Pravo na suđenje u razumnom roku - II dio

27.10.2010.

Pravo na suđenje u razumnom roku, pa samim time i njegova zaštita, zajamčeni su, dakle Ustavom i Zakonom o sudovima... i, kako bi zaokružila zakonsku stranu priče, ubacila sam linkove na pročišćene tekstove zakona, što znači da uključuju sve izmjene koje su uslijedile nakon donošenja izvornih zakona... i ne znam postoji li kod nas i jedan zakon, koji nema brojne izmjene, i na izmjene izmjene... i tako stalno, i tako unedogled, i tako imamo šumu zakona, često neusuglašenih, zbog čega dolazi do prebacivanja i nadležnosti i odgovornosti... a nije ni čudo kad vidimo kako to rade naši "veleumovi" - neodgovorno, u političke svrhe, po hitnom postupku, bez prave i detaljne rasprave i analize, i bez imalo savjesti da time "kroje" sudbine tisuća i tisuća ljudi... a odraz toga u praksi, na naše živote, vidimo i proživljavamo svakodnevno - imamo jednake i one jednakije pred zakonom (ovi jednaki ne mogu uknjižiti ni svoje vlastito, a oni jednakiji samo pucnu prstima, izbrišu tuđi stan iz knjiga, i preko noći ga pretvore u svoju teretanu... čiribu-čiriba, sad ga ima, sad ga nema)... imamo neprocesuirane ili sramotno procesuirane za teška kaznena djela... ukratko, imamo brojne, moralno ili doslovno, uništene živote, uskraćene barem za pravično suđenje, ako već ne i u razumnom roku...

A prije osvrta na moja sudska prava, još neki važni i jako interesantni podaci, zaslužuju da ih se posebno istakne (više i detaljnije možete pročitati preko ubačenih linkova).

prvi i najinteresantniji podatak, koji sam uočila kod traženja linka na Zakon o sudovima... Zakon je nedavno, po 'ko zna koji put, promijenjen... 13.10.10 (NN 116/10)... između ostaloga, baš vezano i za problematiku suđenja u razumnom roku...

posebno je interesantno, da ne kažem, čudno... koliko traje „razumni rok“ još nitko ne zna pouzdano... ... zakonodavac ga je izbjegao propisati (vjerujete li vi da je to slučajno? ja bi prije rekla da je namjerno, kako bi se ostavilo prostora za „rupe“ i manipulacije... za one jednake... i jednakije)... a onda je sudska praksa zauzela stav da je to tri godine i toga se tvrdo drži... iako je u nizu primjera i tri godine „nerazuman“ rok, kao što je napr. smetanje posjeda... u članku možete pročitati primjere iz prakse koji, nažalost,nisu niti malo ohrabrujući...

slijedeća zanimljivost... dosad smo mi, porezni obveznici, ni krivi ni dužni, platili milijunske iznose zbog sporosti pravosuđa, a da pri tome stvarne krivce baš boli briga, oni i dalje (ne)rade jednako, i ne snose nikakve posljedice... i sad pazite, od svih ustavnosudskih predmeta najbrže raste broj onih u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku, a može se očekivati da će njihov broj i dalje rasti... i ne mislim tu ništa kontra oštećenih građana, naravno da oni zaslužuju barem toliko, jer pojedinačno to i nisu neki veliki novci (iznos rijetko prelazi 10.000,00 kn, kaže prof. Kačer)... ali zato su jako veliki novci nama, poreznim obveznicima...

a ima još zanimljivosti ... koliko je ekstremno dugačkih sudskih postupaka?... koliko se postupaka vodi dulje od 25, a koliko dulje od 30 godina?... kakve su životne sudbine njihovih sudionika?... mogu li se žrtve suđenja u nerazumnom roku žaliti, i kome?... što se u zemljama EU smatra kršenjem prava na suđenje u razumnom roku?... kako do Strasbourga?... jedna teška graditeljska sudbina, opisana u članku, ogoljuje do srži nesposobnost i nefunkcioniranje našeg pravosuđa... pisala sam i iz vlastitog iskustva, kako sudovi „šibaju“ pismena na nepostojeće ili pogrešne adrese, živima, ali i mrtvima, sasvim svejedno... a drastičan primjer iz članka, to samo potvrđuje...

