NOVO: Velibor Čolić - 'Kod Alberta: zbir sjenki' (Naklada Ljevak, 2006.)
petak , 30.06.2006.
'Kod Alberta : zbir sjenki'
Velibor Čolić
izd. Naklada Ljevak
128 str.
meki uvez
cijena: 99,00 kn
Riječ izdavača
«Neki ljudi i neki događaji u ovoj priči su izmišljeni. Druge ličnosti bi mogle biti stvarne, stvarne su i smrti, samo se nekom čudnom konstelacijom jedan dio Bosne preselio u Francusku. Neki bi mogli biti rodjeni u Modriči, drugi u Beču, Bruxellesu ili Parizu... Grad je Narseille, kojeg naravno nema, no koji je mogao postojati u nekoj drugoj stvarnosti; u nekoj arhitektonskoj sumnji negdje između Sarajeva, Dubrovnika i stvarnog Marseillea. Zbir sjenki je svugdje isti. Zemljopis je nebitan, historija nije učiteljica života a literatura je nedovoljna i slaba. Jedino su još ofucane parabole moguće da bi se pisalo o zemlji koje više nema».
Ovako Velibor Čolić započinje svoj kratki roman „Kod Alberta“, kojim se, nakon desetogodišnjeg objavljivanja na francuskom jeziku, najekstravagantniji pisac generacije osamdesetih vraća tamo gdje je 1987. započeo, naime u hrvatski jezik i književnost.
„Kod Alberta“ fantazmagorična je priča o opkoljenom gradu i ljudima koji su se u njemu tih dana zatekli, svojevrsnom međunarodnom skupu picara i probisvijeta s kraja 20. stoljeća. Wolk, Swan, Ezekhiel, Leo Banana, Lilly Fellini, Jules Coyote, Lio Kinez zvani Pas, Faruk Duša, Linda Lovelace, Tony Zappa & Maradona, samo su neki od dvadesetak likova kroz čije brze biografije s nizom osobnih detalja, sugestivnim, poetskim stilom, Čolić pripovijeda univerzalnu priču o onoj sivoj zoni gdje se dodiruju Dobro i Zlo, a koja je od 1990. do 1996. bila itekako aktualna u Hrvatskoj i BiH.
Svojim ratnim pričama Čolić, jedno vrijeme i sam - u uniformi HVO-a - izravni sudionik rata, u Francuskoj je privukao veliku pozornost kritike i najšire čitateljske publike. Njegova zbirka priča «Bosanci» doživjela je nekoliko izdanja, a potom je odbio zahtijev izdavača da napiše još jednu knjigu s ratnom tematikom, s obrazloženjem da on piše isključivo ono što osjeća da mora napisati. Ovim kratkim romanom, napisanim na hrvatskom jeziku, Čolić se, srećom po literaturu, vratio temi rata, na način na koji to još nismo vidjeli u hrvatskoj književnosti.
komentiraj (3) * ispiši * #
Pišem ti pismo...
Na ovome linku nalazi se odgovor Uprave za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture RH na optužbe koje je u Feralu od prije dva tjedna na račun ministra Biškupića iznio Zvonko Maković.
Isti link donosi i otvoreno pismo koje ministru Biškupiću upućuju Maković, Čegec, Goldstein, Nejašmić i Serdarević, kao odgovor na njegove istupe nakon nedavno održane tribine 'Kome treba kultura?'
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO: Antonio Lobo Antunes - 'Prikazanje opsjednutih' (SysPrint, 2006.)
Antonio Lobo Antunes:
'Prikazanje opsjednutih'
roman
prijevod: Tanja Tarbuk
Izd. SysPrint
232 str. , meki uvez s klapnama
cijena: 129,00 kn
Riječ izdavača
"Nalik psima s plaža koji kaskaju uz more progoneći neki imaginarni miris, okupljali su se na alentejanskim imanjima i pod prašnjavim reflektorima lajali o socijalizmu seljacima. Vozikali su se po cijeloj zemlji u blatnjavim autobusima i prijetili vlasnicima trgovina, gledajući ukriž kroz nišane mitraljeza. Rušili su kuće udarcima kundaka i mahali nalozima o pljenidbi pred zapanjenim licima. Mi smo pak nedjeljom posjećivali stričeve koji su preživjeli obiteljski brodolom i zbog ekonomske sabotaže bili zatvoreni u vojnoj utvrdi u Caxiasu, gledajući kako se vode Teja dižu i spuštaju po zidinama između rešetki ćelija i pazuha padobranaca. Samo je baka, već oboljela od raka, plovila nasumce u invalidskom naslonjaču, s radiom na baterije naslonjenim na mlohave resice ušiju, gledajući demokrate, smiješeći im se i ne razumijevajući ništa dok su se oni naguravali i vrzmali po hodniku, čisteći ostatke srebrnine drškom revolvera i ponavljajući čudne govore sa zvučnika što su ih prodavali slijepci."
Roman "Prikazanje opsjednutih", za koji je autor Antonio Lobo Antunes dobio glavnu nagradu za roman i novelu Portugalskog društva pisaca, primjer je majstorske kompozicije teksta, iznimne melodioznosti i ritmičnosti rečenice te smisla za humor. Glavna linija prati propadanje portugalske obitelji zemljoposjednika nakon smrti glave obitelji. Sve se odvija u jednom od onih sela gdje se ubijaju bikovi i zabave završavaju ubojstvom. No ekonomska propast jedne obitelji samo je polazna točka za prikazivanje dubljih i zamršenijih međuljudskih odnosa nakon travanjske revolucije u Portugalu, u postrevolucionarnom periodu punom izopačenosti i nepovjerenja.
Antonio Lobo Antunes rodio se 1942. godine u Lisabonu. Završivši medicinu specijalizirao je psihijatriju. Živio je i radio kao liječnik u Engleskoj, Njemačkoj i Belgiji. Nakon objavljivanja prvog romana 1979. godine, "Memoria de Elefante" ( "Slonovsko pamćenje"), posvećuje se samo književnosti. Godine 2003. dobio je nagradu Uniao Latina za cjelokupno djelo. Preveden je u dvadesetak zemalja i predlagan za Nobelovu nagradu. Do danas je napisao preko petnaest romana, za koje je višestruko nagrađivan.
komentiraj (2) * ispiši * #
VBZ-ov i Profilov ljetni popust!!!
četvrtak , 29.06.2006.Kako čujem Profil Megastore također ima ljetni popust :
100 domaćih naslova sa 25-75% popusta + 100 stranih naslova po 49,00 kn!!!
Potonje, naravno, samo za Purgerinjose i one koji se, nekom greškom sudbine u Zagrebu nađu od 26.06. do 20.08.2006.
komentiraj (1) * ispiši * #
PROMOCIJA : 'Libra Libera' br. 17
U četvrtak, 29. lipnja, u 18 sati,
u Vijećnici Filozofskog fakultueta Sveučilišta u Zagrebu
održat će se promocija časopisa za književnost i drugo
'Libra Libera' # 17.
Libru će predstaviti urednici i gosti Zoran Roško, Katarina Peović Vuković, Vlado Bulić, Tomislav Šakić, Jerko Bakotin, Hrvoje Pukšec.
Bit će govora o koncepciji časopisa, kao i mogućnostima sudjelovanja u kreiranju Libre
komentiraj (5) * ispiši * #
PROMOCIJA : Ivica Prtenjača - 'Dobro je, lijepo je' (Profil, 2006.)
U zagrebačkoj Knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35,
u četvrtak 29. lipnja 2006. u 19 sati
održati će se promocija romana
"Dobro je, lijepo je" Ivice Prtenjače (Profil, 2006).
O romanu u kojem Ivica Prtenjača 'dobro i lijepo' demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja, osim autora, govoriti će i pisac i književni kritičar Damir Radić.
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : Krešimir Bagić - 'U polutami predgrađa' (Disput, 2006.)
U nakladi zagrebačkog Disputa upravo je izašla
nova zbirka pjesama Krešimira Bagića
pod naslovom
'U polutami predgrađa'
Riječ izdavača
Krešimir Bagić, autor koji je svoj pjesnički rukopis uobličio potkraj osamdesetih godina i koji je jedan od reprezentativnih pjesnika kvorumaškoga naraštaja, upravo je u izdanju Disputa objavio šestu pjesničku zbirku U polutami predgrađa. Zbirka obuhvaća sedamdesetak pjesama u kojima se pojavljuju Bagićeve opsesivne teme i motivi (svakodnevica, jezik, tržnica u Dubravi, zrak, ptica, nogomet), ali i novi lirski mitemi, ritmovi, versifikacijski obrasci. Ako je uopće moguće izdvojiti globalnu temu zbirke, onda je to pokušaj da se osvoji prostor na kojemu se susreću različiti svjetovi, iskustva i diskurzi – prostor između ruralnoga i urbanoga, emocije i misli, autsajderskoga i elitnoga, konkretnoga i apstraktnoga.
U pogovoru zbirci književni kritičar Miroslav Mićanović među ostalim primjećuje: "Signali koje nam Bagić odašilje iz svojih pjesama šire se kao radijacija glasova hrvatskih pjesnika, kao zvuci gradova i drugih kultura, kao jeka pjesnika zaljubljenih u ljepotu riječi i svakodnevne rituale. Kao dijalog s onima koji zanosno pjevaju o cvijetu, ulici, ženi. Traži se i ugađa nevidljivo glazbalo vremena koje zvoni od virtuoznosti i običnost riječi koje čujemo u prolazu..."
komentiraj (3) * ispiši * #
Prevoditeljske nebuloze
srijeda , 28.06.2006.
Suzana Sesvečan je VBZ-ova prevoditeljica koja se "proslavila" prijevodom "Da Vincijevog koda" (sjećate se : časna koncepcija, itd.).
Vjerovatno zahvaljujući dobroj prodaji Zatezalo i komp. dobrohotno joj pružiše novu priliku i dotična nastavlja sa svojim uspjesima :
"Moja majka je bila prototip Material girl. Pitala se kakve veze ima ljubav s tim davno prije nego što je Tina shvatila da joj je bolje bez Ikee. Moja majka se dobro udala i bila je vraški ponosna na to..."
("Dežurna kučka", ur. Cathi Hanauer, str. 101, izd. VBZ, 2006.)
Uspijem li se natjerati knjigu pročitati do kraja, razveselit ću vas još ponekim sličnim primjerom...
komentiraj (5) * ispiši * #
Novi VBZ-ov natječaj za najbolji neobjavljeni roman
Nakladnička kuća VBZ i 'Večernji List' raspisali su natječaj za najbolji neobjavljeni roman na hrvatskom jeziku i drugim štokavskim jezicima.
Pobjednički roman bit će tiskan, a autoru će se dodijeliti novčana nagrada u iznosu od 100.000 kuna.
Romani se mogu prijaviti do 18. kolovoza ove godine, a pobjednički će odabrati žiri u sastavu Miljenko Jergović, predsjednik, Julijana Matanović, Zoran Ferić, Ivica Ivanišević, Ervin Jahić, Strahimir Primorac i Nenad Rizvanović.
komentiraj (16) * ispiši * #
NOVO: Ben Schott- 'Schottova originalna svaštara' (Fraktura, 2006.)
Ben Schott: 'Schottova originalna svaštara'
monografija
prevele s engleskog: Vlatka Valentić i Lara Hölbling Matković
Broj stranica: 160
tvrdi s ovitkom
Redovna cijena: 99,00 kn
Cijena s popustom na sajtu izdavača: 79,20 kn
Riječ izdavača
'Schottova originalna svaštara' jedinstvena je zbirka čudesnih trivijalnih podataka: ne možete je pročitati u jednom cugu, ali doslovno je ne ispuštate iz ruke. Koja se druga knjiga može pohvaliti da joj indeks uključuje dužine vezica za cipele, znakovni jezik i sedam smrtnih grijeha; dvoboje i patuljke, veličine jaja i izborne rezultate? Gdje ćete još na istoj stranici naći nazive udaraca u golfu, povijest poreza na šešire, izbacivanja u kriketu, zbirne imenice, sve Bondove filmove i zastavu Guadeloupe? Gdje ćete još, osim u 'Schottovoj originalnoj svaštari', naići na mačku Johna Lennona, kraljevskog dobavljača gajdi, Heraklovih dvanaest poslova i surove metode ubojstva s kojima se susretala gđica Marple?
'Schottova originalna svaštara' knjiga je bez premca: zabavna i nepredvidljiva, doslovno izaziva ovisnost.
Rekli su u 'Schottovoj originalnoj svaštari' :
“Veoma je žalosno što nam se danas nudi tako malo beskorisnih informacija.”
OSCAR WILDE
“Gospodine, zar vi knjige čitate od početka do kraja?”
SAMUEL JOHNSON
“Čudesna zbirka trivijalnih podataka koji život znače. Hvala vam na Schottovoj originalnoj svaštari!”
STEPHEN FRY
“Tko umijeće čitanja nije dopunio još istančanijim vještinama preskakanja i letimičnog pregleda, samo ga je napola usvojio.”
ARTHUR BAFOUR
“Čuvaj se čovjeka od jedne jedine knjige.”
TOMA AKVINSKI
“Ako neku knjigu vrijedi pročitati, vrijedi je i kupiti.”
JOHN RUSKIN
Ako želite saznati više o Schottovoj svaštari posjetitewww.miscellanies.info
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Igor Štiks - 'Elijahova stolica' (Fraktura, 2006.)
Riječ izdavača
U svom drugom, dugo iščekivanom romanu 'Elijahova stolica' Igor Štiks opisuje nesvakidašnju sudbinu austrijskog pisca na pragu pedesetih Richarda Richtera. Nakon emocionalne krize i bračnog brodoloma glavni se junak, u proljeće 1992., iz Pariza vraća u rodni Beč gdje pronalazi sakrivenu bilježnicu svoje majke. Šokantni sadržaj, napisan u dramatičnim okolnostima 1941. godine, stubokom mijenja Richterov život. Pisac odlučuje otkriti svoje korijene, a njegova ga potraga usmjerava u ratno Sarajevo kamo dolazi na samom početku opsade. U svom kratkom boravku u Sarajevu proživljava najljepše trenutke u životu – strastvenu ljubav i iskreno prijateljstvo. Međutim, njegov je život, kao i životi svih likova romana, određen sudbinom koju on, poput junaka grčke tragedije ne može izbjeći i na koju ne može utjecati.
U romanu 'Elijahova stolica' Igor Štiks maestralno spaja intimnu dramu s bezvremenim pitanjima te kroz sudbinu jednoga čovjeka i kroz veliku ljubavnu priču, progovara ne samo o osobnoj tragediji već i o tragediji grada, narodâ, kontinenta... Bez sumnje, 'Elijahova stolica' jedna je od onih malobrojnih knjiga koji se snažno urezuju u pamćenje i kojoj se treba vraćati.
******
Igor Štiks rodio se 1977. godine u Sarajevu. 'Elijahova stolica' njegov je drugi roman. Piše prozne tekstove, eseje, književne kritike i novinske članke. Njegov prvi roman 'Dvorac u Romagni' (Durieux, 2000.) dosad je objavljen u Austriji (Folio Verlag, 2002.), Sjedinjenim Državama (Autumn Hill Books, 2005.) i Španjolskoj (Funambulista, 2005.). Prozni i esejistički tekstovi prevođeni su mu na engleski, francuski, njemački, turski, bugarski, makedonski, slovenski i grčki jezik.
komentiraj (4) * ispiši * #
PROMOCIJA: 'Svaka priča na svoj način' (Naklada MD, 2006.)
utorak , 27.06.2006.Predstavljanje antologije
"Svaka priča na svoj način, hrvatske ženske kratke priče, Večernji list 1964-2004",
priređivača Tomislava Sabljaka,
održat će se u četvrtak, 29. lipnja u 12 sati u Gradskom kazalištu Komedija (velika dvorana).
Predstavljanju će prisustvovati tridesetak autorica od 45 uvrštenih.
komentiraj (14) * ispiši * #
Nove književne poslastice na Knjigomatu
Na Knjigomatu prošloga je tjedna objavljena vrlo zanimljiva nova kratka proza Dražena Katunarića te pjesnička meditacija Elfride Matuč-Mahulje na temu jedne poznate Arsenove pjesme.
Pa zavirite...
Inače, kjad smo već kod Katunarića, 29.07. u emisiji hrv.radija Bibliovizor biti će objavljena moja kritika njegove zbirke priča Tigrova mast...
komentiraj (8) * ispiši * #
Izašla ANTOLOGIJA NOVE KRATKE PRIČE Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore 'Na Trećem Trgu'
Izašla je ANTOLOGIJA NOVE KRATKE PRIČE Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore 'Na Trećem Trgu'
Knjigu možete naručiti putem interneta na www.knjizara.co.yu/pls/sasa/knjizara.knjiga?k_id=113790
Ili u svim boljim knjižarama u Srbiji i Crnoj Gori
Za mesec dana će se moći kupiti i u knjižarama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
U pričama možete saznati:
U čemu sve mozete da se takmičite sa partnerom u krevetu, a da nije seks?
Koliko se zaista isplati dopuštena prevara u dugoj vezi?
Koliko jedna bubašvaba ima hiljada braće i sestara i šta sve mogu kad su složni?
Kako je opaki splitski mafijaš ''pao'' na kupovini ukradenog pekinezera?
Šta sve može da se vidi u beogradskim stanovima ako ih posmatrate kroz durbin?
Kako pobeći od vojske?
Beograd ČETVRTAK, 29. 06. 2006, Studentski Kulturni Centar, bašta, tačno u 19:00
Kikinda PETAK, 30. 06. 2006, bašta Narodne biblioteke Jovan Popović, 20:00
Novi Sad SUBOTA, 01. 07. 2006. SKCNS, Železnička 4, 'Bunker', 20:00
Prisutni: Sejla Šehabović, Lamija Begagić, Tanja Stupar Trifunović (BiH); Olja Savičević Ivančević, Zoran Lazić, Andrea Pisac, Mima Simić (Hrvatska); Enes Halilović, Marko Vidojković i Srdjan Papić (Srbija)
Odsutni: Jelena Angelovski, Jovanka Uljarević, Ivica Đikić, Vlado Bulić
Bonus: SVIRKA zagrebačkog benda ''MOMCI IZ GRADA''
Na promociji će se moći kupiti knjiga sa popustom.
Kupljeni primerci sadržaće potpise prisutnih autora
Kupci učestvuju u nagradnoj igri:
3. nagrada – hladno Ožujsko pivo koje dobitnik ima pravo da popije sa autorima
2. nagrada – litar domaceg prošeka , čuvenog dalmatinskog vina
1. nagrada – odlazak dobitnika na večeru sa autorima nakon promocije
Izdavači: Narodna biblioteka 'Jovan Popović', Kikinda
Udruženje gradjana 'Treći Trg', Beograd
Više na: www.trecitrg.org.yu
Kontakt: proza@trecitrg.org.yu
+381 64 246 32 59
Distribucija: Bookbridge, Beograd
Alekse Nenadovića 16, 11000 Beograd, Srbija
Telefoni: 011/344-01-10,459-931
email: bookbridge@beotel.yu
komentiraj (11) * ispiši * #
Posljednja književna večer u SC-u (u ovoj sezoni)
ponedjeljak , 26.06.2006.Best of(f) književne večeri SRIJEDOM na terasi Klub SC-a predstavljaju:
Mirna Bačun
(i gosti)
Nakon šest mjeseci kontinuiranog predstavljanja mladih autora i niza uspješnih književnih podviga, Književne večeri u SC-u idu na zasluženi godišnji odmor, a posljednji književni dejt u ovoj sezoni održat će se u SRIJEDU, 28.6. u 21 sat, na TERASI KLUB-a SC ili, u slučaju kiše, KLUBU SC-a!
Ove srijede predstavit će se organizatorica i voditeljica Književnih večeri u SC-u, koja marljivo već šest mjeseci odgovara na vaše mailove, lijepi plakate, dijeli flayere i mrda svoje bokove na Književnu slušaonicu između najavljivanja svojih gostiju! Ovog će puta Mirna Bačun stati na onu stranu mikrofona i, obučena u svoje prozne i poetske cipelice sa šljokicama, pročitat će vam nekoliko svojih pjesama i priča te zahvaliti svima onima koji su tokom šest mjeseci nastupali ili sjedili u publici Književnih večeri u SC-u i tako ih učinili jednima od najboljih u gradu. Njena će gošća biti Jasna Žmak, koja je prošla i Ferićevu radionicu, čitala u Booksi, a najnoviju priču možete pročitati i na stranicama Ekran priča. Uz nju, pojavit će se i još koji virtualni ili živi gost, sve u svrhu književne oproštaljke za ovu sezonu!
A kako Mirna Bačun i njeni gosti plivaju u književnim vodama, možete vidjeti na Terasi KLUBA SC, u srijedu u 21 sat.
Voditeljica večeri, ove srijede, nije Mirna Bačun.
S obzirom da je ovo posljednja najava za ovu sezonu, ne zaboravite da Književne večeri, koje će se i malo programski preurediti, nastavljaju i nakon ljeta, a sve to u svrhu osvježavanja naših budućih književnih tuluma! Novi je književni dejt predviđen za listopad ili studeni, o čemu ćete biti pravodobno obavješteni na vašim omiljenim internet sajtovima.
Dakle, uživajte u dugom toplom ljetu i vidimo se u novoj književnoj sezoni u SC-u!
*********
Mirna Bačun rođena je 1982. u Zagrebu gdje je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti 2005. godine. Piše za novine Hrvatske Alternative “Halter” (www.h-alter.org), zine Mangura te Mangura Market (www.mangura.net, www.manguramarket.net). Aktivno sudjeluje u udruzi “K-zona” (čija je supredsjednica) i “Udruzi za novu medijsku kulturu”. Zaposlena je u jednoj informatičkoj firmi.
Poeziju je čitala na Jutru poezije u Velikoj Gorici i Booksi, a priče u Booksi i SC-u kao jedna od članova književne skupine “Eventualisti”. Prozu je objavila u Reviji kratkih priča UV3, Libri Liberi i Zarezu. Pjesme su joj objavljene u Zborniku KUD-a INA, Vijencu, časopisu Poezija i u zborniku deset najboljih mladih pjesnika s područja ex-Yu. Na Internetu je objavljivala na stranicama www.poezijaonline.com, www.knjigomat.com, www.kudinapisci.hr.
Organizatorica je i voditeljica Književnih večeri u SC-u.
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Sandor Marai - 'Judit - 3 lica jedne ljubavi' (Mirakul, 2006.)
Sándor Márai:
'Judit – 3 lica jedne ljubavi'
roman
izd. Mirakul
s mađarskoga prevela Xénia Radak Detoni
meki uvez
cijena 130,00 kn
Riječ izdavača
Strast je razorna sila koja ustrajno vlada i hara svijetom, ne očekuje odgovor od onih koje će dodirnuti, ne pita je li im dobro, ne mari previše za površne ljudske osjećaje. Daje sve i traži sve: bezgraničnu predanost u kojoj je najdublja struja sam život, ali i smrt.
No u tome i jest smisao kobnog i bezuvjetnog davanja koje silovitom strašću neizbježno vuče jedno prema drugome. I stoga su uvijek i u svim religijama zaljubljeni beskrajno štovani jer, prepuštajući se zagrljaju, a strast se drukčije i ne može upoznati, oni zapravo stupaju na lomaču. Ti pravi, odvažni, malobrojni i odabrani.
