Čim ja krenem s tematikom, nađu se neke izvanredne vijesti za mali odmor ...
Šalu na stranu, ovaj put jesam odlučila završiti sa prošlim svršenim vremenom, kako bi dalje pratila samo aktualna događanja, i nastoja'ću ispoštovati to što sam zacrtala, ali ovu malu digresiju jednostavno moram ...
Radi se, naime, o hvalevrijednoj gesti, koja na lijepi način zatvara jednu priču o kojoj sam u dva navrata pisala... a sve je dobro, ma kako loše započelo, što se dobro svrši... nadam se i vjerujem, da će tako biti i sa mojom didovinom ...
Stara je istina da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara... a ima i ona o četiri zlatne riječi... izvoli, molim, hvala, oprosti...
Oprosti - Gibonni
A pisala sam... o svom spotu i o drskom lopovu... i o mojoj prijavi nakon koje je spot i uklonjen, ali bez reakcije osobe, koja ga je objavila kao svoj uradak... pa mislim, kako ne bi bilo fer da ne objavim i nastavak priče...
Vila moja zaspala, k'o Trnoružica... trnjem okružena, u zamku zatočena... a može i uhvaćena, hmm... duuugo, duuugo spava, i snovima brodi... dobre vile i vilenjake sanja, dvore stare i ohole im gospodare, momke naočite, što dvorima se vilinskim šepure... i začarana posve sa dva oka bistra i zelena, u dubinama se njihovim sretna utapa... a buđenjem se sjutra, proviđenju nekom nada... da l' s Neba ili Zemlje, il' Planete neke... da l' od Boga ili Zemljana, il' Zelenog nekog Malog... ma, može i od Vile dobre s kopitima konjskim...
A uvik kontra, uvik kontra... nakon duuugog, duuugog zagropavanja, i nakon duuugih, duuugih kiša, sunca mi treba, sunca mi dajte... da oživim malo... i preživim nekako... I tako to krene sa suncem, koje me probudilo, i u prirodu izmamilo, dušu zagrijalo ljepotom i milinom, a srce napunilo novom energijom... dugine mi boje pred očima još titraju, a u duši spokoj neki... od modrine i dubine... zelenila i ljepote... od daha starine i legendi sjaja... i čudo je živo, što odolih trenutnom zovu slika, i ipak se odlučih za tematiku, al' eto, svako zašto ima i svoje zato... I tematika mi bježi, pa bi bilo dobro da je malo uhvatim, a ovaj "zov sunca" svakako zaslužuje više od tek suhoparnog nabacivanja slika, pa će pričekati osmišljavanje nekih zamisli u začetku... u krajnjem slučaju, budem se ja vratila suncu svom, kada kontaminacija tematskih plinova prijeđe prag tolerancije i granicu normalnog disanja...
A ratom ovim, i početkom njegovim na mom škoju, neću vas ovaj put u kino voditi, a neću vas, evo obećajem, ni mantati onako dugo k'o zadnji put . Iskreno, možda ga se ni sjetila bila ne bi, a kamo li ga još i u naslov stavila, da u arhivu nisam malo "zaronila"... sva sreća pa sam, eto, redove konsolidirala ... a kad sam ga već i najavila bila, pred više od godinu dana, onda nek' i bude tako...
A rekoh tada, 07.01.2012., između ostalog: "... i samo bi najavila rasvjetljavanje jedne, još uvijek neispričane priče... moje osobne priče... nakon koje će biti puno jasnije zašto sam pisala, i još uvijek pišem, o nekim zemljišno-knjižnim slučajevima i aferama... recimo to ovako, kako je počeo rat na mom otoku... ma ne, nisam pogriješila, dobro ste pročitali... o ratu se tu radi... ali o ratu za uknjižbu..."
Pustite me da pivan o njoj - Klapa Kumpanji
I trebalo bi se sad vratiti u davnu dvijeiprvu godinu, mada je pravi rat počeo koju godinu kasnije... i trebalo bi se prisjetiti mog ponosa i zadovoljstva postignutim dogovorom, kojeg su konačno, u sudskoj nazočnosti, svi suvlasnici i potpisali... a trebalo bi se prisjetiti i onog osjećaja sreće i ushita kada sam napokon u ruci i držala pravomoćno rješenje o diobi... iz današnje perspektive, mogla bi samo dodati... o lijepe, o drage, o slatke li naivnosti... il' ludosti... il' bogtepitajčegali... al' bilo je to takvo vrijeme, i ako se danas smatram pravnim laikom, a dakako da se smatram, onda doista ne bih znala reći što sam bila tada, u vrijeme kada sam bila duboko uvjerena, kako smo mi svoje odradili, a sve dalje šta treba do uknjižbe, odradit' će sud po službenoj dužnosti... ako nešto i bude potrebno, sporno, upitno, ili štatigajaznamšta, sud će valjda pitati, tražiti, zvati ... ahaaa, da ne bi... a možda nam je netko mogao ili trebao odmah nešto i reći u svezi i glede toga... a možda će nam netko nešto i reći kada dođemo na red za uknjižbu... ahaaa, da ne bi... a možda je sve u redu, kad nitko ništa ne govori, ne pita, ne zove... ahaaa, samo što nisu... a možda... a možda sam ja pala s kruške... ma, možemo mi po njima triput živjeti, triput umrijeti, i još se triput roditi, a u neznanju i u zabludi ostati... kako god bilo il' ne bilo, dok mi skužimo igru, oni tajno kolo oko nas vode... štono bi u istoimenom filmu reklo momče mlado iz vojarne... "će da naje**** i ti i mi i ja skupa sa mnom"...
