Cijelog života sanjamo neke snove, različite u različitim periodima života, i svatko od nas ima svoju škatulu za sne, posebnu, drugačiju, unikatnu... i stalno nešto premećemo po toj škatulici... spremamo, čuvamo, vadimo, gubimo...
a kad odsanjamo neki san i pretvorimo ga u stvarnost, kao da i nismo puno sretniji nego prije, kao da je san izgubio onu prijašnju čar, i već tražimo neki novi... i nameće se zaključak da je često veća sreća u čekanju nego u realizaciji, kao što stihovi kažu... sreća je lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da... i kao da je nešto prokleto u čovjeku da nikad nije potpuno zadovoljan, kao da mu uvik ništo fali...

I prekapajući po mojoj škatulici, tražim svoj san, po 'ko zna koji put, i uporno ga čuvam i sanjam, i ne dam da se izgubi, da odluta... jer znam da vazda treba ići... znam da ima mnogo staza, mnogo riječi, k'o i nada, jednu treba naći sada...

A onda sam se sjetila i mnogih odsanjanih snova u životu, koji su izgubili onu prijašnju čar, i ne bude u meni više one iste osjećaje kao nekad... i ne želim biti nezahvalna, sretna sam ja što sam ih odsanjala i ostvarila, ali nisu to više sni, sad su ih zamijenili neki novi... i nije to ni tako loše, barem ne moramo brinuti za svoju škatulicu, uvijek će ona čuvati neka naša nova blaga...

Svoj krov nad glavom sanjao se najduže, i teško se odsanjao, kupnjom stana na kredit prije trinaest godina... uz otplatu kredita, godinama je bilo financijski neizvedivo još i renovirati ga, iako je to bilo potrebno... tako je san o stanu, zamijenio san o uređenju po svom guštu... stan je dvosobni, nelošeg rasporeda, ali nije imao dnevni boravak, kojeg je bilo moguće dobiti na uštrb hodnika i kuhinje, odnosno, rušenjem jednog nenosivog zida i kuhinjske ostave... i to nam je bila i potreba i želja od useljenja, a uspjeli smo je realizirati tek prije tri godine... dakle, deset godina se sanjao „stan po mom“... samo što je slika u glavi ipak jedno, a kako će to sve izgledati sutra u stvarnosti, nešto sasvim drugo... i onda nam se posrećilo da je susjedov prijatelj, isti stan kao naš, u susjednom ulazu, renovirao baš onako kako smo mi zamislili... i odlazak u taj stan nam je samo potvrdio, da su naše zamisli dobre... ali, kuhinja je stavila u drugi plan sve ostalo, jer je to bilo nešto efektno, a neuobičajeno, nešto što prvi put vidimo... staklo umjesto keramičkih pločica, između donjih i gornjih kuhinjskih elemenata... a žena umjetnica, pa je jedan manji dio zida čak ukrasno bio prekriven kamenim oblucima, poslaganima unutar plitke, pravokutne „staklene kutije“...

I tako je, spletom sretnih okolnosti, došlo do toga da, kod renoviranja stana, i mi u kuhinju stavimo staklo... i odmah ću vam reći, da sam, nakon trogodišnjeg iskustva, prezadovoljna zbog te odluke, i da bi se, u slučaju potrebe, ponovo odlučila za isto... a ono što je, po meni, bitnije od lijepog i efektnog izgleda, je i puno lakše održavanje i čišćenje, jer nema fuga, a osim toga, i kad je prljavo, posebno iznad električne ploče, od friganja i ostalog, to je golim okom gotovo neprimjetno, iako ćete pod rukom osjetiti da nije glatko, da ima „točkica“... u svakom slučaju, moje iskustvo je jako pozitivno.

I već neko vrijeme razmišljam da podijelim svoje iskustvo s mojim prijateljima-graditeljima, jer mislim da je to, barem kod nas, još uvijek dosta neuobičajeno i nepoznato u praksi, iako teoretski postoji već duži niz godina... stoga bi moglo biti interesantno, ali ne samo graditeljima, nego i svima drugima, koji će se možda odlučiti renovirati stan, ili samo kuhinju... ja ću vam prenijeti svoja iskustva, i svoje mišljenje, nekome će se svidjeti, nekome možda i ne, jer ipak to dijelom zadire i u pitanje ukusa, a o ukusima se ne raspravlja...

Dakle, da pojasnim o kakvom staklu se radi, gdje se može ugovoriti njegova nabava i montaža, i kolika mu je cijena...
... radi se o pjeskarenom obojanom 6 mm staklu,
... a ima ga u tri "kategorije"... obično... žičano... kaljeno...

A o svemu se detaljnije možete raspitati u svakoj bolje opskrbljenoj staklarskoj radnji (šalim se malo, sjećate se ovih riječi iz reklama)... pošto je nama odrađeno odlično i profesionalno, i nismo imali nikakvih primjedbi, a ne znam da li ostali imaju istu ponudu, i isti način rada, ja ću reći da se radi o firmi „Staklo-mont“ d.o.o. Split, preko čijeg linka možete pročitati i više, a ja ću izvući samo ono što mislim da je bitno za moju temu...