A to još nije ljubav. Ljudi znaju da za svako živo biće postoji zastrašujuća zadaća - potpun izraz života, savršen osjećaj postojanja, kao i njegova prirodna posljedica, poništenje. To je ljubav. Iza svakog poljupca krije se tajna želja za iščeznućem, taj konačni osjećaj sreće koji više nije proračunat jer biti sretan uvijek znači i potpuno iščeznuće i prepuštanje tom osjećaju. Voljeti znači potpuno upoznati radost, a potom umrijeti.
*********
Máraijev građanski svijet u Mađarskoj komunizam sovjetskog tipa isprva je samo nijekao, da bi potom i konačno ukinuo. No on se nije mogao odreći svoje misaone neovisnosti ni pokleknuti pred diktatom, pa se radije spakirao i zauvijek napustio zemlju. Boravio je kratko u Švicarskoj, zatim u Italiji, da bi se u pedesetima otisnuo u Ameriku, gdje je neko vrijeme živio u New Yorku, a trajno se nastanio u San Diegu. „Ako napustim ovaj kontinent, Europa će mi silno nedostajati. No ona mi je nedostajala već i u Europi. Sve je izgubljeno. Baš sve. I jezik, i dom, smisao rada, mladost.“ Međutim, ni tamo se nije priklonio emigrantskim književnim grupacijama, radije se povukao u svojevrsnu „unutarnju emigraciju“.
Knjige Sándora Máraija nakon njegove emigracije 1948. nestale su s polica mađarskih knjižara. Ne samo zato što je ondašnja vlast naredila da domaći nakladnici ne smiju objavljivati Máraijeva djela, već i zato što ni on sam nije bio spreman na kompromise. U dnevničkoj bilješci stoji: „Neću dopustiti da se bilo što moje objavi u domovini sve dok su ruske okupacijske trupe tamo. A kad se one povuku, neka se kod kuće, uz međunarodni nadzor, održe demokratski i slobodni izbori. Dok se to ne dogodi, ne dopuštam objavljivanje ničega što sam ikad napisao.“ Okrutna igra sudbine nije dopustila da doživi ono za čim je žudio, jer si je nakon smrti supruge, a zatim i posinka, u veljači 1989. oduzeo život. Nakon književnikove smrti vlasnik Naklade Vörösváry u Torontu koji je ujedno bio ovlašten i za upravljanje Máraijevim autorskim pravima, dopustio je objavljivanje Máraijevih djela u domovini tek nakon što je o povlačenju sovjetskih snaga s prostora Mađarske bio sklopljen međunarodni ugovor. No u 27 kutija pomno zapakirana ostavština stigla je u Mađarsku tek 1997., i to kao plod intenzivne suradnje Mađarskog muzeja za književnost i Nakladnika Vörösváry.
Máraijev međunarodni uspjeh pokrenulo je talijansko izdanje Svijeća, osobito kada je ta knjiga godine 1998. bila četvrta po broju prodanih primjeraka u Italiji, a predsjednik Naklade Adelphi ustvrdio da je Márai neophodan za razumijevanje 20. stoljeća. Od tada roman Kad svijeće dogore u visokim nakladama objavljuju ne samo na svjetskim jezicima, nego i na turskom, japanskom, pa čak i na baskijskom. Zanimljivo, izvan mađarskog jezičnog prostora objavljuju uglavnom Máraijeve romantičnije, lakše čitljive romane, dok Dnevnici, Zemlja, zemlja! ili Ispovjedi građanina, koje mađarsko čitateljstvo najviše cijeni, ostaju gotovo nepoznati. Máraija polako otkriva i njegov rodni grad Košice, djela mu se intenzivno prevode na slovački, a odnedavno su njegovim imenom nazvali komorno kazalište i školu, te otkrili mu spomenik.
(Sažetak iz članka objavljenog 6. travnja 2006. u listu Magyar Demokrata.)
Laž i strast, čežnja i prolaznost – novo remek-djelo Sándora Máraija, autora kultnog romana Kad svijeće dogore. Muž, žena i – druga žena, protagonisti su priče o ljubavi i prijevari, o zanosu i uništenju, o posvećenosti i bijegu od ljubavi koja je teret, ali i razlog njihova postojanja.
Márai u ovom romanu pametno, šarmantno i napeto varira svoje velike teme o ljubavi i izdaji, te uobičajenim očaravajućim i jezgrovitim stilom postavlja važno pitanje o opstanku i postojanosti istinskih, dubokih osjećaja. Vrijedna knjiga o kompleksnosti odnosa u teškim vremenima. Christoph Nettersheim
Ovaj sjajni europski romanopisac savršeno prikazuje ne samo ljubavni trokut, već i zamršenost svih ljudskih odnosa - u žudnji, u ljubavi, u osveti i u mržnji.
Der Spiegel
*********
Biografija:
1900. rođen 11. travnja u Kassi ( danas Košice, Slovačka ) gdje se i školovao
1918. novinar u Budimpešti
1919. provodi u Beču, zatim Berlinu i Frankfurtu gdje je radio za Frankfurter Allgemeine
Zeitung
1923. ženi se Ilonom Metzner, poznatijom kao Lola, odlazi u Pariz gdje radi kao dopisnik
za njemačke i mađarske novine
1927. duže boravi na Srednjem istoku što je zabilježio u svojoj knjizi Istenek Nyomaban
1928. vraće se u Budimpeštu: bavi se novinarstvom i stvara niz značajnih knjiga i predstava
1933. dopisnik iz Berlina gdje među prvima osuđuje nacizam u svom članku naslovljenom
«Mesija u sportskim dvoranama»
1937. u Budimpešti njegovi članci podižu mnogo prašine; njihov izbor objavljen je 1943. godine
1942. korigira izdanje romana Egy polgar vallomasai, izabran za dopisnog člana Mađarske
akademije (poslije postaje stalni član)
1945-1946. velika turneja po Zapadnoj Europi
1947-1948. izlazi njegov roman Sertodottek, iako mu je četvrti dio zabranjen
1948. bježi pred komunističkom diktaturom koristeći Kongres književnika u Švicarskoj
i nikada se više ne vraća u Mađarsku
1950-1952. živi sa svojom suprugom u Italiji
1952. odlaze u New York
1968. vraćaju se u Italiju, u Salerno
1979. ponovno odlaze u SAD, ali ovaj put u San Diego
21.02.1989. star, bolestan i sam (supruga i usvojeni sin umrli su nekoliko godina ranije)
izvršava samoubojstvo; njegov je pepeo rasut iznad voda Pacifika.
komentiraj (2) * ispiši * #
Ljeto na Blogu
Pogodak tražilica pokreće akciju «Ljeto na Blogu», kojom će svakodnevno, u ljetnim mjesecima, na svojoj naslovnici predstavljati najbolje hrvatske blogove. Njihov izbor (35 najboljih hrvatskih blogova) je napravio Boris Ličina Borja – bloger, novinar i Internet stručnjak (www.borja.org).
Ova akcija je samo nastavak nedavnog pokretanja specijalizirane tražilice za blogove na Pogodak.hr u svrhu dodatne podrške Blog sceni.
Naime, Blog scena u Hrvatskoj ubrzano se razvija, te se pojavljuje sve više ozbiljnih i kvalitetnih blogera koji fantastično pokrivaju razne interesantne teme: telekom tržište, financijsko tržište, marketing, književnost, glazba, umjetnost, itd. Neki pak koriste blog za kreativni izražaj kroz crteže, dok je recimo cilj autora jednog bloga napisati 3000 pjesama kako bi se prijateljica zaljubila u njega. Većina, pak, jednostavno piše o svim aspektima života, iz njihove jedinstvene, neponovljive perspektive.
Odabranih 35 najboljih hrvatskih blogova će Vam zasigurno osigurati zanimljivije ljeto. Akcija «Ljeto na Blogu» uključuje sljedeće blogove:
1. anarhijaweekly.blog.hr
2. catvulgaris.blog.hr
3. draxblog.bloger.hr
4. flop.blog.hr
5. futuria.hr
6. jazzie.blog.hr
7. jesusquintana.org
8. katjusha.blog.hr
9. knjigoljub.blog.hr
10. leb.mojblog.hr
11. lungbug.blogspot.com
12. markething.blog.hr
13. marketingservis.com/blog
14. mcn.blog.hr
15. modestiblejz.blog.hr
16. mokowski.bloger.hr
17. mrak.org
18. muke_jednog_robota.mojblog.hr
19. penellope.blog.hr
20. peratovic.blog.hr
21. philatz.bloger.hr
22. pjesmeomirni.blog.hr
23. porto.blog.hr
24. webozilla.wordpress.com
25. wolfwoodscrowd.info
26. www.bezkomentara.bloger.hr
27. www.cartmann.com
28. www.dottom.bloger.hr
29. www.noebius.net
30. www.ruralnagorila.com
31. www.sinisa.org
32. www.softwave.info
33. www.subjektivni.net
34. www.zombix.net
35. zrinskopismo.blog.hr
Nekoliko blogova već je predstavljeno, a koji su to pogledajte na www.pogodak.hr
komentiraj (3) * ispiši * #
Moja kritika u novom 'Vijencu'
Prošli tjedan izašao je novi broj 'Vijenca'
a u njemu i jedna moja kritika :
roman Ernesta Sabata - 'Tunel'
komentiraj (2) * ispiši * #
I bez pomoći Borisa Becka - akcija za pomoć djeci u Nazorovoj uspjela!!!
nedjelja , 25.06.2006.O rezultatima humanitarne prodaje knjiga za pomoć djeci iz doma u Nazorovoj (sjećate se, radi se o akciji koju je Boris Beck neopravdano popljuvao) opširnije se možete informirati na ovome linku
Isti link donosi informacije o daljnjem tijeku akcije koja se nastavlja idućeg vikenda...
komentiraj (11) * ispiši * #
KRITIKA : Vladimir Nabokov - 'Govori, sjećanje!' (Otokar Keršovani, 2003.)
KRITIKA : Vladimir Nabokov - 'Govori, sjećanje!' (Otokar Keršovani, 2003.)
'Govori, sjećanje!' sustavno je povezan kolaž autorovih osobnih reminiscencija na dane djetinjstva i mladosti, koje obuhvaćaju njegovih 37 godina života, od 1903. do 1940. godine.
Knjiga ima vrlo zanimljivu kronologiju nastanka. Naime, sastavljena je od niza autobiografskih eseja koje je Nabokov prethodno objavljivao u raznim američkim časopisima, nakon što je 1940. godine pred nacističkom najezdom iz Europe odselio u SAD. (Prethodno, 1919. sa svojom obitelji spas, bježeći od boljševičke diktature, pronalazi u Europi).
Prva verzija knjige objavljena je na engleskom jeziku 1951. godine. Pri naknadnom prevođenju na materinji ruski jezik Nabokov se hvata u koštac s amnezijskim manama izvornika, te tada mnoge bijele mrlje i zamagljena područja naknadnim prisjećanjem bivaju prekrasno izoštreni, pa 'Govori, sjećanje!' doživljava mnoge ispravke, nadopune i proširenja. Sva ta proširenja i nadopune Nabokova primoravaju da ovu konačnu, bitno proširenu verziju svoje memoarske knjige ponovo sa ruskog prevodi na engleski, radi ponovnog objavljivanja. Ovo opetovano prevođenje na engleski ruske nove verzije teksta koji je i u početku bio prepričavanje ruskih uspomena na engleskom jeziku(!) priznat ćete - prilično je dijabolična zadaća koja u potpunosti oslikava svu težinu pozicije pisca u egzilu. A o traumatičnosti pisanja na gostujućem terenu stranog jezika i smionosti književnika koji se na to odlučuju (i još sa ovako dojmljivim rezultatima!!!) - da i ne govorim.
Sjećanje nije pripovijest koja se može suvislo ispričati. Kod autobiografskog štiva uvijek je riječ o zbirci intimno živih pojedinosti, nekih predmeta koje pogled retrospektivno obuhvaća, nekih pokreta i izraza. Nekih raspoloženja, nekih vremena. Nekih zvukova i boja. Nekih izdvojenih trenutaka.
Duboko i bolno svega toga (kao i iščeznuća svijeta u kojem je živio) svjestan Nabokov namjerno izbjegava stvarnosni prikaz svog odrastanja i u potpunosti zaobilazi suhoparnu memoarsku kronologiju ograničenu na iznošenje fakata, datuma i imena, nego, u stilu toka svijesti, lapidarno izlaže nasumce odabrane epizode i fragmente sjećanja koje, rafinmanom iznimnog literarnog estete i vrhunskog stiliste omata aurom začudnosti. Tako je npr. jedna od najupečatljivijih dionica njegovog memoarskog štiva ona gdje obrazlaže svoj slučaj obojenog sluha, te kompletnu abecedu oslikava bojama, pa je tako npr. slovo "z" boje grmljavinskog oblaka, slovo "s" čudnovata mješavina azurnog i sedefastog, "w" mutnozeleno pomiješano s nešto ljubičastog, dok je "u" mjeden s maslinastozelenim odsjajem. Na kraju duhovito zaključuje kako riječ duga on svojim obojenim sluhom čuje kao jedva izgovorljivo: kzspygv. No, dok slova doživljava kolorističkom maštovitošću glazbu osjeća tek kao proizvoljan slijed manje ili više iritantnih zvukova. Tako samoironično priznaje da "u stanovitim emocionalnim prilikama može podnijeti grčeve neke sočne violine, ali koncertni klavir i svi duhaći instrumenti dosadni su mu u malim količinama, a živoga ga odiru u većima".
Svako od petnaest poglavlja Nabokovljeva prekrasnog memoarskog štiva tematski je zaokruženo, pa tako jedno obrađuje npr. nježno sjećanje na niz dadilja i guvernanti koje su ga (uz dvije sestre i dva brata) tokom djetinjstva njegovale i pazile, dok drugo duhovito secira sve mane i vrline njihovih mnogobrojnih privatnih učitelja. Majka i otac također su zastupljeni samostalnim poglavljima, a jedno od najzanimljivijih je i ono u kojem priziva u sjećanje vrijeme svoje prve ljubavi. Naravno, nije izostalo niti poglavlje posvećeno njegovim prvim poetskim literarnim pokušajima. A kako u svom potomstvu vidi nastavak i produženje vlastitog života Nabokov mudro svoje memoarsko štivo zaključuje završnim poglavljem posvećenim sjećanjem na rano djetinjstvo svoga sina Dmitrija.
Nabokovljevi su bili predstavnici aristokratskog, najvišeg staleža predrevolucionarne Rusije, živjeli su (do izgnanstva) u St. Peterburgu na raskošnim imanjima okruženi gomilom posluge i svih vrsta osoblja, visoko obrazovani, kultivirani i profinjeni (ali bez snobizma i arogancije), intelektualci progresivnih i liberalnih nazora - a sveukupnošću svega nabrojanog bili su prijetnja i potpuna opreka Lenjinovim boljševicima pred najezdom kojih 1919. g. bivaju primorani na odlazak u emigraciju. Iz tog razloga 'Govori, sjećanje!' može se čitati i kao posveta cijeloj jednoj klasi koja je dolaskom Boljševičke revolucije protjerana, opljačkana i uništena, pa Nabokov, s razlogom, na jednom mjestu domoljubno žali za intelektualnim potencijalom koji je nepovratno izgubljen masovnim protjerivanjem (ali i smaknućima), a što će se negativno odraziti na budućnost Rusije (pogođenost ovog proročanstva izlišno je uopće potvrđivati). No, dosad smo o tom društveno-klasnom segmentu zbog ideoloških razloga bivali nedovoljno (ili pogrešno) informirani, i to isključivo kao o "klasnim neprijateljima" pa knjiga ima i edukativnu i osvješčujuću ulogu.
Nabokov nerijetko svoja prisjećanja i reminiscencije davnašnjih dana prekida psihoanalitičkim ili filozofskim esejističkim minijaturama (poput npr. meni najdraže u kojoj razlaže filogenetske aspekte strasti koju muška djeca osjećaju prema stvarima na kotačima, posebno automobilima i vlakovima).
No ipak je najveća i neosporna kvaliteta i draž ove knjige u iznimnoj stilskoj raskoši Nabokovljeva rukopisa, bogatstvu njegove imaginacije, rijetko viđenoj erudiciji i kultiviranosti, ali i njegove darovitosti da nam poput sekvenci laterne magice dijapozitive svoga sjećanja literarnom umješnošću projicira na stranice .
On pažljivo osluškuje nježne šapate memorije koje zatim nostalgičnom lirskom blagošću poput leptira u svoju zbirku, (koje je cijelog života lovio i sakupljao, a jedna je vrsta čak po njemu dobila i ime - točnije Eupithecia nabokovi ili Nabokovljeva grbica) spušta i pohranjuje na papir svoga rukopisa, ne zanemarujući niti jedan (auditivni, vizualni, olfaktorni, taktilni...) aspekt njihova intimnog proživljavanja.
Nabokovljevi su autobiografski zapisi živahna prizivanja djelića prošlosti i zapanjuje njegova izoštrenost detaljističke retrospekcije, a dok istovremeno introspektivno se prepuštajući njihovom vraćanju u sadašnjost i oživljavanju, autor nam podastire i svoje ponovno proživljavanje tih davno prohujalih iskustava. On zaviruje u najskrivenije zakutke svoga sjećanja i osvjetljava ih začudnom preciznošću, do najsitnijeg detalja rekonstruirajući duh vremena neprežaljenih i davno proživljenih.
Minuciozno precizna deskriptivnost pomiješana sa bujnom imaginacijom i lirskim doživljavanjem stvarnosti 'Govori, sjećanje!' svrstava, po mom sudu, među najbolja autobiografska štiva uopće.
A kao dokaz svemu tome (ali i poticaj da za knjigom posegnete) za kraj sam odabrao karakterističan odlomak u kojem se zrcale sve spomenute značajke Nabokovljeva profinjenog rukopisa:
"Razmišljajući o svom nizu učitelja, manje sam zaokupljen čudnovatim disonancama koje su oni uveli u moj mladi život nego temeljnom stabilnošću i potpunošću toga života. Uživam u vrhunskom postignuću memorije koje se sastoji u vještoj upotrebi prirođenih harmonija dok zaokuplja zadržane i zalutale tonalitete prošlosti. Volim zamišljati, u okončanju i razrješavanju tih neskladnih akorda nešto tako trajno, u retrospektivi, kao što je onaj dugački stol koji je za ljetnih rođendana i imendana bio prostrt za popodnevnu čokoladu pod vedrim nebom, ondje gdje je aleja breza, lipa i javora izlazila na glatkim pijeskom posutu površinu u vrtu što je dijelio perivoj od kuće. Vidim stolnjak i lica ljudi koji za njim sjede, koji radosno dijele svjetlo i sjenu pod pokretnim, prekrasnim lišćem, preuveličane vjerovatno istom onom sposobnošću strastvena prisjećanja, neprestana povratka, koji me uvijek tjera da se tom stolu za bankete približim izvana, iz dubine parka - ne iz kuće - kao da duh, da bi se vratio, mora prilaziti šutljivim koracima razmetnog sina, malaksao od uzbuđenja. Kroz drhtavu prizmu razabirem crte rođaka i znanaca, nijeme usne koje se ozbiljno pomiču u zaboravljenom govoru. Vidim paru čokolade i tanjure s pitom od kupina. Vidim mali helikopter samare koja se okreće i blago spušta na stolnjak i, položenu preko stola, golu podlakticu jedne mlade djevojke nehajno ispruženu koliko god može doseći, s donjom stranom prošaranom tirkiznim žilama okrenutom prema pahuljastom sunčevom svjetlu, dlana otvorenog u lijenom iščekivanju nečega - možda kliješta za orahe. A onda iznenada, baš kad se boje i obrisi napokon smire na svojim raznolikim dužnostima - nasmiješenim, frivolnim dužnostima - negdje je pritisnut gumb i bujica zvukova oživljuje: glasovi koji svi govore odjednom, krckanje oraha, škljocaj kliješta koja se nehajno dodaju, trideset ljudskih srdaca koja zaglušuju moje srce svojim pravilnim otkucajima; hujanje i šumor tisuće stabala, domaći sklad glasnih ljetnih ptica, a iza rijeke, iza onih uredno poredanih stabala, zbrkana i oduševljena buka i vika mladih kupača iz sela, poput pozadine nekog bjesomučnog aplauza."
(Napisao : Božidar Alajbegović, svibnja 2003.)
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Siri Hustvedt - 'Zavezanih očiju' (Profil, 2004.)
subota , 24.06.2006.
KRITIKA : Siri Hustvedt - 'Zavezanih očiju' (Profil, 2004.)
Siri Hustvedt supruga je slavnog Paula Austera, a nakon čitanja njezinog debitantskog romana "Zavezanih očiju" (originalno objavljenog 1992. godine poslije kojega je još napisala dva romana te zbirku pjesama i eseja) može se zaključiti kako njih dvoje povezuje puno više toga od zlatnog okova na prstiću i zajedničke adrese. Baš poput slavnog supruga i Siri Hustvedt sklona je metafizici, nelinearnom pripovijedanju i nešto zahtjevnijoj, cerebralnoj prozi, a u romanu "Zavezanih očiju" upustila se u beletriziranje teme identiteta, odnosno njegove uspostave, razgradnje, multipliciranja i zamjene.
Roman se sastoji od četiri poglavlja koja nam donose u prvom licu ispripovijedane fragmente iz svakodnevice dvadesetogodišnje studentice književnosti Iris Vegan i u svakoj od tih četiriju cjelina autorica na različit način pristupa pojmu identiteta. U prvom poglavlju Iris pomaže piscu pri pisanju bilježaka o predmetima iz ostavštine nepoznate mrtve djevojke. Pri tom poslu Iris samu sebe zatječe u pokušaju rekonstruiranja života i identiteta te djevojke na osnovu predmeta kojima se ona za života služila, neprestano se pitajući kriju li predmeti ključ osobnosti njihova vlasnika. Upoznavajući se sa piscem, Iris instinktivno izgovara izmišljeno, lažno ime, a kratko nakon toga i pisac priznaje kako s obzirom na karakter teksta i časopisa u kojemu će tekst izaći, on izabire izmišljeno ime kojime će tekst potpisati. Tako već na prvim stranicama tema identiteta i njegove fluidnosti i zamjenjivosti višestruko biva obrađena, što će stranice koje slijede još dodatno proširiti.
U drugom poglavlju Iris nas upoznaje sa svojim tadašnjim dečkom Stephenom (koji je od početka njihove osmomjesečne veze bio sklon tajiti stvari od nje, pogotovo one vezane za njegovu ličnost - motiv identitetne nedefiniranosti, fluidnosti!) i njegovim prijateljem, fotografom Georgeom. Nakon kraćeg nagovaranja George snima seriju Irisinih fotografija, a jedna od njih kasnije bez njezina znanja postaje dijelom vrlo uspjele izložbe. Ispostavlja se da se radi upravo o fotografiji kojom je Iris bila ponajmanje zadovoljna jer u njoj samu sebe ne uspijeva prepoznati, čime osim opetovanja nedefiniranog junakinjinog identiteta, autorica apostrofira i onu vječnu i neizbježnu opreku između našeg poimanja sebe samih i tuđeg dojma i slike stvorene o nama.
Treće, ujedno i najmanje zanimljivo poglavlje, odigrava se u bolnici gdje Iris zbog učestalih jakih glavobolja provodi nekoliko tjedana u društvu ekscentrične gđe M. i mentalno oboljele gđe O., višestruko podvojene ličnosti koja "nije bila jedna osoba, bila je mnogo ljudi i nitko nije znao tko je ona u određenom trenutku", a koja autorici služi za tematizaciju multipliciranog identiteta.