A pravila igre smo skužili koju godinu poslije, zahvaljujući e-izvatku, možda ipak srećom, jer uvijek postoji mogućnost da je od gorega moglo biti i gore, i da smo još i duže mogli živjeti u zabludi, kako Sud sporo, ali ipak nekako, radi svoj posao, slijedom čega će nas u dogledno vrijeme i uknjižiti, jer mu je to, valjda, i posao... ahaaa, malo sutra će... i mogli smo mi komodno i do Sudnjeg dana čekati svoje vlasničke listove, da ne bi spomenutog e-izvatka, koji nam je otkrio nešto, u što do tada nisam niti vjerovala da je moguće...
Mislila sam kako mi možemo biti, manje ili više, nesigurni gdje je i što sve naše, i kako može biti upitno, koliko nas u toj nesigurnosti opravdava protek više generacija nekorištenja zemlje, ali sam bila uvjerena, kako upravo zato imamo Sud... Sud će uknjižiti točno kako spada, jer ima relevantne informacije, na osnovu kojih zna, ili bi barem trebao znati, a ako im nešto i bude sporno, valjda će nas pozvati... Sud ima i nadležnost i odgovornost nad zemljišnim knjigama od Austro-Ugarske do danas, slijedom čega ne bi trebalo niti malo dvojiti i sumnjati u njihovo znanje i stručnost, a još manje u podatke iz „njihovih“ vlasničkih listova...
Eventualna mogućnost, da Sud na nešto naše ne uknjiži nas, već nekog drugog, po meni je tada zadirala u sferu čiste fantastike... al' očito smo mi fantastikus neka ekipa, kad nam se, eto, upravo to i dogodilo... na određenoj lokaciji, na više čestica koje smo diobom dijelili, a za koje smo čak i stoposto znali da ne mogu biti ničije nego naše... Sud je uknjižio druge... da, da, dobro ste čuli... Sud je lijepo uknjižio druge... jest da je uknjižio naše loze "list", ali krivi... i šta sad... i kud i kamo... da ne spominjem svu lepezu osjećaja i upitnika... od početnog šoka i nevjerice, preko zbunjenosti i neshvaćanja, do doslovno panike i pitanja trista, što se roje... i kako i zašto... i zar je nešto takvo doista moguće... nakon sveg našeg truda i muke oko dogovora, zar još i to da nam se desi... i posebno taj neki osjećaj jada... kao da sve nam bješe uzalud i nizašta... kao da smo mjesecima tek kamenje vukli uzbrdo pa nizbrdo, bez razloga, smisla i svrhe... kao da nam je sve to odjednom u vjetar otišlo...
A činjenica da je Sud u našem slučaju pogriješio, a očito je pogriješio, jer će u doglednoj budućnosti svoju grešku i ispraviti... i sama ta činjenica da može pogriješiti... da može uknjižiti pogrešnu osobu za vlasnika (i tu mislim na redovne uknjižbe, u dobroj vjeri)... da može imati krhko znanje, a istovremeno biti tako neprikosnoven... ta činjenica je bila tek prvi potez u nizu kasnijih, koja je poljuljala moju vjeru, kako Sud čvrsto drži kontrolu nad vlasništvom, i kako mu se bezrezervno može vjerovati...
A tako to bješe, i tako to jest, u "poskokovoj dragi", na brdovitom balkanu... di smo, kud smo, i kuda bauljamo... s evropom ili bez... iskreno, pojma nemam ...
Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastično-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto , sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2012. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2012", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastično-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto , sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2011. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2011", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
Nedavnom akcijom otkrića i prijave YouTube-korisnika, zbog krađe, ili, preciznije rečeno, ponovnog objavljivanja mog videozapisa pod svojim imenom, prouzročila sam, figurativno rečeno, domino-efekt... uzročno-posljedičnim slijedom, prvotna prijava je zakotrljala još neke akcije i reakcije, pa u konačnici i pokrenula još uvijek otvorenu diskusiju oko autorskih prava...
Pokušavajući se, nakon prvotne "prijave korisnika", dodatno informirati o problematici, krenula sam od "autorskih prava", pa preko "slanja obavijesti o kršenju autorskih prava", došla do "slanja žalbe u vezi s kršenjem autorskih prava", i na koncu zaključila, kako bi bilo potpuno ispravno tu žalbu i poslati... i tako sam, između sedam mogućnosti, izabrala "kršenje autorskog prava (netko je kopirao moje djelo)", ispunila i sve ostale tražene podatke, uključujući i svoj vlastoručni potpis ... i poslala, pa šta bude ...
