Tu sam, glavom, bradom i razumom, mada za sve u kompletu ne garantiram ... trebalo bi, da odvrtim ovu zbrku, što se oko priče i beskraja zavrtila, a zgodu ovu čudnovatu, oko koje koplja riči polomih, da pojasnim i predstavim... sve u svemu, red bi bio, da sav taj nered pospremim, i blog na svoje mjesto vratim ...

Malo sam se zaigrala, da, jer me tako ponijelo, i teško je sad razloge objasniti lako, kad... nedokučive su putanje leta misli, i neizbrojive su mogućnosti kretanja inspiracije, što rađaju ih u nama situacije, riječi, događaji, sitnice, crtice neke banalne, al' ništa manje životne. Tragom nekim, nedokučivim, i moje su misli poletile na prvu, usput se malo maštom opile... i skrenule ... i tako se za tili čas, jednostavno u komplicirano pretvorilo ...
Al' šta je tu je, sveti moj Duje, idemo mi iz treće, povući sreću za rep, samo ovaj put zaozbiljno, i posve jasno ćemo reći, što je uzrok svoj toj zbrci i sreći, i oko čega li se tu, prošlih dana, toliko prašine blogovske diglo ...

Ako niste znali, onda sada znajte, da daske su krive, al' ne bilo kakve, već daske koje život znače, i na njima odigrana predstava jedna, al' ne predstava bilo kakva, već jedna posve neobična i posebna... intrigantna i zanimljiva... komična baš... al' iznad svega vrijedna iznimno. O mom dojmu i nadahnuću, ni pisnuti više neću, jer, galamila sam i previše prošlih dana . Taj put dugi, pred kojim svoj naklon ostavljam... glumci šarmantni... ta komika, tonaliteti, pokreti, grimase... ma, lepeza cijela od osjećaja spletena... kako da ne pokrene duh i misao... asocijacije... inspiracije... riječi... i tako to krene, krene... dok ne skreneš ...

Lela Margitić i Pero Kvrgić, svojim su "Stilskim vježbama" nedavno napunili dvoranu Časničkog doma u Lori, i svojim nastupom oduševili publiku. Čudnovatim zgodama... ma, neee šegrta hlapića ... već svojih uigranih likova, zaslužili su i pažnju i pohvalu, što je publika nagradila dugotrajnim pljeskom, koji ih je nekoliko puta vraćao na pozornicu. I što god ko mislio o toj predstavi, po meni je ona vrijedna divljenja, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog svoje dugovječnosti. To je predstava, koja je prevalila toliko zavidan put... od svog početka davne 1968. g.... došla je do samog vrha, do Guinnissove knjige rekorda... i još uvijek neumorno putuje i traje... do posljednjeg daha, rekla bih... zar to nije i dojmljivo i dugo... dugo, dugo... beskrajno dugo ...



Ove godine, ta "dugovječna dama" proslavila je svoj 45 rođendan ... e, pa, neka im je sa srećom, da dobroga zdravlja, i jednako dobrog raspoloženja i entuzijazma, dočekaju i zlatni pir ...

P.S. Za potpuni dojam, molim pročitati i prethodna dva posta ...

Oznake: Stilske vježbe, Lela Margitić i Pero Kvrgić

A bloga li mi kamenoga, čudno se neko društvo ovdje okupilo jučer, i cirkus mi od bloga napravilo. I sad ni sama nisam sigurna, da l' stanuje tu još razuman netko, il' sjekire još blogom lete ... mama mia, mama mia, vidi li ti šta mi od bloga učiniše ...