U završnom, najobimnijem poglavlju, autorica se bavi temom zamjene identiteta i to kroz Irisino noćno prerušavanje u muški lik (Klaus) iz novele koju prevodi za profesora Rosea (s kojim stupa u kratku intimnu vezu), a zamjena identiteta za Iris ovoga puta znači i promjenu percepcije stvarnosti. Naslovljavanjem glavne junakinje anagramom vlastitog imena autorica se poigrava još i identitetom autora i njegovim odnosom naspram nosećega lika (posredovanog, ne zaboravimo, u prvom licu jednine!), čime dodatno usložnjava tekst i otvara nova pitanja.
Četiri rukopisne dionice od kojih je roman sastavljen nelinearno su ispripovijedane; događaji se ne nadovezuju jedan na drugi ali završno poglavlje zbivanja povezuje i od rukopisnih (i događajnih) krhotina stvara cjelinu. Radnja je premrežena situacijama u kojima junakinja svoje postupke osjeća kao tuđe, a u vlastitim dijelovima tijela (ruke, prsti ...) ne prepoznaje svoje. Ta su neprepoznavanja tek bljeskovi, ali prilično učestali i odražavaju junakinjinu alijeniranost od sebe same, posebno naglašenu u repetiranim situacijama suočavanja s vlastitim, neprepoznatim odrazima u ogledalu ili kakvom uličnom izlogu. Identitetna nekonzistentnost i fluidnost najčešći je motiv u romanu, a može ga se iščitati čak i u načinu izlaganja priče - junakinja događaje prepričava u prvom licu, ali bez izraženije introspekcije, kao da priča o nekome drugome, što i sama potvrđuje iskazom da se "osjeća poput lika iz neke farse". Prethodnu tvrdnju junakinja dodatno proširuje tvrdnjom "kako je postala promatrač vlastitoga čina, jedan od šokiranih gledatelja, kao da je izašla iz svoga tijela i posmatra vlastite postupke" pa se zbog toga veći dio rukopisa svodi na prepričavanje postupaka i iznošenje dojmova i zapažanja, s tek rijetkim pokušajima analize uzroka, povoda i motivacije vlastitog djelovanja. Autorica time postiže otvorenost za različita tumačenja, ali i stanovitu nedefiniranost, fluidnost i nedorečenost, kao da identitetnu nekonzistentnost svoje junakinje Siri Hustvedt nastoji pripisati i vlastitome tekstu. A koji neprestano izmiče i klizi ... te naprosto vabi na opetovano iščitavanje.
(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2005.)
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA : Niccolo Ammaniti - 'Ja se ne bojim' (AGM, 2003.)
petak , 23.06.2006.
Jedna od nagrada za najbolji prepjev Morrisseya je i knjiga Niccola Ammanitija 'Ja se ne bojim' (AGM, 2003.). Tko ne zna o kakvom se romanu radi neka čita dalje :
KRITIKA : Niccolo Ammaniti - 'Ja se ne bojim' (AGM, 2003.)
Tokom devedesetih procvat prozne produkcije i kreativni literarni "bum" sličan onom našem dogodio se i kod zapadnih nam susjeda – u Italiji. No, za razliku od nas gdje se novi naraštaj književnika tematski okrenuo ratu i nimalo blistavoj poratnoj svakodnevici, Talijani su svoju literaturu, pod utjecajem popularne kulture i nekih globalnih fenomena (poput npr. Tarantina), umnogome amerikanizirali. Tko želi, u to se može uvjeriti čitanjem odlične antologije talijanske kratke priče, vrlo indikativno nazvane Animalije, kojom nam sastavljačice antologije Snježana Husić i Tatjana Peruško donose na uvid mnoštvo priča talijanskih autora srednje i mlađe generacije. Većina priča zastupljenih u antologiji tematizira nasilje i kriminal kroz fabule nabijene akcijom, uvelike se naslanjajući na stripovske, TV i filmske uzore, odnosno popularnu i trivijalnu kulturu, a zbog tematike takve vrste susjedi su tu svoju novu književnu generaciju nazvali "Ljudožderima". U spomenutoj antologiji između ostalih zastupljen je i Niccolo Ammaniti, koji je u međuvremenu objavio zbirku priča i 3 romana, od kojih je najuspješniji 'Ja se ne bojim' upravo objavljen i kod nas, u izdanju zagrebačkog AGM-a. (Taj je roman inače već preveden na dvadesetak jezika u ukupnoj nakladi od oko pola milijuna primjeraka, a po njemu je oskarovac Gabriele Salvatores već snimio i film koji je prikazan na ovogodišnjem berlinskom festivalu).
Roman 'Ja se ne bojim' najlakše bi se moglo opisati kao “Mark Twain susreće Stephena Kinga na vrućem žitorodnom jugu Italije”. Tim romanom, iako još uvijek zadržava neke prijespomenute generacijske značajke (ponajprije nasljeđe stripa i filma, kao i tematiziranje zla), Ammaniti ipak osjetnom poetizacijom svog rukopisa pravi mali odmak od "ljudožderskih" kolega.
Za nositelja radnje on uzima 9-godišnjeg Michelea, iz čije subjektivne vizure pratimo priču smještenu na siromašni ruralni jug Italije, u malo seoce Acqua Traverse. Ljetno je doba godine 1978. i Michele u društvu nekolicine prijatelja dane provodi jurcajući na biciklu žitorodnim poljima svoga sela (dok čitatelj neprestano očekuje da sa kakvog drveta začuje onaj fellinijevski "Voglio una donna!" urlik), upuštajući se u raznorazne, često prilično brutalne i opasne igrice.
Ammaniti svoj roman temelji na faktoru iznenađenja i postepenog otkrivanja misterioznog zapleta, pa vam o fabuli ne smijem otkriti puno, osim da ljetna Micheleova idila traje do dana kada on slučajno otkriva stravičnu tajnu koja u potpunosti razara nevinost njegovog dječjeg poimanja svijeta, te se on suočava sa mračnim stranama i zlim osobinama svijeta odraslih. Ammaniti progovara iz usta nevinog djeteta koje još nije svjesno svih razlika između dobra i zla, i koje ostaje šokirano spoznajom da su na onoj “tamnoj strani” u ovom slučaju upravo njegovi roditelji. Samim time stravičnost romana dobiva na intenzitetu, jer zlo ne proizlazi iz sfere imaginarnog (vještice, zombiji i ostala čudovišta kojih se, i kojima se, djeca te dobi inače, plaše) već je pozicionirano u neposredno dječje okruženje – roditeljski dom. A Michele osim zla ukotvljenog u svoje najbliže, otkriva također i krhkost prijateljstva, pogubnost škrtosti i izdaju, a pomalo je odškrinuo i vrata koja vode u zamaman svijet seksualnosti.
Poetičnost svog rukopisa Ammaniti tokom cijelog romana uspijeva sačuvati nizom vrlo sugestivnih i dojmljivih opisa krajolika, ali ne isključivo onih eksternih, ruralnih, već i unutrašnjeg duševnog krajolika našeg mlađahnog junačića čiji se svijet stubokom, za njega vrlo bolno - mijenja, a on ga od potpunog rasapa brani zanesenošću u svoj intimni bajkoviti, dječji svijet. Pritom Ammaniti na momente ipak zaboravlja da je Michele tek 9 godina star, te ga navodi na postupke i odluke koje po svojoj zahtjevnosti i zrelosti ipak nadilaze njegovu dob, čime roman povremeno pomalo gubi na uvjerljivosti. Kroz svoju priču Ammaniti također provlači i komentar socijalno raslojenog talijanskog društva podijeljenog na bogati sjever i siromašni jug, a napetost postupno gradira i pojačava finim suptilnim naznakama (npr. kroz opasne igrice kojima naša dječja škvadrica krati svoje dane) nadolazeće opasnosti.
Taj 37-godišnji talijanski književnik njeguje fini, istančani stil, radnju razvija bez žurbe, polagano nas jednostavnim kratkim rečenicama uvodeći u dječju percepciju svijeta, te se mi postepeno navikavamo na nedovoljno izbrušen dječji osjećaj za realnost, kod kojega često neke stvari bivaju krivo protumačene, a što Ammaniti vješto koristi kako bi svoj rukopis obogatio i inteligentnim humorom. Svoju klasičnu, linearnu fabularnu kompoziciju on tek povremeno prekida kratkim digresijama na neke događaje ranije proživljene (flashbackovi), ali je mjestimično razbija i dojmljivim dočaravanjem produkata dječakove mašte, ili snova.
Knjigu preporučam svakome tko poput Đoleta bar malo zavidi Tom Sawyeru jer je “tako dobro terao po svom”, a svakako će se svidjeti i poklonicima realističnijih djela Stephena Kinga (npr. novele iz zbirke Godišnja doba), te naročito ljubiteljima Michael Frayn-ovog odličnog romana Špijuni .
(Napisao: Božidar Alajbegović, studeni 2003.)
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA : Alain de Botton - 'Umijeće putovanja' (SysPrint, 2005.)
četvrtak , 22.06.2006.
Neka pati koga smeta, ali spojio ja lijepo prazničić s vikendićem (uh što je lijepo kad si sam sebi šef na poslu, he he he!!!) i pošto nam je već dosadilo ovo naše kvarnersko more u kojemu se brčkamo svaki dan, vodim ja svoju Maju na par dana na jedno drugo more (tko more - more, he he he!!!). Treba potrošit one silne honorare od kritičica, slažete se???
No, ne bojte se, mislim ja na vas , i već sam uredio da svaki dan dobivate po jednu moju kritičicu.
Za početak jedna prigodna, turistička :
KRITIKA : Alain de Botton - 'Umijeće putovanja' (SysPrint, 2005.)
Potraga za srećom, složit ćete se, bez sumnje prevladava našim životima. Međutim, svakodnevni ritam življenja, nažalost, ostavlja nam premalo prostora za predah, za smirenje, zadovoljstvo i uživanje, što su sve sastavnice pojma kojeg nazivamo 'srećom'. Zato, kad se napokon dokopamo onih nekoliko crvenom bojom označenih brojeva na kalendaru, ili pak dočekamo par tjedana onoga što zaposleni sretnici znaju kao G.O., svi mi sjedamo u kojekakva prometala da bi se negdje zaputili, naivno se nadajući kako će nam upravo putovanje i izmiještanje iz svakodnevne realnosti donijeti smirenje, zadovoljstvo, uživanje. Odnosno, SREĆU. Što, nebrojeno smo se puta uvjerili, nikako ne mora biti tako.
Upravo takvim jednim neveselim i prilično pesimističnim primjerom Alain de Botton otvara svoju knjigu 'Umijeće putovanja'. Taj nam britanski filozof i pisac na vlastitom iskustvu pokazuje kako dolazak čak i u raj na Zemlji poput Barbadosa, nužno ne mora značiti uživanje i sreću. Na vlastitoj se koži de Botton na Barbadosu uvjerio da su pred snagom lošeg raspoloženja svi blagotvorni učinci luksuznog hotela, tirkiznog mora ili raskošnog tropskog vrta, jednostavno - nemoćni. Time dodatno potvrđuje mudre tvrdnje antičkih filozofa koji su, napustivši obilje i profinjenost, iz svojih bačava ili blatnih potleušica upozoravali kako sastojci sreće ne mogu biti materijalni ili estetski, već uvijek nužno psihološki. Unutrašnji mir osnovni je preduvjet bez kojega je sreća nedokučiva, pa bili mi na Barbadosu ili u Pušći Bistroj, a budući da nas putovanja neizostavno okreću samima sebi, rađajući misli i potičući unutrašnje dijaloge, pomiriti se moramo kako putovanja nužno ne moraju rezultirati zadovoljstvom i srećom.
Alain de Botton u knjizi 'Umijeće putovanja' tvrdi kako nas različita prometala, a posebice vlak u kretanju, potiču na razmišljanja o sebi; domaće okruženje drži nas prikovane za osobu kakvom smo u svakodnevnom životu, a to ne mora biti netko tko mi u svojoj biti jesmo, dok ćemo se u novom okruženju i tokom putovanja lakše susresti sa svojim istinskim ja. Naravno, pod znakom pitanja je hoće li samospoznaja rezultirati zadovoljstvom ili pak razočaranjem. Međutim, ne smijemo zaboraviti da i razočaranje može imati pozitivne učinke, jer nas može potaknuti na djelovanje u smjeru promjene i konačnog postizanja sreće.
U svojoj knjizi de Botton, na primjeru Flauberta, pojašnjava kako se neka daleka egzotična zemlja može pokazati srodnijom našem temperamentu i interesima od one u kojoj živimo, čime upravo putovanjem dosežemo žuđeno zadovoljstvo i sreću. Gustav Flaubert, slično Bernhardu u slučaju Austrije, duboko je prezirao čitavu Francusku, a posebice Rouen u kojem je živio. On je svoj život smatrao krajnje dosadnim, sterilnim, banalnim i mučnim, uzrok čega je vidio u 'tupavosti francuske buržoazije kojom je okružen' i malograđanštinom koja je u Rouenu prevladavala. Nasuprot tome, u onome što mu se sviđalo u Egiptu, Flaubert je nazirao središnje crte svoje osobnosti i potporu idejama i vrijednostima koje su bile dijelom njegova identiteta, a prema kojima francusko društvo nije pokazivalo preveliku naklonost. Iznenadna očeva smrt donijela mu je bogatstvo pa si je u 24. godini odlučio ispuniti san – otputovao je u Egipat gdje je tokom devetomjesečnog boravka uistinu pronašao svoje istinsko ja i stvorio svoj identitet u skladu sa svojim istinskim privrženostima. Dakle, u njegovom je slučaju upravo putovanje posljedovalo – srećom.
Mnogostrukost aspekata s kojih se temi putovanja može prići de Botton apostrofira posežući za primjerima brojnih književnika i umjetnika. Naravno, to čini na otprije nam dobro poznat, svoj već uobičajeni način – uz mnoštvo citata i neizbježne komprimirane uvide u biografije odabranih autora. Tako osim spomenutog Flauberta, ulogu vodiča kroz knjigu de Botton daje još i Huysmansu, Van Goghu, von Humboldtu, Edwardu Hopperu, Edmundu Burkeu, Baudelaireu, Ruskinu, de Maistreu i Wordsworthu. Za stihovima i iskustvom potonjeg poete de Botton poseže kako bi ukazao na blagotvorne učinke boravka u prirodi, u odnosu na 'iskvarene nagone gradskog života'. Ljepota prirode, prema Wordsworthu, ima smirujući učinak, izaziva emocije blagotvorne za našu dušu, potiče nas da potražimo dobro u samima sebi te nas budi iz obamrlosti i usmjerava pozornost na čudesnost svijeta, neutralizirajući time našu egoističnu samoživost i koncentriranost isključivo na vlastiti probitak.
De Botton je svjestan da umjetnička djela umnogome mogu utjecati na to kamo bismo željeli putovati i zna da su neka mjesta koja su prirodno nedvojbeno lijepa - poput doline Wye, škotskog gorja ili Lake Districta - postala vrlo posjećenim turističkim odredištima tek nakon što je nekoliko slikara putem svojih umjetničkih djela ukazalo na njihovu ljepotu. No, pritom nije nužno da umjetnik vjerno reproducira stvarnost, potvrdu čega pronalazimo u slikarstvu Vincenta Van Gogha. Taj nizozemski čarobnjak kista i boje nikad nije izgubio vjeru da umjetnik može naslikati komadić svijeta i tako drugima otvoriti oči za njega. Van Gogh je stvarnost vidio drugačijom od uobičajene i uporno se poigravao s vjerodostojnošću boja, proporcija, linija, sjena i tonova. Tako zidovi njegovih kuća nisu uvijek uspravni, a sunce nije uvijek žuto ili trava zelena, jer je on neprestano inzistirao na manje uobičajenom izboru obilježja stvarnosti kojima daje prevladavajuću ulogu. Pri tim izborima Van Gogh je bio toliko oštrouman da su oni na kraju počeli definirati neko mjesto ili krajolik pa mi više ne možemo proći kroz njih, a da se ne prisjetimo što je veliki umjetnik ondje zamijetio. Time je postigao da ljudi počnu obraćati pozornost, da počnu uočavati neke manje primjetljive detalje te na taj način vide stvarnost drugačijim, njegovim očima.
Sličan je poriv imao sljedeći de Bottonov vodič, John Ruskin. Njegova je preokupacija bila naučiti ljude da primjećuju, a ne da samo gledaju. U tu svrhu svoje je studente poticao da crtaju kako bi u 'procesu ponovnog stvaranja' onog što leži pred njihovim očima počeli spoznavati strukturu stvari i postizati duboko razumijevanje njihovih sastavnih dijelova, a samim time – uočavati ljepotu svijeta i svega čime smo okruženi. Odnosno, Ruskinovim riječima, 'ljepotu Božjeg djela u materijalnom svijetu'. Ruskina je žalostilo kako rijetko ljudi primjećuju detalje jer time sami sebe lišavaju užitka u ljepoti. On je smatrao da su prilikom crtanja ljudi prisiljeni vrlo pozorno promotriti objekt percepcije čime naposljetku dolaze i u posjed njegove ljepote. Ruskin je ustvari bio protivnik putovanja jer je držao da ako nismo sposobni izvući potrebno zadovoljstvo i uočiti ljepotu u bilo kojem mjestu (odnosno, u svakodnevnom vlastitom okruženju) iluzorno je očekivati da ćemo je pronaći, odnosno, da će nam išta značiti, u dalekim predjelima i nepoznatim mjestima.
Malo pomalo time smo se približili i osobnom de Bottonovom odnosu prema putovanju. A po tom je odnosu, kako se čini, on najsličniji Xavieru de Maistreu, francuskom autoru anti-putopisa 'Putovanje mojom spavaćom sobom'. Sukladno Ruskinu, de Maistre nas potiče da otvorimo oči i odijelimo svoju okolinu od pukih uporabnih svojstava kojima je inače obilježena. Preciznije, da uvijek gledamo uokolo kao da nikad ranije ondje nismo bili. Makar to bila i naša, kako pogrešno mislimo, dobro poznata spavaća soba. Na taj način predmeti počinju oslobađati skrivene slojeve vrijednosti, ulice i zgrade zadobivaju arhitektonski identitet, a ljudi više ne predstavljaju obrise ili prolaznike već poprimaju odlike ljudskosti ... te malo-pomalo, život otkrivamo u svoj njegovoj višestrukosti, bogatstvu i zanimljivosti. I tako, nietzscheovski kazano, postajemo dijelom 'neznatne manjine onih koji znaju kako učiniti mnogo ni od čega'. A samim time već smo u posjedu one, toliko žuđene, SREĆE sa početka teksta ...
(Napisao : Božidar Alajbegović, studeni 2005.)
komentiraj (5) * ispiši * #
Novi broj 'Književne revije' posvećen nobelovcima, 1999.-2005.
srijeda , 21.06.2006.Novi dvobroj časopisa za književnost i kulturu "Književna revija" (1-2/2006.) osječkoga ogranka Matice hrvatske posvećen je sedmero književnim nobelovcima, od 1999. do 2005.
Revija koju su priredile Romana Čačija i Marija Erl Šafar donosi na 180 stranica prikaz književnih nobelovaca koji se sastoji od intervjua, govora održanih prigodom primitka prestižne nagrade Švedske akademije te kraćih kritika najrecentnijih djela, preuzetih s raznih internetskih stranica.
Započinje intervjuom s prošlogodišnjim nobelovcem Haroldom Pinterom, britanskim književnikom, izuzetno žestokih političkih stavova i vjerojatno, kako napominju priređivačice, najkontroverznijim nobelovcem što se dijela hrvatske čitateljske populacije tiče.
U intervju koji prenosi osječka Književna revija, Pinter opovrgava da je "Guardianu" izjavio kako je Milošević nevin.
"To je laž. Ja to nisam nikad rekao", izjavio je Pinter, dodavši kako je žalosna činjenica da takav list, koji je toliko visoko cijenjen, može nešto tako objaviti "samo radi dobrog naslova".
Književna revija, nakon Pintera, na svojim stranicama, nastavljajući kronološki obrnutim redom, predstavlja austrijsku nobelovku Elfriedu Jelinek, južnoafričkoga nobelovca J. M. Coetzeeja, madžarskoga nobelovca Imre Kertesza, nobelovca indijskoga podrijetla V. S. Naipaula, kineskoga nobelovca, francuskoga državljanina, Gao Xingjiana te književnoj publici najpoznatijeg, njemačkoga nobelovca, Guentera Grassa.
Pored ogromnoga priznanja za književni opus, Nobelova nagrada znatan je novčani dobitak za autora, koji primi oko 1,3 milijuna američkih dolara.
Elfriede Jelinek, nakon što je dobila Nobelovu nagradu, izjavila je da sada, kad ima novaca, može pisati ono što joj čini zadovoljstvo.
"Uopće ne znam kako je to. Ipak je to veliki pritisak kada morate pisati. To je kao da stalno morate povraćati. Uopće ne želite, ali morate... No, više neću pisati s tim očajem, opterećena povijesnim lažima, nego više fabulirajući kao u gotičkim romanima u duhu anglosaksonske tradicije", rekla je Jelinek.
Izvor: Vip portal
komentiraj (3) * ispiši * #
'Anarhisitička farma' besplatno na webu
Tri godine nakon što objavljena u tiskanom obliku, Što čitaš? je objavio i elektroničku verziju knjige 'Anarhistička farma', američke autorice Jane Doe. Riječ je o književnom djelu sa anarhističkim predznakom, što je prava rijetkost, prvenstveno zbog činjenice da se ideloški predznak gotovo uvijek izbjegava kod ovakvih djela.
Ovom knjigom Što čitaš? ( www.stocitas.org) nastavlja sa objavljivanjem besplatnih elektroničkih knjiga i tekstova, što je praksa od 2003. godine, kada je pokrenuta internet stranica ovog izdavačkog projekta. Objavljivanjem ove knjige ukupan broj dostupnih knjiga je 12, a uz to je objavljeno i dvjestotinjak kraćih tekstova, članka i eseja, od kojih je većina slobodarskog/anarhističkog sadržaja, odnosno, u širem smislu socijalno anagažiranog karaktera.
Većina objavljenih naslova je dostupna i u tiskanom obliku, dok su neka elektronička izdanja objavljena u suradnju sa projektom Besplatne elektroničke knjige [www.elektronickeknjige.com], između kojih i daleko najčitanija elektronička knjiga kod nas «Mediji, propaganda i sistem» Noama Chomskog.
O knjizi:
'Anarhistička farma' je nastavak romana 'Životinjska farma' koji je George Orwell napisao prije šezdesetak godina. Nastavak tog romana je suvremena basna, priča koja govori o ekološkim katastrofama, ekonomskoj i socijalnoj situaciji u modernom društvu, prijateljstvu i neprijateljstvu ljudi, životinja i prirode, ljubavi i utopiji.
Riječ je o basni za djecu i odrasle, baš kao što je to predstavljala i sama “Životinjska farma”.
Sjećate se Snowballa, svinje koju protjeraju sa Životinjske farme? Priča počinje s njegovim protjerivanjem, nakon čega upoznaje šumske životinje i shvaća kako je svijet znatno veći od ograde Životinjske farme. A osim Životinjske farme u okolici postoje i druga imanja...
Autorica nas kroz priču na duhovit i zabavan način upoznaje sa životinjama ljudskih karakteristika, njihovim načinom života i utopijskim zajednicama, aktivizmom i diskusijama o nasilju, nenasilju, autoritetima, strahu od nepoznatog i pitanjima tolerancije i netolerancije.
Ovu knjigu (i druge tekstove) možete čitati na:
http://www.stocitas.org/online%20tekstovi.htm
komentiraj (2) * ispiši * #
Zašto Boris Beck neće pomoći djeci u Nazorovoj?