U roku odmah sam na e-mail dobila i povratnu informaciju:
Potvrda obavijesti o kršenju autorskih prava
Zahvaljujemo što ste poslali žalbu u vezi kršenja autorskih prava usluzi YouTube. Uskoro ćemo je pregledati.
da bi već narednog dana, čudom se čudeći tolikoj brzini, dobila obavijest o rješenju žalbe :
Pozdrav kornelija84,
Hvala vam puno na vašoj obavijesti. Sadržaj je uklonjen.
- Tim usluge YouTube
Evo podataka koje ste ispunili:
Naziv vlasnika autorskog prava (naziv tvrtke ako je primjenjivo): kornelija84
Puno ime i prezime (kako je na osobnoj iskaznici, ne prihvaćamo aliase, korisnička imena niti inicijale): xxxxx
Vaša titula ili položaj (iz kojih ovlasti podnosite ovu žalbu?): fizička osoba
Adresa:
xxxxx
Split, Hrvatska 21000
HR
Korisničko ime: kornelija84
Adresa e-pošte: xxxxx
Telefon: xxxxx
URL videozapisa koji navodno krši pravila i koji treba ukloniti:
http://www.youtube.com/watch?v=1J1uJExCYAM
Opišite rad čija su autorska prava navodno prekršena:
Moj videozapis na usluzi YouTube ponovo je prenio drugi korisnik
* YouTube URL: http://www.youtube.com/watch?v=PFtGVD_GDOw
* Gdje se pojavljuje sadržaj? U cijelom videozapisu
Zemlja u kojoj se primjenjuje autorsko pravo: HR
Izjavljujem POD KRIVIČNOM I MATERIJALNOM ODGOVORNOŠĆU da:
* Vlasnik sam ili agent ovlašten za djelovanje u ime vlasnika ekskluzivnog prava koje je navodno prekršeno.
* U dobroj vjeri smatram da je korištenje ovog materijala na način opisan u prigovoru nije autorizirao vlasnik autorskih prava, njegov predstavnik niti zakon; i
* Ova je obavijest točna.
* Potvrđujem da prema odjeljku 512(f) Zakona o zaštiti autorskih prava u digitalnom tisućljeću (DMCA) svaka osoba koja svjesno lažno prikazuje da neki materijal ili aktivnost krše tuđa materijalna prava može snositi odgovornost za štete.
* Razumijem da će zlouporaba ovog alata rezultirati ukidanjem mog YouTube računa.
Autorizirani potpis: xxxxx
Slijedom tog i takvog rješenja, navedeni URL od tada daje slijedeću poruku:
"Klapa Blaca - ..." Ovaj videozapis više nije dostupan jer kornelija84 polaže autorska prava.
Žao nam je zbog toga.
I šta uopće reći na sve, osim jedne velike zahvale YouTube-u , i odavanja im priznanja na brzini rješavanja ...
e da, kad smo već kod tako promtno rješavanih žalbi, tužbi i tome slično... hmm, a da ih ja isto priupitam... možda bi mogli riješiti i moju uknjižbu ... šta vi mislite ...
Tako je "službena" strana priče došla svome sretnom kraju, ali je pokrenula i neke "neslužbene", olitiga osobne akcije i reakcije: "Igraj se ti, igraj... nemoj samo da policija pokuca na vrata... pa da ti bude... ne poznamo se mi" ...
"Hahahaha... mogu, ak' im pamet smeta... nek' samo dođu, ak' nemaju pametnija posla u državi" ...
Pa, ne možemo svi biti baš sve... i fotografi... i režiseri... i kompozitori... i tekstopisci... i pjevači... uostalom, je li lipo piše u spotu "foto i video izvedba - kamena"... jel' to jasno govori šta je moje... a ispod svakoga spota još stoji i napomena "ne polažem pravo na glazbu"... pa, šta bi još tribala?... mogla san in još, zlu ne tribalo, napisat' da san ja dobra i poštena žena ... ma, šta se smijete , oli ne znate, da su u Sjedinjenim Državama autorska prava ograničena doktrinom "poštene upotrebe" ...
Eto, tako van stoji ta stvar oko autorskih prava, na znanje i ravnanje svim dragim zaljubljenicima u spotoklepanje ...
... ako vjerujete da se i pjesmom priča, onda smo puno toga rekli... i sva sreća da imam pjesmu, koja je mogla pričati umjesto mene... i razmišljam zadnjih dana, kako svi jako dobro znamo onu staru, da slika govori puno više od riječi... a slika i pjesma?... one govore još i puno, puno više, ja bi rekla... da tako lijepo mogu pričati i bez riječi, i da mogu reći puno više nego riječima, kad u ljubavi spojim sliku i pjesmu, vjerujte da prije nisam ni znala... a čovjek, rekla bih, oduvijek živi u svojim pjesmama, oduvijek je svoj život u stihove i note pretakao, oduvijek je i svoju tugu i svoju sreću, i svaki dijelić svoga života, stihom i pjesmom znao dočarati...
