Krešimir Bagić, autor koji je svoj pjesnički rukopis uobličio potkraj osamdesetih godina i koji je jedan od reprezentativnih pjesnika kvorumaškoga naraštaja, upravo je u izdanju Disputa objavio šestu pjesničku zbirku U polutami predgrađa. Zbirka obuhvaća sedamdesetak pjesama u kojima se pojavljuju Bagićeve opsesivne teme i motivi (svakodnevica, jezik, tržnica u Dubravi, zrak, ptica, nogomet), ali i novi lirski mitemi, ritmovi, versifikacijski obrasci. Ako je uopće moguće izdvojiti globalnu temu zbirke, onda je to pokušaj da se osvoji prostor na kojemu se susreću različiti svjetovi, iskustva i diskurzi – prostor između ruralnoga i urbanoga, emocije i misli, autsajderskoga i elitnoga, konkretnoga i apstraktnoga.

U pogovoru zbirci književni kritičar Miroslav Mićanović među ostalim primjećuje: "Signali koje nam Bagić odašilje iz svojih pjesama šire se kao radijacija glasova hrvatskih pjesnika, kao zvuci gradova i drugih kultura, kao jeka pjesnika zaljubljenih u ljepotu riječi i svakodnevne rituale. Kao dijalog s onima koji zanosno pjevaju o cvijetu, ulici, ženi. Traži se i ugađa nevidljivo glazbalo vremena koje zvoni od virtuoznosti i običnost riječi koje čujemo u prolazu..."