U ponedjeljak se u Teatru &TD održala humanitarna prodaja knjiga (novac bi trebao biti uplaćen domu u Nazorovoj).
Ovo je link na tekst u kojemu Boris Beck, po mom sudu malo preoštro, osuđuje dotičnu akciju koja je , po njemu, "samo paravan za reklamiranje jedne književnice".
Zašto tražiti neke skrivene namjere kod jedne obične promocije?
Promocija knjige koja je dio programa humanitarnog karaktera, po mom skromnom sudu svakako zaslužuje pohvalu. Promocije se inače svode na reklamiranje autora a ova možda pripomogne da koja kunica kapne djeci kojoj je to svakako potrebno, i ne vidim razloga zašto to osuđivati.
Boris Beck je nedavno objavio dvije knjige, nakon čega ih je vjerovatno i promovirao, ali čisto sumnjam da je ijedna kuna od prodaje bila uplaćena bilo kome. Osim eventualno autoru, i izdavaču. Nakon ove promocije, ako se pokoja knjiga proda, poneka će kuna sjesti i na račun doma u Nazorovoj, i po meni, to je za svaku pohvalu.
Zašto unaprijed graktati - ako se naknadno pokaže da su se knjige prodale a ništa nije uplaćeno za djecu u Nazorovoj (iako je bilo najavljeno) onda svakako treba graktati...
Također mislim da se Beck služi demagogijom kad povezuje oprost dugova nogometnim klubovima s humanitarnim akcijama poput ove.
Što se mene tiče, neka Horvatinčići i njemu slični slobodno pozivaju milijardu novinara iz milijardu redakcija da ih snimaju i slikavaju prilikom uplaćivanja raznoraznih priloga, ali glavno je da ti prilozi stignu na račun onih kojima je to potrebno.
komentiraj (12) * ispiši * #
Moja nova krtiika na www.kupus.net
komentiraj (27) * ispiši * #
'Bit ćemo sveprisutni...kao Ariel' kažu EVENTUALISTI
utorak , 20.06.2006.
U novom broju Zareza Maja Hrgović je putem razgovora s Andrijom Škareom predstavila na ovom mjestu već spominjane EVENTUALISTE.
Evo vam ih :
'EVENTUALISTI', POKRET MLADIH PISACA ZA REVITALIZACIJU KNJIŽEVNE SCENE
Bit ćemo sveprisutni…kao Ariel
Kakve se asocijacije probude u vama kad netko spomene književnu večer?
Vizualizirate li napornu čajanku na kojoj se umjesto čaja servira dosadnjikava proza, a publika zijeva u vlastitoj nesposobnosti da bolje iskoristi vrijeme, razbuđujući se povremeno mlakim pljeskom kad čitač na stejdžu odmuca do kraja zapetljane snopove svojih ne-baš-previše-zanimljivih rečenica? Ili možda povezujete književne večeri s urnebesno zabavnim druženjima, toliko osebujnima da ih kasnije danima prepričavate prijateljima koji, kobnog li propusta!, nisu na njima nazočili. Ispričajte ovo prejudiciranje, ali vjerujem da je većini ipak teško poistovjetiti književna okupljanja sa zabavom. Vrlo teško.
Ta bi se percepcija, međutim, mogla skoro promijeniti: prošlog su četvrtka u Studentskom centru, naime, prvi svoj organizirani prodor u javnost imali mladi pisci okupljeni oko manifesta eventualizma. Zajedništvo osmero autora koji su u pitanju - a riječ je o Krešimiru Dujmiću, Dariu Šarecu, Mirni Bačun, Ivanu Turkoviću-Krnjaku, Nevenu Vuliću, Krunu Čudini, Slavici Rojc i Andriji Škari - počiva upravo na koncepciji književne večeri kao velikog tuluma. Iako ta ideja skeptičnima može zazvučati neizvedivo, strastveni entuzijazam kojim eventualisti isijavaju, čini se ipak dovoljno uvjerljivim, a njihove ambicije ostvarivim.
Njihove pak ambicije, gorljivo nas izvještava glasnogovornik grupe Andrija Škare, napravit će pravu revoluciju na domaćoj književnoj sceni.
- Pisac ne može biti dobar pisac ako ga nema u medijima. Mi smo osmislili takav prodor u medije koji će nam omogućiti da kroz jeftine senzacije prodamo ljudima dobar sadržaj. Bit ćemo prepoznatljivi kao Ariel, kao deterdžent za suđe, kaže Škare, koji poput većine svojih kolega ima iza sebe
čitav niz tekstova objavljenih po različitim književnim časopisima, sudjelovanje na nizu natječaja, i nagrade na nekima od njih.
Što ustvari znače te "jeftine senzacije", Škare dalje objašnjava:
- Naša bi čitanja u nekoj perspektivi trebala postati ogromni tulumi, na kojima neće biti mjesta za monotoniju ni ono klasično "dolazi čovjek, sjeda na stolicu i čita što je napisao". Naša su ciljana publika ljudi kojima književnost nije primarni interes, zato ćemo od tih čitanja napraviti pravi multimedijski spektakl, začinjen glazbom i vizualno zanimljivom scenografijom. Zainteresirat ćemo ljude za književnost onoliko koliko su danas zainteresirani za, primjerice, Janicu Kostelić ili Severinu, izlaže Škare misiju eventualista. Drugim riječima, cilj je eventualista književnost, dobra književnost, a ova "spika" sa vrckavim nastupima i zavođenjem publike samo je način da publika
dođe do onoga što je bitno. Nudi se dakle fini sadržaj zapakiran u fini omot.
- Ali sadžaj je ipak bitniji od omota! upozorava Škare.
Na prošlotjednom premijernom nastupu u sklopu sve popularnijih SC-ovih književnih večeri (vodi ih Mirna Bačun, i sama eventualistkinja), osmero je pisaca bilo zaklonjeno velikim bijelim platnom, na kojemu su se ocrtavale tek njihove zamućene siluete. Kasnije, kad želimo fotografirati Andriju
Škaru, on nas zamoli da to ne napravimo.
- Fotkajte jedan detalj mog lica, oči ili usta, na primjer. Složili smo se da nećemo isticati sebe, nego ono što smo napisali. Važne su samo naše priče, njihov sadržaj i forma, a suzdržat ćemo se od svega što s njih skreće pažnju. Upravo zbog toga nastupamo zakriveni platnom: ne želimo da se pridaje pažnja onome kako izgledamo ni što smo obukli, ne želimo da naše geste publici skreću pažnju s teksta.
Koncepcija pod kojom su se udružili ovi mladi pisci najjasnije je formulirana u njihovu manifestu, koji im dopušta da zadrže vlastitite - podosta raznorodne, kaže Škare - poetike i stilove, dok istodobno s drugim članovima grupe marširaju pod istom zastavom. Manifest eventualizma ima devet točaka i sve su promjenjive u skladu s protjecanjem vremena i prostora: odatle i naziv skupine.
- Sve je u ovom svijetu eventualno, čak i stvari koje nam se čine kao najčvršći apsoluti. I WTC je jednom bio simbol i ponos Amerike, a sutradan ga više nije bilo. Tako je i s nama, tako je sa svime; odatle eventualizam, ističe Škare, napominjući kako manifest nije preskriptivan u smislu da
zahtijeva od grupe suzbijanje kreativnosti u izvana nametnute, usko definirane okvire.
Štoviše, sve točke manifesta podrazumijevaju neočekivano veliku kreativnu slobodu: njegovi se sljedbenici pisanjem bore protiv nametanja filozofije pragmatičnosti koja je, kažu, opasno zavladala današnjim svijetom; ne vjeruju u žanrove jer su oni nepotrebni i ograničavajući, drže se razumljivosti i jednostavnosti, teže univerzalnosti, preokupacija im je slobodni književni izraz, formom se ne zamaraju, pretpostavljaju joj sadržaj.
Možda najilustrativniji primjer slobode koju su si eventualisti priskrbili
ona je točka njihova manifesta koja veli "Odbijamo biti politički korektni. Politička korektnost je fašizam". Znači li to da ćete biti ludo provokativni?, pitamo Škaru, na što on
odgovara odlučnim kimanjem glave:
- Dakako. Stvari nazivamo pravim imenom; pišemo onako kako mislimo, bez uljepšavanja.
Raspon tema što će ih u svojoj prozi obrađivati, također je...eventualan. Gotovo da ni tu nema ograničenja - pišu o onome što su čuli, vidjeli i doživjeli, ali dopuštaju si i da pišu o onome o čemu ne znaju ništa. (Kako ta sloboda - mogli bismo je nazvati i bahatošću - izgleda na papiru, čitat
ćemo u zborniku eventualizma, koji će uskoro obuhvatiti svježe, dosad neobjavljene priče ovih autora.)
Jedino ograničenje kojima će svoja pera morati podvrgnuti oni koji se priklone manifestu, jest fokusiranje na prozu.
- Svih osmero smo prozaisti, svi pišemo kratke priče. Što se tiče forme, ne bismo išli dalje od pjesme u prozi, kaže Škare, potvrđujući kako će grupa još neko vrijeme zacijelo ostati ograničena na navedenih osmero autora, a svježe će "članove" prihvatiti tek kad osjete da je i njih potpuno prožeo "duh eventualizma".
Svojim grupiranjem pod jednim imenom (manifestom), ambicijama za revitaliziranjem književne scene i inzistiranjem na književnim okupljanjima, eventualisti ponešto podsjećaju na FAK-ovce. Čine se, ustvari, njihovim nasljednicima.
- Razlikujemo se od FAK-ovaca, itekako. Čitanja po kojima su oni poznati, odavno su se u tom istom obliku održavala svuda po svijetu, i to nije bio neki novitet. Ljudi su tamo znali sjediti satima, bez ičega što bi ih zabavljalo. Mi želimo u prvom redu zabaviti ljude, pokazati time da kultura nije nešto namijenjeno za elitu, nego za sve! Za razliku od njihovih nastupa, naši su koncipirani kao kazališne predstave s vlastitom dramaturgijom, glazbom i elementima performansa, ističe Škare, podsjećajući kako su se na njihovu prvom nastupu mogli kao soundtrack čitanjima čuti glazbeni umjetnici alternativnog izričaja koji se rijetko ili nikada pojavljuju na radio stanicama, poput bendova Belle&Sebastian ili At the Drive In.
Eventualisti se ne odriču fakovskoga nasljeđa; štoviše, žeđaju da se opet ponovi vrijeme medijske naklonosti prema lijepoj riječi, koja je u mlado doba FAK-a bila aktualna.
- Vrijeme FAK-a je bilo vrijeme u kojemu se naglo popularizirala književnost, a kad je festival zamro, zamro je i interes medija za domaće pisce. Ta se priča se razvodnila, pa se čini da medijskog prostora ima samo za Vedranu Rudan i Arijanu Čulinu koje svako toliko iskoče s ponečim...
Medijskog prostora treba biti dovoljno za svježu krv: toliko puno ljudi dobro piše, no oni se teško probijaju do publike jer su putove zakrčili ljudi koji su već jako dugo tu, koji pišu samo zato što se zovu piscima, a ono što pišu ne čita nitko, pa ni oni sami. Pored takvih ljudi, mi tražimo mjesto za sebe, prostor da pokažemo da smo bolji, nadahnuto zaključuje Škare, i nema razloga da mu ne povjerujemo.
Sa svojim prodorom u hrvatske medije i svijest publike koja je već sita "dođeš-sjedneš-slušaš-zijevaš" književnih večeri, eventualisti će nastaviti u Booksi 10. lipnja. Kakvim će spektaklom kontrirati početku svjetskog nogometnog prvenstva, nisu otkrili, no izvjesno je da zijevanja neće biti.
To je, zasad, dovoljno.
napisala Maja Hrgović, objavio Zarez, 16.06.2006.
komentiraj (17) * ispiši * #
Prtenjača i Simić večeras u splitskom Ghettu
Utorak, 20.06.2006.
@ Club Ghetto (Dosud 10, Split)
Početak: 21.00 h
Predstavljanje knjige
«U što se zaljubljujemo»
autora Romana Simića
Gosti: Ivica Prtenjača & Roman Simić
Da nagađamo : umjesto honorara Prtenjača glumi šofera i sa Žderićevom karticom plaća benzin+pivo+pizzu (vegetarijansku offkors) :-)))
komentiraj (13) * ispiši * #
NOVO : Radenko Vadanjel - 'Dnevnik besposličara' (Profil, 2006.)
'Dnevnik besposličara'
Radenko Vadanjel
priče
izd. Profil International
143 str. , meki uvez
cijena: 85,00 kn
Riječ izdavača
Radenko Vadanjel još je jedan od pjesnika generacije devedesetih koji su se nakon uspješnog pjesničkog predstavljanja (o čemu svjedoči uvrštavanje u cijeli niz antologija i izbora) okrenuli prozi. U knjizi priča 'Dnevnik besposličara' Vadanjel ispisuje izrazito urbane priče smještene u provincijski gradić. Njegovi preljubnici, prevareni muževi, besposličari koji čitaju T. Bernharda 'poredani uzduž šanka, blagonaklono se smješe i prepuštaju slatkom ništavilu'.
Naizgled dramatične događaje u njihovu životu uspijeva razgraditi posvemašnja rezigniranost i umrtvljenost. Vadanjelovi likovi iznad su društvog prosjeka, bar po svom uvidu u problem, ali oni nisu akteri, nego promatrači koje je umor savladao. Oni nemaju posla ili rade posao koji ne žele raditi, ali njihovo otpadništvo nema u sebi gordosti niti bunta, oni nemaju snage ni da se brane. A onda ih, posve neočekivano, iz mrtvila trgne teška bolest ili nečiji slučajan dodir.
Vadanjel je ispisao oporu ali i melankoličnu knjigu koja lako zavodi čitatelja, knjigu koja će se na mapi nove hrvatske proze smjestiti negdje između Romana Simića, s kojim dijeli iznimnu posvećenost jezičnim i sadržajnim detaljima, i Gordana Nuhanovića, koji poput njega, dobrohotno razobličuje provincijsku učmalost.
Radenko Vadanjel rođen je u Puli. Poetskim tekstovima surađivao u Istri, Novoj Istri, Abraksasu, Rivalu i Quorumu. Kratke priče objavljivao u Jutarnjem listu, mostarskom Kolapsu, Quorumu, Književnoj republici i na stranicama LitKona (www.attack.hr/litkon). Priče su mu čitane i na Trećem programu Radio Zagreba. Objavio je zbirku pjesama Lekcija o postojanosti (1999. Meandar, Zagreb). Uređivao je riječki književni časopis Rival. Bio je predsjednik Književne udruge B produkcija županije istarske.
komentiraj (3) * ispiši * #
Blogerice Ire i Celeste na književnoj večeri SC-a!!!
Predzadnja ovosezonska književna večer SC-a je pred nama , u SRIJEDU, 21.6. u 21 sat, na TERASI KLUB-a SC ili, u slučaju kiše, KLUBU SC-a! Nakon mnogih četvrtaka, od prošlog smo se tjedna prebacili na srijedu, koja će do kraja lipnja biti vaš dan za književnost, pa ne zaboravite KLUB SC-a ovaj i idući tjedan posjetiti dan ranije nego ste navikli.
A ove srijede imamo žensku blogersku kombinaciju, koja je tokom zadnjih nekoliko mjeseci ne samo nastupala nego i organizirala nekoliko uspješnih Književnih večeri u SC-u. Jedna od njih je Ire , koja je organizirala Večer SF književnosti u SC-u i Pričanje horror priča. Celeste je organizirala Večer blog proze i Večer blog poezije, a o obje su i same nekoliko puta zasjele na književni kauč. Ove srijede se vraćaju da vas podsjete kako je to tada izgledalo i pročitaju vam nešto svojih pjesama i priča.
Kao i do sada, obje će ove mlade dame imati svoje goste koje će same predstaviti. Tako će Darko Macan biti na strani Ire, dok će Celeste imati gošću po imenu Ines. A tko su svi oni, i kako izgledaju na Književnoj pozornici u KLUBU SC-a, pogledajte ove srijede u 21 sat.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
Najava do kraja lipnja:
28. 6. (srijeda) - Mirna Bačun i gosti – Posljednja Književna večer u SC-u u ovoj sezoni zatvorit će marljiva voditeljica i organizatorica Književnih večeri. Osim što će obući svoje poetske i prozne cipelice i prvi puta na Književnim večeri stati na onu stranu mikrofona, dovest će i nekoliko gostiju te zahvaliti svima onima koji su tokom šest mjeseci nastupali ili sjedili u publici i tako Književne večeri u SC-u učinili jednima od najboljih u gradu. Očekuje se veliki tulum, bez vatrometa, ali s upaljenim fitiljem!!
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
NAGRADNA IGRA: Prepjevajte Morrisseyeve pjesme
Povodom gostovanja kultnog lidera Smithsa i, po ocjenama mnogih, najvećeg tekstopisca u povijesti pop glazbe, na 'INmusic festivalu' 06. srpnja, INmusic festival raspisuje natječaj za najbolji prepjev Morrisseyevih pjesama. Najbolji Morrisseyev tekst prepjevan s engleskog na hrvatski (pjesme There Is A Light That Never Goes Out i I Will See You In Far Off Places) ocijenit će i nagraditi dvočlana komisija u sastavu Tomislav Brlek i Dinko Telećan.
1. Nagrada
- Dvije ulaznice za INmusic festival na dan Morrisseyjeva nastupa
- Dvije knjige u izdanju AGM-a: "Estetika glazbe" (Carl Dahlhaus) i "Život Životinja" (J.M. Coetze)
- Paket proizvoda LUSH (vodeće kozmetičke tvrtke koja se protivi testiranju na životinjama i koja ručno proizvodi svježu prirodnu kozmetiku)
- Dva albuma Morrisseya - Ringleader of the Tormentors, 2006 i Live At Earls Court, 2005. (Menart, Sanctuary records)
2. Nagrada
- Jedna ulaznica za INmusic festival za dan Morrisseyjeva nastupa (7. srpnja)
- Dvije knjige u izdanju AGM-a: "Politika" (Adam Thirlwell) i "Ja se ne bojim" (Niccolo Ammaniti)
- Paket proizvoda LUSH (vodeće kozmetičke tvrtke koja se protivi testiranju na životinjama i koja ručno proizvodi svježu prirodnu kozmetiku)
Odabrane pjesme su:
There Is A Light That Never Goes Out (The Queen Is Dead-The Smiths, 1986)i
I Will See You In Far Off Places (Ringleader of the Tormentors-Morrissey, 2006.)
Prepjeve treba poslati na e-mail info@inmusicfestival.com s predmetom 'za natjecaj' do 29. lipnja 2006. Pobjednik će biti obaviješten putem e-maila. Nagrađeni prepjevi biti će objavljeni na stranicama INmusic festivala (www.inmusicfestival.com)
komentiraj (0) * ispiši * #
Humanitarna prodaja knjiga u Teatru &TD
Danas, u ponedjeljak, 19.06. od 17 do 21 h dođite u TEATAR &TD i KUPITE KNJIGE PO NAJNIŽIM CIJENAMA U HRVATSKOJ (70% SNIŽENJE) - SAV PRIKUPLJEN NOVAC OD KNJIGA IDE ZA OBRAZOVANJE DJECE U NAZOROVOJ. Sve knjige od 10,00 do 90,00 kn.
Skoro sve veće izdavačke kuće odazvale su se akciji. Po dosad neviđenim cijenama mogu se kupiti nove knjige u izdanju: AGM-a, Akademije dramske umjetnosti, Alfe, Algoritma, Area grafike, Ceresa, DHK-a, Durieux-a, Feral Tribuna, Frakture, Hrvatskog filmskog saveza, Matice hrvatske, MD-a, Mozaik knjige, Nacional Geografic Juniora, Naklade Ljevak, Naklade Mlinarec i Plavić, Profila, Stajer-grafa, Sysprinta, Školske knjige, V.B.Z.-a, WAM-a i drugih .
Na istom mjestu od 20 sati održat će se promocija knjiga Marine Šur Puhlovski, performans Anice Tomić i glumaca ADU, domjenak i druženje
Hvala na obavijesti : http://pisacuspon.blog.hr/
komentiraj (0) * ispiši * #
Zašto ne čitamo poeziju?
Časopis 'Tema' poziva sve zainteresirane da u obliku priloga anketnog tipa sudjeluju u jednoj od tema idućeg sveska nazvanoj "Zašto ne čitamo poeziju?".
Prilozi nedefinirane dužine (od jedne rečenice, do nekoliko kartica), mogu se poslati na e-mail Centra za knjigu, nakladnika 'Teme'. Ako je moguće, svoj prilog pošaljite u sljedećih tjedan dana, kako bi 'Tema' mogla biti objavljena do konca lipnja.
Priloge šaljite na e-mail: czk@hi.htnet.hr
Izvor: MVinfo
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
INTERVJU : Zvonko Maković
nedjelja , 18.06.2006.Na
ovome linku nalazi se opširan intervju s Zvonkom Makovićem u kojemu Maković, predsjednik hrvatskog P.E.N. centra, za Feral govori o marginaliziranju kulture u medijima, ugroženosti knjižara i izdavača te bahatosti ministra kulture Biškupića i vladinom doprinosu poraznom stanju knjižarstva i nakladništva u nas
komentiraj (9) * ispiši * #
Odbrane priče za prvu zbirku priča s bloga!!!
petak , 16.06.2006.Ako vam je promakla vijest na naslovnici, na ovome linku možete saznati koje su priče ušle u prvu zbirku priča s bloga koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
Bookaleti čestitam na trudu uz napomenu da se silno i od srca radujem zbirci i siguran sam da će osvježiti domaću književnu scenu!!!
Sve blogere pozivam da kupe barem jedan primjerak!!!
Naravno, i čestitke svim zastupljenim autorima!!!
komentiraj (5) * ispiši * #
Kome smeta kultura?
Prije dva dana u Zagrebu je održana javna tribina 'Kome smeta kultura?' isprovocirana sve manjom nazočnošću kulturnih rubrika i tema u medijima. Danas je, kao što znamo, praznik, pa su jučer izašla dvodnevna izdanja dnevnih novina. I naravno, ekipi Jutarnjeg lista nije ni palo na pamet da tjedni prilog za kulturu 'Bestseler' koji izlazi četvrtkom objave u jučerašnjem, duplom broju, budući da u četvrtak neće biti novina. Kao što ga, siguran sam, neće objaviti ni u broju od petka. Isto će se, da se kladimo, ponoviti i idućeg tjedna kada ponovo praznik pada na dan izlaska 'Bestselera'.
A koliko su samo love mogli zaraditi na svim onim oglasima i reklamama kojima zatrpavaju svako izdanje Bestselera...
UPDATE : Moja prognoza se ostvarila, ni u broju od petka nije izašao 'Bestseler'. Ostaje nam čekati iduću srijedu kada ćemo saznati je li se i ostatak predviđanja obistinio...
komentiraj (10) * ispiši * #
PROMOCIJA : Mehmed Begić - 'Pjesme iz sobe' (Frakcija, Split, 2006.)
Promocija knjige "Pjesme iz sobe"
autora Mehmeda Begića
dogodit će se u petak 16.06
u legendarnom klubu Ghetto u Splitu
s početkom u 21 h.
Organizator je, također legendarna,
knjižara "Utopia".
Govorit će autor, urednik Marko Tomaš
i još neki zgodni mladići (procjena Olje Savičević-Ivančević)
Inače radi se o prvoj knjizi mladog i perspektivnog
splitskog nakladnika "Frakcija d.o.o."
komentiraj (7) * ispiši * #
Gdje da nađem keš za more i lude provode do zore?
