Dosta mi je te 'stvarnosne' proze.
Ne mogu više izdržati šutke kraj svih tih Perišića, Pilića, Bulića, Karakaša, Rudanice, Popovića, Šalkovića i gomile drugih koji misle da se već samo prepričavanjem nekakvih anegdota i zajebancija te nabrajanjem kemijskih sredstava koje su isprobali, izduvali, posnifali ili nekuda utaknuli može napisati dobra priča.
Jer to se naravno može (i neki od njih su to i uspjeli), samo što me sve to u kombinaciji s opisom pičaka koje su poševili i opskurnih mjesta na kojima su gurali svoje penise, svoje pimpije limpije, svoje 'alatke' u male, velike, mirišljave i smrdljive, smežurane i svilenkaste vagine te opisima nesretnih sudbina ratnika koji su prvo ostavili svoje novce lokalnoj kladionici da bi poslije svi ostavili njih i natjerali ih da si uglačanu cijev pištolja zabiju u nepce i kvrcnu prstom po obaraču, sve me to izluđuje.
Tjeraju me da uz opetovano preklinjanje života, sudbine i svih crkvenih velikodostojnika sjednem u svoju trinaest godina staru škodu i najvećom se brzinom (120 na sat ako imam povoljan vjetar u leđa i kvalitetno gorivo) zabijem u prvo veće drvo na koje naiđem...
Cjelovitu kolumnu stanovitog Zeca objavljenu na booksinom portalu, iz kojes ste upravo pročitali nekoliko početnih pasus, a koju potpisujem od riječi do riječi, možete pročitati
na ovome linku .
No, ma koliko se slagao sa svime što je Zec napisao,
njegova je kolumna nepotpuna bez ukazivanja na štiva umnogome apartna od 'stvarnosne' proze, a koja se mogu podičiti kvalitetom i svakako zaslužuju vaše vrijeme i pažnju.
Stoga vas upućujem na nekoliko takvih domaćih knjiga :
- klikaj
po ovome ili
po ovome , ili klikaj
po ovome ili pak
po ovome i
po ovome