/ove sam misli podijelila s blogom 17.09.2011./
... baš ovaj stih je bio dovoljan, i dovoljno snažan, da pjesmom i ovaj put potkrijepim svoje misli... a znate već kako i koliko se volimo, pa je, eto, dobro da barem pjesma ovom postu da malo veselja, kad već događaji ne mogu...
/ovako sam zborila 25.07.2010./
... Ja sam ostao bez riječi... tvoj rad najljepši je dar u ovo vrijeme godine. Ja ti ovo ne mogu platiti... ali mogu ti poželiti sve ono lijepo što možeš poželjeti... budi sretna i ponosna na svoj rad... svoju igru... nek ti ovo uvijek igra bude... još jednom bravo... (sretnik 13.12.2010. 21:16)
/a ovo je tek jedan od komentara, zlata vrijedan/
... i sasvim svejedno, radi li se o mojim ili tuđim spotovima... i potpuno nebitno, je li mi pisma u datom trenutku teplila dušu i lagodila srcu, kako bi reka' naš Tedi, ili je tek trebala poslužiti upečatljivijem dojmu, kako bi pojačala moje misli i riječi... važno je samo, da mi je pisma... radost i lipota, zlatna nota i kap'ja života, kako bi i opet reka' naš Tedi...
Klapa Šufit "Za dušu"
važno je, da me vjerno prati... kako u životu... tako i na blogu... kako u dobru... tako i u zlu... pa, kad sam već odlučila uvoditi nekakav red u ovaj moj "mali svemir", onda ga svakako zaslužuje i "moja" pisma... prvenstveno radi same svrhe njenog postojanja, jer čemu je tu, ako treba vječnost za pronaći je ... ali i stoga, što jednostavno postaje sve teže pamtiti, a besmisleno bi bilo eventualno se ponavljati...
... dakle, radi se o jednoj vrsti mog skromnog džuboksa ... svojevrsnom pandanu emisiji "zaželjeli ste, poslušajte"... ilitiga, popisu svih objavljenih pjesama, s pripadajućim linkovima, i to po abecednom redu naziva, što će omogućiti da se pjesma po želji lako pronađe i odsluša, naravno, pod uvjetom da je ima na mom popisu, tj. blogu... popis ću, svakom novom objavom, dopunjavati, a do njega će se lako i dolaziti, preko slike-linka "Pjesmarica od S do Ž", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
... ako vjerujete da se i pjesmom priča, onda smo puno toga rekli... i sva sreća da imam pjesmu, koja je mogla pričati umjesto mene... i razmišljam zadnjih dana, kako svi jako dobro znamo onu staru, da slika govori puno više od riječi... a slika i pjesma?... one govore još i puno, puno više, ja bi rekla... da tako lijepo mogu pričati i bez riječi, i da mogu reći puno više nego riječima, kad u ljubavi spojim sliku i pjesmu, vjerujte da prije nisam ni znala... a čovjek, rekla bih, oduvijek živi u svojim pjesmama, oduvijek je svoj život u stihove i note pretakao, oduvijek je i svoju tugu i svoju sreću, i svaki dijelić svoga života, stihom i pjesmom znao dočarati...
/ove sam misli podijelila s blogom 17.09.2011./
... baš ovaj stih je bio dovoljan, i dovoljno snažan, da pjesmom i ovaj put potkrijepim svoje misli... a znate već kako i koliko se volimo, pa je, eto, dobro da barem pjesma ovom postu da malo veselja, kad već događaji ne mogu...
/ovako sam zborila 25.07.2010./
... Ja sam ostao bez riječi... tvoj rad najljepši je dar u ovo vrijeme godine. Ja ti ovo ne mogu platiti... ali mogu ti poželiti sve ono lijepo što možeš poželjeti... budi sretna i ponosna na svoj rad... svoju igru... nek ti ovo uvijek igra bude... još jednom bravo... (sretnik 13.12.2010. 21:16)
/a ovo je tek jedan od komentara, zlata vrijedan/
Otvori mi svoje dvore - Klapa Cambi
... i sasvim svejedno, radi li se o mojim ili tuđim spotovima... i potpuno nebitno, je li mi pisma u datom trenutku teplila dušu i lagodila srcu, kako bi reka' naš Tedi, ili je tek trebala poslužiti upečatljivijem dojmu, kako bi pojačala moje misli i riječi... važno je samo, da mi je pisma... radost i lipota, zlatna nota i kap'ja života, kako bi i opet reka' naš Tedi... važno je, da me vjerno prati... kako u životu... tako i na blogu... kako u dobru... tako i u zlu... pa, kad sam već odlučila uvoditi nekakav red u ovaj moj "mali svemir", onda ga svakako zaslužuje i "moja" pisma... prvenstveno radi same svrhe njenog postojanja, jer čemu je tu, ako treba vječnost za pronaći je ... ali i stoga, što jednostavno postaje sve teže pamtiti, a besmisleno bi bilo eventualno se ponavljati...