~mi smo kod njih došli sa dimenzijama za tri zida, jer nam je kuhinja u obliku slova U...

~pokazali su nam nešto uzoraka različitih boja, rekli su nam kakvu boju trebamo kupiti (na bazi vode, za stakla), gdje i koliko (prema donesenim dimenzijama)...

~paleta boja je ogromna, vi izaberete nijansu, koju vam odmah „smiksaju“ u stroju, i odnesete je „staklarima“...

~birate „kategorije“ stakla... obično, žičano, kaljeno... a mi, eto, imamo sve tri vrste, iz određenih razloga...

~njihova je preporuka da se kaljeno staklo, koje je i najskuplje, stavi barem samo iznad električne ploče (60 cm), ali, ako ne želite da vam se vidi spoj stakla, onda je poželjno staviti ga na cijeli taj zid...

~nama je na jednom zidu kaljeno, na zidu nasuprot obično, a na srednjem zidu (otvorenom prema boravku i balkonu) žičano, jer se u njemu sve ogleda puno manje nego u običnom, a kako je zid okrenut prema vanjskom svjetlu, a i iznad sudopera je, smatrala sam da će biti zahvalnije za održavanje, da se neće vidjeti svaka kapljica... ali, iskreno rečeno, meni je žičano staklo i najdraže, najefektnije mi izgleda, i moglo bi mi biti i na sva tri zida, što se izgleda tiče...

~zbog kaljenog stakla smo morali čekati otprilike mjesec dana, jer se to slalo i radilo u Sloveniji (tako je barem bilo prije 3 godine)...

~kad sve dogovorite, njihovi ljudi dolaze uzeti točne mjere, a kad je sve gotovo, dolaze montirati... i mislim da je ovo s mjerama jako važno, jer, u slučaju bilo kakvih problema ili grešaka kod montaže, ne mogu se izvlačiti na vas, da ste krivo izmjerili, sva odgovornost je na njima...

~i na kraju, što se tiče cijene... tri zida ukupne dužine 5,30 m (2,10+1,60+1,60) i visine 0,60 m, dakle, 3,18 m2, platili smo ukupno 3.400,00 kn + 200,00 kn za boju, (napominjem, prije 3 godine), točne razlike u cijeni više ne znam, ali znam da nisu bile velike, s time što je obično staklo najjeftinije, žičano nešto skuplje, a kaljeno najskuplje...

~isto tako znam da je i tada to bilo skuplje od keramičkih pločica (materijal+rad), pretpostavljam da je i sad, vi graditelji ćete to znati izračunati, ali svejedno, meni nije žao ni jedne jedine kune...

~a postavljanje je i brže i jednostavnije i čišće od ljepljenja keramičkih pločica...

~treba reći i to, da se staklo stavlja na samom kraju, kad je kuhinja potpuno montirana, a zid treba biti ravan (ne mora biti gletan)...jedino se ukrasne lajsne stavljaju nakon stakla...



I nešto zbog stakla, a nešto zbog moje upornosti da posložim „kuhinju po mom“, iako je po svima drugima falilo prostora, ima tu i nekih specifičnih i možda, neuobičajenih rješenja...

~ni na jednom zidu nema ničega, ni utičnice, ni štekera, niti ičega drugoga, za što bi trebala bušilica, i to iz razloga da staklo ostane u komadu, bez rezanja ili bušenja... naknadno sam "zalijepila" dva kružna "pomagala", sa prorezanom gumom u sredini, za "objesiti" krpu ili sl.

~iz tog razloga je sve rješeno unutar donjih ili gornjih elemenata...

~mali bojler je ispod sudopera...

~u elementu ispod električne ploče je mjerilo za vodu, a tu imam i jednu utičnicu (prije sam morala koristiti produžni, da bi mi mikser „platio“ do špahera)...

~ispod gornjeg elementa je montirana neonka sa dvije utičnice, a spojena je kroz elemenat (u gornjem elementu izlazi žica od struje)...

~dugo nisam uspijevala posložiti sve potrebne elemente, a da ujedno ne odustanem od svoje dvije želje... zasebna ugradbena pećnica i sudoper sa dvije rupe... što traži i više prostora... za špaher vam treba 60 cm, ali ako želite posebno ploču, a posebno pećnicu, treba vam 120 cm... sudoper sa jednom rupom i ravnim dijelom „štedi“ prostor, jer ispod ravnog dijela može ići mašina za suđe, ali ako želite dvije rupe, onda vam za mašinu treba dodatni prostor...
i nakon dugo vremena, sasvim slučajno, u jednom salonu namještaja, naletim na moju spasonosnu „kombinaciju“ – ugradni ormar u čiji donji dio ulazi mašina za suđe, poviše nje je jedan dublji škafetin, iznad njega ugradbena pećnica, a poviše nje zatvoreni dio ormara...
~utičnice se nalaze na visini škafetina, lako dostupne kad je izvađen...

P.S. slike "staklene kuhinje", i razliku između običnog i žičanog stakla možete vidjeti na nekim slikama iz posta o Uskrsu i sirnicama od 03.04.2010... a možda dodam i ovdje koju, kad uslikam...