četvrtak , 15.06.2006.GOTOVO JE GOTOVO! - naziv je akcije 'Znanja d.d.' u knjižari i
antikvarijatu «Tin Ujević», Zrinjevac 17 u Zagrebu od 16.06. do 15.07.2006. godine.
Akcija se održava svake godine (već 6. godinu za redom), nakon završetka školske godine, i
odnosi se na otkup rabljenih gimnazijskih i ostalih udžbenika za srednje škole.
Kao i svake godine, prvi dan akcije se stvaraju veliki redovi i gužva ispred Antivarijata na
Zrinjevcu, stoga 'Znanje d.d.' moli srednjoškolce i njihove roditelje za strpljenje jer akcija traje mjesec dana.
Radno vrijeme antivarijata od 16.06. do 15.07. je od 8 do 20 sati, a subotom od 8 do
15 sati i svi rabljeni udžbenici će biti otkupljeni za to vrijeme.
Akcija se održava pod sloganom:
Gdje da nađem keš za more i lude provode do zore?
Znanje d.d. nudi odgovor: Pokupi stare knjige i u Antivarijat Tin Ujević
dođi. Oni će ti riješiti tvoje brige! Odmah ti daju keš za more, za lude tulume do zore.
komentiraj (4) * ispiši * #
Cela glava za jednu šapku
srijeda , 14.06.2006.Oni koji svakodnevno marljivo čitaju ovaj blog, već su imali priliku saznati da ovih dana iz tiska izlazi 'Na Trećem trgu : antologija nove kratke priče Hrvatkse, BiH i Srbije i Crne' u kojoj je zastupljeno ukupno dvanaest mladih autora (ispod trideset godina, u vrijeme kad su uredili knjigu), po četiri iz svake zemlje. Na Knjigomatu je upravo objavljena jedna od u antologiji zastupljenih priča, autora Srđana Papića. Pročitati je možete ovdje.
komentiraj (3) * ispiši * #
Hrvatsko izdanje 'On Beauty' Zadie Smith izlazi na jesen
Ovogodišnji dobitnik književne nagrade Orange, roman On Beauty autorice Zadie Smith, bit će objavljen na hrvatskom jeziku u nakladi V.B.Z.-a u jesen 2006. godine pod naslovom O ljepoti. Isti roman bio je i u užem izboru za Man Bookerovu nagradu 2005. godine.
Nagrada Orange Prize utemeljena je 1996. godine i dodjeljuje se najboljem romanu napisanom na engleskom jeziku i objavljenom u razdoblju od 1. travnja u godini do 31. ožujka iduće godine, a u konkurenciju ulaze samo romani koje su napisale žene. Predsjednica žirija za dodjelu Orange Prizea, Martha Kearney, rekla je o nagradenom romanu Zadie Smith: «Ovo je knjiga koja sjedinjuje izvanrednu karakterizaciju likova sa zapletom koji je stvoren vješto i s lakoćom.»
O romanu:
Howard Belsey Englez je koji predaje na Sveučilištu u Wellingtonu, SAD. Oženivši se rano, nakon 30 godina braka bori se oživjeti svoju ljubav sa suprugom, Afroamerikankom Kiki. U međuvremenu njegovo troje djece - Jerome, Zora i Levi - u potrazi su za strašću, idealima, vezama i obavezama koji će ih voditi kroz život. Roman O ljepoti, radnjom smješten na obje strane Atlantika, treći je roman Zadie Smith u kojem autorica briljantno portretira obiteljski život, brak, sukob privatnog i profesionalnog života i preispituje ljudske samoobmane. Iako Smith to nigdje eksplicitno ne govori, ovaj roman može se promatrati kao hommage E. M. Fosterovom Howards Endu. Smith uvodi nove teme i više melodramatskih elemenata, ali osnovni motivi romana Howards End prisutni su u romanu Zadie Smith: konflikt izmedu dviju obitelji različitih političkih i moralnih opredjeljenja i stavova, pitanja različitih društvenih slojeva, ponašanje, ambicije i šanse za uspjeh u društvu s propisanim pravilima i ulogama.
O autorici:
Zadie Smith rođena je 1976. godine u Londonu, u britansko – jamajčanskoj obitelji što je zasigurno utjecalo i na njen književni izraz jer se često bavi preplitanjem različitih utjecaja i tradicija, likovima koji imaju različiti rasni, religijski ili nacionalni predznak. Već je prvim svojim romanom, Bijeli zubi, u kojem daje sliku suvremenog multikulturalnog Londona, dospjela na ljestvice najprodavanijih knjiga i dobila čak pet prestižnih književnih nagrada, primjerice Guardianovu i Whitbreadovu nagradu za najbolji roman prvijenac. Njen drugi roman, Sakupljač autograma, vječna je priča o obožavateljima i predmetu njihovog obožavanja. Za taj roman Zadie Smith je 2003. godine dobila književnu nagradu Jewish Quarterly Literary Prize. Izdavačka kuća V.B.Z. u hrvatskom je prijevodu objavila oba spomenuta romana Zadie Smith, kao i antologiju priča devetnaest američkih autora mlade generacije, Spaljena djeca Amerike, koju je uredila Zadie Smith.
komentiraj (0) * ispiši * #
Kud roni ovaj brod?
"Brod tone, miševi cijuču, ali nitko ne čepi rupu" otprilike bi bio zaključak Valerija Jurešića nakon okruglog stola održanog u Ministarstvu kulture povodom prijedloga Uredbe o jedinstvenoj cijeni knjige
Cjelovit Jurešićev tekst pročitajte ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
'Kako objaviti knjigu?' dio drugi
utorak , 13.06.2006.Na ovome linku u prilici ste pročitati drugi dio Macanovog teksta 'Kako objaviti knjigu?'. Ovoga puta Macan pojašnjava mnogoštošta u vezi papirologije, prijeloma i tiska otkrivajući na kraju i koliko će vas objavljivanje knjige na koncu zaista i koštati...
komentiraj (2) * ispiši * #
Bloger Gawrun na književnoj večeri SC-a!
Književne večeri SC-a idu dalje, a novi književni dejt je u SRIJEDU, 14.6. u 21 sat, na TERASI KLUB-a SC ili, u slučaju kiše, KLUBU SC-a! Nakon mnogih četvrtaka, od ovog tjedna pa sve do kraja lipnja književne se večeri sele na SRIJEDU, s obzirom da gotovo svaki idući četvrtak pada na praznik, pa ne zaboravite KLUB SC-a ovaj i idućih tjedana posjetiti dan ranije nego ste navikli.
A ove srijede imamo mlađe/stariju – muško/žensku kombinaciju da vas podsjete na neke od najboljih trenutaka Književnih večeri do sada. On je Goran Bogunović, a ona Ana Zupčić i sigurno će na pozornici biti jako dobar par. A tko su njihovi gosti, pogledajte i poslušajte u SRIJEDU, 14.6. u 21 sat na TERASI KLUB-a SC!
Ostatak lipnja i dalje ćete moći uživati u Best off autorskim književnim večerima, književnoj slušaonici i gostima koji će naši mladi autori sami izabrati. Da li će to biti neki njihov prijatelj, poznati pisac, glazbenik, brat ili bilo tko drugi da upotpuni njihovu autorsku večer njihov je izbor, a vi ga možete vidjeti i poslušati na terasi Kluba SC, u 21 sat.
Dakle, od 14.6. i bez obzira na nogometno prvenstvo, prebacujemo se na srijedu u čijem terminu ostajemo do kraja lipnja, također na terasi Kluba SC.
Ove srijede uživajte u stihovima Ane Zupčić & Gorana Bogunovića, i njihovim gostima.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
*******
Ana Zupčić rođena je 4.12.1984. u Zadru gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. 2003.godine upisuje studij hrvatskog i engleskog jezika u Zagrebu i sada je na trećoj godini. Osim redovitog sudionika na Lidranu, bila je i jedna od osnivačica srednjoškolskog časopisa “Argus” Hotelijersko-turističke škole u Zadru. Nastupala je na Književnim večerima u SC-u, a poeziju je objavila i u časopisu “Poezija”.
Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu. Završio je Elektrotehnički i Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje živi i radi u tehnici Hrvatske televizije.
Priče i pjesme objavljivao je u hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i slovenskoj periodici i na radiju. 2002. godine nagrađen je prvom nagradom za mlade pjesnike «Zdravko Pucak» karlovačke Matice hrvatske i grada Karlovca. Uvršten u izbore: Bun(t)ovna p(r)oza (natječaj sarajevske književne radionice Omnibus), Nije lektira!, La collina rompicollo, Inso(mno)lent p(r)ose, Ekran priče 2, Novi hrvatski pjesnici....Pjesme i priče prevedene su mu na engleski, bugarski, talijanski, slovenski i njemački jezik.
Objavio je: «Ovdje», pjesme 2002., «Sve će biti u redu», priče, 2003., «Područje pojačanog naoblačenja», pjesme, 2004.
U pripremi: roman «Tajni život doktora Dulitla» i zbirka kratkih priča.
Mnogi ga poznaju i iz blogosfere: http://radost.mojblog.co.yu i http://wrunga.blog.hr
Najava do kraja lipnja:
21. 6. (srijeda) - Celeste i Ire - mlade spisateljice, poznate blogerice, koje su organizirale nekoliko blog večeri raznih tematika (girl blog night, pričanje horror prica, SF, blog proza i poezija), dolaze sa svoja dva gosta i razveseljavaju vas svojim pričama i stihovima.
28. 6. (srijeda) - Mirna Bačun i gosti – Marljiva voditeljica i organizatorica Književnih večeri oblači svoje poetske i prozne cipelice i prvi puta na Književnim večeri staje na onu stranu mikrofona. Dovest će i nekoliko gostiju.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA : Karl Kraus - 'Pro domo et mundo' (Disput, 2006.)
U Austrijskom kulturnom forumu u Zagrebu, Gundulićeva 3, u utorak će 13. lipnja 2006. s početkom u 18 sati biti predstavljena knjiga aforizama glasovitog austrijskog književnika, kritičkog publicista i mislioca Karla Krausa pod naslovom 'Pro domo et mundo', koju je nedavno objavila izdavačka kuća Disput iz Zagreba.
Knjigu će i autora, u povodu 70. godišnjice od njegove smrti, koja pada baš na dan uoči ove književne večeri, 12. lipnja, predstaviti prof. Sead Muhamedagić, prevoditelj i urednik knjige, koji je svojim prijevodima najzaslužniji za to da je nakon Krausovih "Izreka i protuslovlja" (Disput, 2001) sada na hrvatskome objavljena i njegova druga knjiga aforizama. Prevoditelju će se u predstavljanju knjige pridružiti i njen izdavač Josip Pandurić.
**********
Karl Kraus rođen je 28. travnja 1874. u Jičinu (Češka) kao sin imunih židovskih roditelja, rano se preselio u Beč, studirao je pravo, filozofiju i germanistiku. Predstavio se literarnom svijetu satirom Razorena književnost (Die demolierte Literatur, 1897). Od 1899. do kraja života uređivao je vlastiti časopis Baklja (Die Fackel) u kojemu je godinama polemički, satirički, aforistički i lirski analizirao društveni, politički i kulturni život Austrije (od 1912. čitave je brojeve sam ispisivao). Napisao je cijelu knjižnicu eseja, studija, glosa, aforizama, epigrama i stihova. Navodimo neke od naslova: Ćudorednost i kriminal (Sittlichkeit und Kriminalität), 1908; Riječi u stihovima (Worte in Versen), 9 svezaka, 1916-1930; tri knjige aforizama Izreke i protuslovlja (Sprüche und Widersprüche), 1909, Za dom i svijet (Pro domo et mundo), 1912, i Noću (Nachts), 1918; Posljednji dani čovječanstva (Die letzten Tage der Menschheit), 1922; Propast svijeta od crne magije (Untergang der Welt durch schwarze Magie), 1922; Epigrami (Epigramme) 1927; Književnost i laž (Literatur und Lüge), 1929; Jezik (Die Sprache), 1937 (postumno).
Umro je 12. lipnja 1936. u Beču
U knjizi aforizama "Pro domo et mundo, izvorno objavljenoj 1912, Karl Kraus žestoko i britko promišlja razne aspekte ljudskog života i društvene pojavnosti. Knjiga započinje poglavljem o ženi i moralu, zatim slijedi poglavlje o društvu, u trećem su poglavlju "na udaru" novinari, esteti i političari; četvrto poglavlje posvećeno je umjetniku, peto obrađuje dva grada (Berlin i Beč), dok su u šestom u središtu pozornosti slučajevi i dosjetke; završno sedmo poglavlje nosi naslov pod kojim je knjiga objavljena kao cjelina.
Krausov stil odlikuje se neponovljivom briljantnošću izraza koja uslijed verbalnog redukcionizma kratke forme ostavlja dojam pomne odvagnutosti svake upotrijebljene riječi. Krausova zbijena mudrost uspješno uzmaže odoljeti zubu vremena, a prenošenjem u neki drugi jezični i kulturni sustav sama sebi krči put do znatiželjna čitateljskog uma kojemu čitanje nije tek puka razbibriga.
komentiraj (3) * ispiši * #
Happy birthday to me !!!
Ovaj opskurni kutak u blogosferi pokrenut je
na današnji dan,
prije točno dvije godinice.
Otad, ovđeka sam objavio ukupno
1.295 (slovima : tisuću dvjesto devedeset pet) tekstova,
a svojim posjetom čast ste mi ukazali
više od 152.000 (slovima: sto pedeset dvije tisuće) puta.
Što vas to toliko privlači, iskreno, nikako mi nije jasno :-))
Ako mene pitate,
bolje bi vam bilo
da se prihvatite kakve knjige,
nego što visite po blogovima...
komentiraj (16) * ispiši * #
'Na trećem trgu : antologija nove kratke priče Hrvatske, BiH i Srbije i Crne Gore'
ponedjeljak , 12.06.2006.Za nekoliko dana pojavit će se knjiga 'Na trećem trgu : antologija nove kratke priče Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore'.
Knjiga sadrži kratke priče dvanaestoro autora mladjih od trideset godina ( po četvoro iz svake zemlje).
Učesnici u projektu su: Srdjan Papić (koordinator projekta), Sejla Šehabović (urednica za BiH), Olja Savičević Ivančević (urednica za Hrvatsku), Jelena Angelovski (urednica za SCG), Lamija Begagić, Vlado Bulić, Ivica Đikić, Enes Halilović, Zoran Lazić, Andrea Pisac, Mima Simić, Tanja Stupar Trifunović, Marko Vidojković i Jovanka Uljarević.
Izdavači: Treći Trg, Beograd i Narodna biblioteka Jovan Popović, Kikinda
Promocije knjige uz prisustvo gotovo svih autora održat će se:
U BEOGRADU 29. 06. 2006, SKC, 19h
U KIKINDI 30. 06. 2006, Bašta biblioteke Jovan Popović, 19h,
U NOVOM SADU 01. 07. 2006, KCNS, 19h
Više na: www.trecitrg.org.yu
Svoje utiske o knjizi iznio je i Mihajlo Pantić:
Čitajući antologiju nove kratke priče 'Na trećem trgu' mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore setio sam se, sasvim neizbežno, startne pozicije pisaca moje prozne generacije, one koja je debitovala krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog veka. Kratka priča bila je tada, prvi put u književnoj istoriji ovog podneblja, vrlo ekspanzivan žanr i, danas to vidim bolje nego onda, predstavljala je odgovor svoje vrste na podsticaje koji su, u to doba ranog poistindustrijskog i medijskog ubrzanja, a pre kasnije katastrofe, dolazili iz duha vremena. Ta 'mravlja forma', kako ju je tada nazvao jedan od retkih starijih kritičara koji se udostojio da nas primeti, zaista je odredila niz autorskih poetika tek pristiglih proznih imena. Neki su joj, u medjuvremenu, ostali verni, neki su je batalili. A sada pisce i urednike iz antologije 'Na trećem trgu', koji više ne dele istu državu (verovatno je se i ne sećaju), ali, uprkos svemu, dele razumljivost jezika, ma kako ga zvali, i bliskost minulog iskustva, ma kako ga razumeli, doživljavam kao nove, u medjuvremenu stasale čuvare vatre. Pokušavam da najpre sebi objasnim zašsto je tako i dosećam se jednog starog odgovora, koji doživljava svoju reaktuelizaciju: od svih književnih vrsta kratka priča je naprosto najsaobraženija egzistencijalnim i mentalnim impulsima/osobinama novog planetarnog naraštaja, ona je neka vrsta merača pulsa danasnjice. U nju lako, brzo i duhovito, bez gnjavaže i šmaranja pretencioznijih formi (posebno romana), staju sva čuda sumanuto ubrzanog, jedva uhvatljivog, mnogolikog sveta. Knjiga 'Na trećem trgu' ima, osim svojih nespornih, čisto književnih vrednosti, i jednu diskretnu crtu, koju nikako ne bih podcenio, naprotiv: ona, posle svega, a uprkos svemu, osvedočuje neminovnost kulturne razmene u jezički i tradicijski srodnim, a nažalost, u mnogo čemu antagonizovanim južnoslovenskim kulturama. Volim tu drskost. Jer, ne moramo razmenjivati samo poljoprivredne proizvode i muzičke ljige, možemo, makar ponekad, razmenjivati i nešto u čemu interes nije presudan. Za početak, kratke priče. Koliko znam, a znam ponešto, u svim zemljama Ex-YU prostora, novi pisci su se, medjusobno nezavisno, dosetili da pokrenu i po jedan festval kratke priče, obaska konkursi, izdanja, časopisi koji prate tu formu, važnu iz najmanje trista razloga. Mislite li da je to slučajno? Ja ne mislim? Imam li dokaz?. Imam. Zove se: 'Na trećem trgu'.
Mihajlo Pantić
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Dean Koontz: 'Lice' (VBZ, 2006.)
Dean Koontz: 'Lice'
izd. VBZ
Uvez: tvrdi
Format: 15,5x23,5
Broj stranica: 468
Cijena: 220,00 kn
Cijena na sajtu izdavača : 176,00 kn
Riječ izdavača
On je najsjajnija holivudska zvijezda koju zbog savršena izgleda obožavaju milijuni, a mrzi samo jedna izopačena duša. Onog trena kada u besprijekorni sigurnosni sustav veličanstvenog posjeda Channinga Manheima na Bel Airu prodre niz zastrašujućih, zagonetnih "poruka", u njegovu savršeno uređenom živutu nastupa opsadno stanje. Manheimov šef sigurnosti, bivši policajac Ethan Truman, navikao je gledati dalje od očitog, no sve dok nije zakoračio u život glumačke ikone, nije mogao ni naslutiti da stvarnost može biti tako ćudljiva. On jedini stoji na putu podmuklom ubojici i silama tame. Dok naoko neprekidna i zlokobna kiša zasipa južnu Kaliforniju, Ethan ispituje granice razuma i izdržljivosti u svijetu u kojem je istina tanka poput celuloidne vrpce.
U novom romanu Deana Koontza niti jedna stvarnost nije nemoguća, mrtvaci mogu hodati, netko umije razgovarati s njima, policajac znakovita imena, Hazard, Ethanov je saveznik, jedan anarhist sije smrt i očaj, a dječak Fric čuje glas koji upozorava na skori dolazak nepojmljiva zla...
Bizaran krajolik Koontzova romana prepun je sablasnih zagonetki i suvremenih zvijeri. I ovim naslovom kao da smo upozoreni da je ovaj pisac naprosto žanr za sebe.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA : Velimir Visković - 'U sjeni FAK-a' (VBZ, 2006.)
VBZ nas poziva na predstavljanje knjige kritičkih tekstova koji se bave djelima glavnih predstavnika fakovske proze, ali i autorima i knjigama koji su bili “u sjeni FAK-a”
u ponedjeljak, 12. lipnja 2006. u 19.00 sati u NSK u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4
Sudjeluju:
Velimir Visković, autor
Julijana Matanović, književnica
Jagna Pogačnik, književna kritičarka
Milana Vuković Runjić, književnica
Ervin Jahić, urednik knjige
VBZ poziva da se i vi pridružite još jednom okupljanju fakovaca i njihovih kritičara, susretu koji jamči dinamičnu raspravu i polemične tonove
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA: Aleksandra Kardum - 'Ono što sam prešutjela' (Naklada Slovo, 2005.)
nedjelja , 11.06.2006.KRITIKA: Aleksandra Kardum - 'Ono što sam prešutjela' (Naklada Slovo, 2005.)
Rukopis romana 'Ono što sam prešutjela' 2004. godine ušao je u najuži izbor za nagradu VBZ-a. Unatoč tome roman je po objavljivanju prošao prilično nezapaženo, što kvalitetom nikako ne zaslužuje. Srećom, autorica Aleksandra Kardum već je našla slovenskog izdavača koji sprema prijevod (i reklamnu kampanju), pa će taj debitantski roman doživjeti i inozemno izdanje.
Za razliku od nekih drugih novih ženskih spisateljskih imena (J.Čarija, M.Simić, Z.Horvat) koje zadnjih godina ušetavaju u domaću književnost, a čije su proze prepune pop referenci, citata i utjecaja medija, rukopis najzanimljivije prošlogodišnje debitantice Aleksandre Kardum nešto je drugačiji. Naime, njezin roman 'Ono što sam prešutjela' puno je bliži tzv. ženskom pismu nastalom osamdesetih godina prošlog stoljeća - najviše paralela moguće je povući sa tadašnjim prozama Irene Vrkljan - negoli prozama prijespomenutih mlađih kolegica.
Iako za polazišnu točku svog romana Kardum uzima jedno opće mjesto chick-lita ('trauma' tridesetog rođendana glavne protagonistice) njoj ni u primisli nije stvoriti domaću inačicu Bridget Jones ili pisati po kalupu tog popularnog žanra. Ustvari, već nam prva stranica rukopisa otkriva autoričino poigravanje očekivanjima čitatelja: roman započinje chick-lit-ovskim prebrojavanjem bora na licu pred zrcalom da bi već koji redak dalje štivo nizom asocijacija odmeandriralo u seriozniju vrst iskaza.
U slučaju romana Aleksandre Kardum radi se o suptilnoj ispovjednoj, intimističkoj prozi, svojevrsnom preispitivanju identiteta i samoostvarenja u odnosima s ljudima, odnosno zavirivanju u prošlost u potrazi za formativnim točkama, za katalizatorom traume i onim događajnim otponcima koji su uvjetovali oblikovanje karaktera protagonistice te imali velik utjecaj na daljnji tok njezina života, odnosno intimnu zbilju koju danas živi. Glavnu junakinju romana Petru njezin trideseti rođendan potiče na preispitivanje prijeđenog puta, što autorici daje priliku da digresivno miješajući sadašnjost s krhotinama prošlosti formira upečatljiv kaleidoskop emocija, događaja i refleksija, svojevrsnu inventuru jednoga djetinjstva i mladosti čija konačna bilanca, nažalost, broji više bolnih minusa nego pluseva.