U Hrvatskoj živi na stotine, a vjerojatno i tisuće žrtava ekstremno dugačkih sudskih procesa. Ljudima koji duže od četvrt stoljeća, ili čak preko trideset godina, čekaju da njihov „predmet“ bude riješen, taj predmet najčešće postaje kočnica u rješavanju bitnih životnih pitanja. Ne mogu useliti u stan, dobiti nasljedstvo, odštetu, povrat duga... Zbog toga neki žive kao podstanari ili beskućnici, ne mogu školovati djecu, ponekad su prisiljeni na razvod ili se nađu u beznadnoj situaciji da sredstva za preživljavanje pronalaze kopajući po kantama za smeće. Svoju sreću redovito odgađaju u lošu beskonačnost, nadajući se da će sud ipak jednoga dana konačno riješiti njihov životni problem. Koliko god pojedini slučajevi u pravnom pogledu bili složeni, a sudovi svoju puževsku sporost gotovo u pravilu opravdavaju velikom složenošću,ne postoji ama baš nikakav razlog koji bi opravdao višedesetljetno nerješavanje nekog sudskog spora.

Posebno je skandalozno što nitko od odgovornih za stanje u hrvatskom pravosuđu ne zna koliko se vodi prastarih sudskih postupaka. Ministarstvo pravosuđa ne raspolaže tim podatkom i radoznalce upućuje Vrhovnom sudu. Vrhovni sud ima evidentirane postupke koji su stariji od 14 godina, tj. koji su počeli 1995.g. ili ranije; na dan 30. rujna ukupno je, kaže, u svim općinskim sudovima bilo ukupno 4314 parnična predmeta, 253 ovršna, 917 ostavinskih i 81 izvanparnični predmet. Te četiri tisuće i kusur predmeta Vrhovni sud nema dodatno kronološki razvrstane. Kad smo od njega zatražili podatke o broju predmeta starijih od četvrt stoljeća, uputili su nas da podatke potražimo od općinskih i županijskih sudova.

Četrnaest godina zavidan je staž za jedno sudovanje, no uzme li se u obzir da na stotine postupaka traje preko 25 ili 30 godina, pri čemu se radi o ekstremnim oblicima kršenja ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda morali bi znati koliko se takvih postupaka vodi i kad ih u pola noći probudite. Trpanje takvih predmeta u zajedničku ladicu sa onima koji traju „samo“ četrnaest godina i koji mjesec više, zamagljivanje je pravih razmjera neefikasnosti hrvatskog pravosuđa
I na kraju, evo još dva članka, povezana linkovima, za one koji uvijek žele znati više wink:
- Pravo na suđenje u razumnom roku
- Zaštita prava na suđenje u razumnom roku u Republici Hrvatskoj s osobitim osvrtom na problem okončanih predmeta


Znam da ste nestrpljivi, i da vas najviše zanima odgovor, pa ajde da konačno razjasnimo enigmu oko mojih prava na suđenje u razumnom roku, normalno, iz odvjetničkog kuta gledanja...

... naime, prije nego sam i završila svoje pitanje, odvjetnica me presjekla: "Nemate pravo, jer nije kriv sud za odugovlačenje, nego vaše smrti rolleyes eek... i onda ja kontam... smrt mog dragog barbe kiss 2004.g.... smrt greedynamcor 2006.g.... smrt rođaka 2008.g.... smrt drugog rođaka 2009.g., a svaka smrt dovodi do prekida, pa sad ti skupi tri godine u nizu headbang bang... i kako se samo usuđujemo umirati i ometati rad suda headbang bang... a ono od 1989.g. se ne konta, to je završeno 2001.g. headbang bang

... a znajući s kim bi imala posla, mišljenja sam da je bolje vjerovati, nego provjeravati zujo... uostalom, nije meni toliko stalo do tih naknada, koliko do konačnog završetka svih sporova yes.


