'Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata. Rubovi, memorija'
Priredila Irena Lukšić.
Hrvatsko filološko društvo,
Biblioteka Književna smotra,
Zagreb 2006.


Knjiga Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata posvećena je fenomenu umjetničkog i društvenog djelovanja ruskih izbjeglica koji su nakon Listopadske revolucije utočište pronašli u Hrvatskoj. Riječ je, dakako, o temi koja se dosad nije sustavnije istraživala, a prije pada Berlinskog zida građa je uglavnom bila nedostupna, pohranjena u specijalnim arhivima tajnih službi istočnoeuropskih zemalja, i stoga nepoželjna za prezentaciju.
U uvodnome tekstu priređivačica Irena Lukšić definira Hrvatsku, odnosno Zagreb, kao jedno od značajnijih središta ruske emigrantske kulture između dva rata. U odnosu na Berlin i Pariz, dva europska grada koja su imala status ruskog centra prema kriteriju koncentracije političke moći (tj. vlade u izbjeglištvu i važne institucije sustava u egzilu), gradovi poput Varšave, Praga, Beograda, Zagreba, Sofije i još nekih bili su manje eksponirana središta ruske emigracije. Zagreb je u međuratnoj ruskoj dijaspori visoko kotirao i danas, kad nam se pruža mogućnost uvida u razne segmente stvaralaštva emigranata, vidimo da je predstavljao relevantno europsko središte ruske kulture.
U odjeljku tipologije mjesta Aleksej Arsenjev obrađuje Dubrovnik kao mjesto u kojemu su djelovali poznati ruski slikari, književnici, publicisti, scenski umjetnici i druge javne osobe. Autor je posebnu pozornost poklonio povijesti kontakata Dubrovnika i Rusije te svakodnevnom životu i običajima izbjeglica koje su početkom 20-ih godina prošloga stoljeća stigle s tzv. krimskom evakuacijom.
U bloku tekstova s kazališnom tematikom ističe se prilog poznatog baletnog umjetnika Zvonimira Podkovca iz povijesti zagrebačkog baleta, koji se bavi životom, sudbinom i umjetničkim dosezima ruskih plesača. Središnje mjesto među njima svakako pripada Margariti Froman, umjetnici svjetskoga glasa, kao i njenoj braći Maksimilijanu i Valentinu. Od ostalih baletnih imena ističu se Irena Aleksandrovska, Olga Orlova, Olga Kononovič, Julija Bekefi, Natalija Miklaševska i Ana Redel. Tu su još i prilozi i ruskim emigrantima kao scenografima, Ruskom dramskom studiju i gostovanju MHAT-ovaca u Zagrebu, koji upućuju na izuzetne zasluge Rusa u stvaranju i oblikovanju prepoznatljivog domaćeg scenskog izraza te visokog profesionalizma u radu.
Prilozi o jeziku i književnosti ruskih emigranata u Hrvatskoj bave se obilježjima verbalnog izraza asimiliranih Rusa-književnika, poetikom pjesničkih radova na ruskom jeziku i fenomenom podzemnog časopisa „Jaroslavna“. O tome pišu Irena Lukšić, Ivana Matas Ivanković i Rostislav Polčaninov.
Odjeljak društvenih događaja ispunjavaju tekstovi o utemeljenju Hrvatske pravoslavne crkve, bolnici Ruskog Crvenog križa u Loboru i zgode iz života ruskih skauta. Od osoba koje su zanimljive za hrvatski javni i kulturni život ističu se Ivan Grigorjevič Jakovljev, koji je poslužio kao model kiparu Ivanu Meštroviću za spomenik Indijancima u Chicagu, te Nikolaj Bulgakov, brat književnika Mihaila Bulgakova. O njima pišu Mladen Skoko i Tatjana Ribkin Puškadija.
Izdanje je ilustrirano dokumentima i fotografijama iz arhiva, a zaključuje ga bogata bibliografija radova ruskih emigranata u Hrvatskoj, koju je sastavila Sanja Slukan.
Knjiga Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata po prvi put u nas šire vrednuje visoke artističke domete ruskih emigranata na ovim prostorima i pokazuje da je Hrvatska u međuratnom razdoblju predstavljala respektabilan kulturni prostor na europskom tlu te da je „hrvatski prinos“ ruskoj emigrantskoj kulturi XX. stoljeća jedan od značajnijih u svijetu.