Kod Petre nema onog tzv. pozitivnog paradoksa sjećanja, iz njezine memorije nisu izbrisani loši trenuci već upravo oni prisjećanjem redovito izranjaju na površinu i svojim tmurnim koloritom bojaju sadašnjost. Prisjećajući se prošlih zbivanja junakinja preispituje odnose s okolinom, prvenstveno s roditeljima, od kojih je otac cijelo vrijeme bio nevoljan, distanciran (čemu se pred kraj romana otkriva razlog), a majka 'obnevidjela od silne težnje da ispuni nečija, svoja, očeva očekivanja. Vječno spremna biti dovoljno željena, biti dovoljno lijepa, biti dovoljno dama. Ne biti dovoljno majka.'. Prisjećanja tako nažalost ne donose drugo doli samootkrivajuće bolne spoznaje poput nedostatka komunikacije ili usahle, ali i nasilno otete nevinosti (metaforički shvaćene), dok zbilja, koja je na prvi pogled nalik na onu nevinu, idiličnu iz djetinjstva, dubljim poniranjem otkriva tmuran pečat proživljenog, dodatno potenciran hipersenzibilnošću karaktera. Pa, ako se ne otrgne sjećanjima i ne potisne traume, Petri ubuduće, kako pjesnik reče, tek 'uzvodno preostaje'.
Ustrojstvo romana temelji se na digresivnosti; zbivanje ili stanje iz sadašnjosti budi asocijacije na u djetinjstvu proživljeni događaj koji digresijom ostvaruje svoje mjesto u rukopisu, pri čemu je pridana pažnja gradaciji pa su najsignifikatnije dionice ipak ostavljene za sam rasplet. Pokoji nefunkcionalni detalj, poneka naivna konstatacija, zrnce patetike i povremeno preoštre izmjene vremena zbivanja mnogo ne umanjuju dojmljivost brojnih upečatljivih slika i svježinu i životnu uvjerljivost dijaloga, te emocionalnu bremenitost pojedinih opisanih događaja (primjerice susret sa školskom čistačicom na tramvajskoj postaji ili opis buđenja zanimanja za školskog kolegu).
Aleksandra Kardum svojim je prvim romanom pokazala velike mogućnosti; iz rukopisa je evidentno poznavanje književnog 'zanata' baš kao što je uočljiv i velik trud uložen u strukturu teksta, ali i u ustroj rečenica koje su često oplahnute nježnim, poetskim nanosima lirskog, dok razgovorne dionice odišu kod debitanata rijetko viđenom životnošću i uvjerljivošću. Iako je u naslovu primjetno zazivanje Matanovićkine uspješnice, roman Aleksandre Kardum ne igra na kartu možebitne beletrizacije autobiografskih činjenica (što joj je možda moglo priskrbiti pozornost medija), a mišljenja sam da je roman trebao podijeliti ako ne i preoteti Špišićevom 'Koljivu' VBZ-ovu nagradu za koju je 2004. ušao u najuži izbor.
Sve u svemu, 'Ono što sam prešutjela' tih je i smiren, nenametljiv, ali ozbiljan pokušaj artikulacije ženske intime lišen populističkih nakana i posezanja za trendovskim rješenjima i obrascima, od talentirane autorice od koje se svakako usuđujemo očekivati još zanimljiva i kvalitetna štiva.
(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2006.)
komentiraj (0) * ispiši * #
Kako objaviti knjigu, u Hrvatskoj, danas?
Darko Macan u Bestseleru na duhovit način odgovara na pitanje 'Kako objaviti knjigu, u Hrvatskoj, danas?'
Pročitajte ovdje.
komentiraj (2) * ispiši * #
Frakturin poseban navijački popust!!!
subota , 10.06.2006.Samo preko internet narudžbi na web stranicama Frakture , romani Pétera Esterházyja 'Njemačka u šesnaestercu' i Lászlóa Darvasija 'Tajna svjetska reprezentacija' za samo 120,00 kuna s uključenom poštarinom.
Pošaljite e-mail na adresu fraktura@fraktura.hr, naručite vaše romane o nogometu, naznačite ime, prezime, e-mail, adresu i telefon, te dočekajte svoju pošiljku.
Plaćanje pouzećem.
Akcija vrijedi do kraja Svjetskog prvenstva u nogometu...
komentiraj (5) * ispiši * #
U potrazi za izgubljenom sisom
petak , 09.06.2006.'Nakon održane tribine koju su pod dramatičnim upitnikom „Kome treba knjiga?“ organizirali hrvatski PEN i Centar za knjigu ostaje gorak okus u ustima. Iz više razloga...' kaže Nenad Bartolčić u vrlo iscrpnom tekstu u kojem analizira nezavidnu poziciju hrvatskih knjižara i nakladnika, ali zbori i o uzrocima koji su do tog doveli.
Cjelovit Barneyev tekst pročitajte ovdje.
komentiraj (8) * ispiši * #
Predstavljanje književnog pokreta EVENTUALIZAM u Booksi!
PREDSTAVLJANJE :: Književni pokret "Eventualizam"
10.06.2006 :: 20h
Booksa
Eventualisti predstavljaju novu snagu hrvatske književnosti, pokret koji će upaliti plamen i potaknuti dugoočekivanu smjenu generacija. Radi se o skupini autora koji su do sad bili raspršeni po književnim časopisima, zbornicima i antologijama, a sad su konačno pronašli zajedničku poetiku te krenuli u osvajanje literarnih vrhunaca.
Dođite i poslušajte drugi jubilarni nastup Eventualista i budite spremni na sve jer oni se ne bave samo književnošću (o, ne!). Vašim čulima ponudit će toliko senzacija da na kraju nećete znati što vam se dogodilo.
Prisustvujte i vi rađanju novog književnog pokreta čiji je prvi nastup proglašen 'luđim i zabavnijim od najluđeg lunaparka'.
Slijedi njihov Manifest:
1. Sve točke ovog manifesta su promjenjive u skladu s protjecanjem vremena i mijenjanjem svijeta. Ova nije.
2. Naša preokupacija je slobodni književni izraz. Ne zamaramo se formom, pretpostavljamo joj sadržaj.
3. Ovo je vrijeme svedostupnosti, površnosti i nametanja filozofije pragmatičnosti. Protiv njega se možemo boriti samo našim pisanjem.
4. Držimo se razumljivosti i jednostavnosti. Želimo biti pristupačni svima.
5. Naše teme su ono što smo čuli, vidjeli, doživjeli, ali dozvoljavamo si i da pišemo i o onome o čemu ne znamo ništa.
6. Ne vjerujemo u žanrove. Smatramo ih nepotrebnim i ograničavajućim.
7. Odbijamo biti politički korektni. Politička korektnost je fašizam. Pišemo kao što mislimo, bez uljepšavanja.
8. Težimo univerzalnosti. Mogućnosti da se naše priče čitaju bez obzira na mjesto i vrijeme. Stvarnosna proza je mrtva.
9. U vremenu jeftinih senzacija za književnost nema vremena. Onima koji nam posvete svoje vrijeme pružit ćemo sve ono čega su se zbog nas odrekli.
Napokon su se počele događati nove stvari na našoj književnoj sceni!
Živio eventualizam!
komentiraj (10) * ispiši * #
KRITIKA : Nenad Rizvanović - 'Dan i još jedan' (Hena.com, 2003., DPKM, 2006.)
DPKM je objavio tri nove besplatne elektroničke knjige: drugo i nadopunjeno izdanje hvaljenog pjesničkog prvijenca Kornelije Mlinarević (Pandžić) 'Čuvar praga', izbor iz poezije Damira Radića 'Meko kao snijeg i toplo iznutra' i reizdanje romana Nenada Rizvanovića 'Dan i još jedan'.
Evo moje kritike potonjeg romana :
KRITIKA : Nenad Rizvanović - 'Dan i još jedan' (Hena.com, 2003., DPKM, 2006.)
Najočitija karakteristika prvog romana Nenada Rizvanovića naslovljenog Dan i još jedan (2001.g. je objavio zbirku priča Trg Lava Mirskog) je njegova fragmentarna, nelinearna struktura. U romanu pratimo "prekjučer", "jučer" i "danas" jednog lika, odnosno tri pripovjedne linije taktikom ispremiješanog izlaganja donose nam krhotine događaja koje je 1980., 1986. i 2002. godine proživio, rock glazbom zaluđeni Osječanin, Tibor.
Rizvanović u romanu (re)konstruira Tiborova sjećanja (pri čemu u njegov lik nedvojbeno upisuje i mnoga vlastita svojstva i iskustva), ali ih ne iznosi kronološki, nego vremenski ispremiješanom i razlomljenom strukturom želi naglasiti kako naši životi nikako nisu isključivo linearni. Ono proživljeno prije dvadeset, petnaest ili dvije godine, ako je još živo u našem sjećanju (a naročito ako je i na bilo kakav način bitnije obilježilo naše tadašnje “sada”), neizostavno biva i sastavnim dijelom našeg aktualnog “sada”. Osoba kakvom je netko u ovom trenutku nije takva slučajno, već je formirana na osnovu proživljenih iskustava, a sve dok ta iskustva egzistiraju u sjećanju iz kojeg ih možemo u svakom trenutku izvući, dotle su i sastavnicom našeg sadašnjeg “ja”, a Rizvanović se trudi poručiti da su i naše “jučer” ili “prekjučer” neodvojivim dijelom našeg “sada”. Međutim, i unatoč “razbacanosti” fragmenata, Rizvanović je pazio da se oni unutar pojedinog razdoblja ipak sukcesivno nižu, odnosno da se događaji unutar svakog perioda nadovezuju jedan na drugi.
Odabrane godine odnose se na tri perioda Tiborova životopisa i donose nam njegovo dječaštvo (1980.), srednjoškolske adolescentske dane (1986.) i dane provedene u Americi (2002.), pri čemu opisana razdoblja razlikuje i po pripovjedni stil kojim im autor pristupa.
Stranice posvećene Tiborovom djetinjstvu prepune su njegovih dojmova nastalih uslijed otkrivanja i spoznavanja mikrosvijeta koji ga okružuje; Tibor širom otvorenih očiju korača kroz krajolike svoga djetinjstva pa Rizvanović na tim stranicama svog romana inzistira na detalju, a kao rezultat postiže melankoličnu i nostalgičnu atmosferu koja je bila prepoznata i u pojedinim pričama iz njegove zbirke Trg Lava Mirskog. Osobno upravo te stranice smatram i ponajboljim dijelovima ovog romana (i mislim da autor nije slučajno za gostovanje na našem sajtu posegnuo upravo za nekim od tih stranica), a po ugođaju uvjetno bi ih mogli nazvati “jergovićevskim"
Dobro, kad sam već krenuo s ovim nategnutim usporedbama, za doba Tiborove adolescencije mogli bismo reći da je oslikano “tribusonovski”. Inače, to razdoblje Tiborova života obilježava njegova strast, da ne kažem opsjednutost, rock glazbom. Erupcijama emocija popraćena je svaka nova plejka koja liježe pod dijamantnu iglu njegova gramofona, ali pratimo i njegovo sudjelovanje u osnutku rock banda, uz to što je sve dodatno začinjeno i neizbježnom, neuzvraćenom ljubavi. No, ugođaj više nije melankoličan niti nostalgičan, nego se tu već osjeća bunt, ali i natruhe razočarenja i gubitka iluzija, što naposljetku dobiva i svoje fabularno uporište (raspad banda, odnosno škvadre prijatelja).
Treća narativna linija donosi nam prozu koju bismo mogli nazvati putopisno-esejističkom. Tu Rizvanović dokumentarističkim stilom opisuje Tiborov boravak u Americi i te nam stranice većinom donose Tiborovo prepoznavanje motiva otprije poznatih iz filmova, ali i povremena iznenađenja nastala kontrastom između očekivanog i na samom mjestu zatečenog. Ovdje Rizvanović daje oduška i rock kritičaru u sebi (svojevremeno je objavljivao recenzije albuma u Heroini novoj, u kojoj je bio i jedan od urednika), pa osim što nam donosi i neke manje poznate epizode iz karijere Elvisa Presleya, ili pak posvetu Jimu Jarmuschu i njegovom kultnom filmu Mystery train, on nam poklanja i svoje vrlo nadahnuto viđenje albuma Yankee Hotel Foxtrot američkog rock banda Wilco, koji je bio Tiborova neprestana zvučna kulisa tokom izleta “preko bare”. U odnosu na prethodni, kod tog albuma “sasvim je novo to kako se ugodni i lepršavi tonovi mogu začas, muzički logično, pretvoriti u disonanciju. Poput nježnosti u nesanicu ili noćnu moru”, a upravo toj Rizvanovićevoj konstataciji možemo zahvaliti što je on pojedina poglavlja odlučio zaključiti svojevrsnim, izrazito nadrealnim “proznim fotografijama”. Ti nadrealistični, začudni prozni umetci nisu ni u kakvom suodnosu sa bilo čime iz ostatka romanesknog rukopisa, a njima autor kao da pokušava dokazati da distorzija ne mora biti termin (ili postupak) rabljen isključivo u glazbenoj umjetnosti.
Stranim tijelom unutar romanesknog tkiva smatram također i dodatnu fabularnu liniju koja prati odnos Klaudije i ubojice pasa Roberta Foxa. Na tim se stranicama prepoznaje ostatak autorove inficiranosti tarantinovštinom i Giffordovom prozom, što je obilježilo i pojedine priče iz Rizvanovićeve zbirke Trg Lava Mirskog. Tom je fabularnom linijom Rizvanović dodatno želio postići “disonanciju” spomenutu u osvrtu o albumu Wilca, ali mislim da je time sasvim nepotrebno razorio vrlo pomno građenu konstrukciju od ispremiješanih i, samo na prvi pogled nesustavno i bez reda razbacanih, proznih fragmenata. Uz takvu razlomljenu strukturu romana možda je i podjela na poglavlja bila nepotrebna.
No, i unatoč uočenim manama Dan i još jedan nikako se ne može proglasiti promašajem.
Nenad Rizvanović je vrlo spretan u vremenskim, prostornim, ali i stilskim izmjenama; rečenica mu je slikovita, nerijetko vrlo snažna i bogate teksture, na stranicama lociranim u razdoblje Tiborova djetinjstva on vrlo dojmljivo brodi rukavcima svijesti jednog dječaka, dok činjenica da je već kod svog prvog romanesknog pokušaja imao hrabrosti krenuti još neutabanim stazama i pokušao proširiti mogućnosti literature, svakako zaslužuje palac gore.
(Napisao : Božidar Alajbegović, prosinca 2003.)
komentiraj (287) * ispiši * #
PROMOCIJA: Lidija Vukčević - 'Rječnik slučajnosti' (Profil, 2006.)
četvrtak , 08.06.2006.
Profil nas sve poziva na predstavljanje knjige
'Rječnik slučajnosti'
Lidije Vukčević
danas, 8. lipnja 2006. u 18 sati
Profil Megastore, Bogovićeva 7, Zagreb
Sudjeluju:
Lidija Vukčević,
Tonko Maroević,
Velimir Visković
i Ivica Prtenjača
O knjizi (riječ izdavača):
Pred nama je prva knjiga dnevničko - konfesionalne proze pjesnikinje Lidije Vukčević, koja je počela objavljivati samostalne zbirke pjesama početkom 90ih, od kojih su dva izdanja njenih talijanskih auto/prijevoda postigle zapažen uspjeh u tamošnjoj sredini. Jednu je zbirku pjesama objavila u Crnoj Gori, prvu knjigu Boja šafrana u matičnoj, samoborskoj sredini, a zagrebačka Prosvjeta objavila je pjesničku zbirku s indikativnim naslovom Latinska knjiga.
Već u njenom esejističkom tekstu Umjesto predgovora autorica pokušava detektirati vlastitu poetičku nakanu: iz bespreglednog iskustva jezika, aludirati, inkantirati i opća i osobna lirska iskustva. Evokacijom «na zbivanja što su nam prethodila , skrivena, daleka, zabačena, tajna,» te uspostavom čežnje za formom , kao temeljnom žudnjom pjesnika, autorica kao da projektira i svoju kasniju, naizgled tako proznu točku gledišta Rječnika slučajnosti. Izvlačeći iz vlastita imaginarija djetinjstva, iz «intimne ropotarnice», zaboravljene slike, doživljaje, slutnje u njihovu varavu clair-obscure nijansiranju, ona nam zapravo predočuje, u stanovitoj prividno infantiliziranoj perspektivi gledanja slikovnice za odrasle , svoje kasnije, nerijetko intelektualističke opsesije, smisao za apstrakciju i likovnost, zabavljenost filozofskim pitanjima, interes za srodne, mediteranske prostore, skice sa svojih putovanja i posvećenja i sjećanja na svoje inozemne boravke: mitski crnogorski zavičaj, milanske razglednice, obrise sanjanih i proživljenih stranstvovanja, najrazličitije aktualizacije čudesnog ,od kojih sačinja, nekom vrstom literarnog kolažiranja, fragilnu djetinju prošlost i ne manje krhku sadašnjost.
I najzad, navodeći kritičara koji je najviše pisao o Lidiji Vukčević, autora predgovora ove knjige Marka Grčića: Upravo mi se čini važnim njen mediteranizam, kao razina koja miri, i integrira, veoma disparatna svojstva njene poezije...mediteranizam kao intelektualni program i duboko raspoloženje koje, izričito ili prešutno, ima na umu jednu golemu tradiciju, koju, na planu poezije resi smisao za proporcije i za formu i u kojoj istodobno s čistom sadašnjošću bruji prošlost, puna mitova i simbola. Zapažamo da sva ova svojstva možemo naći u ovoj novoj, proznoj knjizi. Gotovo nikad ne prekoračujući zadanu dužinu od jedne kartice za lirsku meditaciju, književnica se u zgusnutoj lirskoj, prividno konfesionalnoj formi, poigrava s najraznovrsnijim mitemima civilizacije, da bi, posvajajući ih ili postvarujući ih, propitala njihovu tzv. univerzalnu vrijednost. Neki u toj novoj dikciji zadobiju novu rasvjetu filozofske refleksije, neke potamni reski smisao za ironiju, a neki se pak od neznatna i neugledna fenomena uzdignu do razine ideje. Kritičke perspektive nisu pošteđeni ni sasvim osobni suveniri: razbijajući ih ili nanovo sastavljajući, Vukčevićeva kao da poručuje svojim čitateljima: svi imamo onakvu tvornicu snova, fabriku utopija , kakvu zaslužujemo
Lidija Vukčević diplomirala je jugoslavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala tezom »Romani Miloša Crnjanskog-evolucija romaneskne forme». Objavljuje poeziju i esejistiku od 1983. Između ostalih, piše o I.Andriću, V.Desnici, P.P. Njegošu, D. Kišu, M. Kovaču, M. Krleži, M. Selimoviću, M.Crnjanskom, D.Marcheschi i dr. Predavala na Državnom sveučilištu u Milanu (1983-1987) i Sveučilištu Stendhal u Grenobleu (2001-2004) kao lektorica za hrvatski,srpski i bošnjački jezik, književnosti i kulturu. Niz godina radila kao srednjoškolski profesor-mentor hrvatskoga jezika u Zagrebu. Od 2004/05. predaje serbistiku i stvaralačko pisanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
Objavila zbirke pjesama: Boja šafrana, Samobor, 1992; Il velo, Pistoia 1997; Latinska knjiga, Zagreb1998; Lepeza, Podgorica 1999.
komentiraj (5) * ispiši * #
Blog postao knjiga i u BiH
Sljedeći post donosim zahvaljujući Portu :
Prvi put u Bosni i Hercegovini jedan blog je objavljen kao knjiga. Radi se o blogu Sarajevska furka koji je bio jedan od najposjećenijih blogova na bh. blog servisu Blogger.ba.
"Sarajevska furka" je blog dvoje mladih ljudi koji svoju ljubav prema gradu predstavljaju svima nama. Knjiga se sastoji od pet poglavlja, ima preko 130 stranica i cijela je prevedena na engleski jezik. Opremljena je kvalitetno, sve stranice su u koloru, i svi tekstovi popraćeni odgovarajućim slikama.
Ovo je jedinstven pokušaj da se Sarajevo prikaže nezvanično, a opet toliko ispravno. Da se prikaže iz ugla onih koji su djetinjstvo proveli u njemu, voljeli ga najviše kada je bilo najteže i isto toliko kada je najteže vrijeme prošlo, ističu autori knjige Jasminko Halilović i Asija Kamarić.
"Sarajevska furka" je savršen način da upoznate ovaj grad, ili da se podsjetite na sve njegove čari. Više informacija o samoj knjizi, kao i narudžbu možete izvršiti na web stranici knjige www.sarajevskafurka.com
Sarajevska furka je prvi dokaz u BiH da blog može biti ozbiljan medij, i da se na blogu može roditi knjiga, film i bilo šta drugo.
Izvor : Blogger.ba
********
Što o svojoj knjizi kažu mladi autori :
Mi smo Ase i Jacek, i pokušali smo u ovoj knjizi predstaviti Sarajevo onakvo kakvo mi doživljavamo svakodnevno. Onakvo kakvo mi volimo, i kakvom se divimo.
Naše Sarajevo nije stalo na ovih 130 i kusur stranica. O njemu se može pisati puno više, ali smo dio svega toga morali ostaviti za drugi dio knjige, koji će, nadamo se, doći.
Za više od godinu i po dana napisali smo preko 100 tekstova o Sarajevu, od kojih je 50 pažljivo izabranih našlo mjesto u ovoj knjizi. Inače, svi su prevedeni na engleski jezik, čime smo dali šansu strancima da upoznaju dušu Sarajeva. Svi tekstovi popraćeni su odgovarajućim slikama. Sve stranice su u punom koloru, knjiga je štampana na kvalitetnom 135-gramskom papiru i uvezana tvrdim koricama.
Knjiga je posvećena sarajevskoj djeci poginuloj u ratu od 1992. do 1995. godine.
Sada, kada je sve iza nas, možemo reći da smo ponosni na ovo što smo radili u slobodno vrijeme posljednjih gimnazijskih dana. "Sarajevska furka" nastala je isključivo zbog ljubavi prema Sarajevu, i njeno izdavanje su u potpunosti finansirali autori.
komentiraj (0) * ispiši * #
Književna večer Slavenke Drakulić
Danas, 8. lipnja 2006. u 19,30 sati u Društvu hrvatskih pisaca, (Basaričekova 24) održati će se književna večer naše poznate i međunarodno priznate književnice Slavenke Drakulić na kojoj će se predstaviti njezina sabrana djela "Sabrani romani" i "Sabrani eseji" u izdanju Profila, te zadnja knjiga "Tijelo njenog tijela" koja je izašla u izdanju Jutarnjeg lista.
Knjige će predstaviti: Slavenka Drakulić, Andrea Zlatar i Velimir Visković.
Izdavačka kuća Profil International pokrenula je 2004. publiciranje Sabranih djela naše poznate i međunarodno priznate književnice Slavenke Drakulić. U prvoj knjizi, tiskanoj prošle godine, objavljena su četiri romana Slavenke Drakulić ("Hologrami straha", "Mramorna koža", "Božanska glad", "Kao da me nema"), a druga donosi pet njezinih nonfikcionalnih knjiga: "Smrtni grijesi feminizma", "Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali", "Balkan ekspres", "Kafe Europa" i "Oni ne bi ni mrava zgazili".
Esejistički i feljtonski zapisi Slavenke Drakulić protkani su feminističkim angažmanom; uostalom, autorica pripada prvom valu modernih hrvatskih feministica; još od 1970-ih ona je istaknuta feministička aktivistica koja upozorava na patrijarhalne društvene stereotipove koji su dominantni u našem javnom životu i bori se za poboljšanje društvenog statusa žena. Potkraj 80-tih fokus esejističke aktivnosti Slavenke Drakulić pomiče se prema analizi društvenih previranja u zemljama tranzicije. Njezine knjige u kojima amalgamira sociološke metode istraživanja i beletrizirane primjere osobnog iskustva doživjele su velik internacionalni uspjeh i dospjele na liste bestselera u svijetu. U knjigama koje je objavila 1990-ih i u sadašnjem desetljeću dominira tematika vezana za raspad Jugoslavije, problematiziranje ratne krivice, te analiza društvenih i političkih prilika u novonastalim zemljama.