Ne znam hoćemo li se složiti u zaključku, kako su nam zakoni ipak, manje ili više, prilično lijepo sročeni i napisani, samo što nam život ipak prečesto dokazuje da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Pravosuđe u tome, ne da nije iznimka, već je možda i najočitiji primjer. I koliko god bi bilo jako neozbiljno i pretenciozno od mene, ulaziti u ocjenjivanje kvalitete naših zakona i zakonodavstva općenito, mislim da je očito, kako postoji ogroman jaz između zakona i propisa, s jedne strane, i krute stvarnosti, koju građani, za ostvarenje svojih prava, svakodnevno proživljavaju, s druge strane... gotovo bih se usudila reći, da su nam zakoni, ma koliko bili loši, bajke u usporedbi sa stvarnim životom.

A sada pozivam sve dobitnike da se jave sa svojim muzičkim željama pjeva pjeva pjeva... do daljnjega je otvorena emisija pjeva pjeva pjeva "zaželjeli ste, poslušajte" pjeva pjeva pjeva

Pobjednik No.1 je dragi prijatelj smotani
... zaželio je... poslušajte... pjeva pjeva pjeva



Zvonko Bogdan - Ko te ima taj te nema

Oznake: pravo na suđenje u razumnom roku

Pravo na suđenje u razumnom roku - I dio

14.10.2010.


Radi svog vlastitog primjera, ali i brojnih drugih sudskih procesa u Hrvatskoj hrvatska, koji traju nerazumno dugo, a potaknuta nedavnim prijedlogom blogerice Katje, da pokušam predati zahtjev za novčanu naknadu, odlučila sam napisati jedan osvrt na ovu temu. Namjera mi je, ustvari, s vama podijeliti i razmijeniti razmišljanja o mogućnosti zaštite prava na suđenje u razumnom roku, koja pruža kakvu-takvu satisfakciju u vidu novčane naknade za odugovlačenja koja su se u postupku dogodila, kada sud već nije u stanju kroz dugi niz godina okončati sudski proces, a što bi u svakom slučaju trebao biti osnovni cilj.

Iskreno, o toj mogućnosti nisam znala gotovo ništa, u međuvremenu sam dosta toga pročitala, ali i dobila informaciju od odvjetnice, vezano uz naš konkretni slučaj, pa na osnovu svega zajedno i temeljim svoje pisanje.


U časopisu Računovodstvo i financije iz listopada 2007. objavljen je stručni članak odvjetnika Nikice Ferića „Zaštita prava na suđenje u razumnom roku“ ... a kako se ne može u cijelosti pročitati na netu, ukoliko niste pretplatnik, prenijet ću veći dio (valjda smijem, nadam se da me nitko neće tužiti!), jer mislim da članak dosta detaljno objašnjava problematiku, čak nudi i ogledni primjerak Zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te u potpunosti može pomoći svima koji imaju pravo i odluče se iskoristiti tu zakonsku mogućnost:

Pravo na suđenje u razumnom roku je propisano Ustavom. Zbog toga je propisana i zaštita tog prava. Stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ako se utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će se rok, u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti kao i primjerena naknada koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

U hrvatski pravni sustav zaštita prava na suđenje u razumnom roku uvedena je ratifikacijom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.140. Ustava RH), koja je potpisana u Rimu 4. studenoga 1950. godine, a stupila je na snagu 3. rujna 1953. godine, nakon što ju je 10 država potpisnica potvrdilo. Konvenciju je do danas potpisalo 46 država, dok je Konvencija (NN br.18/97, 6/99, 8/99 i 14/02) postala 5. studenoga 1997. godine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Tako je člankom 6. Konvencije, među ostalim, zagarantirano pravo svakog da mu zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

Međutim, zaštita prava na suđenje u razumnom roku postala je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj tek od 9. studenoga 2000. godine, tj. od dana proglašenja promjene Ustava (NN br.113/00). Naime, članak 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske propisuje pravo na suđenje u razumnom roku.
„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela“.