... dakle, radi se o jednoj vrsti mog skromnog džuboksa ... svojevrsnom pandanu emisiji "zaželjeli ste, poslušajte"... ilitiga, popisu svih objavljenih pjesama, s pripadajućim linkovima, i to po abecednom redu naziva, što će omogućiti da se pjesma po želji lako pronađe i odsluša, naravno, pod uvjetom da je ima na mom popisu, tj. blogu... popis ću, svakom novom objavom, dopunjavati, a do njega će se lako i dolaziti, preko slike-linka "Pjesmarica od N do R", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastično-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto , sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2010. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2010", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
Kažu, svaka se škola plaća, pa valjda i je tako... skalinadom problema i problemčića, od najsitnijih i gotovo nebitnih, do krupnih i po život važnih, stalno plaćamo nekakvu cijenu... materijalnu, fizičku, psihičku, cijenu pameti il' gluposti... kako god, sve ima svoju cijenu, i sve plaćamo... i može li išta mukte, pitam se... može li se išta izroditi bez upornosti, i bez tvrde i lude glave, koja ponekad i posustane, al' nikad ne odustane ...
Problemi, u svakom slučaju, idu ukorak s nama, i prate nas u stopu... dolaze pa prolaze, zasljepljuju nas pa blijede, dobivaju pa gube na značaju... kako god, uvijek su tu negdje oko nas... ako ih mi ponekad i odgurnemo, i poklopimo, i zaboravimo, oni uvijek nađu neki način, da izrone i na sebe nas podsjete ...
A moguće sam i u šumu zalutala, kad vam sad ovdje popujem o problemima, kao da o njima i sami sve ne znate... ma, garant sam i zalutala, a i lončiće pobrkala, jer ono što mi je, gromovitim prosvjetljenjem, na um došlo (pa, eto, nek onda i na drum ode ), teško da se baš problemom i može nazvati... a ne treba ni spominjati, kako li bi me tek blijedo gledao moj dida il' pradida, kad bi se sad, umjesto blogu, nekome od njih ispovijedala... o čem' ti pričaš, luda glavo, rekli bi... al' dobro, ni šuma ne postoji samo zbog velikih stabala, pa šta fali, što su nam i životi isprepleteni raznoraznim trivijalnostima, koje nas, koliko god beznačajne bile, znaju i nervirati i izluđivati ... proporcionalno više, što su glupastije, banalnije, nelogičnije ... a vrag će ga znati, možda se namjerno i guramo među te sitne, kako bi izbjegli krupne ...
Kako bilo da bilo, ako ostanete u mom društvu do fajrunta, ne očekujte da ćete otići kući puno pametniji ... pa sad vi kako znate, nemojte samo reći, da vas na vrijeme nisam upozorila ...
Dooobro, sad bi mogla i doživljaj skratiti, prestati se vrtiti okolo kole, 'ko mačka oko vruće kaše, i reći, kako je problem kulminirao oko onog mog famoznog uvođenja blogoreda , koji je svojevremeno rezultirao linkovima "Sadržaj", "Moj džuboks" i "Video-spotovi". Sve bitno o tome, rekla sam još u listopadu prošle godine, i neću se ponavljati, ali se, nažalost, moram vratiti. Ukratko, sve štima, i sve je za pet, ako zanemarim jednu sitnicu ('ko o čemu, ja danas o sitnicama)... nedostatak linkova... (a vidi stvarno, nismo ni primijetili )... i nije do mene, časna rič, do bloga je, kad vam kažem... blog me ne sluša, i uporno viče... neuspješna prijava... neuspješna prijava... ajde bog ... pa ja onda odem... pa zaboravim... pa se sjetim... pa se vratim... a ono i dalje sve isto ... sve se mijenja, sem nas dvojice, mora bit' da se namirija luđak na luđaka ... pa se konačno domislim pitati objašnjenje od jačega, većega, pametnijega, a koga li drugoga, doli našega dičnoga blog.hr-a... al' ni od njega niškoristi... muči li ga muči, k'o da je mutav, božemiprosti... il' mrtav, nedajbože... al' onda odjednom, gle čuda, probudi se i oglasi... da u čemu je problem? ... pa mu, nakon prvotnog šoka, nježno protepam... dobro jutro, srećo, gdje si dosad bio... i sva sretna čekam... i čekam... i čekam... i još uvijek čekam... ma, odgovor čekam, šta bi drugo ...
I sve tako bliže, i sve tako dalje, prošli dani, prošli i mjeseci, srećom pa nisu i godine... ma, dižem ruke, koga briga za linkove, može i bez njih ... kad neće u komentaru, e pa ne moraju ni u sadržaju ... i ne znam kako, i ne znam zašto, jer... nedokučivi su putevi naših moždanih vijuga... il' uzjogunjene zbog niškoristi, il' naviknute na uzdaj se u se i u svoje kljuse, il' 'ko li će ga znati zbog čega... odjednom su, k'o da ih je grom iz vedra neba opalio, proradile same... i upalila se žarulja... i bi svjetlo.. i hvala mom tesli na iznenadnom prosvjetljenju ... je da mu je trebalo dosta, al' daj šta daš... bolje ikad nego nikad ...