Nonfikcionalne knjige Slavenke Drakulić izvanredan su primjer politološke i sociološke analitičnosti, feminističkog angažmana, suvremenog promišljanja društvenih problema, ali i vrsnog književnog stila.
Izvor : MVinfo
komentiraj (26) * ispiši * #
Zakorilo se i smrdi do neba : 'mudrolije' Joška Marušića
srijeda , 07.06.2006.
Darko Macan u svom prepoznatljivom lucidnom stilu, na svom blogu piše o knjizi Joška Marušića 'Grgur iz Nina'
To je dobar povod da se podsjetimo na dvije nebuloze Joška Marušića kojima je on, po mom skromnom mišljenju, do nogu potukao svu silnu višegodišnju konkurenciju Feralove rubrike 'Greatest Shits'
Joško Marušić, tjednik Panorama, 1994. g.:
"Bosna je prostor letargije i nazadnosti. I taj rat, koliko god to grozno izgledalo i zvučalo, napravit će po prvi put nešto posebno u toj Bosni, a to je da se ljudi pokrenu. Ne može postojati zemlja u kojoj imate olimpijske igre, a da istodobno 80 posto države nema kanalizaciju. Ne stoga što ne može imati kanalizaciju, nego stoga što oni misle da je to nepotrebno: čibuče cijeli dan, piju kavu, seru po brežuljcima i prodaju filozofiju da su oni najpametniji zato što imaju Kusturicu i Bregovića"
Joško Marušić, Hrvatsko Slovo, studeni 1994.:
"Sarajevo je bio izmišljen i napuhan grad. To je jedna dolinica okružena brdima, grad koji nije u skladu sa svojim mogućnostima, i u kojem je sve bilo lažno. Bio je lažan jezik, kult, taj njihov kozmopolitizam, umjetnost, identitet... Sve je bilo umjetno i lažno, i grad se srušio na jednu realnu mjeru. Naravno, tragično je to što su ti ljudi preživjeli, ali - na kraju krajeva - sami su krivi. Zašto se to ne dogodi u Zagrebu? Zašto se to ne dogodi u Splitu?"
Ma koliko puta vodu potezali, ma koliko vodokotlića i pripadajućih im četki pritom izraubovali, badava je, zakorilo se, smrdi do neba, i ne mereš to isprati ... da ga hebeš ...
komentiraj (23) * ispiši * #
Nova autorska best of(f) književna večer SC-a : nastupa bloger Sudden Sid
Književne večeri SC-a idu dalje, a novi književni dejt je u četvrtak, 8.6. u 21 sat, na TERASI KLUB-a SC ili, u slučaju kiše, KLUBU SC-a! Nakon prvih best off književnih večeri, ovaj četvrtak na književnom ćete partyu moći poslušati jednog pjesnika i glazbenika & mladog pisca koji je poznat i u blogosferi kao Sudden Sid , te njihove goste.
Nakon ovog četvrtka, od idućeg se tjedna književne večeri sele na SRIJEDU, s obzirom da gotovo svaki idući četvrtak pada na praznik, pa ne zaboravite KLUB SC-a idući tjedan posjetiti dan ranije nego ste navikli.
Ostatak lipnja i dalje ćete moći uživati u Best off autorskim književnim večerima, književnoj slušaonici i gostima koje će naši mladi autori sami izabrati. Da li će to biti neki njihov prijatelj, poznati pisac, glazbenik, brat ili bilo tko drugi da upotpuni njihovu autorsku večer njihov je izbor, a vi ga možete vidjeti i poslušati na terasi Kluba SC, u 21 sat.
Dakle, od 14.6. i bez obzira na nogometno prvenstvo, prebacujemo se na srijedu u čijem terminu ostajemo do kraja lipnja, također na terasi Kluba SC.
Ovog četvrtka uživajte u stihovima i notama Orlana Tusa, rečenicama Luke Ostojića i njihovim gostima.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
******
Luka Ostojić – ima 18 godina, ali neka vas to ne zavara! Naime, već je napisao jednu radio dramu za noćni program 101-ice, te objavio priče u Ekran priče 03. Osim toga, išao je na Ferićevu radionicu u Booksi, a na istom je mjestu imao čak tri čitanja. Osim Bookse, čitao je i u knjižnici Bogdana Ogrizovića te na Književnim večerima u SC-u!
Orlan Tus rođen je 1979. u Zagrebu. Student je psihologije na Filozofskom fakultetu, pred diplomom. Piše pjesme, pjeva i svira gitaru, klavir i flautu u grupi Koncert. Čitao je na Književnim večerima u Sc-u, pri čemu se nije odvojio od svoje gitare. Koncerni nastup ili čista poezija podebljana notama? Saznajte na Best off književnim večerima u SC-u!
Najava do kraja lipnja:
14. 6. (srijeda) - Ana Zupčić i Goran Bogunović – žensko – muška & mlađe - starija kombinacija + gosti koja će izvrsno sjesti vašem nepcu i pivi na otvorenoj terasi KLUBA SC.
21. 6. (srijeda) - Celeste i Ire - mlade spisateljice, poznate blogerice, koje su organizirale nekoliko blog večeri raznih tematika (girl blog night, pričanje horror prica, SF, blog proza i poezija), dolaze sa svoja dva gosta i razveseljavaju vas svojim pričama i stihovima.
28. 6. (srijeda) - Mirna Bačun i gosti – Marljiva voditeljica i organizatorica Književnih večeri oblači svoje poetske i prozne cipelice i prvi puta na Književnim večeri staje na onu stranu mikrofona. Dovest će i nekoliko gostiju.
P.S. za one koji sporije shvaćaju, drugo F u 'Best off' je tu jer se radi o završnici književnih večeri SC-a pred ljetnu stanku...
komentiraj (15) * ispiši * #
Bloger Porto na novom 'Zagrijavanju do 27'
Porto na novom Zagrijavanju do 27 :
Dragi te poštovani,
Dan prije svečanog otvorenja svjetske nogometne ludnice
izađite još jednom iz kuće, zaboravite televizor, kokice, pivske napitke domaćih i
stranih proizvođača, i zagrijte se uz književne driblere, tehničare i trkače u još
jednom nastavku 'Zagrijavanje do 27'
u četvrtak, 8.6.2006.
u 19h i 30 min
u knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović
Budući da se igra na male golove, postava je sljedeća:
- nepogrešivi stoper, radilica, neumoran trkač od gola do gola, slatki san svakog
vratara Dario Rukavina
- car na sredini terena, dobro se gradi, majstor sitnog veza i preciznih pasova Boris Perić
- ubojiti napadač, nešto poput Bokšića u najboljim danima, jedino malo lijen vraćati
se, non-stop prigovara i čeka loptu oko peterca Kristijan Vujičić
te
- iskustvo i vještina, temperament i znanje, oštrina pogleda i lucidnost poteza -
sjedinjeni u jednu i jedinstvenu osobu i pisca, kapetana Stjepan Gulin
boje zagrijavanja brane već standardni: Simo Mraović i Roman Simić Bodrožić
komentiraj (13) * ispiši * #
PROMOCIJA : Mladen Pejaković - 'Dioklecijanova palača sunca' (Litteris, 2006.)
Nakladnička kuća LITTERIS
sve nas poziva na promociju knjige
DIOKLECIJANOVA PALAČA SUNCA
Mladena Pejakovića
Promocija će se održati u Muzeju Mimara, 08.06.2006. s početkom u 18:30
O knjizi će govoriti :
Marcel Bačić
Ive Šimat Banov
Jagor Bučan
Dražen Katunarić
Stanislav Živkov
komentiraj (10) * ispiši * #
Čega imade u novom 'Op.a'
Kao što već znate, od subote 03.06. na kioscima je novi broj magazina za zahtjevne knjigoljupce 'Op.a'. U njemu je ponovo moja rubrika Moljac u mreži u kojoj predstavljam nekoliko zanimljivih blogova, a moga pera djela naći možete i u rubrici književnih prikaza.
Kao što nedavno obećah, donosim kompletan sdržaj novog broja :
SADRŽAJ
2.str Prvo moraju progutati svo to smeće: Razgovor s Dubravkom Ugrešić, vjerojatno najuspješnijom hrvatskom spisateljicom svih vremena
6.str Nije umro i ne zna se ka’ će: Razgovarali smo s jezikoslovcima, prikupili statistike, pobrojali simptome – čini se da budućnost hrvatskog jezika nije sjajna.
10.str Ultimativni team bilding event: Valerij Jurešić u kolumni S urednikovog bančića piše o jeziku, njegovoj svakodnevnoj tvorbi i životu, poantirajući besramnim prijedlogom...
11.str Retrovizor: Kratki pregled najzanimljivijih knjižnih zbivanja i književnih nagrada u travnju 2006.
13.str Decentno, a bombastično: Boris Beck u kolumni Hrvatski književni primati razmišlja o medijskoj posebnosti knjige.
14.str 10 godina: Pronašli smo četrdeset proznih knjiga iz 1996.-e. Počinje glasovanje za finaliste. Provjerite što je sve izašlo te godine.
16.str Top 120: Pregled najprodavanijih knjiga u travnju 2006.-e
19.str Izblogljena generacija: Božidar Alajbegović alias Knjiški moljac, daje pregled knjiga koje uskoro izdaju blogeri
20.str Bicikl za ribe: Mirjana Banda Pavasović nas uvodi u polemike oko feminizacije muškaraca razbuktale su se nakon dviju novijih francuskih knjiga.
22.str Povijest, društvo, umjetnost: Hrvatski nacionalni parkovi, Fenomenologija Edmunda Husserla, Rječnik filozofije, Noćni let, Memoari ruže, Kako izliječiti fanatika, Dnevnik jedne učiteljice, Anthologia Humana, Majmuni, gangsteri, heroji, geniji, lupeži i papci, Dioklecijanova palača sunca, Medicina iznutra, Teorija zavere, Welcome to Croatia, Sveti Pavao, Leksikon temeljnih religijskih pojmova, Ludilo kraljeva, Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i slušati što tinejdžeri govore, Oko Sljemena i globusa, Osoba, savjest, Šest šetnji pripovjednim šumama, Otprilike isto, Branimir Štulić, Dvornikovi, Oliver
27.str Egzistencijalna avantura prodavača pernica: Dejan Ilić u kolumni Knjiga u tranziciji prenosi još jednu nakladničku priču s onu stranu zdravog razuma, dobrog ukusa i istočne nam granice. Tako bolno sličnu našim pričama.
39.str Smetlari i projekti: Katarina Mažuran u Prizorima iz provincijske knjižare nastavlja s predstavljanje likova koji posjećuju provincijsku knjižaru i posebnostima rada s malo do nimalo kupaca knjiga.
40.str Čitateljske preporuke: Što je dobro, neka traje. Pa, tako i naša nagradna igra za najuvjerljivije preporuke.
42.str. Znanost, priručnici, slobodno vrijeme: Superstrune, Polje, Metafizika crteža, Karijere 2006, Neuništiva moć svrhe života
46.str Satkani od kvantnih polja, svi smo jedna svemirska drolja: Igora Rajki vas provodi kroz svoj izbor najzanimljivijih naslova, začudnu mješavinu popularne znanosti i hard core literature
44.str Djeca, mladi, strip: Razgovor sa Gordanom Buljan Flander, autoricom knjige Zašto baš ja?, Zvrčko i Mljac, Princezini dnevnici VI, novo kolo Stribor biblioteke
51. str Katalog novih izdanja: Što je sve izašlo od prošle Op.a...
62.str Književnost: Rio bar, Pravilo četvorice, Stol od četrunovine, Muško blago, Venecija je riba, Tigrova mast, U planinama Nizozemske, Politika, Jel netko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince, Iza, Grudi i jagode, Pjjesme iz Lore, Tigrero, Rosa, Grendlandski leptiri, Pet malih praščića, Snovolovka, Pulsiranje, Paloc, Sestra, kao iza stakla, Dioklecijan, Pariž, Crnci u Firenci, Jazbina na nebu, Digitalni ugljik, Gozba vrana, Najbolje hrvatske priče, Simple Storys, Vrkljan – pjesme, Plavi ponedjeljci, Kad si otišao
65.str Pasana vrimena v zajiku: Kim Cuculić šalje novu Kartolinu z Kvarnera – o čakavici čakavicom.
67.str E-mail piscu: Poštovani gospodine Pelevin... Ili: Trebam vježbati bliskost s redikulstvom samo da mi promakne misao...
80.str Ona nije bila momak: Gost-kolumnist Mima Simić – Samoga čina čitanja ne sjećam se baš najbolje. Kažu da sam bila iznimno duhovita i da niti jednom nisam povratila
komentiraj (17) * ispiši * #
'Kome treba knjiga?'
Hrvatski centar P.E.N.-a i Centar za knjigu organiziraju tribinu 'Kome treba knjiga?', koja će se održati u srijedu, 7. lipnja, u 11 sati, u Hrvatskom novinarskom društvu (Perkovčeva 2, Zg).
Uvodna izlaganja održat će Zvonko Maković, Branko Čegec, Branimir Donat, Albert Goldstein, Seid Serdarević, Mišo Nejašmić te predstavnici Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Franklin Foer - 'Kako nogomet objašnjava svijet' (Celeber, 2006.)
utorak , 06.06.2006.
Franklin Foer
'Kako nogomet objašnjava svijet'
izd. Celeber
Publicistika
Meki uvez;
12x19 cm; 236 str.
Biblioteka «Y»; knjiga 14.
Izdanje: lipanj, 2006.
Prijevod s engleskoga jezika: Dijana Štamb
Riječ izdavača
Kako nogomet objašnjava mafiju, vjersku pornografiju, židovsko pitanje ili crnce na Karpatima? Odgovor na ova pitanja možete pronaći u najnovijem naslovu nakladničke kuće Celeber:
****"Kako nogomet objašnjava svijet"***
autora Franklina Foera.
"Kako nogomet objašnjava svijet"
Nogomet je mnogo više od sporta pa čak i od načina života. Zapravo, on je idealan prozor u protustruje današnjeg svijeta, sa svim njegovim radostima i žalostima. Nogometni klubovi ne predstavljaju geografska područja – oni predstavljaju društvene slojeve i političke ideologije.
Za razliku od bejzbola ili tenisa, nogomet je opterećen drevnim animozitetima i poviješću. To je sport s golemim utjecajem na društvo, sport koji je u stanju rušiti režime i poticati oslobodilačke pokrete.
U ovom iznimno pronicljivom, sveobuhvatnom reportažnom djelu, Franklin Foer nas vodi na neobično putovanje kroz svijet nogometa, kršeći putem mitove o novom globalnom dobu. Preko Brazila i Bosne, od Italije do Irana, ovo je kronika koja na svjež način govori kako jedan divni sport i njegovi fanatični navijači mogu iznijeti na vidjelo slabe točke društva, bilo to siromaštvo, antisemitizam ili radikalni islam – probleme koji se danas tiču svih nas.
Na svojim putovanjima Foer se susreće s navijačima koji su čudniji od fikcije – Engleskim huliganom, vojnikom sudbine, čija je majka Židovka, a otac Nacist, srpskim nogometnim klubom koji je postao brutalna anti-muslimanska paravojna grupa, promuklom skupinom Škota koja od njega zahtijeva da zauzme stranu u dugogodišnjem suparništvu katoličkih i protestantskih momčadi.
Zbog svoje pronicljivosti, živopisnih likova, uvrnutog humora te podjednake strasti za nogometom i humanošću, knjiga Kako nogomet objašnjava svijet jedno je od najoriginalnijih djela koje pronalazi smisao u turbulentnim vremenima u kojima živimo.
Franklin Foer je stalni novinar magazina The New Republic i kolumnist u magazinu Slate.Najčešće obrađuje teme politike i medija. Prije nego je počeo pisati bio je izvjestitelj Američkog kongresa za U.S. News&World Report.
Njegovi su tekstovi također objavljivani u magazinima The New York Times, Wall Street Journal, Atlantic Monthly, Foreign Policy i Spin.
2004. godine objavljuje svoju prvu knjigu Kako nogomet objašnjava svijet – osebujan i poučan pogled na najpopularniji sport na svijetu kao metaforu za goruća pitanja današnjice – od sukoba civilizacija do nove globalne ekonomije.
Živi u Washingtonu.
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Velimir Visković
Na ovome linku u prilici ste čitati razgovor s Velimirom Viskovićem u povodu njegove knjige 'U sjeni FAK-a'. Između ostaloga intervju otkriva za koje fakovce Visković kaže da će 'ući u povijest' i koja djela od fakovaca izdvaja kao najbolja...
komentiraj (10) * ispiši * #
Nagradna igra Kulturpunkta
U nagradnom kvizu Kulturpunkta možete osvojiti knjigu 'Najbolje hrvatske priče 2005.'(Profil, 2006.) , koju je uredila Jagna Pogačnik.
Za sve one koji žele osvojiti knjigu zadatak je jednostavan. Odgovorite na sljedeća pitanja te pošaljite odgovor i osobne podatke (ime i prezime, e-mail adresu) na adresu info@kulturpunkt.hr.
Nagradni kviz će trajati do petka, 09. lipnja do 15 sati, kada će sretni dobitnici biti obaviješteni gdje mogu podići svoju knjigu.
1. Navedite barem pet autora uvrštenih u 'Antologiju hrvatske suvremene kratke priče'.
2. Navedi dvije zbirke priča Zorana Ferića.
3. Navedi još barem jednu knjigu koju je uređivala Jagna Pogačnik
komentiraj (10) * ispiši * #
NOVO : Jacques Prevert - 'Za tebe ljubavi moja : pjesme' (Euroknjiga, 2006.)
'Za tebe ljubavi moja : pjesme'
Jacques Prevert
prijevod: Zvonimir Golob
Izd. Euroknjiga
6/2006.
176 str., tvrdi uvez
Jacques Prévert (1900.-1977.), jedan od najznačajnijih i, sigurno, najčitanijih francuskih i svjetskih pjesnika dvadesetog stoljeća, objavio je prvu svoju knjigu pjesama u četrdeset i šestoj godini života, iako je prve pjesme štampao u časopisima šesnaest godina ranije. Veći dio svoje aktivnosti posvećuje filmu kao suradnik režisera Marcela Carnea. Autor je velikog broja filmskih scenarija i dijaloga ("Obala u magli", "Dan se rađa", "Ljubavnici iz Verone", "Djeca raja", "Vrata noći"). U njegov poetski rječnik ušli su mnogi izrazi iz svakidašnjeg pučkog žargona. Njegova se lirika čita lako, ne odbija nejasnoćom. Naizmjence podrugljiv i nježan, ciničan i sentimentalan, Prevert je spretno pogodio ton koji je pristupačan većini. Izvrgavao ruglu odličnike, moćnike, sve ekscelencije i eminencije, uvijek na strani jednostavnih, običnih ljudi...
"Za tebe ljubavi moja" je izbor iz sedam Prévertovih knjiga pjesama, od kojih je zbirka "Riječi" ("Paroles") najpoznatija i najčitanija, pa je i u ovom izboru dala najviše pjesama.
Jacques Prevert
ZA TEBE LJUBAVI MOJA
Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe, ljubavi moja
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
Za tebe, ljubavi moja
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe, ljubavi moja
A zatim sam otišao na trg roblja
I trazio sam tebe
Ali te nisam našao
Ljubavi moja.
Izvor : MVinfo
komentiraj (14) * ispiši * #
Književna večer Krešimira Pintarića u HDP-u
U utorak, 6. lipnja, u 19 sati, u Hrvatskom društvu pisaca (Basaričekova 24, ZG) održat će se književna večer Krešimira Pintarića, pjesnika, prozaika i urednika www.elektronickeknjige.com.
Autora će predstaviti Tomislav Bogdan, a razgovor će voditi Dorta Jagić.
Scenske minijature iz romana 'Ljubav je sve' izvode članovi kazališne grupe 'Puno kao šipak'.
komentiraj (8) * ispiši * #
PROMOCIJA : Boris Perić - 'Vampir' (Naklada Ljevak, 2006.)
06.06.06. U 18:00h u BP clubu, Teslina 7
održat će se
promocija romana 'Vampir' Boris Perića
O toj najnovijoj knjizi u izdanju Naklade Ljevak govorit će
Boris Perić, autor; Edo Popović, urednik Biblioteke 21; te Borivoj Radaković, književnik
:::::: Dr.sc. Tomislav Pletenac, urbani antropolog, upoznat će Vas s fenomenom vampirizma
:::::: Bit će prikazan kratki film "Vampir mog zavičaja" nastao u Istri, a gospodin Mladen Rajko predstavit će projekt "Jure Grando - hrvatski vampir" :::
::: Prisutni će imati iznimnu priliku kušati prvo vampirsko vino "Jure Grando" te vampirsku rakiju. :::
komentiraj (7) * ispiši * #
Studentska književna večer u Osijeku
ponedjeljak , 05.06.2006.
Udruga List osječkih studenata (LOS) organizira Studentsku književnu večer, koja će se održati u utorak, 6. lipnja, u caffe baru Big Ben (Tvrđa), s početkom u 19,30 sati.
Pozivaju se svi zainteresirani da dođu i podijele svoje priče, pjesme ili glazbu s ostalim umjetničkim dušama.
Ulaz je slobodan!
komentiraj (8) * ispiši * #
NOVO : Ivo Banac - 'Acta turcarum, zapisi s putovanja po Turskoj' (Durieux, 2006.)
Riječ izdavača
'Acta turcarum. Zapisi s putovanja po Turskoj' profesora povijesti na Sveučilištu Yale i nezavisnog člana Hrvatskog sabora dr. Ive Banca donosi autorove putopise iz Turske, Istanbula, s Crnog mora i iz Anadolije. To nisu samo obilasci povijesno najslojevitijih prostora naše civilizacije, već i istraživanja i provjerama o nama. Ivo Banac ciljano putuje u tražeći tragove i dokumente o ljudima koji su formirali antičko-bizantsku i osmansko-orijentalnu civilizaciju Ilirika. Njegovo putovanjem prostorom, vremenom, znanjem i slutnjama idu u najbriljantinije napisanu hrvatsku prozu. U našem esejizmu knjiga je usporediva samo s Ujevićevim i Štambakovim iz Pariške boeme. Znanje o nama na Istoku i Istoku u nama nakon nje neće ostati kakvo je bilo do sada.
“Ova je zbirka nastala iz slučajnih zapisa s putovanja po Turskoj. U mojoj su obitelji još živa sjećanja na naše veze s ovom velikom zemljom, s kojom su moji Dubrovčani i Cavtačani predano uspostavljali kontakte još do početka dvadesetog stoljeća. Moj pradjed Niko Kuničić, kao i njegova sestra Jele, majka dunda Miše Vacchettija, sredinom devetnaestog stoljeća proveli su čitav niz godina »u Carigradu na Galati«, gdje su radili u trgovačkoj obitelji svoje tetke Bože Brautović. Kad gledam na mesingani divit s esnafskim znakom što su ga oni prije više od sto i trideset godina donijeli s Galata–saraya u Gruž, mislim u prvom redu na tog čovjeka, strogog staračkog lica s izblijedjele starinske fotografije, koji je kao mladić šetao Perom i vodio poslove na turskom i grčkom.” (iz Predgovora)
Ivo Banac je redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale (na katedri vezanu uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee). Od 1994. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoevropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je upravljao Institutom za jugoistočnu Evropu. Magistrirao je i doktorirao na Sveučilištu Stanford. Autor je i urednik više knjiga, članaka i komentara,među kojima se ističu monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984, nagrađena nagradom »Wayne S. Vucinich« Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija) i Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988, nagrađena nagradom »Josip Juraj Strossmayer« zagrebačkog sajma knjiga Interliber). Dopisni je član HAZU. Bio je urednik časopisa East European Politics and Societies, supredsjednik Instituta otvoreno društvo — Hrvatska, član predsjedništva Hrvatskog helsinškog odbora, predsjednik Liberalne stranke, te ministar za zaštitu okoliša i prostornog uređenja u VladiRH. Predsjednik je savjeta Instituta Vlado Gotovac, te nezavisni član Hrvatskog sabora.