Od 2000.godine pa sve do 2005.godine u Republici Hrvatskoj s problematikom zaštite prava na suđenje u razumnom roku bavio se je jedino Ustavni sud Republike Hrvatske...

... Donošenjem novog Zakona o sudovima (NN 150/05) proširena je nadležnost u odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku i na redovne sudove. Navedenim zakonom (čl.27.) određeno je da će se već pokrenuti postupci koji se vode pri Ustavnom sudu radi odlučivanja o povredi prava na suđenje u razumnom roku pri tom sudu i okončati. Novina koju je taj zakon donio bila je da se stranci u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku...

... Zakon o sudovima ne navodi nikakve uvjete koji se moraju poštovati pri podnošenju zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zakonom je propisano da ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu...

Bitni elementi za donošenje odluke o povredi prava
Za donošenje odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ključna su četiri elementa:
• složenost predmeta,
• postupanje podnositelja zahtjeva,
• postupanje nadležnih tijela,
• bitnost predmeta za podnositelja.

Sama činjenica da je predmet složen, ne opravdava dužinu trajanja postupka, ali će sud pri odlučivanju uzeti u obzir, npr. opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, moguću potrebu za vještačenjem u postupku, vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje suda nižeg stupnja nakon ukidne odluke, kao i sve ostale radnje i postupke koji mogu dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari.

Sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku posebno će cijeniti je li podnositelj zahtjeva pridonio dugotrajnosti postupka te ako utvrdi da je podnositelj zahtjeva pridonio dugotrajnosti postupka, to može utjecati na zaključak da se ne radi o povredi prava na suđenje u razumnom roku ili na visinu dosuđene naknade. Takav doprinos podnositelja zahtjeva predstavlja, npr. slučaj njegove nezainteresiranosti za predmet, neodazivanje na pozive suda.

Nadležna tijela koja vode postupak dužna su postupati aktivno i učinkovito, i na taj način pridonijeti efikasnom rješavanju sporova, što je također odlučno za zaključak o dugotrajnosti postupka. Stoga je važno, npr. održavanje procesne discipline među strankama te osiguravanje koncentracije glavne rasprave.

Europski sud sljedeće predmete smatra posebno bitnim: predmeti koji uključuju interes velikog broja ljudi, predmeti s područja obiteljskog prava, predmeti koji se odnose na naknade žrtvama prometnih nesreća i predmeti otkaza ugovora o radu.

Osim navedena četiri elementa, sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u građanskim postupcima mora voditi računa da:
• svaki postupak promatra kao jednu cjelinu,
• početak razdoblja za ocjenu zahtjeva za zaštitu prava je datum kada je postupak pokrenut,
• za ocjenu zahtjeva relevantne su sve faze postupka, i
• pravno relevantno razdoblje postupka je samo razdoblje postupka nakon ratifikacije Konvencije 5. studenoga 1997. godine, ali se uzima u razmatranje i stanje predmeta na taj dan.

Kada sud u kaznenim postupcima odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, mora voditi računa da:
• datum početka razdoblja je datum kada je osoba optužena, i
• datum završetka razdoblja je kada je okrivljenik obaviješten o presudi.

Nastavak slijedi...

DODATAK 15.10.2010.:

Odgovor koji je ostao "visiti u zraku", pokrenuo je komentare u jako interesantnom smjeru naughty cerek nut, a pošto nastavak još uvijek čuči u mojoj glavi, i ne znam kad ću ga izbaciti na papir, sinula mi je genijalna ideja...
otvaram "lov" na točan odgovor....... ali pazite, pitanje nije "Imam li ja pravo na naknadu.....?" nego "Kakav je odgovor odvjetnice na moje pitanje "Imam li pravo tražiti naknadu...?"... DA... ili... NE...
što je, dakako, bitno različito... a posebno bi mi bilo drago čuti poneko drugo, treće, četvrto, ino... pravno mišljenje kiss

I dakako, nastavak slijedi...

~sve dok vali tuku, sve dok mora ima~

05.10.2010.