... pa, ženska glavo, možda mu je puno... znaš da sve ima svoju mjeru i granicu, nakon koje dalje ne ide, pa tako valjda i broj linkova u jednom postu ... šta je puno, puno je, misliš da ga baš možeš do besvijesti filovati linkovima ... pa slijedom prosvjetljenja, a ipak željna potvrde, odem provjeriti... i doista ... po svemu sudeći, u jedan se post može ugurati maksimalno 98 (devedesetosam) ili 99 (devedesetdevet) linkova... a slijedom toga, sve što je preveliko, treba i rastaviti... na proste faktore ... jupiii ... i ajde sad, recite mi lijepo hvala i priznajte, da ste k'o ludi bili bez ovog saznanja ...
A da se ja još malo vratim na onu školu s početka priče, sada znam da sam se samo trebala obratiti na pravu adresu... malo kasno marko, al' dobro... ne znam kako on, al' ja sam svoju školu pošteno platila ...
I šta još da vam kažem... kako i inače uživam u trivijalnostima ... kako se baš volim svađati s kompićem ... kako obožavam tući glavom u zid ... a iznad svega se još guštam i hvaliti time na sva usta ... jel' dosta ... jeste zadovoljni ...
A kako bilo da bilo, u nastavku očekujte, da sve veliko, bude i smanjeno na prihvatljivu, valjda i razumnu, mjeru i granicu, a nakon što raspetljam ovaj čvorić do kraja, svim silama se bacam na onaj gordijski... zar sumnjate ...
~ Škojarsko blago I dok u Mosoru kopan kumpire,
neke pozitivne vibre
u meni se šire.
Jer i pored moga krhkog znanja,
sitija san se
jednog moga obećanja.
I odmah sam pristao gemišt piti,
jer obećanje se mora ispuniti.
A obećanje je
jedna od srca želja moja,
da napišem pismicu
kamenoj kućici sa škoja.
I na samu pomisao
ščepala me vrućica,
jer je to jedna jako simpa kućica.
I sad još zahvaljujem dragom Bogu,
jer san je upoznao
na Micinom blogu.
Ono što me oduševilo kod te žene,
na Micinom blogu
primjetila je i mene.
Često u životu
bez zečeva pravimo ražnje,
meni je puno godio
taj mali znak pažnje.
A ja vam kažem neka svi znaju,
kakvi su ljudi u malom,
tako i u velikom daju.
A ima i jedna izreka stara,
da me je kupila s malo ljubavi
a ne puno para.
Ajde velim da budem gentlemen,
nekako potiho svratih
na blog njen.
E sad vam kažem
da i ovo morate znati,
ajmeeeeeee velim,
koji su ovo traktati.
Ali i mi glupi, ni manje ni više,
shvatimo kad tad o čemu se piše.
Od tada nije manje nego je više,
ovo mudro stvorenje
o zapuštenoj didovini piše.
A moramo priznati
da u nama svima,
zapuštene didovine puno ima.
A da ne budu uvik iste šeme,
pobrinula se ona i za druge teme.
Tad me srce počelo puno da žulja,
i vidim da u njenoj svići
ima puno ulja.
A tek koje lipe pisme pušta,
to je dio mene i moga gušta.
Iskreno pred nju, od tada,
svoj osmjeh ostavljam,
i na njenom blogu
redovno se javljam.
Ali jednog dana ova žena stamena,
prominila je nick
i sad se zove kamena.
Ali ona i ovo mora znati,
ja ću je uvik škojarkom zvati.
Jer neka i ona čuje
jednu želju moju,
volija bi i ja imati
kamenu kućicu na škoju.
Onda bi mi
sve ovčice bile na broju,
imao bih dvije kamene
kućice na škoju.
Ali da me ona krivo ne shvati,
mogla se je ona i kućicom zvati.
Ali ne triba to sad
razglašavat na sva zvona,
to je najbolje,
jer je tako odlučila ona.
Znam za pismicu
da će joj biti drago,
zato sam je i nazvao
ŠKOJARSKO BLAGO.
Napisah ja ovo
bez puno pompe i vike,
škojarice draga
primi od srca pozdrav
od bodljikavog Šmrike.
(Šmrika 11.05.2011. 16:18)
~ Rođendanska Ne daju vam meda baš sve pčelice,
ali su zato dobre sve strijelice.
Upoznao sam ja i Maju pčelicu,
ali i jednu novu,
meni dragu strijelicu.
Pa velim sebi, šmrika luda glavo,
pa ti si nju i otprije znao.
Ali da ne ispadnem sada
tu neki krelac, jesam,
ali nisam znao da je strijelac.
To je škojarica draga,
dobra i žena fina,
i ona je strijelac,
kao sunčeko i moja stina.
I da vam sada tu pamet ne solim,
sve ove strijelice,
svaku na svoj način volim.