Od istog autora u izdanju Durieuxa izašle su knjige 'Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika' (1995) i 'Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima ' (2001) .
komentiraj (6) * ispiši * #
PROMOCIJA: Josip Silić - 'Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika' (Disput, 2006.)
Izdavačka kuća DISPUT
poziva nas na predstavljanje upravo objavljene knjige
Josipa Silića
FUNKCIONALNI STILOVI
HRVATSKOGA JEZIKA
(Disput, 2006)
Knjigu će predstaviti recenzenti Ivo Pranjković, Josip Užarević i Ivo Žanić,
urednik Disputove biblioteke "Palimpsest" Krešimir Bagić
i autor Josip Silić.
Svečanost predstavljanja knjige održat će se u utorak 6. lipnja 2006.
u 12 sati u Palači Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb.
O ovoj dugo očekivanoj knjizi prof. Josipa Silića njeni su recenzenti, uz ostalo, iznijeli sljedeće ocjene:
Za važnost ovoga djela bit će dovoljno reći da je to prva monografija o funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika, a da joj je autor vrhunski autoritet u toj oblasti, znanstvenik koji se tom problematikom najviše i (teorijski i metodološki) najuspješnije bavio. Knjiga je važan događaj i za našu znanstvenu kroatistiku i za našu akademsku zajednicu u cjelini.
Ivo Pranjković
Knjiga Josipa Silića u metodologijskome je pogledu transparentna, dosljedna, neobično disciplinirana, tako da može zadovoljiti i najzahtjevnije stručnjake i čitatelje kojima jezikoslovlje nije uža struka. Ova prva hrvatska funkcionalna stilistika ne samo da je supostavljiva s prikazima funkcionalnih stilova u (i na) drugim – stranim – jezicima, nego svojim teorijskim dosezima nadmašuje mnoge od njih.
Josip Užarević
Bez obzira na visoku teorijsku razinu autor je uspio svoje izlaganje oblikovati lijepim i kultiviranim stilom, jezgrovito i tečno, a sve teorijske eksplikacije zasnovati na živim i pomno odabranim primjerima razlaganje kojih nerijetko govori samo po sebi. Stranice njegova djela obiluju ležerno i nekonvencionalno formuliranim mislima i zaključcima, pa čitatelj, uza sve ostalo, ne može ne ostati fasciniran i tom dragocjenom autorovom sposobnošću.
Ivo Žanić
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (19) * ispiši * #
Rezultati natječaja za "vampirske priče"
Svi koji ste slali svoje kratkometražne uratke na natječaj za 'vampirske priče',
kod Bookalete možete saznati
je li i vaša priča među 24 najboljih koje će se uskoro naći u zbirci...
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Ivana Sajko - 'Rio bar' (Meandar, 206.)
subota , 03.06.2006.
Ako ste imali pametnijeg posla pa ste propustili upravo emitiranu emisiju 'Bibliovizor' na Trećem programu hrvatskog radija, donosim vam u emisiji objavljenu moju kritiku romana 'Rio bar' Ivane Sajko. (Osim te kritike, u emisiji je objavljena i moja kritika Mlakićevog romana 'Psi i klaunovi') :
KRITIKA : Ivana Sajko - 'Rio bar' (Meandar, 206.)
Ivana Sajko (rođena 1975.g.) najuspješnija je dramska spisateljica mlađe generacije, usto još i dramaturginja, cijenjena kazališna režiserka, predavačica na Akademiji dramske umjetnosti te urednica dvaju časopisa. Nakon cijelog niza drama postavljenih u teatrima diljem svijeta (te višekratno nagrađivanih) Ivana Sajko se nedavno okušala i u pisanju romana, a 'Rio bar' je naslov njezinog vrlo uspjelog prvog romanesknog pokušaja. Iako je rukopis sastavljen od naizmjeničnog nizanja monologa triju pripovjedačica, uz malo bi se truda taj roman lako mogao u obliku monodrame transferirati na daske koje život znače. Možda su upravo javna čitanja koja već neko vrijeme autorica upriličuje diljem zemlje prvi korak u tom smjeru.
''Pisanje je za mene teritorij bijesa, teritorij borbe u kojem neprestano pokušavam izmaknuti modelima i prisilama, ne samo kroz ono o čemu pišem, već i kako pišem'' citat je iz jednog Sajkinog novinskog intervjua koji ponajbolje definira njezin stvaralački nerv i autorske postupke.
Pa krenimo od onoga o čemu Ivana Sajko u svom romanu prvijencu piše.
'Rio bar' je polifonijski tekst s tri noseća pripovjedna glasa koji iz različitih vremenskih perspektiva progovaraju o nagnjiloj, usmrđenoj ikebani neuralgičnih točaka, deformacija i anomalija hrvatskog rata i poraća. Ratni zločini (obiju strana), pretvorbeni kriminal, ksenofobija, slom gospodarstva, opća besperspektivnost i svakovrsna zapuštenost, mafijaški obračuni, stradalničke sudbine prognanih i nestalih (obiju strana, ponovo)... tek su neke od tema kojih se Sajko u romanu dotiče. Sva su tri pripovjedna glasa, naravno, ženska, s time da dvije progovaraju iz pozicije otprilike 10 godina nakon Oluje, a treća je situirana u vrijeme te oslobodilačke vojne akcije, što autorici omogućava da podjednak prostor i pažnju prida današnjici i njezinim problemima, kao i stanju i realnosti od prije 10 godina. Sva tri pripovjedna glasa dijele istu gorčinu, tjeskobu, mučninu i razočarenje, te su međusobno teško raspoznatljivi, a razlikujemo ih tek po pažljivo raspoređenim i kasnije ponavljanim detaljima, poput rane na prstu ili zavoja načinjenih od svile s vjenčanice. Dok jedna od njih u alkoholnom magnovenju i u okružju mafijaških obračuna i ksenofobije čezne za ljubavlju, a druga se pišući ''Osam monologa o ratu za osam glumica odjevenih u vjenčanice'' dotiče razorene mladosti i ugaslih nada, treća nastoji prizvati vrijeme kada joj je prva ratna granata razorila svadbeno slavlje te ju otjerala u progonstvo, a supruga na preduge popise nestalih... da bi se sve tri naposljetku stopile u jedan te isti glas bijesa i optužbe. Podudarne u istim žudnjama, željama, porivima i snovima, Sajkine pripovjedačice predstavljaju cijelu jednu generaciju, zakinutu i obespravljenu, i što je najbolnije, okljaštrenu za mladost.
Autorica ne bježi od etiketa 'političke autorice' i u intervjuima priznaje da je u pisanju vode i politički, aktivistički razlozi (jer kako kaže, 'baviti se politikom da bi se oslobodilo od njenih interesa – to smatram prvim korakom pobune...'). Zato ne čudi što romanom prevladavaju gorčina, bijes i sarkazam (u smislu gnušanja, zgražanja i gađenja) kao krajnje, radikalno sredstvo otpora odnosno najviši stupanj nepristajanja, nepomirenosti sa nametnutim stanjem. No, rukopis se također odlikuje i fragmentima izrazito lirski obojenima, autorica u cilju naglašavanja kaotičnosti često svjesno zanemaruje gramatička pravila a snažan emocionalni naboj postiže upotrebom vulgarizama i slenga. Po snazi i upečatljivosti svakako se izdvaja tzv. ''Zdravo Marijo'' dionica u kojoj se ratna stradalnica kojoj je agresorski napad uništio vjenčanje, s mješavinom gorčine i tuge direktno obraća kipu majke Božje u srušenoj crkvi, dovodeći u pitanje ideju oprosta i otvoreno se suprotstavljajući potiskivanju svijesti o istini i zatvaranju očiju pred njom. Kad smo kod toga, svakako treba spomenuti i faktografiju koju Ivana Sajko u obliku fusnota donosi na kraju knjige jer je tamo putem citata iz novina i transkripata sakupljena dokumentacija o nekim nečasnim potezima i zločinima naše strane tokom Domovinskog rata. Ti materijali, upravo uslijed dugogodišnjeg većinskog zatvaranja očiju pred istinom i faktima, ovakvom izdvojenom pozicijom na kraju knjige te dokumentarističkom objektivnošću kao kontrastu naspram subjektivnih iskaza od kojih se glavnina teksta sastoji, poprimaju neočekivani ironični predznak.
Ivana Sajko u svojim je tekstovima zaokupljena propitivanjem prostora slobode pojedinca i pobunom protiv svakog ukalupljivanja i stege, a ista se motivacijska pokretačka snaga prepoznaje u njezinom posezanju za žanrovskim hibridima i pokušajima pronalaženja novih autorskih modusa i postupaka. Nemirenje s učmalošću, nepristajanje na status quo, protivljenje konvencijama, poriv za promjenom, najkraće rečeno – bunt i subverzivnost su uvijek u temelju Sajkinog stvaralaštva, kako tematski tako i strukturalno.
U 'Rio baru' ona se na mučnu zbilju i dvonožne uzročnike iste okomljuje s mnogo više oštrine negoli se itko od njezinih suvremenih kolega po peru (tzv. neorealista i mimetičara) dosad usudio. Njezin otklon od jednoobraznosti i ustaljenih modela te spajanje žanrova i kombiniranje različitih autorskih postupaka, odnosno njezinu posvemašnju anarhičnost na planu forme možemo uzeti kao još jedan oblik aktivizma, u ovom slučaju u smislu otpora simplifikaciji koja u posljednje vrijeme obilježava sve sfere naših života.
(Napisao: Božidar Alajbegović, travnja 2006.
Objavljeno u emisiji 'Bibliovizor' Trećeg programa hrv.radija, 03.06.2006.)
komentiraj (10) * ispiši * #
INTERVJU : Ingo Schulze
Iz broja u broj Feral Tribune knjigoljupce razveseljava izvrsnim razgovorima sa književnicima sa svih strana i meridijana. U novom broju na red je došao Ingo Schulze. Pitanja je postavljala Tatjana Gromača , a cjelovit intervju možete pročitati ovdje .
komentiraj (3) * ispiši * #
Objavljen je ljetni broj Balkanskog književnog glasnika 'Poluostrvo'
petak , 02.06.2006.
Objavljen je novi, ljetni broj Balkanskog književnog glasnika „Poluostrvo“, na adresi www.poluostrvo.c-part.org
U novom broju prozu pišu:
Bojan Bosiljčić, Olja Savičević - Ivančević, Željko Ivanković, Dalibor Jurišić, Danijela Jovanović, Igor Kokoruš, Goran Pajkić, Marko Car,Nikola Stjelja, Petar Lazić, Rade Jarak
Poeziju za ljetni broj Balkanskog književnog glasnika „Poluostrvo“ pišu:
Aleksandar Šajin, Borislav Radović, Božidar Vasiljević, Danijela Kambasković Sawers,
Elfrida Matuč Mahulja, Duško Novaković, Dušan Gojkov, Graeme Miles, Ljubomir Levčev, Marija Knežević, Marlena Petruševa, Nevenka Pupek,Niko Sejman, Nikola Madžirov, Saladin Burdžović, Shadi Angelina, Tomaž Mahkovic, Viktor Radonjić, Morten Sřndergaard,
Također, novi broj BKG objavljuje i eseje Svetlane Tomić, Anastasije Đurčine, Danijele Kambasković Sawers, Jovanke Uljarević, Vilija Serensena, dr Matea Žagara, kao i intervju sa prevodiocem Ristom Vasilevskim, kojega je vodila izvršna urednica za Balkan Elfrida Matuč Mahulja.
U novim rubrikama – Antologija u nastajanju i Likovno književni salon BKG predstavlja dva interesantna i veoma značajna projekta njihovih regionalnih urednika, pjesnika Božidara Vasiljevića i akademskog slikara Gorana Ostojića.
komentiraj (12) * ispiši * #
'Slobodan udarac - 11 kratkih priča o nogometu'
Kao što vas već ranije izvijestih, 19. lipnja u izdanju Frakture iz tiska izlazi zbirka 'Slobodan udarac - 11 kratkih priča o nogometu'.
U zbirci pripovjedačka ekipa iz snova, jedanaestero veličanstvenih domaćih pisaca piše nove nogometne priče.Od rođenja uz svjetsko prvenstvo do reinkarnacije, sve je u nogometu.
Imam čast ekskluzivno vas izvijestiti o kojoj se literarno-nogometnoj jedanaestorici veličanstvenih radi :
Boris Beck, Svjetlan Lacko Vidulić, Boris Dežulović, Jurica Pavičić, Julijana Matanović, Milana Vuković Runjić, Gordan Nuhanović, Goran Tribuson, Borivoj Radaković, Delimir Rešicki, Simo Mraović
Kao što vidimo, i nježniji je literarni spol u nas sklon nogoloptanju...
komentiraj (40) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
Crkva protiv 'Zareza'
Hrvatski katolički vjernici iz Frankfurta na Majni prosvjedovali su kod ministra kulture Bože Biškupića zbog toga jer financira dvotjednik za kulturu čiji tekstovi 'vrijeđaju sve Hrvate'.
Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić, zajedno sa svećenicima, časnim sestrama i hrvatskim vjernicima u Frankfurtu na Majni, poslao je prosvjedno pismo hrvatskom ministru kulture zbog davanja novčane potpore 'Zarezu'.
Fra Bebić navodi da se u tom dvotjedniku za kulturu objavljuju "članci ispod razine uljuđena komuniciranja, koji duboko vrijeđaju vjerske osjećaje velike većine hrvatskih građana".
U pismu se upozorava na tekstove Željka Jermana Pomolimo se i Ivice Juretića Zarezi ludog smetlara koji su objavljeni u 'Zarezu' 18. svibnja 2006.
"Iz tih Vam članaka ne mogu, na žalost, ništa citirati jer je njihovo pisanje o Blaženoj Djevici Mariji prostačko, duboko nemoralno i za svaku osudu", navodi se u pismu fra Bebića koje je dostavio Hini.
"Budući da Zarez, osim Ureda za kulturu grada Zagreba, novčano podupire Ministarstvo kulture", kako se navodi u pismu, "prosvjedujemo s molbom da učinite sve što je u Vašoj ovlasti kako se u tiskovinu za kulturu (?) ne bi unaprijed pojavljivali članci koji tako duboko vrijeđaju one čijim se novcem tiskaju".
Izvor : Iskon portal
Dvotjednik za kulturu 'Zarez', kako kažu frankfurtski katolički vjernici, odnosno njihov glasnogovornik fra Bebić, 'vrijeđa sve Hrvate' .
Ne znam za vas, ali kao Hrvat u čije ime također, kako vidimo, fra Bebić uzima za pravo govoriti, osobno se ne osjećam uvrijeđen tekstovima iz 'Zareza'.
Nadalje, novac kojim Ministarstvo potpomaže tiskanje 'Zareza' nikako ne može biti novac frankfurtskih vjernika, pa je posljednja rečenica fra Bebića iz prethodnog teksta promašena.
komentiraj (16) * ispiši * #
NOVO : 'Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata. Rubovi, memorija' (Hrvatsko filološko društvo, 2006.)
četvrtak , 01.06.2006.
Hrvatsko filološko društvo iz Zagreba upravo je objavilo knjigu o životu i radu ruskih emigranata u Hrvatskoj izmedju dva rata. Riječ je o zborniku za koji su priloge napisali ugledni domaći i strani autori, a cilj mu je valorizirati doprinos "hrvatskih Rusa" ruskoj i svjetskoj kulturi XX. stoljeća :
Riječ izdavača
'Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata. Rubovi, memorija'
Priredila Irena Lukšić.
Hrvatsko filološko društvo,
Biblioteka Književna smotra,
Zagreb 2006.
Knjiga Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata posvećena je fenomenu umjetničkog i društvenog djelovanja ruskih izbjeglica koji su nakon Listopadske revolucije utočište pronašli u Hrvatskoj. Riječ je, dakako, o temi koja se dosad nije sustavnije istraživala, a prije pada Berlinskog zida građa je uglavnom bila nedostupna, pohranjena u specijalnim arhivima tajnih službi istočnoeuropskih zemalja, i stoga nepoželjna za prezentaciju.
U uvodnome tekstu priređivačica Irena Lukšić definira Hrvatsku, odnosno Zagreb, kao jedno od značajnijih središta ruske emigrantske kulture između dva rata. U odnosu na Berlin i Pariz, dva europska grada koja su imala status ruskog centra prema kriteriju koncentracije političke moći (tj. vlade u izbjeglištvu i važne institucije sustava u egzilu), gradovi poput Varšave, Praga, Beograda, Zagreba, Sofije i još nekih bili su manje eksponirana središta ruske emigracije. Zagreb je u međuratnoj ruskoj dijaspori visoko kotirao i danas, kad nam se pruža mogućnost uvida u razne segmente stvaralaštva emigranata, vidimo da je predstavljao relevantno europsko središte ruske kulture.
U odjeljku tipologije mjesta Aleksej Arsenjev obrađuje Dubrovnik kao mjesto u kojemu su djelovali poznati ruski slikari, književnici, publicisti, scenski umjetnici i druge javne osobe. Autor je posebnu pozornost poklonio povijesti kontakata Dubrovnika i Rusije te svakodnevnom životu i običajima izbjeglica koje su početkom 20-ih godina prošloga stoljeća stigle s tzv. krimskom evakuacijom.
U bloku tekstova s kazališnom tematikom ističe se prilog poznatog baletnog umjetnika Zvonimira Podkovca iz povijesti zagrebačkog baleta, koji se bavi životom, sudbinom i umjetničkim dosezima ruskih plesača. Središnje mjesto među njima svakako pripada Margariti Froman, umjetnici svjetskoga glasa, kao i njenoj braći Maksimilijanu i Valentinu. Od ostalih baletnih imena ističu se Irena Aleksandrovska, Olga Orlova, Olga Kononovič, Julija Bekefi, Natalija Miklaševska i Ana Redel. Tu su još i prilozi i ruskim emigrantima kao scenografima, Ruskom dramskom studiju i gostovanju MHAT-ovaca u Zagrebu, koji upućuju na izuzetne zasluge Rusa u stvaranju i oblikovanju prepoznatljivog domaćeg scenskog izraza te visokog profesionalizma u radu.
Prilozi o jeziku i književnosti ruskih emigranata u Hrvatskoj bave se obilježjima verbalnog izraza asimiliranih Rusa-književnika, poetikom pjesničkih radova na ruskom jeziku i fenomenom podzemnog časopisa „Jaroslavna“. O tome pišu Irena Lukšić, Ivana Matas Ivanković i Rostislav Polčaninov.
Odjeljak društvenih događaja ispunjavaju tekstovi o utemeljenju Hrvatske pravoslavne crkve, bolnici Ruskog Crvenog križa u Loboru i zgode iz života ruskih skauta. Od osoba koje su zanimljive za hrvatski javni i kulturni život ističu se Ivan Grigorjevič Jakovljev, koji je poslužio kao model kiparu Ivanu Meštroviću za spomenik Indijancima u Chicagu, te Nikolaj Bulgakov, brat književnika Mihaila Bulgakova. O njima pišu Mladen Skoko i Tatjana Ribkin Puškadija.
Izdanje je ilustrirano dokumentima i fotografijama iz arhiva, a zaključuje ga bogata bibliografija radova ruskih emigranata u Hrvatskoj, koju je sastavila Sanja Slukan.
Knjiga Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata po prvi put u nas šire vrednuje visoke artističke domete ruskih emigranata na ovim prostorima i pokazuje da je Hrvatska u međuratnom razdoblju predstavljala respektabilan kulturni prostor na europskom tlu te da je „hrvatski prinos“ ruskoj emigrantskoj kulturi XX. stoljeća jedan od značajnijih u svijetu.
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Aleš Čar - 'U kvaru' (Fraktura, 2006.)
Riječ izdavača
Aleš Čar: 'U kvaru'
priče
izd. Fraktura
prevela sa slovenskog: Jagna Pogačnik
Broj stranica: 146
meki s klapnom
Redovna cijena: 89,00 kn
Cijena s popustom na sajtu izdavača : 71,20 kn
Aleš Čar, jedan od najboljih slovenskih pripovjedača, u knjizi pripovijedaka 'U kvaru' kroz četrnaest priča opisuje suvremenog Jedermana ili Jederfrau. Ljude na razmeđu mladosti i zrelosti, naše suvremenike u ranim tridesetima, koji su iskusili život, njegovu gorčinu i ljepotu, koji traže ljubav i sigurnost, nove doživljaje i stare osjećaje. Čarovi junaci odrastaju bolno, preplavljuju ih emocije s kojima se teško nose. Imaju djecu i propale brakove, ali ne žele se prepustiti kolotečini koja ih obuzima, oni teže za životom i protivno svojim iskustvima podređuju se zakonu želje, a ne razuma. 'U kvaru' je knjiga priča koja zadire u tkivo suvremenog čovjeka i kroz sudbine svojih likova ispisuje hologram suvremenog svijeta.
Poseban čar ovog Čarova djela je u tome što čitatelja doista i potpuno obuzima, točnije bolno se (oštro) zabija u njega tek kao cjelina, odnosno zbroj pročitanog... U kvaru je izvrsno, izuzetno štivo koje čitateljstvu poklanja golem užitak čitanja.
Danijel Vončina, Mladina
Inače, na ovome linku možete pročitati moju kritiku Čarovog romana 'Pseći tango' , koju napisah daaaalekog prosinca 2002...
komentiraj (20) * ispiši * #
Evo mene opet na HRT-u!!!
U nastavku donosim službenu najavu emisije 'Bibliovizor' trećeg programa Hrvatskog radija, u kojoj će, u subotu 03.06.2006. biti objavljene i dvije moje kritike :
Hrvatski radio, treći program
Emisija: BIBLIOVIZOR
Autori: Božidar Alajbegović, Darija Žilić, Petar Opačić
Tema: nove knjige Ivane Sajko, Josipa Mlakića, Sonje Manojlović i Zvonimira Mrkonjića
Urednik: Gordana Crnković
Za: 3.6.2006.
Od: 16 sati
NAJAVA
U romanu 'Rio bar' Ivana Sajko piše o suvremenoj socijalnoj zbilji s mnogo više oštrine nego što se itko od njezinih suvremenih kolega po peru (takozvanih neorealista i mimetičara) dosad usudio, tvrdi u svojoj kritici Božidar Alajbegović. Prvi roman Ivane Sajko objavljen je u izdanju Meandra. Božidar Alajbegović piše i o romanu 'Psi i klaunovi' Josipa Mlakića u izdanju VBZ-a; roman je treći dio Mlakićeve ratne trilogije koju čine i proslavljene knjige 'Kad magle stanu' i 'Živi i mrtvi'. Darija Žilić prikazuje zbirku pjesama pod naslovom 'Čovječica' Sonje Manojlović u izdanju Meandra. O pjesničkoj knjizi 'Sonetom sonet' Zvonimira Mrkonjića u izdanju kuće Stajer-graf piše Petar Opačić
komentiraj (11) * ispiši * #