Ivo Pattiera - Budi vjetar za sve moje lađe

~~~ još me tebi one plime nose,
~~~~~~ al' u oči sjeta katkad zađe,
~~~~~~~~~ pa te želim sanjati do rose,
~~~~~~~~~~~~ budi vjetar za sve moje lađe...
~~~~~~~~~~~~~~~ budi vjetar za sve moje lađe...

~~~~~~~~~~~~ sve dok vali tuku, sve dok mora ima,
~~~~~~~~~ bit ćeš moje ljeto, bit ćeš moja zima,
~~~~~~ za sve moje lađe što ih život vije,
~~~ budi sretna luka da se duša skrije...

Postupak obnavljanja spisa

01.10.2010.


U nastavku odmotavanja uknjižbenog klupka, završimo priču o „spornom“ pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iz 1984.godine, kod kojeg je, da se podsjetimo, nadležni općinski sud napravio katastrofalan propust, jer ga nikad nije proveo u knjigama, iako je to, po službenoj dužnosti, trebao napraviti, a sve iz jednostavnog razloga, što je PREDMET ZAGUBIO...

Sudska greška je, nažalost, otkrivena tek 2006.g., u procesu uknjižbe, i koliko god je danas nemoguće procijeniti razmjere nanesene nam štete, u svakom slučaju, oduzela nam je jako puno dragocjenog vremena, koje se, kako vidite, mjeri u godinama...

Dakle, za rješavanje problema, tj. naknadno provođenje rješenja, nepovratno je izgubljeno poprilično vremena, jer je trebalo provesti postupak obnavljanja izgubljenog spisa, radi čega je sud dana 06.02.2006.g. donio slijedeće rješenje:


R J E Š E N J E

Predsjednik Općinskog suda u Supetru ..... .........., postupajući po prijedlogu .......... ..... iz Splita, zastupane po punomoćniku ...... ......., odvjetnici u Supetru, radi rekonstrukcije spisa, temeljem čl.102 st.2 Sudskog poslovnika (Narodne novine br.80/97, 9/06), dana 06.veljače 2006.godine

riješio je

Pokreće se postupak o b n a v l j a n j a (rekonstrukcije) spisa ovog suda posl. br. O-......, u ostavinskom predmetu iza pok. ....... ...... pok. .... iz ......, umrle 14. ožujka 1984. godine.

Nalaže se nasljednicima da u roku 15 dana na broj 21 Su-...... dostave dokumentaciju iz spisa kojom raspolažu.

Obrazloženje

Predmet ovog suda koji je vođen pod posl. Br. O-...... zagubio se, a prema podacima u upisniku vidljivo je da je u predmetu O-...... doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. ....... ...... pok. .... iz ...... dana 07. listopada 1987. godine, ali nije upisan datum pravomoćnosti rješenja, niti podatak o tome gdje se spis nalazi.
Radi navedenog, temeljem čl.102. st.2 u vezi st.1 Sudskog poslovnika, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, a nasljednici su pozvani da dostave svu svoju dokumentaciju kako bi se predmet rekonstruirao.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dostave rješenja pismeno u tri primjerka predsjedniku Županijskog suda u Splitu, a putem ovog suda.

Kako vidite, nekoliko godina smo "preskočili", nakon čega ćemo se ponovo vratiti natrag, u 2001.g. zujo rolleyes... naime, za ovaj propust se tada nije znalo, a on je, po mom skromnom mišljenju, u mnogome "kumovao" događanjima nakon diobe, zbog čega mu je trebalo dati prioritet...

Stoga u slijedećem nastavku možete čitati, pod kakvim je okolnostima stvarno i započelo naše "uknjižbeno putovanje" headbang headbang... jer se ponovo vraćamo natrag zujo rolleyes... na sam početak početka uknjižbe... nut eek naughty mah

I ne dopustite da vas moja priča obeshrabri... činjenica je, što god vi mislili o tome, da se ja, uz sve prepreke i poteškoće, cijelo vrijeme nadam pozitivnom i sretnom završetku "priče", čemu je i ovaj blog živi svjedok kiss mah kiss

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.