I još nešto reći vam želim,
Da se nečemu sad ja veselim.
Iako ne znam baš točan dan,
od srca čestitam
škojarici rođendan.
Da joj svaki dan
sunce na prozoru sviće,
a ja joj još želim
puno zdravlja, ljubavi i sriće.
I neka dragi Bog usliši
još jednu želju moju,
da sa unucima baštini
didovinu svoju.
I da dobije sve što sama triba,
to joj s puno ljubavi želi,
jedna osjetljiva riba.
Od srca S kao smotani S(mrika) :))))) (Šmrika 15.12.2011. 08:12) ~ Za dušu ~
~ o fotografiji na blogu ~ ~ fotografije s potpisom su moje vlastite, i ne želim da se koriste bez moga znanja... ostale su, bez namjere svojatanja, uz naveden izvor ili link, skinute s neta.
~Povijest je poput kakva idiota, stalno se ponavlja.
~Povijest je učiteljica života koja Nikad Nikoga Ništa Nije Naučila.
~Povijest je tek nešto malo više od običnog popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.
~Povijest je roman koji se zbio, a roman je povijest koja je mogla biti.
~Što će reći povijest? Povijest će, gospodine, lagati kao i obično ~ Bernard Shaw
~I put u pakao popločen je dobrim namjerama.
~Naša zaštita nije u našem oružju, niti u nauci, niti u sakrivanju. Naša zaštita je u pravu i zakonima ~ Albert Einstein
~Prirodno pravo je sloboda, a dalje određenje istog je jednakost pred zakonom ~ Hegel
~Zakon mora izražavati opće težnje, on mora promicati korist svih, on mora odgovarati kucaju srca jedne nacije ~ Giuseppe Mazzini
~U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese ~ Platon
~Vlast, a ne istina, čini zakon ~ Thomas Hobbes
~U pravosuđu uvijek postoji neka opasnost. Ako to nije sam zakon, onda su suci ~ Henry Bordeaux
~Zakoni su uvijek korisni onima što imaju, a štetni onima koji nemaju ništa ~ Jean-Jacques Rousseau
~Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male ~ Honoré de Balzac
~Loši zakoni su najgora vrsta tiranije ~ Edmund Burke
~Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi ~ Publius Cornelius Tacitus
~William Shakespeare:
"Ustav nam je čvrst, zakoni prestrogi ~
Đemovi to su nužni ~ uzda i am
Za jogunastog ata ~ al' mi, eto,
Sve zakone te, na žalost našu,
Devetnaest već ljeta puštamo
Da čame kao neki lav matori
Što manuo se lova i samo drijema
U jami svojoj!... Kao što očevi
Nježnoga srca dohvate brezov prut
Samo da djecu zaplaše ~ nipošto
Da ih istuku ~ te prut vremenom
Postane više predmet poruge
Nego dječijeg straha ~ tako su i ovi
Zakoni naši što ne kažnjavaju
Zamrli davno, te drskost za nos
Pravdu nam vuče, a svijet ne zna više
Za uljudnost!" (Mjera za mjeru)
~Ko ne zna, a ne zna da ne zna ~ opasan je ~ izbjegavajte ga!
Ko ne zna, a zna da ne zna ~ dijete je ~ naučite ga!
Ko zna, a ne zna da zna ~ spava ~ probudite ga!
Ko zna i zna da zna ~ mudar je ~ slijedite ga! ~ Konfučije
~Iskustvo oduvijek pokazuje da svaki čovjek koji ima vlast u rukama ima predispozicije da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko, dok ne naiđe na ograničenja ~ Charles-Louis de Secondat Montesquieu
~Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre politike ~ Hasan Kafi Prušćak
~Pravda bez moći je bezmoćna; moć bez pravde je tiranska ~ Blaise Pascal
~Prava pravda je savjest ~ Victor Hugo
~Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti. Ponajprije u poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od nepravednika, nego manje ~ Platon
~Svaki put kada se čovjek bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu drugih, ili se bori protiv nepravde, on šalje mali tračak nade ~ Robert F. Kennedy
~Nepravda bilo gdje je prijetnja pravdi svugdje ~ Martin Luther King, Jr.
~Nikad ništa ne izaziva pobunu više od nepravde; sva druga zla, koja trpimo, nisu ništa prema ovom ~ Kant
~Čineći novu nepravdu, ne uklanjamo staru.
~Zabluda i nepravda kraljeva sahranjuju se zajedno sa njima, ali nepravda zakonodavaca traje iz naraštaja u naraštaj ~ Johann Heinrich Pestalozzi
~Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urliču ~ Arturo Graf
~Ovaj žalosni svijet obučenog oblači, a golog svlači ~ Calderon
~Ne može se reći da civilizacija ne napreduje; u svakom ratu za ubijanje nalazimo novih načina ~ Will Rogers
~Čovjek je od oružja učinio svog boga. I kad oružje pobjedi, čovjek će ostati poražen ~ Rabindranath Tagore
~Perfekcija misli i konfuzija ciljeva je izgleda naš najveći problem ~ Albert Einstein
~Nisu vremena zla, već ljudi ~ Beaumont
~Može li iko da se sjeti kad to vremena nisu bila teška i kad novaca nije bilo malo? ~ R.W.Emerson
~Za sve u prirodi dođe trenutak kad pobjeda postane prerušena propast.
~Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može ~ Martin Luther King, Jr.
~Blato se blatom ne pere.
~Svijet je tijesan, a um prostran. Misli žive lako jedna pokraj druge, ali se stvari u prostoru bolno sudaraju ~ Friedrich von Schiller
~Razuman čovjek prilagođava se svijetu, nerazuman čovjek uporno pokušava da svijet prilagodi sebi i tako cjelokupan progres zavisi od nerazumnog čovjeka ~ Bernard Shaw
~Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi ~ Erich Fromm
~Nije li čudno što se ljudi tako rado bore za svoju vjeru, a tako nerado žive po njenim zakonima.
~Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo ~Arthur Schopenhauer
~Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti ~ François de La Rochefoucauld
~Čovjek stvara novac, a ne novac čovjeka ~ rumunska poslovica
~O vrijednosti novca pitaj siromaha ~ gruzijska poslovica
~Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao ~ Dorothy Parker
~Čovjek je čovjeku vuk ~ Titus Maccius Plautus
~Priroda je dala čovjeku jedan jezik, ali dva uha – da bi dva puta više slušao nego pričao ~ grčki filozof Epiktet
~Sve je više poznavanja stranih jezika i nerazumijevanja među ljudima ~ aforizam Tome Bebića
~Čovjek se može zaustaviti dok se penje, ali ne i kada pada ~ Napoleon
~Čovjek nije tvorevina okolnosti, okolnosti su tvorevina čovjeka ~ Benjamin Disraeli
~Ako prilike čine čovjeka, onda valja prilike učiniti ljudskima.
~Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.
~Ne opraštate zbog drugih, već zbog samoga sebe.
~Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, čak ako to od vas i država traži.
~Ne pokušavajte postati čovjek od uspjeha, pokušajte biti čovjek od vrijednosti ~ Albert Einstein
~Nije pošteno tražiti od drugih ono što sami nismo spremni učiniti ~ E.Roosevelt
~Varati drugoga put je da prevariš sebe ~ Denis Diderot
~Ljudi koji su u osnovi pošteni više vole reći istinu i često se razljute ako nemaju druge mogućnosti nego lagati. Upravo je suprotno kod onih koji u osnovi nisu pošteni ~ Nevada Barr, Duhovi prošlosti
~Ko se opredijeli za laž, mora da ima dobro pamćenje ~ Lord Byron
~Laž može obići pola svijeta prije nego što istina navuče cipele ~ Mark Twain
~Laž je - religija robova i gospodara. Istina je - Bog slobodna čovjeka ~ Maksim Gorki
~Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji ~ Winston Churchill
~Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje.
~Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta ~ Alfred Hitchcock
~Čovjek bez mašte je čovjek bez krila ~ Muhammed Ali
~Mašta je puno važnija od znanja. Može se sve znati, ali ništa ne napraviti, dok se sa malo mašte može napraviti sve.
~Budućnost ima puno imena, za slabe ona je nesigurnost, za uplašene ona je nepoznato, za snažne ona je prilika~Victor Hugo
~Najsretniji ljudi nemaju bezuvjetno ono najbolje od svega, oni samo od svega što im dođe u susret učine najbolje.
~Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje, nikad nećeš stići do cilja ~ Dostojevski
~Ili ćemo naći put ili ćemo ga napraviti ~ Hanibal
~Nije da se ne usuđujemo zato jer su stvari teške, nego su stvari teške zato jer se ne usuđujemo ~ Seneka
~Budi gospodar svoje volje, a sluga svoje savjesti.
~Vrijeme je skupocjeno. Ne čekaj na prikladnije vrijeme, jer nisi siguran da ćeš ga ponovo imati ~ Katarina Sijenska
~Ljudi žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.
~Ljudi troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
~Počni! Započeto je pola djela. ~ latinska
~Nisi izgubio dok ne prestaneš pokušavati.
~Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
~Ne uspoređuj svoj život s drugima. Ti uopće ne znaš kakvim su putevima oni putovali kroz svoje živote.
~Samo glupi i mrtvi nikad ne mjenjaju svoje mišljenje.
~Zdravlje nadmašuje sva izvanjska dobra tako znatno da je zdrav prosjak zaista sretniji od bolesna kralja ~ A.Schopenhauer
~Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti.
~Salto morale je mnogo opasnije nego salto mortale.
~Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran ~ Albert Einstein
~Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala ~ Voltaire
~Budalu ne možeš spriječiti da misli što hoće.
~S budalama se ne isplati svađati, prvo te spuste na svoj nivo, i onda te dotuku iskustvom.
~Mnogo je bolje biti sam, nego sa budalama ~ Jean de La Fontaine
~Ludaci su najštetniji lopovi, ukradu vam raspoloženje i vrijeme ~ Goethe