~ Čuj ti, začarobirana čarobnice, ja stvarno ne znam di je tebi pamet bila, pustit' one duhove... a da se nisi ti slučajno u aladinku pritvorila, a ...
~ opet započinješ, nije ti bilo dosta jučer, je li... i o kakvim duhovima trabunjaš...
~ uimeisusovo, ona još pita, a od jučer joj se svađaju na blogu ...
~ daj, ne zvizdi puno, malo sam se zamrsila u mrižu od riči, i šta sad ...
~ da malo... prije će bit' malo puno, a ...
~ ajde, umukni više, umisto da pomogneš, ti se tu još naslađuješ...
~ nisam ti ja kriva... sama si se zamrsila, sama se lipo i odmrsi ...
~ je, lako je reć', k'o da ne znaš da se puno lakše zamrsit' nego odmrsit' ...
~ ajde, ajde, nešto ćeš već smislit', nego... ta tvoja zbrka, ili... kako ono reče... zgodna čarolija...
~ ma, ne izmišljaj, tuko, nisam tako rekla...
~ hihihi , a šta fali zgodnoj čaroliji, nego...
~ šta si sad opet smislila, nesrićo jedna...
~ ma, mislim se, kako je ta tvoja zbrka baš priča za sebe...
~ opet ti, k'o sivonja, s tom pričom...
~ dobro, dobro, nije priča, to smo jučer apsolvirali, nego... ...
~ a šta ti je sad smišno, glupačo, šta se ceriš...
~ a božja ženo, pa ti od jučer trubiš... nije priča, nije priča... a priča ti cilo vrime zviždi iz naslova ... pa još i beskrajna ...
~ e pa šta... šta tebe briga, šta meni zviždi, nemoj da te sad zviznem...
~ vidi, vidi, i tukla bi se još... muketiježove, nisam ni znala s kojom tikvom tikve sadim... eee, da znaš, da ću te prijavit' za onu emisiju glup, gluplji
~ ma nemoj, a ti si tamo glavna glumica, jel' ... meni si došla pamet prodavat', a ne znaš ni kako se emisija zove...
~ ma ne, ne znam, ti ćeš mi kazat', a ne'š ti razlike... lud, glup, imberlan, išempjan, berlav... 'oćeš još...
~ neću ništa, već mi te je pun... pun... ma, nije kufer, nego kapa, eto ti...
~ kako ti može bit' pun kapa, nepismenjačo jedna nepismena...
~ meni može, je l' ti sad drago... i šta, ako mi fali slovo... ne'š ti, isti klinac...
~ naravski, ne triba tebi ni pravopisa ni gramatike, seljančuro jedna...
~ dašta, ja sam seljančura, a ti si kulturna gospoja, nema šta... a nije te sram takve ričetine upotrebljavat'... je si to naučila iz pravopisa, ili iz gramatike...
~ pusti me na miru, nemam ja više živaca slušat' tvoje gluposti...
~ tako je, sad ja govorim gluposti, a zaboravljaš da si ti napravila cilu ovu zbrku, draga moja ...
~ pa šta ako i jesam... moja zbrka, moja stvar ...
~ je, je, lipa ti je stvar, puno lipa, a e... bolje ti je, da smisliš više šta ćeš s ovom tvojom zavrzlamom, samo... brzo misli, i još brže zbori, da ti ručak ne zagori ...
~ eto te vraže, sad si mi i rime povampirila, vištice jedna... čim su čule brzo, brzo, pošandrcale su ...
~ hihihi ništa čudno... kak'i gazda, tak'e i rime ...
~ majkemimile, ako si ti normalna... pa nisu ti rime pas ...

Stop... stop... stop... skužajte, narode, ova je situacija potpuno izmakla kontroli, i otišla u... otišla u... u... u... ma, otišla je di nije tribala, e... a vidite i sami, ove dvi kokoške su se potpuno povampirile, sa očitom namjerom da mi blog pretvore u kokošinjac. I sad meni nema druge, nego uzet' stvar u svoje ruke. Slijedom toga, kad smirim ove duhove, jel'te... onda idemo nanovo... iz početka ...

Reklo bi se, zamalo, da ću opet u kino. Da, zamalo bi se reklo, al' zamalo je zamalo, a nije kino. Riječ se jedna tu uplela, il' priča, i pomrsila kinu račune. Riječ čini razlike i uvodi nas u bezbrojne varijacije. Moćna je ta riječ, kada svoju mrežu krene plesti. Baš čudnovate, i još čudnije priče se rode, kad se riječi dobro slože, i sa stilom umnože. Ha, bi'će da me dobro smantala zavrzlama ta, kad i u rime opet odoh, nenamjerno skroz.

