja i raspleta, skoro sve proistekle iz autorove kolumne «Pobirci» u «Vijencu» između 1995. i 2005. To su novele ushodane po razbojima malog, ali velikog svijeta, pa uslijed svega – reklo bi se – zapinje stopalo kojim se napeto hodi. A u medicinskom smislu tabani i jesu baš onaj ključ bola za sve što čovjekovo tijelo nosi. Odatle razložni naslov svega, nosiv i kao jezični znak preglednog reda, a isto tako i odaziva na ratni i poratni nered hrvatske zbilje.
Jer upravo jezično upinjanje unutra artistički je, hotimičan odgovor na stanja kaosa, koja već dugo svojim nanosima zatiru i normu i formu domaće zadaće oko proznog stila. – Promjenjiva autorova pripovjedačka pozicija zato i jest tu različita: gipka poput svakog drugog uporišta, o kojem ovisi zahvat, kojim se i ovdje od slučaja do slučaja nadvladava puka stvarnost.
Ivo Runtić po zvanju je sveučilišni profesor njemačke književnosti, po unutarnjem porivu književni prevodilaca, pasijom pisac. Tiskao je prozu zapravo oduvijek: u vodećim književnim časopisima kao i u novinskim podliscima, u periodicima kao i u zbornicima – novelističku, putopisnu, esejistiku, publicističku u širem smislu, te polemike, političke i kulturološke oglede, književna pisma kao i kronike. Član je hrvatskog PEN-a; u nekoliko politički teških godina bio u rukovodećoj ulozi kod te književničke udruge.