Radenko Vadanjel još je jedan od pjesnika generacije devedesetih koji su se nakon uspješnog pjesničkog predstavljanja (o čemu svjedoči uvrštavanje u cijeli niz antologija i izbora) okrenuli prozi. U knjizi priča 'Dnevnik besposličara' Vadanjel ispisuje izrazito urbane priče smještene u provincijski gradić. Njegovi preljubnici, prevareni muževi, besposličari koji čitaju T. Bernharda 'poredani uzduž šanka, blagonaklono se smješe i prepuštaju slatkom ništavilu'.
Naizgled dramatične događaje u njihovu životu uspijeva razgraditi posvemašnja rezigniranost i umrtvljenost. Vadanjelovi likovi iznad su društvog prosjeka, bar po svom uvidu u problem, ali oni nisu akteri, nego promatrači koje je umor savladao. Oni nemaju posla ili rade posao koji ne žele raditi, ali njihovo otpadništvo nema u sebi gordosti niti bunta, oni nemaju snage ni da se brane. A onda ih, posve neočekivano, iz mrtvila trgne teška bolest ili nečiji slučajan dodir.
Vadanjel je ispisao oporu ali i melankoličnu knjigu koja lako zavodi čitatelja, knjigu koja će se na mapi nove hrvatske proze smjestiti negdje između Romana Simića, s kojim dijeli iznimnu posvećenost jezičnim i sadržajnim detaljima, i Gordana Nuhanovića, koji poput njega, dobrohotno razobličuje provincijsku učmalost.

Radenko Vadanjel rođen je u Puli. Poetskim tekstovima surađivao u Istri, Novoj Istri, Abraksasu, Rivalu i Quorumu. Kratke priče objavljivao u Jutarnjem listu, mostarskom Kolapsu, Quorumu, Književnoj republici i na stranicama LitKona (www.attack.hr/litkon). Priče su mu čitane i na Trećem programu Radio Zagreba. Objavio je zbirku pjesama Lekcija o postojanosti (1999. Meandar, Zagreb). Uređivao je riječki književni časopis Rival. Bio je predsjednik Književne udruge B produkcija županije istarske.