Pa sad ti pogodi puta jednoj tako zamantanoj vrtirepki, koja bi od početka, al' ne zna kojega ... koja bi ispričala priču, al' ne zna ... stani malo, o kakvoj ti to priči pričaš, luda glavo... eto, pametnica kaže, nije priča, a šta li je onda, molim lijepo, da nije možda škola za pačiće male, ha ... o, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi, da nekako dovedem ovu, ovu... situaciju... komediju... crticu... fabulu... razgovor... zapetljanciju... aha, zgoda je baš dobra riječ... ma, nek' se i čarolija zove, al' zaslužuje da je dovedem sretnom kraju... ma, beskraju, tuko jedna ... majkemimile, ako ti nisi skroz luda, a kako to misliš, da se može do beskraja doći ... ooo, idi vraže di te traže, i pusti me s mirom... a izeš i 'vaki ringišpil, kad pojma blagog nema .

Pojma ja nisam imala, što li će se te svibanjske večeri, na daskama odigrati. A od želje do ostvarenja toliko je mnogo godina prošlo, da je iščekivanje moje, minute u vječnost pretvorilo. I kako li se je, na kraju, sve to zbilo, kako li se sve zavrtilo i zapetljalo, i koliko li se puta, s kraja na početak vraćalo... ma, cilu me zamrsila ta mriža od riči, od početka... od početka... e sad, od ko'g li ono po redu početka, sa sigurnošću vam baš i ne bih znala reći .

Znam da... riječ po riječ je potekla, i vodama me svojim lagano zavodila. Pamtim da... riječ na riječ, tako skladno se je slagala, i u carstvo me svoje nježno uvodila. Sjećam se da... riječi su se, tako tečno i uštimano, smjenjivale, i 'ko prahom me zlaćanim začaravale. Jaka je ta riječ, jaka... a još kad sljubi se s pokretom, tonom, grimasom, stilom... tako malo treba da te začarobira i ponese, da te, makar i na tren, u neki ljepši svijet odnese .

Dovoljno je tek ideja da se rodi, maštom obilato poškropi, darom i stilom umjetničkim u riječ i pokret pretvori, pa da ti dušu čarolijom ispuni. A ne pamtim više, i nije mi žaj, jer, 'ko bi se tu još i brojanjem bavio, kad nevažan je broj... koliko ono istih početaka bješe... drugačijih, glupačo... istih, istih ... opet ti, pametno moje ... koliko li zanimljivih viđenja, i koliko raznobojnih istina... da, da, nije život ni crn ni bijel', a ni zgode obično nisu onakve, kakvima ih samo jedne oči vide... koliko li varijacija na temu... koliko zapleta i raspleta... i koliko li je ono puta, ista priča iz početka ispričana... ma, svaka ti je drugačija, zvrko ... ista je i točka .

Ja znam, situacija to je prosta, banalna čak... zgoda jedna svakidašnja... događanje usputno... crtica kratka iz života... detalj jedan neznatan, izvučen iz tisuće i tisuće sličnih, koji nas svakim danom prate... stop, stop, stani... o čem' god da ti sad pričaš, da l' jedna je to, il' dvije... to te ja pitam, i to ti meni reci ...

Stop... sutra idemo ponovo... iz početka

Guarda che luna (O kakva luna) - Marinko Biškić (plesač i čokolatjer) i Jasmina Žiljak (glumica)

Oznake: lokalni izbori, skrivena želja

To sam ja, brzi gonzales, još malo pa k'o naš alexxl ... uronila, izronila... i jedva živa ostala... od mraka i smrada još se oporavljam... a tako mi je lipo intuicija govorila... ne bacaj se u te vode, po zdravlje opasne... i sad mi triba tako, kad se gologlava bacam u kaljužu, umisto u more moje lipo, koje me tako dobrodušno ispod ponistre zove, da onako lipo i široko, onako plavo i duboko, sve rane ublaži.

