Marketing
Pravo na suđenje u razumnom roku - II dio
Pravo na suđenje u razumnom roku, pa samim time i njegova zaštita, zajamčeni su, dakle Ustavom i Zakonom o sudovima... i, kako bi zaokružila zakonsku stranu priče, ubacila sam linkove na pročišćene tekstove zakona, što znači da uključuju sve izmjene koje su uslijedile nakon donošenja izvornih zakona... i ne znam postoji li kod nas i jedan zakon, koji nema brojne izmjene, i na izmjene izmjene... i tako stalno, i tako unedogled, i tako imamo šumu zakona, često neusuglašenih, zbog čega dolazi do prebacivanja i nadležnosti i odgovornosti... a nije ni čudo kad vidimo kako to rade naši "veleumovi" - neodgovorno, u političke svrhe, po hitnom postupku, bez prave i detaljne rasprave i analize, i bez imalo savjesti da time "kroje" sudbine tisuća i tisuća ljudi... a odraz toga u praksi, na naše živote, vidimo i proživljavamo svakodnevno - imamo jednake i one jednakije pred zakonom (ovi jednaki ne mogu uknjižiti ni svoje vlastito, a oni jednakiji samo pucnu prstima, izbrišu tuđi stan iz knjiga, i preko noći ga pretvore u svoju teretanu... čiribu-čiriba, sad ga ima, sad ga nema)... imamo neprocesuirane ili sramotno procesuirane za teška kaznena djela... ukratko, imamo brojne, moralno ili doslovno, uništene živote, uskraćene barem za pravično suđenje, ako već ne i u razumnom roku...
A prije osvrta na moja sudska prava, još neki važni i jako interesantni podaci, zaslužuju da ih se posebno istakne (više i detaljnije možete pročitati preko ubačenih linkova).
prvi i najinteresantniji podatak, koji sam uočila kod traženja linka na Zakon o sudovima... Zakon je nedavno, po 'ko zna koji put, promijenjen... 13.10.10 (NN 116/10)... između ostaloga, baš vezano i za problematiku suđenja u razumnom roku...
posebno je interesantno, da ne kažem, čudno... koliko traje „razumni rok“ još nitko ne zna pouzdano... ... zakonodavac ga je izbjegao propisati (vjerujete li vi da je to slučajno? ja bi prije rekla da je namjerno, kako bi se ostavilo prostora za „rupe“ i manipulacije... za one jednake... i jednakije)... a onda je sudska praksa zauzela stav da je to tri godine i toga se tvrdo drži... iako je u nizu primjera i tri godine „nerazuman“ rok, kao što je napr. smetanje posjeda... u članku možete pročitati primjere iz prakse koji, nažalost,nisu niti malo ohrabrujući...
slijedeća zanimljivost... dosad smo mi, porezni obveznici, ni krivi ni dužni, platili milijunske iznose zbog sporosti pravosuđa, a da pri tome stvarne krivce baš boli briga, oni i dalje (ne)rade jednako, i ne snose nikakve posljedice... i sad pazite, od svih ustavnosudskih predmeta najbrže raste broj onih u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku, a može se očekivati da će njihov broj i dalje rasti... i ne mislim tu ništa kontra oštećenih građana, naravno da oni zaslužuju barem toliko, jer pojedinačno to i nisu neki veliki novci (iznos rijetko prelazi 10.000,00 kn, kaže prof. Kačer)... ali zato su jako veliki novci nama, poreznim obveznicima...
a ima još zanimljivosti ... koliko je ekstremno dugačkih sudskih postupaka?... koliko se postupaka vodi dulje od 25, a koliko dulje od 30 godina?... kakve su životne sudbine njihovih sudionika?... mogu li se žrtve suđenja u nerazumnom roku žaliti, i kome?... što se u zemljama EU smatra kršenjem prava na suđenje u razumnom roku?... kako do Strasbourga?... jedna teška graditeljska sudbina, opisana u članku, ogoljuje do srži nesposobnost i nefunkcioniranje našeg pravosuđa... pisala sam i iz vlastitog iskustva, kako sudovi „šibaju“ pismena na nepostojeće ili pogrešne adrese, živima, ali i mrtvima, sasvim svejedno... a drastičan primjer iz članka, to samo potvrđuje...