Ma, nisu ni lude te vijuge moje, kad se ne daju u te šporke vode, kolačima i suzama usprkos ... i 'ko mi je sad kriv, kad ne slušam svoj pravi glas, kad rukom odmahujem onom "suncu" što ga iza sebe ostavih, i kad puno lipih usputnosti i razbibriga zanemarujem i preskačem...

Ma, najbolje bi bilo opet put pod noge... zaprašit' nekuda, bilo kuda... od škoja pa do Marsa... valjda ima negdje neka čista destinacija... istina, sve ih je manje, i trebalo bi ih nekako mirisima zaštititi... pa se pitam... a kako li se to mirisom protiv smrada bori... a onda se opet pitam, kuda li me to sad vode, te vijuge blentave moje, i što li su se odjednom formulama zaigrale... miris na smrad = smrad na kvadrat... hmm, a valjda bi trebalo ... isprati sav smrad = miris na kvadrat... e moj ajnštajne, ostavi se ti ćorava posla, mlaka ti je voda odavno izmišljena, nego... daj ti pokaži više taj svoj ulov, i vozi dalje... e da, i zapameti već jedamput... pazi kud roniš...


Lipote gladan, ljubavi žedan - Tedi Spalato

Plači rođena zemljo, eto, to ti je moj ulov... a bolje bi bilo da ga nisam ni ulovila... a kamo sreće da ga niti nema... pa sad, 'ko zna neka priskoči, a 'ko ne zna neka uskoči... na vlastitu odgovornost...
JURIS PROTECTA udruga za unapređenje pravosuđa u RH, organizirana kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija, nedavno je objavila... IZVJEŠĆE O STANJU PRAVOSUĐA... i mada sam prvotno zamislila izdvojiti i izvući iz teksta najznačajnije njihove zamjerke i kritike, ubrzo sam odustala, jer bi to jednostavno značilo, prepisati gotovo cijelo izvješće... rečenice važne i strašne, smjenjuju još važnije i strašnije, i tako od početka do samoga zaključka... a sve to i sami možete pročitati preko linka... kao što možete i usporediti sa... Izvješćem o stanju pravosuđa u RH za period 2003/2004, mada... kaljuža tada, kaljuža sada...

A reče Mesić, još onomad, na svom odlasku... završavamo reformu pravosuđa... i živ je još, jel'da... živ živ... živija...

A rekoh i ja, 'ko će sad znati kad i gdje... ako nas prime u EU, onda su još luđi od nas... e, pa u kontekstu ove moje izjave ipak ću prenijeti jedan kratki pasus iz ovog novog Izvješća:
"Hrvatske vlasti zasigurno krše ljudska prava više stotina tisuća svojih građana zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, što je europski rekord. Zbog samo te činjenice RH ne pripada krugu civiliziranih zemalja, a Europska unija je ne bi smjela primiti u svoje članstvo. RH bi morala biti isključena i iz članstva u UN-u zbog masovne povrede ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka."

I idu tako dani, idu, idu... i biži vrime, biži, biži... al' uz društvo znano i veselo... uz starog i starijeg... uz pokoju čakulu i veselicu... sve su muke kan'da lakše malo...
- stari, jes' čuja, da se mo'š prijavit' za Mars...
- a, jel'...
- e... al' ima ti jedna kvaka...
- eee... koja...
- kad odeš, nema ti više nazad...
- ma, dobro to...
- e, nego...
- a ima li gori Matejuška?...

Oznake: plači rođena zemljo

I posrćeš, i padaš, i ubijen si... i tu si negdje, al' k'o da nema te... i dišeš valjda, al' k'o da zgažen si... k'o miš u kut stjeran si... i tu si negdje, al' ne vidiš i ne čuješ... k'o tupilo da te lupilo... k'o tunel da te okružio, pun plijesni i truleži koja guši... i od mraka u očima, i od buke u glavi, i od ustajalog zraka u nosnicama... sve se vrti i okreće, u bunilu nestaje i gubi se... dal' budan si il' sanjaš, dal' zbilja to je, il' priviđenje ludog uma... a duša samo vanka 'oće... da mraka se oslobodi, i zraka naudiše... da mirisa oćuti, i svijetla se dočepa... vilo moja, daj'der reci, dal' svijetlo je to tamo u daljini, il' samo želja pusta... i što to svijetli na kraju dugog mračnog tunela... dal' novi je dan il' jureći vlak ...

Hmm, da, spominjah ja već, moguće i više puta, to svijetlo na kraju tunela, a nedavno mi i osmijeh čak izmami (možda i kiseli, vragbigaznao) pošalica jedna na tu temu... pa veli lik, gledajući smrti u oči... ako ugledaš svijetlo na kraju tunela, vjerojatno ti ususret dolazi vlak ... ("Nemeza" Jo Nesbo)

A ne, ne, nećemo tako... okreni ploču na drugu stranu... na drugoj je strani garant novi dan ...

Uknjižba je, dakle, počela naprasno i šokovito ... ludo i nezaboravno ... i kako bi to lipo rekla pisma, baš k'o da mene je pitala... zapetlja san ruke, dok san odrišiva konope; zapetlja me život, ne mogu se odvezat' od tebe... a nakon prvotnog bunila i ludila , tribalo je ipak stat' na balun, i napravit' plan... a e, baš smo imali izbora za pravit' planove ... sve u svemu, nije bilo druge, nego se vratit' "mjestu zločina"... pokucati ponovo na odvjetnička vrata... potpisati punomoći... i iščekivati novi dan... jer, to bi ka' tribalo bit' manje zlo... a valjda je, hmm...

Hmm, da... proteklo je otad puno dana i puno vode, prohujala su mnoga lita, i nataložila se godišća... i u šaku bi mogli skupit' sve dobrega, a vriću napunit' svega grubega... i još uvik iščekujemo... taj tajanstveni novi dan...

Hmm, da, znam... čudom se treba čuditi, koliko li je žilava nada potrebna, kad, uz toliko smrti, još uvik živi... i pitati se triba, sa sto visećih upitnika povr' glave, kakvo li to svijetlo tamo u daljini svijetli... vilo moja, daj'der šapni, jer... u čudu sam i ja, ako se u čudo nijesam i pretvorila... pitam se, pitam i ja ...

Hmm, da, znam, sve to što rekoh, i u jednu je rečenicu stati moglo, al' baš oko toga se mislim, dilemu rješavam i plan gradim , a nikako da se odlučim... dal' ukratko, il' udugo... dal' suhoparno, il' začinjeno... dal' iz mozga, il' iz duše... dal' roman u nastavcima pisati, il' priču u dvi tri riči skončati, pa dalje šta bude...

Hmm, da, ne znam šta ću... još... čekam svoga teslu, koji malo sporo pali, al' kad upali, to će biti svijetlo ... u međuvremenu, trud svoj ulažem u vijuge moždane, da tematskim vodama zarone, i pametnog nešto izrone, al' teško s njima na zelenu granu... malo 'oće, malo neće, više neće nego 'oće ... a mamim ih i dozivam, slatkišima hranim, mada znam da ne valja im to, nit' za šećer, nit' za kile, al' zaludu njima govoriti... još i suzu pustim koju, kontam, smekša'će se malo ...

Pa sad, šta je tu je... budem se ja javila s ulovom... kad izronim nešto ...

Oznake: na kraju tunela... novi dan ili jureći vlak

Izgubljena generacija @ RD - Izgubljeni uvod #017 (01.05.'13.)

... Sunce se za oblakom skrilo, i Dan grada dočekasmo pokisli... nebo proplakalo, na zemlju se spustilo, i pute zamaglilo... plačeš li to ti, sveti Dujme, zaštitniče naš?...

... a u duhu tradicije, i ove godine se kupilo malo drvenih stvarčica ...

Oznake: Sudamja 2013