Posebno je skandalozno što nitko od odgovornih za stanje u hrvatskom pravosuđu ne zna koliko se vodi prastarih sudskih postupaka. Ministarstvo pravosuđa ne raspolaže tim podatkom i radoznalce upućuje Vrhovnom sudu. Vrhovni sud ima evidentirane postupke koji su stariji od 14 godina, tj. koji su počeli 1995.g. ili ranije; na dan 30. rujna ukupno je, kaže, u svim općinskim sudovima bilo ukupno 4314 parnična predmeta, 253 ovršna, 917 ostavinskih i 81 izvanparnični predmet. Te četiri tisuće i kusur predmeta Vrhovni sud nema dodatno kronološki razvrstane. Kad smo od njega zatražili podatke o broju predmeta starijih od četvrt stoljeća, uputili su nas da podatke potražimo od općinskih i županijskih sudova.
Četrnaest godina zavidan je staž za jedno sudovanje, no uzme li se u obzir da na stotine postupaka traje preko 25 ili 30 godina, pri čemu se radi o ekstremnim oblicima kršenja ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda morali bi znati koliko se takvih postupaka vodi i kad ih u pola noći probudite. Trpanje takvih predmeta u zajedničku ladicu sa onima koji traju „samo“ četrnaest godina i koji mjesec više, zamagljivanje je pravih razmjera neefikasnosti hrvatskog pravosuđa 
:
- Pravo na suđenje u razumnom roku
- Zaštita prava na suđenje u razumnom roku u Republici Hrvatskoj s osobitim osvrtom na problem okončanih predmeta
Znam da ste nestrpljivi, i da vas najviše zanima odgovor, pa ajde da konačno razjasnimo enigmu oko mojih prava na suđenje u razumnom roku, normalno, iz odvjetničkog kuta gledanja...
... naime, prije nego sam i završila svoje pitanje, odvjetnica me presjekla: "Nemate pravo, jer nije kriv sud za odugovlačenje, nego vaše smrti 
... i onda ja kontam... smrt mog dragog barbe 
2004.g.... smrt 
2006.g.... smrt rođaka 2008.g.... smrt drugog rođaka 2009.g., a svaka smrt dovodi do prekida, pa sad ti skupi tri godine u nizu 
... i kako se samo usuđujemo umirati i ometati rad suda ... a ono od 1989.g. se ne konta, to je završeno 2001.g.
... a znajući s kim bi imala posla, mišljenja sam da je bolje vjerovati, nego provjeravati 
... uostalom, nije meni toliko stalo do tih naknada, koliko do konačnog završetka svih sporova 
.
Ne znam hoćemo li se složiti u zaključku, kako su nam zakoni ipak, manje ili više, prilično lijepo sročeni i napisani, samo što nam život ipak prečesto dokazuje da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Pravosuđe u tome, ne da nije iznimka, već je možda i najočitiji primjer. I koliko god bi bilo jako neozbiljno i pretenciozno od mene, ulaziti u ocjenjivanje kvalitete naših zakona i zakonodavstva općenito, mislim da je očito, kako postoji ogroman jaz između zakona i propisa, s jedne strane, i krute stvarnosti, koju građani, za ostvarenje svojih prava, svakodnevno proživljavaju, s druge strane... gotovo bih se usudila reći, da su nam zakoni, ma koliko bili loši, bajke u usporedbi sa stvarnim životom.
A sada pozivam sve dobitnike da se jave sa svojim muzičkim željama 
... do daljnjega je otvorena emisija "zaželjeli ste, poslušajte"
Pobjednik No.1 je dragi prijatelj smotani... zaželio je... poslušajte...
Zvonko Bogdan - Ko te ima taj te nema
Post je objavljen 27.10.2010. u 21:39 sati.